“U jednom trenutku jurnula sam u spavaću sobu, gotovo tresnula bebu na krevet i vrisnula: “Ne mogu ovo više!”. Onda sam otrčala u potkrovlje, uplašena zbog činjenice da sam poželela da naudim svom detetu”, otkrila je Kejt samo jednu od situacija kroz koju je prošla.

Upravo ovaj trenutak bio je alarm za njenog muža Martina, koji je shvatio da majci njegove ćerke Noe treba stručna pomoć.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by KATE LAWLER (@thekatelawler)

“Zahvalna sam Martinu što je prepoznao znakove upozorenja i što je odmah reagovao”, govori Kejt i dodaje:

“Zatekao me je kako ležim na podu u spavaćoj sobi u potkrovlju, ridam i govorim: “Ne mogu više ovo da radim”. Iskreno, ne sećam se te epizode, ali verujem da sam izgledala očajno i bespomoćno, jer sam se nedeljama tako osećala. Kad me je video u tom stanju, rekao mi je da ćemo zajednički potražiti pomoć i da ja, ma koliko da mislim da sam jaka, nisam u stanju da neke stvari prevaziđem sama.”

Iz svog iskustva, Kejt otkriva da joj je najvažnija bila pomoć i podrška, te da svaka žena koja je na svet donela dete, zaslužuje da je ima u svojim najbližima, ali i stručnjacima ukoliko je potrebno.

“Kad se setim trenutaka u kojima sam mogla da povredim vlastito dete, shvatam zašto je toliko važno da mame imaju pomoć i podršku najpre partnera, a onda i stručnjaka.”

Kejt nije imala razloga dase ovako ponaša, da bude nezadovoljna i nesrećna jer je u životu imala sve i ništa joj nije manjkalo. Međutim, nakon rođenja bebe nije videla “sunčanu stranu ulice”, odatle i potiče želja da naudi svom detetu ali i sebi.

“Imam krov nad glavom, imam partnera koji me voli, imam pse, imam posao, imam bebu koja je zdrava. Zašto sam onda depresivna?

Često mi se dešavalo da sedim u dečjoj sobi i poželim da naudim sebi, da prekratim muke, da me više nema. Bila sam uverena da sam uništila svoj život, kao i život mog partnera”, otkrila je ona u svojoj knjizi gde otkriva kako se izborila sa postporođajnom depresijom, prenosi portal “Yumama”.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by KATE LAWLER (@thekatelawler)

Međutim, kada je Kejt pretražila internet bila je zaprepašćena brojem žena koje su prolazile kroz ovo što i ona, a još više je šokirao broj izvršenih samoubistava zbog postporođajne depresije. Zbog toga je odlučila da svoja iskustva deli na društvenim mrežama, ali i da objavi knjigu.

Kako se Kejt iščupala iz postporođajne depresije?

Njen suprug Martin je insistirao na tome da devojčicu bar tri noći nedeljno čuva dadilja, a on i Kejt su krenuli na terapiju. Pored toga, i ona je išla na samostalne razgovore sa psihoterapeutom. Naravno, morala je da koristi i lekove koje su joj stručnjaci preporučili.

Sve to urodilo je plodom, postporođajna depresija je nestala i Kejt je ponovo bila ona stara, a Martin siguran u to da je za svoju suprugu ali i za njihovu porodicu uradio pravu stvar.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by KATE LAWLER (@thekatelawler)

Nakon što se izborila sa depresijom, Kejt je na svom Instagramu napisala vrlo važnu poruku.

“Važno je voditi ove razgovore. Nisam mislila da ću se ikada u životu suočiti sa ovim problemom. Ali, desilo se. Trebalo bi da znate da je normalno ako se osećate loše ili ako zažalite što ste rodili bebu. Istina je da je roditeljstvo teško. Meni je teško i danas, a Noa ima već godinu dana.”

Preuzeto sa: zena.blic.rs

Za početak, vodite računa o tome da im ne postavljate pitanja koja u sebi imaju riječ „zašto“, kao, na primjer „zašto se tako ponašaš?“. Ukoliko ih pitate takve stvari pomisliće da osuđujete njihovo mišljenje o problemu. Držite se riječi „kako“, „šta“, „ko“ i „kada“. Radije ih pitajte kako se osjećaju povodom toga što se desilo, a ne zašto. Kada vam se povjere izbjegavajte da im govorite kako bi se trebali osjećati jer bi oni mogli pomisliti da ne odobravate njihove emocije u vezi tog problema. Na primjer, ako im kažete da su jaki, ali tu rečenicu ne potkrijepite primjerom, ta osoba vam neće povjerovati i osjećaće se još gore. Ukoliko vam se već povjerila da joj je teško pričati o tome pohvalite ih za taj hrabri prvi korak, za samu činjenicu da su s vama razgovarali o onome što ih muči.

Najvažnije od svega, uvijek imajte na umu da se ti ljudi moraju osjećati sigurno, a ne kao da ih neko napada. Kako da im onda predložite terapiju?

„Da biste im uspjeli pažljivo predložiti da će imati koristi od terapije morate izabrati pravi trenutak i odgovarajuće okruženje za to“, savjetuje klinička psihologinja Marie Fang i naglašava da ljudi najčešće griješe u tome što terapiju spominju tokom svađe jer to može povrijeđenu osobu učvrstiti u odluci da ne želi terapiju.

„Kada nekome koga volite kažete da mislite da im treba pomoć oni obično pomisle da nešto nije u redu s njima. Zato je veoma važno da pažljivo pristupite tom razgovoru. Pronađite trenutak kada je ta osoba mirna i zamolite je da vam dopusti da joj date jedan savjet.“

Kako treba da izgleda taj razgovor? Doktorica Fang savjetuje da trebate izraziti svoju zabrinutost i podsjetiti tu osobu koliko vam je stalo do nje. Spomenite određene primjere iz njenog života kako biste ilustrovali zbog čega joj je potrebna stručna pomoć. Nipošto nemojte navaljivati na to da ta osoba krene na savjetovanje. Ako ne želi ići, a vi je doslovno odvučete kod terapeuta, neće imati nikakve koristi od terapije.

Klinička psihologinja Jana Scrivani naglašava da je izuzetno važno da se sjetite da oko terapije i dan danas vlada velika stigma. Razgovor u kojem ćete predložiti nekome da krene na savjetovanje najbolje bi bilo da vodite kada ste sami sa tom osobom.

„Iako vi bez problema možete da pričate o terapiji osoba s kojom razgovarate možda neće reagovati na isti način. Zato je najbolje da taj razgovor bude privatan i da se vodi u trenutku kada ste sigurni da vas niko neće prekidati. Ako ta osoba razgovara samo s vama osjećaće se emotivno sigurno. Nemojte joj govoriti rečenice poput ’Tebi treba terapija’ već naglasite neka njena određena ponašanja koja ste primjetili i objasnite joj da ste zabrinuti za nju“, savjetuje doktorica Scrivani.

Ukoliko je osoba koju volite često uplakana i izoluje se od društva mnogo ćete joj pomoći ako joj pokažete da ste istinski zabrinuti za nju. Doktorica Scrivani naglašava da ćete to najbolje pokazati ako joj pomognete da nađe resurse, pa čak i ako odete s njom na prvo savjetovanje. Pokažite joj da nije sama.

Izvor: Reader’s Digest