Slađana Štula, diplomirana arhitektica koja je radni staž stekla radeći u struci, odlučila je da ravne linije svog života zaobli. Tako je nastao brend, BUBSI BEBA. Počela je sa skicama i sitnim prepravkama bodića, majica i sličnih baby potrepština. Sama je crtala, krojila i šila. Danas, skoro 4 godine kasnije, imaju 5 zaposlenih i 3 kooperantske firme sa kojima sarađuju. Ponosan je član porodice sastavljene od jednog muža i dvoje djece, djevojčice i dječaka.

Na pitanje kako jedna supruga i majka dvoje djece stiže da vodi i vlastiti posao i ima li u svemu tome vremena da se posveti sebi, Slađana nam odgovara da je sve stvar dobre organizacije. Suprug Đurica joj je velika podrška, on je prije svega njen partner i velika ljubav i samo zahvaljujući ogromnom, uzajamnom razumijevanju i postižu tako dobre rezultate.

Ja sam imala razumijevanje za njegove svirke i turneje i uvijek ću, a on je tu za mene da uskoči kad mi treba pomoć. Jako je bitno zadržati dio sebe i svojih navika te pronaći kompromis – to je jedini način da dobro funkcionišete.

Kaže da je to bila ljubav na prvi pogled i da su od početka znali da žele imati djecu i zajedno graditi budućnost.

Kada je prije dvije godine izašao konkurs za najbolju poslovnu ideju, Đurica je bio taj koji je predložio da se prijave. Riješili su formalni dio i onda postavili sebi najstrašnije pitanje: “A šta ako zaista uspijemo?” I jesu. Od tada su zajedno prolazili sve faze i procese učenja, od toga kako se pravi biznis plan do toga da je i najmanje slovo na bodiju potrebno negdje i nekom opravdati.

I tako je nastao brend neobičnog imena. Ime BUBSI BEBA nastalo je sasvim slučajno, jer je to bio nadimak i tepanje za stariju kćerku, a sada su i više nego prepoznatljiv brend koji posluje unutar Bosne i Hercegovine, ali i regionalno. Njihove majice, bodići i suknjice bili su dio najvažnijih trenutaka u mnogim životima, od rođendana i proslava pa do krštenja.

“Kreativnost je bitna, ali brdo papirologije koja dođe poslije svega toga ponekad malo i ubije to”, kaže nam Slađana. Trude se inspirisati svoje zaposlene da uvijek teže ka boljem te da se iz dana u dan razvijaju i uče.

Čovjek treba cijelog života da radi na sebi i napreduje, to je ključ i poslovnog i emotivnog uspjeha.

Djeca su joj najvažnija u životu, bez njih ne bi mogla zamisliti sve ovo. Iako je ponekad teško i poželi slobodno vrijeme samo za sebe, brzo se predomisli, jer kako i sama kaže: “Kad ostanemo sami u stanu, shvatimo koliko nam nedostaju”. Ima težih i lakših dana, ali i kroz dobre i loše prolaze zajedno. Zajedno rastu i razvijaju se, ali ipak oboje se trude zadržati dio sebe sa početka veze, jer na koncu, upravo to je ono što ih drži zajedno.

Ovaj put vam donosimo priču o tri sasvim različite, a opet na neki način povezane žene. Priča o Aleksandri, Alexandri i Nataliji – tri mame koje su svoje živote odlučile da dijele sa stotinama pa čak i hiljadama drugih žena. I hvala im, jer su često pomogle i nekim majkama koje poznajemo.

Alexandra sa bloga Mama Blogerica nam je otkrila kako i zašto je počela da piše, koliko je okolina podržava i razumije i koliko joj znači pisanje na blogu.

“Ideja za bloganje je počela odavno, zapravo uvijek sam pisala dnevnike pa čim su izašli iz mode i počeli se pisati u obliku blogova, željela sam i ja isprobati i tako sam zapravo na blogu oduvijek. Pisala sam u svojim blogovima o svemu. Pišem za razne portale o kuhanju, kozmetici, roditeljstvu, djeci… Mama blogerica je nastala kada sam saznala da sam trudna i na taj način sam željela zabilježiti svaki važan trenutak u obliku posta i tako pomoći drugim mamama u istim situacijama sa savjetima, idejama…”

Alexandra trenutno nije zaposlena i kaže kako je blog još uvijek sam hobi, od njega ništa ne zarađuje, ali to joj i nije bio primarni cilj kada je pokrenula blog. Željela je jednostavno svoj mali ćošak internetskog neba u kom može da dijeli misli.

“Mama blogerica kao blog raste iz dana u dan i sve je više sponzora koji se javljaju za suradnju tako da možda sav moj trud uradi plodom. Za sad me vesele sitnice koje dobijem i sa guštom ih testiram i radim recenzije. Pišem iz gušta i zabave i zapravo sam zadovoljna tako, jer nemam nikakvih pravila oko pisanja, nisam dužna objavljivati određene postove do određenog datuma, već pišem kad za to osjetim potrebu”.

Kaže da joj je podrška, kako s druge strane monitora, ali tako i ona njenog okruženja jako bitna i da uživa u svakom pročitanom komentaru ili mejlu. Upravo na pitanja za Lolu je odgovarala dok je suprug bio sa djecom i kaže da stiže sve, čak i sa dvoje djece, bitno je rasporediti prioritete i organizovati svoje obaveze i ništa nije problem. Za kraj razgovora nam je rekla kako se raduje pisanju svakog novog posta, ali i upoznavanju drugih mama koje imaju svoje blogove.

“Reagiranje mama diljem Hrvatske koje jednim komentarom mogu natjerati osmijeh na lice mi daju do znanja da se moj trud isplati pa pišem sa još više ljubavi”.

Još jedna Aleksandra, mama i autorka na blogu CreActive je podijelila sa nama svoja iskustva o prisutnosti u medijima i na društvenim mrežama, kako to utiče na njen život i ko joj je najveća podrška u bloganju kao hobiju, ali i poslu te ko je Aleksandra kad nije CreActive.

“Kada nisam blogerka, ja sam pre svega majka, ali i žena, ćerka, sestra, drug, psiholog. Ovo sve pobrojano posle majke je trenutno podređeno mom malom zvrku, ali svaki dan učim kako da sve te uloge balansiram tako da svi budemo zadovoljni. Nije uvek lako, priznajem, ali volja i dobra namera su tu.

Blog je nastao pre neke 4 godine kada sam dobila potrebu da u svoj život unesem neki hobi. Svakodnevno sam vodila razgovore sa mladima sa problemima u ponašanju sa kojima inače radim i jedno od pitanja koje sam im postavljala bilo je kako provode slobodno vreme. U jednom trenutku je to pitanje počelo da mi odzvanja u glavi. “A kako ti provodiš slobodno vreme, Aleksandra?” pitala sam sebe u jednom trenutku, i shvatila sam da osim posla, filmova, knjiga i druženja, ja već dugo nemam nikakav hobi, nikakvu aktivnost koja je samo za mene i koja mi daje mogućnost da ispoljim svoju kreativnost i inventivnost. Spontano mi je na pamet pala ideja da krenem da eksperimentišem sa različitim DIY (uradi sam) projektima, receptima i tekstovima o inspirativnim događajima i ljudima oko nas i da to beležim na svom blogu. Vremenom se rodila potreba da više pišem o životu, ličnom razvoju i roditeljstvu te su to postale i osnovne teme bloga danas. Ime CreACTIVE sam zadržala još iz tih prvih dana jer je primenljivo na sve pobrojane faze rasta bloga – sve one se odnose na proaktivan pristup svakodnevnom životu, uz kreativno pronalaženje i isprobavanje novih rešenja. CreACTIVE (ili KreAKTIVA) je znači mesto gde se kreativnost i proaktivnost spajaju u jedno – u KreAKTIVNOST.

Suprug i roditelji su njena najveća podrška u životu pa i u situacijama kad želi da se posveti bloganju i pisanju i to je jako bitno. Kaže da stiže apsolutno sve, možda ne istom brzinom kao prije, ali na kraju dana ipak sve što je trebalo – bude završeno. Blog bi mogao da bude, ali još uvije nije njen posao već prvenstveno hobi i izvor pozitivnih misli, virtuelnih drugarstava, ali i onih koji su se preselili u stvarni život.

“U Srbiji se polako popločava put za mogućnost zarade od pisanja, ali je to ovde još uvek privilegija jako malog broja ljudi. Mnogi još uvek ne vide dovoljno važnost pisane reči i blogera kao “osoba od uticaja”. U svetu su upravo blogeri ti koji su ključne osobe u marketingu mnogih poslodavaca, bilo da je to u vidu pisanja, fotografisanja ili pojavljivanja na nekim događajima. Mnoge blogere prati veliki broj ljudi, njih pitaju za mišljenje i generalno cene ono što oni imaju da kažu o nekom fenomenu ili proizvodu, te je to najbolji način da plasirate neki svoj proizvod do velikog broja ljudi. No, polako se takva situacija menja i kod nas, pa se tako rađa sve više aktivnosti u kojima se promoviše blogovanje kao mogućnost zarade”.

Nikad ne piše ako nema inspiraciju, a na društvene mreže gleda kao veliku prednost i to ne samo kao platformu za promociju bloga već kao savršen način za upoznavanje novih ljudi.

“Ja sam neko ko uvek ima okvirne ciljeve u životu, jer bez njih sve moje aktivnosti gube smisao. Oni su naravno fleksibilni i menjaju se kako i ja “rastem”.

Natalija Todorović, mama koja ne bloga već je otišla korak dalje i odlučila da svoje lične strahove, ali i male pobjede kao novopečena mama podijeli sa hiljadama drugih žena koje mogu da je gledaju subotom u 18:00h na programu Elta televizije. Emisija “Prvi korak” je za sve mame – one koje bi pitale, a ne znaju koga ili bi rekle, a ne znaju kome, evo – Natalija! Emisija promoviše porodicu kao stub društva, porodične vrijednosti i odgovorno roditeljstvo.

“Ni kada sam ostala u drugom stanju, ni kada sam rodila svoju curicu Unu, nisam, u potpunosti, bila svjesna šta me sve očekuje. Znala sam da neću moći puno da spavam (što obožavam), da će mi to malo biće “ukrasti” svakodnevicu i rituale, ali nisam znala kako da na pravi način odgovorim na izazove koji su se ispred mene postavljali iz minute u minutu. Bejbi bluz, rep na vrh glave, mlijeko koje iz grudi neprestalno curi (a vani + 40) ni na koji način mi nisu djelovali primamljivo. Ali zato mi je to malo biće, svaki dan, svaki sat, svaki sekund, polako, ali sigurno počelo da krade srce. E, od tog trenutka se u mojim mislima lagano počela stvarati želja da jednog dana, koristeći  svoje dosadašnje iskustvo i rad u medijima, pokušam da stvorim projekat, emisiju koja će biti podrška svim roditeljima, ali i onima koji će to tek postati. Željela sam da pričam o stvarima koji drugi guraju pod tepih, da porodicu ponovo vratim na prvo mjesto te da uz pomoć savjeta stručnjaka i gledalaca pomognemo i uljepšamo dane svima onima koji prolaze svoje prve korake kroz roditeljstvo. Prva u BiH sam na Elta televiziji pokrenula emisiju tog tipa i na to sam više nego ponosna”.

Porodica joj je podrška u svakom pogledu, a naročito u trenucima kada je potrebno pričuvati ćerku, jer posao mora da se obavi. Za sada uspješno balansira između obaveza da bude majka, supruga i urednica emisije.

“U moru brojnih obaveza na poslu koji uključuju traženje zanimljivih i edukativnih priča, pronalazak sagovornika, pripremanje tekstova i vođenje, ali i uređivanje emisije nekad zaboravim da sam TV lice, ali me na to najčešće podsjete mame koje srećem po cijelom gradu”.

Dijeljenje ličnih iskustava sa nepoznatim ljudima često može izgledati kao gubljenje vremena, ali i vi baš kao i naše sagovornice možete pronaći način da to kanališete i napravite lijepu, inspirativnu priču. Pokrenite svoj blog, podijelite misli i strahove, predložite rješenje za neki problem i jednostavno komunicirajte – nikad ne možete znati, možda se baš sutra rodi nova ideja, upoznate nekog, steknete drugaricu ili pronađete posao.

Sve je u vama, imate sva prava i mogućnosti ovog svijeta, stavite žute ako već ne volite roza naočale – sve je inspiracija i motivacija za napredak ako to zaista želite.