Ne, nije ovo jedan od klasičnih tekstova o roditeljstvu koje možete pronaći na raznoraznim mamećim grupama i stranicama na Fejsbuku.
Kada mislim o ljubavi, na umu mi je univerzalna nježnost: nepatvoreno jednaka.
Na 30-ak kilometara od Banjaluke, u malom selu ušuškanom u šljivike i ispresjecanom plodnim oranicama zasigurno možete pronaći ljude koji su svaki za sebe riznica ljudskih uspjeha i padova, želja i promašaja.
Holivudsko ostvarenje. Bioskop. Zove me kuma da idemo gledati film, a inače je to i neko ženeće druženje.
Godinama su žene sa mačkama prikazivane kao usamljene, aseksualne i ekscentrične. Zbog čega se taj stereotip decenijama održao?
Tako je lako, zar ne?
Staviti čovjeka u odgovarajuću kutiju. Etiketirati ga i prije no progovori. Obilježiti ga stereotipima i prije no mu dozvoliš da riječima i djelima pokaže da je, prije svega, čovjek.
Smajliji su nešto što ljudi koriste u svakodnevnoj komunikaciji bilo da namignu, pošalju poljubac ili izraze tugu. Ukoliko želite javiti prijateljici da ste kupile nove cipele sigurno ćete na kraju poruke poželjeti da stavite smajli u obliku obuće – i…
Muškarci su snažniji.
Pa kad ne troše 70% energije da dokažu svijetu da nisu ludi, neuračunljivi, nadrkani, hormonalni, emocionalni i šta god drugo im neko prišije iz dosade.
Biti žensko za sobom i sa sobom povlači određene stvari, pojmove, očekivanja, vrednosti i uloge.
Svi barem ponekad koristimo dvostruke standarde, to je ljudska osobina koja ne poznaje pol niti bilo koju drugu karakteristiku. Kada govorimo o jednakosti među polovima, uvijek ističemo muškarce kao one koji su problematični, ali šta je sa ženama? Nismo ni…
