Mislite unaprijed

To što vi imate osebujan stil, ne znači da trebate kupiti sve što vam je u momentu atraktivno. Razmišljajte unaprijed i uložite u namještaj koji je klasičan i koji će vam se sviđati i za deset godina. Uvijek možete kroz detalje izraziti svoju kreativnost, ali vjerujte da se isplati uzeti dobar radni sto koji će poslužiti istoj svrsi, kao i onaj koji je ekstravagantan, a nakon par godina vjerovatno prevaziđen. Često pojedinačni komadi namještaja izgledaju savršeno, ali uklopljeni u cjelinu vašeg novog doma, potpuno izgube na tom wow efektu koji ste imali kad ste ga prvi put ugledali.

Dobra organizacija

Vaš prvi stan vjerovatno neće biti ogroman, a možda ćete živjeti sa jednom ili dvije osobe. Zato je veoma važno dobro se organizovati. Kupujte pametno i nastojte pronaći namještaj koji je multipraktičan. Primjer su kreveti sa ladicama ispod, sklopivi namještaj i višenamjenske police. Koristite visinu prostora i dobićete više.

Urednost i minimalizam

Minimalizam je uvijek u modi, ma šta vam drugi rekli. Najbolji način da izbjegnete nered, jeste upravo stvaranje navike da ne sakupljate nepotrebne stvari. To ne znači da ne trebate dekorisati prostor, ali uradite to sa stilom i nemojte pretjerivati. Na primjer, Lola predlaže ladice ispod stola koje omogućavaju da sve potrebne dokumente, notese i knjige svrstate ispod, a radni sto ostavite samo za računar. Manje je više, vjerujte.

Istaknite najbolje komade namještaja

Vaša ličnost može biti izražena kroz nekoliko upečatljivih komada namještaja. Najjednostavniji način za to su boje. Jedan primjer je ispod, a čak  se ne morate odlučiti za novi komad namještaja, već uložiti malo novca u boje i prefarbati postojeći. Dajte mašti na volju i za malo novca možete obojiti stare stvari u nove boje.

Iskoristite zidove

U malim stanovima, gdje nemate mnogo prostora, najbolje rješenje za korištenje prostora jeste korištenje visine, odnosno zidova. Police na zidovima, visoki ormari, ljestve kao prostor za saksije cvijeća. Mnoštvo ideja krije se svuda oko nas. Savjetujemo da ih potražite i vidjećete koliko ćete dobiti na prostoru. Odličan izvor inspiracije je društvena mreža Pinterest.

Nakon što smo vas i riječima i fotkama proveli kroz neke najvažnije savjete, imamo možda i najvažniji prijedlog – potražite stare komade namještaja kod rodbine, roditelja, prijatelja. U garažama i podrumima kriju se prave riznice namještaja koji je izgubio svoju svrhu, jer za njega nije bilo više mjesta. Ukoliko se selite u drugi grad, gdje nemate nikog svog, poranite ujutro, potražite buvljak (ili neku pijacu sličnu našem buvljaku), guglajte oglase. Nemojte davati mnogo novca, jer to nije garant kvaliteta.

I ne žurite. Ne možete srediti stan za mjesec dana. Proces pretvaranja vašeg stana u nešto lično traje godinama. Prepustite mu se i uživajte. Zaslužile ste.

Oboje ulažemo u isti, zajedno odlučujemo apsolutno o svemu, od sitnih do krupnih stvari. Ne postoji – „ja sam odlučila ili ja sam rekao da će biti tako“ jer niko od nas ne funkcioniše na taj način. Svako kaže svoje mišljenje pa se nađe zajedničko rešenje koje je u većini situacija i bolje nego pojedinačno.

Onda se, u nekoliko navrata, desilo, kada smo krenuli da živimo zajedno, da su ljudi počeli da pričaju šta je bolje za njega, šta je bolje za mene, kako se on to UDAO jer živi u ŽENINOM STANU.

Jedna žena je na Tviteru objavila sledeće baš na ovu temu:

– Bivši dečko mi je rekao da sam razmažena jer ne želim da živim u kući sa njegovim roditeljima na spratu. Pritom ja imam svoj stan, ali je njemu ISPOD NIVOA DA ŽIVI KOD ŽENE JER JE MUŠKARČINA. Ko je ovde lud?

Bivsi decko mi je rekao da sam razmazena jer ne zelim da zivim u kuci sa njegovim roditeljima na spratu.Pritom ja imam svoj stan ali je njemu ISPOD NIVOA DA ZIVI KOD ZENE JER JE MUSKARCINA.Ko je ovde lud?#caosvima

— anonimo (@anonimo43718725) October 13, 2022

Komentari ispod ovog tvita su skoro identični. Mnogi su stali na stranu devojke, da je život u „komuni“ loš izbor i to od samog starta.

– To je Balkanac i upravo je sebe opisao ne tebe… Razmažen je on i ograničen rekla bih – napisala je jedna žena.

Bivsi decko mi je rekao da sam razmazena jer ne zelim da zivim u kuci sa njegovim roditeljima na spratu.Pritom ja imam svoj stan ali je njemu ISPOD NIVOA DA ZIVI KOD ZENE JER JE MUSKARCINA.Ko je ovde lud?#caosvima

— anonimo (@anonimo43718725) October 13, 2022

– Baš te briga ko šta priča, vaš život vaš izbor, vaša pravila… Srećno vam bilo – napisala je druga.

Baš te briga ko šta priča, vaš zivot vaš izbor, vaša pravila…srećno vam bilo

— KALIN JORGA (@sud72vlaj) October 13, 2022

– On je lud. Ne znam zašto se muškarci tripuju od toga da žive u ženinom stanu. Poenta je da imate nekretninu. A to živeti na spratu je maltene svakodnevni kontakt sa drugom stranom što je za mene no, no – napisala je još jedna žena.

Bivsi decko mi je rekao da sam razmazena jer ne zelim da zivim u kuci sa njegovim roditeljima na spratu.Pritom ja imam svoj stan ali je njemu ISPOD NIVOA DA ZIVI KOD ZENE JER JE MUSKARCINA.Ko je ovde lud?#caosvima

— anonimo (@anonimo43718725) October 13, 2022

– Ja živim u zajednici. I mojoj deci i tebi savetujem NIKAD – jasna je ova žena.

Da se razumemo, nekada podrazumevalo da više generacija živi pod istim krovom. Drugačije se živelo, a ni deca nisu insistirala previše da se odvoje od roditelja. Drugačiji način življenja i sukob generacija se, u dobu kada se sve brzo razvija, sada znatno oseti, te većina ljudi ne želi da im se neko drugi, pa makar bili i roditelji, meša u život.

Isto tako, s druge strane, nekada se podrazumevalo da žena ide kod muža u kuću. Sada su se te granice donekle izbrisale, ali i dalje postoji otpor određenih strana.

Mnogo je ovakvih primera i dalje, ali da ne generalizujemo. Ima ljudi koji žive sami i nikada ne bi želeli da se to promeni. Nema roditelja, baka i deka ili koliko god da je generacija objedinjeno. Kako je to moja majka uvek govorila: „Nikada ne bih menjala život sa još nekim (u kući smo bili mama, tata, brat i ja) jer ovako imamo svoj mir, iako je nekada pomoć neophodna, koju imaju ljudi koji žive u višečlanoj porodici, a podela posla je lakša“.

Iz tvita možemo da zaključimo da se ovaj muškarac stidi da kaže da živi kod žene u stanu. Ali opet, taj stan će biti zajednički ako su se već odlučili za zajednički život. Zar ne postoji neki dogovor, to nije opcija? Zar je lakše reći da je to „ispod časti“ i duriti se, od toga da dve osobe imaju svoj prostor u kom će oni voditi glavnu reč i da im se niko ne meša u život?

Da se vratim na svoju situaciju, kako se ne osvrćemo na komentare poput, „on se udao“, a i imamo i kontra mišljenje, razgovor se uglavnom, bar kod nas, završi na tome da DRUGI ljudi nemaju prava da se mešaju u odluke koje zajedno donosimo. Taj dom je zajednički dom koji zajedno gradimo i kraj priče. Pritom, ni on ni ja ne želimo da živimo u „komuni“, tačnije sa njegovim ili mojim roditeljima. Oni ljudi isto imaju svoj život kao i mi, a svakako se viđamo često, te nema problema.

– Moja mama je čitav život živela u zajednici i ko god može neka to izbegne. Inače, muž i ja živimo u „mom“ stanu (glupo mi je i da napišem jer je sve naše, uz zajednički trud sređeno i tako to i doživljavam) i ništa se ne žali. Mada će uvek biti onih koji će pričati da se UDAO – opisala je još jedna žena svoju situaciju.

– Moj bivši je tripovao da eto iznajmimo stan, ali njegovi da nam vise 24h u stanu, hvala doviđenja, ja ni svoje ne bih volela u stanu 24h, a kamoli njegove – konstatovala je jedna žena.

Da budemo jasni, ovo nije napad na muškarce jer se razume i pritisak društva koji oni doživljavaju u ovakvim situacijama. Ako muškarac pređe da živi kod žene, bilo da je to njen stan ili ga ona iznajmljuje u tom trenutku, šta god, za njega će pričati da se udao.

Koja je razlika između doma u kom žena, a u kom muškarac živi? Iskreno, kada dođe situacija da stambeno pitanje mora da se reši, najbolje je da svaki par odluči šta u tom trenutku njima odgovara.

Ne bi trebalo niko drugi da se meša kada se donose ovakve odluke isto koliko njima niko ne bi trebalo da „zabada nos“ u život. Svako ima prava na svoje odluke, pa makar i bile pogrešne jer se sve da ispraviti ako postoji želja za tim.

Zato nemojte govoriti ljudima kako da žive svoj život jer je neukusno i nepristojno. Znam da postoje ljudi koji ne mogu da zamisle svoj dan a da ne daju neki savet jer za njih njihovo okruženje smatra da daju najbolje savete. Niko ne zna šta je najbolje za Vas od Vas samih i odatle sve počinje.

Stambeno pitanje je ovde najmanja slamka jer odnos između dvoje ljudi može da bude loš i u najlepših nekretnina. Ako neko nije srećan, ne postoji dom koji može da ih usreći. Tako da, ’ajmo da se okrenemo tome da budemo ljudi i gledamo svoju sreću i sreću svojih bližnjih. Nikome nije potreban savet koji nije tražio.

Preuzeto sa: najzena.rs

Ne sumnjam da je izvukao ušteđevinu za crne dane, prodao štogod iz kuće i zaputio se u radnju. Nema veze što naše selo u to doba još uvijek nije dobilo struju, pa je televizor bio samo jedan veliki ukras i vrlo mutno ogledalo. Moralo se znati ko je gazda.

Navraćale su komšije i poznanici, zagledao se i hvalio uređaj, iako niko nije znao po kom osnovu ga hvali, jer ga nije imao sa čim uporediti. Ispijale su se kafe ispred njega, mezilo se i ugovarali su se poslovi. Televizor je stajao nijem, ali nikada prašnjav, već vječito uglancan i presvučen novim miljeom.

Kada je konačno struja došla i do našeg kraja, sreća se nije mogla izmjeriti. Loša antena je jedva hvatala signal, slika je stalno treperila, a djed je teška srca svako malo lupao po uređaju – da ga popravi. Soba je konstantno bila puna. Nema veze što je uživanje bilo nikakvo, slabo šta se vidjelo a još slabije čulo. Posljednji krik tehnologije je bio tu.

Kako je vrijeme prolazilo, cijene su padale, sve više ljudi je moglo priuštiti kupovinu televizora, pa se on više nije smatrao luksuzom. U to doba, kuhinja je postala centar kuće. Najtoplija prostorija, centar svih okupljanja i raskrsnica svačijih puteva, kao u predstavi Mladena Materića. Ukućani su dolazili da vide šta se to novo krčka na šporetu, vodili su ih mirisi i zveckanje posuđa. U kuhinji ste uvijek mogli zateći nekoga, bilo da priprema obrok, žvaće onako „s nogu“ ili ne zna šta uopšte tu radi. Jednostavno – navratio.

Zatim se taj centar pomjerio nekoliko metara u stranu. Trpezarije su postale moderne, mjesto na kome se jede je odvojeno od mjesta na kome se ta ista hrana priprema. Tu smo svi zajedno sjedili u određeno doba dana, prepričavali dnevne dogodovštine i otimali se za najbolje parče hrane.

Kada smo odrasli i krenuli svako svojim putem, oni su se jako rijetko ukrštali. Nismo imali gdje da se sretnemo. Viđali smo se na odlasku i na dolasku, dok je međuvrijeme zjapilo prazno. Zatim je uređaj sa početka ove priča opet preuzeo tron i nekako objedinio prethodna dva centra. Ta centralna tačka dnevne sobe postala je jedini fiksni dio kuće. Namještaj se oko nje mijenjao i rotirao, hvatao se što bolji ugao i veća preglednost. Nerijetko smo zaticali mamu kako na stoliću ispred njega guli krompir za ručak ili jabuke za kolač, a istovremeno gleda neku emisiju. Kaže, dosadno joj samoj u kuhinji, a i lakše je dok sjedi.

Čak smo i obroke preselili u dnevni boravak. Nismo mogli da se usaglasimo oko termina, jer svi imamo različite živote i obaveze, a jesti sam u velikoj trpezariji je nekako tužno. Tako smo jedno po jedino uzimali tacnu sa hranom, kao da se nalazimo u menzi, i odlazili do te kutije. Pred njom je uvijek bilo nekoga. Bilo da žvaće, drijema, navija ili čisti orahe. Kada nismo više mogli da se okupljamo popodne za trpezarijskim stolom, da jedemo i pričamo, počeli smo da se okupljamo uveče pred TV-om, da jedemo, pričamo i komentarišemo tu seriju, emisiju ili utakmicu, taj film ili kviz koji nas sve zanima i privlači na isto mjesto.

TV aparat je postao centar naših domova, porodičnih okupljanja, jako bitan za naše međusobne odnose. Zato smo odlučili da uložimo u njega. Postala nam je mnogo bitna boja i veličina, čist zvuk i kvalitetan sadržaj. Nismo htjeli da nas zabavlja bilo šta. U međuvremenu se tehnologija poprilično razvila, milje više nema gdje da stoji, sobne antene su prošlost, a lupanje po uređaju je, srećom, prestalo. Ulagalo se u sve – program, tehniku, uslugu. U međuvremenu su sami uređaji postali dostupni svakome, a usluga se toliko razvila da vam se nude različite opcije preko samo jednog paketa. Jedan kabl vam dovodi telefon, internet i TV program. Jedan račun objedinjuje sve ostale.

Ono što je u djedovo vrijeme bilo nezamislivi luksuz, danas je dostupno svima i još dolazi uz poklone. Kompanija m:tel, recimo, trenutno ima ponudu za nove korisnike svojih OPEN paketa, koji uz ogroman broj programa i mnogo jednostavnije plaćanje, dobijaju i poklon u vrijednosti do 200 KM. Ovaj novac dobijate na Addiko kartici i možete ga potrošiti na šta god želite, u bilo kojoj radnji koja prima Visa kartice.

I tako je televizija od investicije u luksuz postala investicija u dom, u onom najširem i najtoplijem smislu te riječi. Investicija u vrijeme provedeno sa najbližima uz sadržaje koji vas povezuju. U večeri kad naručite omiljenu hranu i odaberete neku dobru komediju uz koju ćete sjesti i smijati se sa svojim omiljenim ljudima. Jesti i smijati se dok vas stomak ne zaboli. Pa pričati da ste se toliko smijali da vas je stomak bolio. Jer, tako se stvaraju uspomene.

Šta je centar vašeg doma?

O svojim kvadratima sanjam. Godinama.

Svašta se tu ispriječilo. Kreditna nesposobnost i nepodobnost ponajviše. Volje imam, ali mi ne vrijedi mnogo.

I onda naletim na vijest.

„U Rumuniji vlastiti dom posjeduje čak 96 odsto građana, u Hrvatskoj i Litvaniji 90 odsto, a u Bugarskoj 85 odsto, podaci su Evropske statističke službe Evrostat“.

Je l’ moguće da je toliko ljudi (kreditno) sposobno, samo ja imam defekt?

O svojim kvadratima sanjam. Godinama. Svašta se tu ispriječilo. Kreditna nesposobnost i nepodobnost ponajviše. Volje imam, ali mi ne vrijedi mnogo.

Dalje, Bugari imaju, pazite sad, oko 3,9 miliona stanova, od toga 2,6 miliona u gradovima i oko 1,3 miliona na selu. Većina ih se baškari u kućama, navodi Evrostat u izvještaju za 2014. godinu.Navodi Evrostat, a ja se, evo, ježim od neke kvadratne jeze.

Jer, prema evropskoj statistici, stan jednog sposobnog Bugarina prosječno je velik 72 metra kvadratna, dok je EU, dakako, sposobnija pa je mladom Evropljaninu prosjek 96 kvadrata.

I tu nije kraj, jer najveće stanove posjeduju Kiprani, šepureći se u oko 140 metar kvadrata, zatim Luksemburžani 130, Belgijanci 126 i Danci 115 kvadrata.

Ja sam negdje u kategoriji Rumuna, jer oni imaju najmanje stanove, prosječno 44 kvadratića.

Jer, prema evropskoj statistici, stan jednog sposobnog Bugarina prosječno je velik 72 metra kvadratna, dok je EU, dakako, sposobnija pa je mladom Evropljaninu prosjek 96 kvadrata.

U stvari, to je samo u uobrazilji. Jer, ja sam podstanar u tuđih četrdesetak kvadrata. Ali mi “skromnost” ne dozvoljava da mislim na više ni kada bi u pitanju bili vlastiti.Za stan nemam, a kuća je… Uf. Daleko, daleko…  Ali, ovakvu vrstu krova nad glavom ima 60 odsto stanovnika EU. Irci posebno vole kuće i zelenilo jer je ovakav život odabralo 93 odsto njih, dok su Španci nešto drugačijeg ubjeđenja pa ih je 67 odsto u stanovima. Opet svojim!

I sad ja počnem da zamišljam svoju kuću, od kamena. Maleni kameni prilaz vodi do kamenih stepenica, a okolo neko zelenilo. Ne mora da bude egzotika, može i lipa samo da je moja.

Projekat imam. U glavi. Može i na hamer papiru. Ali, čemu taj trošak?

Sada dolazimo na onaj dio gdje mi je lakše, jer nisam sama. Čovjek sam kao i Evropljani.

Za stan nemam, a kuća je… Uf. Daleko, daleko…  Ali, ovakvu vrstu krova nad glavom ima 60 odsto stanovnika EU. Irci posebno vole kuće i zelenilo jer je ovakav život odabralo 93 odsto njih, dok su Španci nešto drugačijeg ubjeđenja pa ih je 67 odsto u stanovima. Opet svojim!

Švajcarci su potpuno opušteni pa ih 56 odsto živi u iznajmljenim stanovima. U nekim zemljama više od polovine stanovnika živi u stanovima koji su pod hipotekom ili su opterećeni kreditima. Takvih Šveđana je 61 odsto, Holanđana 59 odsto, a Danaca 50 odsto.Ali, što se ja stavljam međ’ evropski svijet? Prava sam Fema pa bih sve kao i Jevropa.

Je li BiH u EU? Nije.

Dok se stanje ne promijeni, nema razloga da me boli glava. Njom ne mogu ni kroz zid.

Ali mogu da čitam vijesti. I maštam.

Ko bi rekao da su kvadrati jedan od najljepših snova? A san je dobar za ten. I bore.

Sanjajte. To je zdravo!

Ako na raspolaganju imate samo jednu prostoriju koju treba da koristite kao spavaću, dnevnu i radnu sobu i u istoj kuvate i dočekujete goste – nije lako, ali ni nemoguće. Prije svega, sagledajte prostor iz svakog ćoška, izmjerite i razmislite šta je ono što vam je najpotrebnije. Prvi korak koji će vam omogućiti da racionalno i funkcionalno uredite prostor je izrada nacrta prostorije i idejna rješenja.

Male prostore vizuelno će povećati svijetle, hladne i nenametljive boje na svim površinama, a posebno na zidovima. Nakon što “povećate” prostor pomoću hladnih boja, stvorite kontrast upotrebom detalja u toplijim bojama. Izaberite jednu boju i prema njoj odredite ostale, ali trudite se da ne koristite više od tri različite u malim prostorima. Tapete, prekrivači, zavjese i paravani najbolje je da budu jednobojni, ali ako se odlučite za uzorak neka to bude nešto decentno.

U malim stanovima, najbolje je da svi podovi budu isti ili barem u istoj boji, jer se na taj način dobija osjećaj kontinuiteta prostora.

Upotreba namještaja manjih dimenzija neće nužno pomoći, ali manji broj komada namještaja hoće. Ako se ne možete odreći trosjeda onda neka barem bude u istoj boji kao pozadinski zid, jer vizuelno će tako da izgubi na veličini. Kod kupovine kauča i kreveta, najbolje je da birate one skladištem na dnu gdje možete čuvati stvari koje ne koristite toliko često. Kreveti i stolovi koji se “spuštaju” iz ormara su od velike pomoći, jer ih lako pospremite kad završite sa korištenjem.

Osvijetljenje prostora služi stvaranju osjećaja prostranosti i prozori u malim prostorijama trebaju biti što veći te ih nije dobro zaklanjati tamnim i teškim zavjesama. “Oslobodite” prostor, neka bude što više dnevnog svijetla i “prirodnih” boja.

Kupujte namještaj izrađen po mjeri da biste što bolje iskoristili raspoloživi prostor. Minimalistički komadi namještaja u vidu komode ili police mogu poslužiti da vizuelno “pregradite” prostoriju, a ako nemate prostora za gipsane pregrade, paravani od plafona do poda bi mogli biti rješenje. Ključ je u stvaranju velikog prostora sa više “dijelova”. Male prostore ne pretrpavajte sa previše detalja, jer mogu dovesti do toga da sve izgleda manje nego što jeste.

U malim prostorijama najbolje je da “bježite” od sitnih ukrasa i detalja – koristite velike okvire za fotografije koncentrisane na jednom zidu umjesto da postavite nekoliko malih po cijeloj sobi. Dizajneri interijera najčešće preporučuju upotrebu što neutralnijih, zemljanih nijansi uz poneki detalj “jake boje” za stvaranje kontrasta. Velike i male pletene korpe su idealne za odlaganje sitnica, a uvijek ih možete staviti u neku od ladica ili dio ormara. Ogledalo se trudite držati na zidu, cipele u cipelaru, eventualno u kutijama u ormaru ako za to imate prostora. Izbjegavajte i male jastuke, šareno posuđe i puno stolica. Prvo pravilo uređenja malih prostora je jednostavnost i ako nemate priliku za stručno mišljenje i nacrt, nadamo se da će Lola da vas inspiriše kako i šta dalje da uradite. Ne zaboravite da su ipak bitni ljudi i oni su ono što čine vaš stan ili kuću ispunjenu toplotom.

Ovo posebno važi za zaposlene mame, kojima je nakon napornog radnog dana i brige o djeci potrebno malo vremena, kako bi zaronile u pjenušavu kupku i pomoću vode sprale stres sa svojih leđa.

Međutim, ljepota i udobnost kupatila nipošto ne smiju ići na štetu njegovoj funkcionalnosti. Prilikom odabira i postavljanja pločica, a zatim nabavke sanitarija i namještaja za vašu intimnu zonu, važno je voditi računa o usklađivanju praktičnosti i estetike.

Kako biste personalizovali kupatilo i u potpunosti ga prilagodili svom ukusu, predlažemo nekoliko trikova koji će učiniti da vam ovo bude omiljena prostorija u stanu. Pomoću različitog cvijeća možete znatno oplemeniti ovaj prostor, ali i učiniti funkcionalnijim. Biljke će obogatiti vazduh, ali i pokupiti vlagu iz vazduha, dok je o vizuelnom efektu suvišno i da govorimo. Najbolje biljke za ove namjene su bamsus, orhideje, aloe vera, filadendron, kao i paprat.

Da biste kupatilo učinili pozitivnim mjestom, potrebno mu je mnogo svjetla. Ukoliko dotok sunčevih zraka nije veliki, pobrinite se da pločice budu svjetlijih ili neutralnih boja, kako bi i prostor djelovao veći. Naravno, nemojte zaboraviti i ogledala koja znatno „otvaraju“ prostor. Pomoću vesele zavjese za tuš možete unijeti veliku količinu pozitivne energije i dodatno dekorisati svoj prostor.

Naravno, ne smijete zaboraviti ni organizaciju svih stvari koje držite u kupatilu, kako se vaš mali raj ne bi pretvorio u pravi haos. U staklenim teglicama možete držati štapiće za uši, sapune ili tufere od vate, dok četke za kosu i šminku možete staviti u malu, veselu kofu i zakačiti na zid.

Pošto polica nikada nije dosta, potrudite se da ih dovoljno nabavite, kako biste u njih spremili peškire, sredstva za čišćenje i sredstva za higijenu. Predlažemo da one budu otvorene, kako biste dodatno otvorili svoj prostor, ali se i lakše snalazili kada tražite određenu stvar.

Potrebe za prilagođavanjem kupatila svakoj osobi i različitim željama prepoznali su i domaći saloni, poput Baucentra Trgošped, koji je prema njima kreirao bogatu ponudu sanitarija i namještaj za kupatilo sasvim različitih stilova, kako bi svako mogao pronaći ono što mu najviše odgovara. U toku je i posebna akcija, u sklopu koje kupci do kraja jula na poklon dobijaju i visokokvalitetno Ceresit ljepilo za keramiku.