Što su bijele pjege od sunca?

Bijele pjege od sunca (medicinski poznate kao idiopatska gutatna hipomelanoza) nastaju zbog smanjene proizvodnje melanina – pigmenta koji daje boju našoj koži. Najčešće su povezane s izlaganjem UV zračenju, starenjem kože i genetikom.

Riječ je o malim, svijetlim mrljama koje se pojavljuju na dijelovima tijela koji su najviše izloženi suncu – poput nogu, ruku, lica i leđa.

Upravo zato se često nazivaju i sunčeve pjege na koži, iako se razlikuju od tamnih pigmentacijskih mrlja.

Kako izgledaju bijele pjege od sunca?

Bijele pjege od sunca obično su:

• veličine 1 – 10 mm (najčešće 1 – 3 mm)
• nepravilnog oblika
• jasno vidljive na tamnijoj koži
• bez simptoma poput boli ili svrbeža.

Iako se ponekad opisuju kao bijele fleke od sunca na koži, važno je znati da ne uzrokuju nelagodu i nisu opasne za zdravlje.

Zašto nastaju bijele pjege od sunca?

Točan uzrok nije u potpunosti razjašnjen, no stručnjaci smatraju da ključnu ulogu imaju:

• dugotrajno izlaganje UV zračenju
• prirodni proces starenja (češće nakon 40. godine)
• genetika (mogu se pojavljivati u obitelji)
• oštećenja kože ili poremećaji u proizvodnji melanina.

Zbog svega navedenog bijele pjege od sunca češće se pojavljuju na dijelovima tijela koji su najviše izloženi suncu.

Druge moguće bijele promjene na koži

Važno je razlikovati bijele pjege od sunca od drugih stanja koja uzrokuju svijetle mrlje.

1. Pityriasis alba

Očituje se kao suhe, ljuskave mrlje koje kasnije postaju svjetlije.

2. Tinea versicolor

Tinea versicolor je gljivična infekcija koja uzrokuje svijetle ili tamne mrlje, često na prsima i leđima.

3. Vitiligo

Vitiligo je autoimuna bolest kod koje dolazi do gubitka pigmenta na većim površinama kože.

4. Milije

Sitne bijele izbočine ispunjene keratinom, najčešće na licu.

Ponekad ljudi koriste izraze poput bijele mrlje od sunca, no važno je utvrditi radi li se zaista o bezopasnoj pojavi ili nekom drugom stanju.

Jesu li bijele pjege od sunca opasne?

Dobra vijest je da bijele pjege od sunca nisu povezane s rakom kože i u pravilu su potpuno bezopasne. Međutim, pretjerano izlaganje suncu – koje ih uzrokuje – povećava rizik od drugih ozbiljnijih stanja.

Ako primijetite sljedeće, svakako se obratite dermatologu:

• nagle promjene na koži
• nove ili neobične madeže
• svrbež, bol ili krvarenje.

Kako se riješiti bijelih pjega od sunca?

Iako su bezopasne, mnogi žele ublažiti njihov izgled. Važno je znati da potpuno uklanjanje nije uvijek moguće.

Kućni tretmani uključuju:

• kreme s retinolom (vitamin A)
• blage steroidne kreme
• proizvode za regeneraciju kože.

Rezultati su često spori i ograničeni.

Profesionalni tretmani

U dermatološkim ordinacijama dostupne su učinkovitije metode:

• laserski tretmani – potiču stvaranje melanina
• dermoabrazija – uklanja površinski sloj kože
• krioterapija – zamrzavanje promjena tekućim dušikom
• kemijski pilinzi – potiču obnovu kože.

Iako ove metode mogu značajno smanjiti vidljivost, bijele pjege od sunca često se ne mogu potpuno ukloniti.

Kako spriječiti nastanak?

Prevencija je ključna kada su u pitanju sunčeve pjege na koži:

• koristite kremu sa zaštitnim faktorom (SPF) svaki dan
• izbjegavajte solarije
• nosite zaštitnu odjeću i šešire
• ograničite izlaganje suncu u najjačim satima.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Baš kao što postoje ključni kozmetički proizvodi koje treba koristiti ljeti, kao što je krema sa SPF-om, postoje i proizvodi koje treba izbjegavati.

To posebno važi ako planirate da se sunčate.

Međutim, bez obzira na to da li boravite u gradu ili odlazite na more, bitno je prilagoditi svoju rutinu zahtjevima godišnjeg doba kako bi vaša koža bila zdrava, sjajna i zaštićena.

Ovo su kozmetički proizvodi koje ne bi trebalo koristiti dok se izlažete suncu.

Retinol

Proizvodi za njegu kože koji sadrže retinoide moćni su proizvodi koji pružaju mnoge prednosti poput posvjetljivanja kože ili smanjenja hiperpigmentacije, bora i ožiljaka od akni. Ipak, ne bi trebalo da ih koristite kada planirate da budete duže na suncu.

Retinoidi mogu povećati osjetljivost kože na sunčevu svjetlost, povećavajući rizik od opekotina i oštećenja od sunca.

Za toplije mjesece bolje je izabrati nježnije proizvode poput hijaluronske kiseline ili ceramida kako biste osigurali zaštitu svoje kože.

Teški puderi i korektori

Ovo je možda teško, ali treba izbjegavati full-coverage pudere i korektore tokom ljeta. Možda se čine kao idealno rješenje za postizanje besprekorne kože, ali mogu biti problematični kada su izloženi sunčevoj svjetlosti.

Ovi proizvodi često sadrže guste formule koje mogu zapušiti pore i zadržati znoj, što dovodi do izbijanja akni, iritacije i zagušenja kože od toplote.

Osim toga, budući da jako pokrivaju, mogu stvoriti barijeru na površini kože koja joj onemogućava disanje i efikasno regulisanje temperature. Preporučujemo da se odlučite za lakše alternative, poput toniranih hidratantnih krema, BB krema i laganih korektora. A ako možete pronaći one koje sadrže SPF, još bolje.

Kiseline za eksfolijaciju

Kiseline su snažni sastojci omiljeni zbog svoje sposobnosti obnavljanja, dubinskog čišćenja i posvjetljivanja kože. Međutim, korišćenje ovih kiselina na direktnoj sunčevoj svjetlosti može znatno povećati osjetljivost kože na UV zrake, povećavajući rizik od opekotina i oštećenja od sunca. Budući da te kiseline djeluju tako da uklanjaju spoljni sloj mrtvih ćelija, čine kožu osjetljivijom na UV zračenje.

To nije problem tokom zime, ali kada su izloženi sunčevoj svjetlosti bez odgovarajuće zaštite, ovi sastojci mogu učiniti kožu sklonom iritacijama, upalama pa čak i hiperpigmentaciji. To znači da treba ograničiti njihovu upotrebu na dva ili tri puta nedjeljno i uključite ih samo u svoju noćnu rutinu njege kože.

Maskara koja nije vodootporna

Tehnički, ova maskara neće oštetiti vaše trepavice niti kožu. Međutim, ako još niste naučili iz iskustva, korišćenje nevodootporne maskare ljeti može brzo postati loša ideja. Kada temperature skoče i nivo vlažnosti naglo poraste, znoj i vlaga mogu lako uzrokovati da se uobičajene formule maskare razmažu, a rezultat su “panda” oči i opšti neuredan izgled.

Vodootporna maskara, s druge strane, stvara zaštitnu barijeru oko trepavica koja je otporna na vlagu, osiguravajući da šminka na očima ostane netaknuta cijeli dan.

Eterična ulja citrusa

Dok ulja citrusa mogu posvjetljivati i hladiti, ona takođe povećavaju osjetljivost kože na sunce.

Ova ulja sadrže spojeve koji kožu čine osjetljivijom na fototoksične reakcije kada je izložena UV zracima što može dovesti do opekotina od sunca i hiperpigmentacije.

Tokom ljeta, najbolje je izbjegavati proizvode za njegu kože koji sadrže citrusna ulja.

PHA, BHA i AHA

Baš kao i eterična ulja citrusa, PHA (polihidroksi kiseline), BHA (beta-hidroksi kiseline) i AHA (alfa-hidroksi kiseline) imaju svojstva čija je upotreba štetna pri izlaganju suncu.

Budući da podstiču brzu izmjenu ćelija, čine kožu osjetljivijom na UV zračenje, pa je najbolje izbjegavati proizvode koji sadrže ove kiseline tokom ljeta ili ih koristiti štedljivo i pratiti ih dovoljnom zaštitom od sunca.

Neće, Šantiću. Znaju to moji vršnjaci, svi mladi ove zemlje, a i ja, da neće sunce tuđeg neba grijati kao ovo ovdje, naše. Znam i da ne mogu naći bolju majku od svoje i znam da nije život kada ti nema brata tu, pored tebe, da te digne.

Znam, Šantiću, ali moj brat je već otišao.

Na hiljade braće i sestara otišli su sa koferom, jednim ili dva, pod to sunce tuđeg neba. Vrate se tek ponekad, možda da udahnu i upiju još poneku zraku sunca, ali vrlo brzo spakuju svoje kofere i vrate se tamo gdje ne grije kao ovdje, ali zasigurno sija jače.

Šta bi ti, naš Šantiću, rekao kada bi znao koliko desetina hiljada duša, s razlogom kažem duša, napusti svoja ognjišta i zauvijek ode. Da, grobovi naših pradjedova jesu ovdje, ali znaš li Šantiću da još malo ovdje neće biti duše koja će znati da pročita šta piše na grobu svog pretka?

Naše sjene, Šantiću, odavno hodaju po našim ognjištima, ne plaše nikog, jer više i nemaju koga.

“Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli što je branit’ znaše.”

Hvala im, veliko im hvala, ali da su znali kome je ostavljaju, diktatorima bez očiju, sa rupom umjesto duše, sami bi je pretvorili u pepeo.

Tačno je, Šantiću, i da “nas ovdje svako poznaje i voli, a tamo niko ni poznati nas neće.”

A znaš li kakva muka, jad i čemer, bezumlje i varvarstvo, mora da te natjera da prije pružiš ruku neznancu, nego ostaneš u zagrljaju svog najmilijeg, majčice (i) zemlje?

Mi više nemamo priliku. Našu olovku kojom bismo zaokružili “bolje sutra” nema više ko da uhvati i podigne.

Umorni smo.
Ja sam umorna.
Umorna sam od pustih obećanja bezličnih ljudi, vraćanja mutne prošlosti sa pogledom na crnu budućnost.

Niko ti, Šantiću, ovu zemlju nije volio kao mi, potomci najvećih heroja koji su hodali pod ovim suncem, ali dosta je.

Kome da pružim ruku, ja, pupoljak, “juče se rodila”, kad onaj stariji, koji treba da me dočeka, misli da neće uvenuti jedino ako meni sasiječe korijen?

Na mladima svijet ostaje, ali ovdje svijet očigledno nije. Izvini i ti Šantiću, i ti zemljo, i ti majko, što svoje male svjetove moramo da gradimo na tuđoj zemlji, ali, uz dužno poštovanje, nismo krivi.

Nismo krivi što nam sa 20 godina traže bar 25 godina iskustva, što nas tjeraju da se zadovoljavamo njihovim mrvicama ubjeđujući nas da je to najbolje što možemo da dobijemo, što moja diploma znači samo papir i što me bojama moje sopstvene zastave zastrašuju.

Izvini Šantiću i što tvoje stihove, napisane baš onako kako treba, moram da koristim da pokažem kakva koplja nam zabadaju u leđa, a rane nam vidaju solju, uvjeravajući nas da je melem.
Ja ti, Šantiću, hoću još da kažem da nas ne kuneš kada jednog dana, pod najljepšim našim suncem, vidiš kolonu mladih lica bez osmijeha, sa suzama u očima i jednim ili dva kofera.

Znaj da smo morali.

A vama, mali i veliki diktatori i grabljivci, želim da se jednog dana osvrnete i shvatite da ste sami. Toga dana ili ćete ovu zemlju, nekada radošću okupanom, prekriti svojim suzama i pokajanjem, ili ćete takvi pohlepni i sebični kidisati i na sunce dok potpuno ne izgorite.

Osjetiti samoću je najgori osjećaj na svijetu, a ja vam ipak ni sada neću to poželjeti u potpunosti.

Ovog trenutka, svima vama, malim i velikim, poželjeću samo ono što ste nama uradili: Želim vam da stojite ispod sunca sopstvenog neba, a osjetite se isto kao što smo se mi osjećali pod svjetlošću tuđeg.

Ja samo dišem i uzdišem

Ovo nije bijeg ovo je potraga

Znam da znaš ali brineš

Zaborav, pored gubitka tebe jedino toga se plašim

Zaborav to su one oštre kandže

One koje se zabiju duboko i razdiru

Ali ja postojim i volim

Kao putokaz prema domu iza sebe ostavim po nešto

Neku mrvicu, neki dio sebe

Ali o tebi i načinu na koji su mi tvoji prsti dirali kosu

O tome sam pisala po srcu

Sada kad se okrenem ne vidim ništa

Sve što ostavih nestalo je kao tragovi u snijegu

Ali nisam izgubljena

I dalje osjećam sunce po koži

I tebe držim, ne puštam te

Sa tobom idem daleko, dalje najdalje

I moja duša ne zna za granice

Moja duša tvoje ime šapuće

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Em to bijelo, em to osjetljivo pa malo malo modrica, em to nježno pa  stalno troši pare na neke kreme.

Ali tu bijelinu, to sam kao okove dugo nosila.

Prosto, ja i preplanuli ten se nismo sreli kad se dijelila ta osunčana ljepota. Mimoišlo me to, šta bih ja sad.

Solarijuma sam se uvijek plašila baš, kao djeca baba roge. Probala sam jednom – osjećala sam se kao da me neko u grob stavio, ali s ugrađenim radijatorom – i odustala.

Na moru mogu samo da budem crvena. Crna, baš teško. Ne ide prosto.

Sunčala se na balkonu, livadi, Vrbasu – nikad nisam. Od sunca koje me udara direkt u glavu i tog svjesnog pristajanja da te nešto prži i da se ti uporno znojiš da bi bila crna – postanem užasno nervozna. Nisam tip za mulatkinju.

I sve to ne bi bilo ništa čudno da bijela koža prosto nije privlačna, seksi, poželjna..(nastavi niz). Kako društvo kaže. Priroda se već ne bi složila.

Mene je to, ljudi moji, baš mučilo. Nosila sam duge hlače, obožavala onaj period kad se mogu nositi hulahopke boje kože pa obučem boje tuđe kože, te preplanule. Nema šanse da bih ja nešto kratko ljeti obukla – makar prokuvala.

Divim se ja vama koji baš nimalo ne obraćate pažnju na mišljenja drugih ljudi, ali što rekla Aleksandra: “Mislim da nema toliko stabilne osobe na svetu koja se neće poremetiti da joj 10 puta za redom neko kaže da je debela (može bilo koji komentar), ne zato što nema samopouzdanja, nego zato što je čovek.”

Mene je jedno 368 ljudi u toku jednog ljeta pitalo: “Što si tako ublijedila?”. Ili dobra stara “Vidi nje, sunca nije vidjela”. I najveći hit je “Što si ti tako bijela?”

Ljudi obožavaju da te pogledaju onim “Sunca vidjela nije, kako izaći golih nogu smije” pogledom ako ste bijeli.

Jednom sam probala ono cjelotjelno (nova riječ) samopotamnjivanje. Ljudi moji tog smrada i prljavštine, to se ne prepričava.

Pa da zaključimo u 5 važnih tačaka na temu bijele kože:

1. Sve su kože lijepe, a i one koje nisu, postaće vremenom.
2. Sve su boje kože okej, ako se u njima osjećaš okej, a ako se ti u svojoj osjećaš okej, nemoj molim te da uopšte razmišljaš o tome je li moja tebi okej ili nije.
3. Postoje ljudi s alergijama, postoje ljudi koji ne smiju na sunce zbog nedavnog liječenja, postoje ljudi koji NE  VOLE DA SU CRNI (ZAMISLI?!), postoje ljudi i svaki čovjek je jedno postojanje različito od tvog i to je okej.
4. Solarijum stvarno nije zdrav. Ma koliko vi stajale na suncu i čekale u redu da uđete u svoju sunčanu kabinu.
5. Boja nogu za šorc ili suknju je svaka boja nogu. Sve su noge za šorc ili suknju.

I ako vidite nešto bijelo, mršavo, s žbunićem na glavi – ne to nije alpaka – to sam samo ja. I moj faktor 50.

Postojao je samo jedan problem: bila sam visoka 176 cm, plavih očiju, izrazito svetlog tena i manekenske građe. To se nikako nije uklapalo u moj plan da postanem kao Džej Lo.

Pokušala sam sve što je bilo potrebno da promenim svoj lični opis, u skladu sa svojom vizijom lepote. Pravila sam visoke polu-punđice, šminkala se kao ona, koristila bronzere. Imala sam pokušaje odlaska u solarijum, na šta su se radnice u salonu zaprepašćivale, kad im dođem onako bela, nisu mi davale da uđem na duže od tri minuta. Ulazila sam uvek na svoju odgovornost. To me je užasno nerviralo – one su bile prva prepreka na mom putu do savršenog izgleda.

Išla sam na prskanje u kabinama sa sprejem za potamnjivanje. Prskali su me sa svih strana, a ja sam se poslušno okretala u smeru tuša sa prskalicom. I postajala bih tamnija, nekako više narandžasta, sa mirisom spreja u koži, a boja bi nestajala u tragovima, tačnije flekama, za par dana. I opet sam bila bledunjava ja, u masi zlaćastih, bronzanih, narandžastih, bakarnih, crnih, pregorelih, reš-pečenih kopija Džej Lo.

Sa svih strana slušala sam reklame tipa: “Bledunjavi ste, providni, pitaju vas da li ste bolesni? Posetite solarijum Magic Tan i prošetajte zanosan, preplanuli ten, neka vas svi primete!” Reklame za solarijum napadale su me sa svih strana. U modnim i svim drugim časopisima, baškarile su se preko cele dve strane seksi, bronzane boginje sa blistavim, potamnelim telima u minijaturnim kupaćim kostimima.

Ja sam i dalje bila bela. I počela sam nekako loše da se osećam zbog toga. I ne samo ja. Čitave generacije devojaka su navođene da misle da su manje vredne ako nisu kvarcovane.

Iako sam  važila za lepoticu, slušala sam komentare tipa: ”Baš je lepa, šteta samo što je bleda. Mogla bi malo da se iskvarcuje.” Kao da je to neka mana, neki minus, kad si beo. Mama, od koje sam nasledila ovu “aristokratsku” crtu,  pokušavala je uporno, na šaljiv način, da mi objasni da je biti beo nekada bila isključivo odlika aristokratije i da su  tamni ljudi ranije smatrani nižom klasom, da su to bili mahom  zemljoradnici, koji su po ceo dan provodili na polju, na suncu, dok se otmen svet krio od sunca i ljubomorno negovao svoje bledilo. To mi tada nije zvučalo dovoljno ubedljivo, jer je mamina priča bila u manjini u odnosu na sve one hvalospeve “bakarnoj” i “zdravoj” lepoti. A, da se ne lažemo, u doba adolescencije, neuporedivo ti je važnije šta kažu drugari i modni stručnjaci od bilo koje mamine najdobronamernije rečenice.

I stvarno, kada potamniš, zubi ti dođu nekako belji, oči sjajnije i izražajnije, izgubiš podočnjake, dobiješ na svežini, imaš onaj ”sad sam stigla s mora” izgled. U to vreme, (a ni danas se ništa nije promenilo) najveći kompliment među mojim vršnjakinjama bio je kada ti neko kaže da si “prava Ciganka”. Uz dužno poštovanje braći Romima, pored svih nepravdi koje trpe zbog svog imena i “tena”, zar nije malo kontradiktorna ta fascinacija upravo onom odlikom koja od njih stotinama godinama pravi građane drugog ili čak trećeg  reda? Samo kažem.

Pomirila sam se sa činjenicom da nikada neću biti kao Džej Lo. Pronašla sam sebi neke druge uzore kada je lepota u pitanju- Nikol Kidman, Angelina Jolie, Mila Jovović, Skarlet Johanson. Sve su one pripadnice moje vrste- svetle, svetlooke i nemaju problem sa svojim belim tenom. On je ono što ih izdvaja od ostalih. Deluje aristokratski, otmeno, graciozno. Posebno. Deluju kao da ih nije briga šta im nameću kozmetička i modna industrija. I to mi je baš kul. Sve je ono foto-šop, air-brush i solarijum – koji je, znamo svi, zakonom zabranjen u mnogim zemljama (osim kod nas) zbog dokazane štetnosti i izazivanja raka kože u velikom broju sa smrtnim ishodom. Da, izgleda zavodljivije, ali nije zdravo.

U jednoj knjizi pročitala sam kako je  na američkom Jugu, u osamnaestom veku, boja kože određivala status žene. Ako je bila svetla, bila je pripadnica najviše klase, što je koža bila tamnija, ona je bila sve niže i niže na društvenoj lestvici, najčešće je mogla biti samo robinja. I ne kažem da je to u redu, naprotiv, užasavam se svake vrste ropstva i neslobode, podela među ljudima – ali ko je i kada odredio da je njena boja kože manje vredna od moje, i da ona meni zbog toga treba da bude rob. Kako smo na to pristali? Kako su nas u to ubedili? E tako nas sad isto ubeđuju da je biti svetao nešto što nije poželjno, ni dovoljno atraktivno. Znači da nemaš socijalni status gde možeš da putuješ i pola godine provedeš na moru, jahti, skijanju itd. Pa čak i ako si ga provela u malinama ili na njivi, opet si više “in” od mene koja svoje vreme oduvek više provodim čitajući, pišući, u nekom hladu, na nekoj udobnoj sofi, u kancelariji ili na fakultetu, bela “kao sir”. Ma, daj!  Znači da nije važan sadržaj, samo pakovanje. E dok god budemo prihvatali i pristajali na ovakvu podelu, na osnovu ovakvih spoljnih karakteristika i predrasuda, mislim da kao društvo nemamo neku perspektivu i nismo se mnogo makli iz onog osamnaestog veka i svaka  žena koja nekritički sledi modne trendove samo je robinja današnjim (nerealnim) standardima modne industrije!