Prosječna količina pronađenog olova iznosi 120 nanograma po gramu, što je 0,12 mikrograma po litri (μg/L). Usporedbe radi, u Europskoj je uniji maksimalna dozvoljena koncentracija olova u pitkoj vodi 10 mikrograma po litri (10 µg/L), što znači da su detektirane razine olova u omiljenom higijenskom proizvodu veoma male. No, te brojke mnogima i ne ulijevaju previše sigurnosti s obzirom na to da zapravo ne postoji “sigurna razina izloženosti olovu”. Ipak, vrijedi istaknuti da je u 21. stoljeću gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći izloženost teškim metalima, s posebnim naglaskom na olovo koje se pronalazi u dječjim igračkama, nakitu i hrani, a u većim količinama uzrokuje ozbiljna oštećenja mozga i središnjeg živčanog sustava. Između ostalog.

Ako mislite da vas se to ne tiče jer koristite isključivo organske tampone, imamo loše vijesti. Organski tamponi možda sadrže manje razine olova od neorganskih, ali zato u sebi imaju više arsena, polumetala koji pak izaziva dermalne i vaskularne lezije, raznorazne karcinome, kao i spontane pobačaje. No utješno je barem to što su pronađene razine arsena u tamponima pet puta niže od trenutačno dozvoljenih granica za pitku vodu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Theresa Rowley (@littledrownedrat)

Da ne bi sve bilo tako crno, treba se reći da je pronađena i prisutnost nekih tvari koje se smatraju dobrima za cjelokupno funkcioniranje organizma, poput kalcija, cinka i željeza.

Kako su teški metali uopće dospjeli u tampone?

Istraživači vjeruju da neki proizvođači svjesno tampone obogaćuju dobrim tvarima poput , primjerice, cinka, i to zbog njegovih antibakterijskih svojstava. Nadalje, budući da se većina modernih tampona proizvodi od pamuka ili mješavine pamuka i rajona, znanstvenici pretpostavljaju da pamuk još u razvoju iz tla i vode apsorbira spomenute teške metale. Iako su neki od njih sastavni dio Zemljine kore, tlo i voda diljem svijeta kontaminirani su pesticidima, neadekvatnim zbrinjavanjem otpada, izgaranjem goriva, industrijskim aktivnostima, kao i nesavjesnim potrošačkim navikama, što nas naposljetku opet vodi do neizbježnog problema zagađenja.

Pritom, naravno, najveći dio odgovornosti snose upravo multinacionalne kompanije, poput Proctera & Gamblea koji se u povijesti već jednom našao u središtu skandala zbog tampona.

Sve o jednom tamponu

P&G je 1975. godine razvio novi revolucionarni tampon Rely koji je mogao, pazite sad ovo, ostati u tijelu za vrijeme čitave menstruacije. Dakle, od tri do sedam dana. Rely je sadržavao karboksimetilcelulozu (CMC), sintetičku tvar koja mu je dala moć hiperupijanja, naposljetku prouzrokovavši i smrt više stotina žena. Sindrom toksičnog šoka (TSS) jedan je od onih tabova što vječno ostaju otvoreni u mozgu svake žene i osobe koja menstruira još od trenutka kada je spomenut na satu biologije u osnovnoj školi.

Naime, riječ je o bakterijskoj infekciji izazvanoj predugim zadržavanjem tampona u tijelu, a koja izaziva vrućicu, ljuštenje kože, osip i u najtežim slučajevima smrt. Mješavina CMC-a, poliestera, poliakrilata, rajona i drugih materijala u dodiru s bakterijama pokazala se poprilično pouzdanom za izazivanje TSS-a. Barem jedna stvar na koju su se korisnici uistinu mogli osloniti! “Remember, They named it Rely”, način je na koji su ga tada oglašavali.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Jen Gunter (@drjengunter)

Berkeley Women’s Health Collective već je 1978. optužio P&G zbog uskraćivanja informacija o sastavu i sigurnosti tampona, no bez obzira na negodovanje dijela javnosti, velik se broj žena s obilnom mjesečnicom oslanjao na Rely sve do 1980. godine, kada je zloglasni tampon napokon povučen iz prodaje.

Sindrom neistraženog ženskog tijela

Dakle, povijest nas uči da ni pod koju cijenu ne bismo trebali slijepo vjerovati proizvođačima, kao ni svemu što vidimo na televiziji i na TikTok-u. Većini kompanija profit je i dalje na prvom mjestu, zbog čega će pokušati pronaći svaku rupu u zakonu da zarade što više, uglavnom na vjernosti i naivnosti potrošača, nerijetko i nauštrb njihova zdravlja. Tome dodajte i činjenicu da je ženski reproduktivni sustav među najmanje istraženim područjima u znanosti i dobit ćete pravu toksičnu kombinaciju.

U Velikoj se Britaniji, na primjer, manje od 2,5 posto javno financiranih istraživanja bavi ženskim reproduktivnim zdravljem, neovisno o brojkama koje pokazuju da svaka treća žena ima neki reproduktivni, odnosno ginekološki problem. Čak pet puta više istraživanja posvećeno je erektilnoj disfunkciji koja pogađa 19 posto muškaraca.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maheetha Bharadwaj, MD, MS, MPhil (@dancing_uro_doc)

Od 1977. do 1993. godine žene u reproduktivnoj dobi isključene su iz kliničkih istraživanja u SAD-u, prvenstveno zbog talidomidske katastrofe iz šezdesetih kada se istoimeni lijek, dotad nedovoljno testiran (jer nije postojala regulativa koja bi to zahtijevala), u nekim državama koristio i za sprječavanje jutarnje mučnine u trudnoći, što je rezultiralo s nekoliko tisuća djece rođene s teškom deformacijom, kao i brojnim spontanim pobačajima. Tek 1993. godine FDA mijenja smjernice iz 1977., službeno nalažući uključivanje žena u klinička istraživanja, osim u slučajevima u kojima postoji opravdan razlog za isključenje (primjerice, ako bolest pogađa samo muškarce).

To znači da su godinama prikupljani podaci, koji se i danas koriste kao referentna točka, rezultat istraživanja provedenih gotovo isključivo na muškarcima. Iako je danas situacija puno bolja, vrijedi napomenuti da su 2019. godine žene činile tek oko 40 posto sudionika u kliničkim istraživanjima za bolesti od kojih upravo najviše boluje njihov spol (rak, kardiovaskularne bolesti i psihijatrijski poremećaji), a mnogi istraživači i dalje izbjegavaju testirati na ženkama miševa zbog toga što fluktuacije hormona i njihovi reproduktivni sustavi kompliciraju rezultate te posljedično čine i samo istraživanje – skupljim.

Znanost i osjećaji

Znanost i nije toliko objektivna kao što se time voli dičiti. Budući da je riječ o području kojim tijekom čitave moderne povijesti dominiraju muškarci, jasno je da će njihova perspektiva, uključujući i postojeće pretpostavke (da ne kažemo i predrasude) o ženama i ženskom tijelu utjecati na istraživanja koja provode. Izvrstan je primjer rad biologinje i spisateljice Helen Hamilton Gardener koja se tijekom čitave karijere borila protiv tada dominantne pretpostavke da su žene gluplje jer imaju manje mozgove od muškaraca. Naime, Gardener je primijetila da veličina mozga nije pokazatelj inteligencije jer da jest, ljudska vrsta ne bi bila najpametnija. Tvrdila je i da veličina mozga ovisi o fizičkoj konstituciji, zbog čega su ženski mozgovi i nešto manji od muških, a njezine su ideje dočekane na zub jer su ondašnji istraživači bili toliko zaokupljeni idejom ženske inferiornosti da je pokušavali dokazati pod svaku cijenu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lapham’s Quarterly (@laphamsquart)

Slijepih je točaka u znanosti mnogo, čime je dijelom objašnjeno i to što su se bolesti poput endometrioze tek nedavno počele shvaćati ozbiljno, bez obzira na to što je riječ o kroničnom stanju koje, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, pogađa čak deset posto žena i djevojaka. Uči nas se da je bol normalna i da je treba istrpjeti.

Činjenica da je tek 2024. godine provedeno opsežnije testiranje tampona na teške metale i druge štetne tvari, kada je riječ o higijenskoj potrepštini koju koristi toliko velik broj ljudi na svijetu, samo potvrđuje pretpostavku da je žensko (reproduktivno) zdravlje u znanosti redovito previđeno. Zašto je to tako, pitanje je – kokoši i jajeta.

I što sada?

Spomenuto istraživanje nije uspjelo utvrditi mogu li teški metali iscuriti iz tampona u tijelo, odnosno apsorbirati se preko vaginalne sluznice u krvotok, ali s obzirom na propusnost vaginalnog tkiva, ta je opcija posve izvjesna. Ako bi daljnja istraživanja potvrdila tu pretpostavku, znanstvenici se slažu oko toga da bi to bilo poprilično zabrinjavajuće, posebno s obzirom na potencijalni kumulativni efekt višegodišnje izloženosti tamponima.

Budući da žene i osobe koje menstruiraju u prosjeku prvu mjesečnicu dobivaju s 12 godina, a u menopauzu ulaze s 52 godine, to znači da će menstruirati oko pet godina života, što uključuje i korištenje preko 11 tisuća tampona, uložaka i drugih higijenskih proizvoda. I kao da ta tema već nije dovoljno kontroverzna i zbog takozvanog poreza na tampone, nego sada znamo i da ćemo tijekom života potrošiti oko 1500 eura na proizvode koji nas potencijalno čitavo vrijeme truju.

U svakom slučaju, na vama je da odlučite želite li i nastaviti koristiti tampone ili ne, a ako mislite da pretjerujemo, možda ne bi bilo loše da ovog ljeta na plažu ponesete knjigu Invisible Women autorice Caroline Criado Pérez.

Iako su razine teških metala u tamponima bile niske, postoji zabrinutost oko mogućnosti da se ovi metali apsorbiraju kroz vaginalnu sluznicu u krvotok, što bi moglo imati nepoznate posljedice po zdravlje, piše CNN Health. Važno je naglasiti da trenutno nema sigurnih razina izloženosti olovu i arsenu koje su bez rizika za zdravlje, a daljnja istraživanja su potrebna kako bi se bolje razumjeli mogući rizici od dugotrajne upotrebe ovih proizvoda tijekom menstrualnog ciklusa.

“Ne želim da ljudi paničare, ali da budu svjesni da su teški metali pronađeni u ovim menstrualnim proizvodima”, rekla je Kathrin Schilling, asistentica profesora znanosti o zdravlju okoliša na Sveučilištu Columbia Mailman School of Public Health u New Yorku . “Očito je da je sljedeći korak napraviti istraživanje koje bi pokazalo ispuštaju li se metali iz tampona u tijelo”, dodala je.

Vaginalno tkivo je propusnije od drugih dijelova tijela, pa ako bi studije otkrile da teški metali – ili zabrinjavajuće kemikalije – dospiju iz menstrualnih proizvoda u tijelo, to bi mogao biti značajan problem, rekla je Anna Pollack, izvanredna profesorica globalnog odjela i zdravlje zajednice na Sveučilištu George Mason u Fairfaxu, Virginia. “Najviše sam zabrinuta zbog menstrualnih proizvoda koji se koriste unutar tijela”, rekala je prof. Pollack, koja je bila koautorica pregleda desetogodišnjih studija o kontaminantima u tamponima, higijenskim ulošcima, menstrualnim čašicama i drugim proizvodima.

Schilling i njezin tim testirali su 30 tampona 14 marki kupljenih od velikih online trgovaca i trgovina u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu i Grčkoj. Istraživači su proveli slijepu studiju, tako da nisu znali robne marke. Tim je proveo testove za 16 teških metala: arsen, barij, kalcij, kadmij, kobalt, krom, bakar, željezo, mangan, živa, nikal, olovo, selen, stroncij, vanadij i cink.

“Pronašli smo prosječno 100 nanograma po gramu olova i 2 nanograma po gramu arsena u tamponima”, rekala je Schilling, “ali nije bilo detektabilne razine kroma i žive, što je vrlo dobro.” Organski tamponi sadržavali su više razine arsena, dok su neorganski tamponi imali više razine olova, pokazalo je istraživanje.

Razne kemikalije, poput PFAS-a, dolaze u okoliš iz industrijskih postrojenja, odlagališta otpada i proizvoda koji sadrže plastiku. Ftalati su otkriveni u raznim higijenskim proizvodima te se povezuju s reproduktivnim problemima kod muškaraca i žena. Studije su također pokazale da kemikalije poput PFAS-a mogu utjecati na hormonske i metaboličke puteve važne za rast i razvoj kod djece i mladih odraslih, te se povezuju s povećanim rizikom od raka i drugih zdravstvenih problema.

Razumijemo, sve smo u nekom trenutku života to osjetile i doživjele, čak i one žene koje tvrde da su im ciklusi „lagani“.

Od nadimanja do promjena raspoloženja, bolova, osjećaja neugode u sopstvenom tijelu, menstruacija može biti zaista teška, ali uz neke jednostavne prakse samopomoći, možete ublažiti simptome i učiniti vaš ciklus lakšim.

1: Ostanite hidrirani

Jeste li znale da je hidratacija jedna od KLJUČNIH stvari tokom menstruacije. Ostanite hidrirani pijući puno vode kako biste smanjili nadutost, smanjili umor i poboljšali probavu. Preporučena količina vode za piće je između 8 i 10 čaša dnevno.

2: Odmorite se i opustite

Znamo da je to ponekad luksuz, ali dovoljno sna je ključno za vaše opšte blagostanje i hormonsku ravnotežu. Ako ste tako u mogućnosti, neka vam prioritet bude 7-8 sati spavanja i na osnovu toga planirajte svoje obaveze i to ne samo tokom menstruacije.

Pokušajte da stvorite umirujuću rutinu prije spavanja kako biste svom tijelu dali signal da je vrijeme za odmor.

Kako? Evo nekoliko ideja:

• Čitajte knjigu
• Zapalite svijeću s eteričnim uljima
• Slušajte laganu muziku
• Popijte šolju biljnog čaja bez kofeina
• Pišite u dnevnik
• Isprobajte bojanke za odrasle

3: Ostanite aktivni

Kada je u pitanju vježbanje tokom menstruacije, važno je obratiti pažnju na nivo energije i udobnosti. Vježbe niskog intenziteta poput šetnje ili joge sjajni su načini za poboljšanje raspoloženja, smanjenje boli i stimulaciju oslobađanja endorfina.

4: Terapija toplinom

Toplina može pružiti olakšanje od menstrualnih grčeva i napetosti mišića. Stavite jastučić za grijanje ili bocu s toplom vodom na donji dio stomaka ili si napravite toplu kupku kako biste opustili mišiće i povećali protok krvi.

Činjenica: Toplina može pomoći u smirivanju bilo kakvog bola i neobično opušta.

5: Počastite se

Na kraju, ali svakako ne i najmanje važno, važno je liječiti se i slušati svoje tijelo. Prihvatite svoje žudnje i uživajte u poslasticama ili se jednostavno prepustite aktivnostima koje vas čine sretnima, poput gledanja omiljenog filma ili nošenja maske za lice.

Još jedna stvar koja će vam sigurno olakšati dane za vrijeme ciklusta jeste sigurnost koju vam pruža prava zaštita.  Ok, možda zvučimo kao reklama, ali jednostavno je tako.  Onog trenutka kad znate da je sve na svom mjestu i da ne može biti nikkavih neugodnih iznenađenja cijeli taj period će biti puno jednostavniji.

Naša topla preporuka su Jessa proizvodi za higijenu koje možete pronaći u svim dm trgovinama.  Jessa proizvodi su mekani, prozračni, prožaju nevjerovatnu udobnost, ali i sigurnost. Ono što ih odvaja od drugih jeste što su posebno propusni na zrak i pružaju osjećaj ugodnosti zbog čega se cijelog dana osjećate svježe, a to je tokom dana ciklusa zaista teško postići.

U ponudi možete pronaći dnevne uloške, tampone i menstrualne perive gaćice koje su u posljednje vrijeme sve popularnije.  Menstrualne gaćice pružaju visoku zaštitu tokom dana menstruacije, veoma su udobne i praktične za nošenje.  Napravljene su od 71% organskog pamuka koji je posebno nježan prema koži.  Toliko su prozračne da nema zadržavanja neugodnih mirisa.

Jeste li ih isprobali.

Lauren potiče iz porodice u kojoj su se oba roditelja bavila modelingom, što je donekle i utrlo njen put. Kao plavokosa i plavooka beba, prvi put je pozirala sa dva mjeseca s majkom u italijanskom izdanju “Voguea”. Kasnije se okrenula košarci i svijetu mode, a sve se promijenilo u oktobru 2012. godine.

Počelo je tako što se osjećala loše, kao da ima gripu. U to je vrijeme imala menstruaciju i koristila je, kako je to činila već godinama, tampone Kotex Natural Balance. Nakon što nije odgovarala na telefonske pozive, policajac je u njenom stanu naišla na užasan prizor – zatekao je 24-godišnju djevojku kako nepomično leži glave uronjene u jastuk.

Hitno je prevezena u bolnicu s temperaturom 41,6 stepeni Celzijusovih, unutrašnji organi su joj otkazivali, a sve je kulminiralo jakim srčanim udarom. Infektolog je posumnjao na tampon, a nakon što su ga poslali na hitnu analizu u laboratorij, saznali su da je pozitivan na TSS.

Sada, pet godina kasnije, progovorila je o posljedicama te kobne situacije. Gangrena, koja je tada nastupila, zahvatila je obe noge, što je dovelo do amputacije desne noge do koljena i prsta na lijevoj. Iako su ljekari i tada razmišljali o amputaciji lijeve noge, jer su smatrali da prognoze nisu obećavajuće, Lauren je bila odlučna da se bori i ne izgubi je, uprkos strahovitim bolovima.

Nakon ovog iskušenja, Lauren se posvetila aktivnom ukazivanju na prevenciju TSS-a, uključujući i potencijalne rizike korištenja tampona. Pa iako kaže da je ponosna na svoju “zlatnu nogu”, ističe da na lijevoj nozi danas ima otvorenu ranu, a nema prste i petu.

“Tokom godina, moje tijelo je nastavilo da proizvodi kalcijum, što utiče i na kosti u toj nozi”, kazala je Lauren.

Njena stalna borba između srca i uma je stalna borba između odluke da trpi bol ili ode na operaciju. Sada je donijela konačnu odluku.

“Neminovno je da mi za nekoliko mjeseci amputiraju i drugu nogu. T ne mogu ništa da promijenim”, izjavila je za InStyle.

ŠTA JE SINDROM TOKSIKOLOŠKOG ŠOKA (TSS):

Naziv je dobio 1978. godine, a riječ je o komplikaciji bakterijske infekcije koja je obično uzrokovana stafilokokom (Staphylococcus aureus). Iako nije riječ o isključivo ženskom stanju, postoji povezanost s upotrebom tampona, pogotovo otkad se dogodilo nekoliko smrtnih slučajeva 1980-ih godina. Ipak, sam tampon neće uzrokovati navedeno stanje, nego osoba već mora u tijelu imati prisutan stafilokok (a oko 20% populacije ga ima). S obzirom da sve više poznatih proizvođača tampona koristi sintetičke materijale za izradu tampona, oni su plodno tle za bakterije i postoji veća šansa za razvoj TSS-a.

Naslovna fotografija: Stance.com

Ovaj proizvod sakuplja, ali ne apsorbuje krv tokom menstruacije. Postavlja se u vaginu, ali, za razliku od tampona, može ponovo da se koristi.

To pitanje je privuklo nacionalnu pažnju protekle nedjelje, nakon što je članak u Timeu nazvao manjak tampona i uložaka “nestašicom o kojoj niko ne govori”.

“Mjesecima nisam vidjela nijedan proizvod u prodavnicama”, napisala je jedna korisnica Reddit-a, dodajući da je tampone naručivala preko Amazona i da su cijene značajno porasle. Prema podacima kojima raspolaže Bloomberg, u odnosu na lani, cijene tampona su skočile 10%.

Ali, portparol Amazona je demantovao glasine o povećanju cijena, rekavši da politika tog e-trgovca “pomaže da se osigura da prodavci cijene svoje proizvode na konkurentnom nivou”, te da kompanija aktivno prati određivanje cijena i uklanja ponude koje krše njenu fer politiku cijena.

Čini se da nestašice proističu usljed ograničenja u snabdijevanju ključnim materijalima poput pamuka i plastike, a za kojima je velika potražnja od početka pandemije. Rat u Ukrajini dodatno je smanjio snabdijevanje jer su Rusija i Ukrajina glavni izvoznici đubriva, koje se koristi za uzgoj pamuka. Ni suša u Teksasu nije pomogla, piše CNN.

Nedostatak sirovina i uska grla u lancu snabdijevanja takođe su izazvali nestašicu mliječne formule za bebe u SAD, što je sada stabilizovano. Oba pitanja su veoma važna, a čini se da se o njima nedovoljno govori.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Menstrualne čaše su brzo postale popularna alternativa tamponima i ulošcima.

Neke su namijenjene dužoj upotrebi, dok su druge za jednokratnu upotrebu. Ali da li biste trebali da ih koristite samo zato što se čini da to svi trenutno rade?

Šta su menstrualne čašice?

Iako može izgledati kao da su se menstrualne čašice pojavile preko noći, one zapravo postoje u nekom obliku još od 1800-ih. Prvi patent za dizajn menstrualne čašice je nagrađen 1867. godine, a prototip je uglavnom bila gumena vrećica pričvršćena za prsten.

Jednu od prvih komercijalnih menstrualnih čaša je razvila 1937. godine Leona Chalmers. Međutim, u to vrijeme žene su se radije odlučivale za uloške umjesto tampona i menstrualnih čašica koje su smatrane rizičnim.

Danas sve više žena koristi menstrualne čašice. Dokazano je da su bezbjedne i efikasne. Još jedna prednost njihovog korištenja – ekološki su prihvatljivije od uložaka i tampona.

Kako funkcioniše menstrualna čašica?

Menstrualna čaša je fleksibilna čašica koja je dizajnirana za upotrebu unutar vagine tokom menstruacije za prikupljanje krvi. Ona ne upija vašu menstruaciju kao tamponi ili ulošci. Većina ih je izrađena od silikona ili gume. Ako ste osjetljivi na latekst, savjetujemo kupovinu silikonske čašice kako bi izbjegli bilo kakvu iritaciju.

“Možete koristiti čašicu tokom cijelog ciklusa, ali možda ćete morati da je mijenjate češće u danima sa obimnim krvarenjem kako biste se zaštitili od curenja. Da biste to uradili, samo uklonite i isperite čašicu nakon 12 sati, ili kada dođe do curenja”, kaže ginekolog Erin Higgins.

Prednosti korištenja menstrualne čašice

1. Manji troškovi i manje otpada na deponijama

Većina čašica je dizajnirana za dugotrajnu upotrebu – čak i godinama – što je značajna ušteda u odnosu na tampone i uloške. Pošto ih možete ponovo koristiti, ima manje otpada na našim deponijama i manje drveća koje se mora žrtvovati da bi se napravile druge alternative.

2. Nema neugodnog mirisa

Sa menstrualnim čašama, nećete morati da brinete o tome da li će se neprijatni mirisi osjetiti u najneprikladnijim trenucima jer se tečnost ne izlaže vazduhu kao što je slučaj sa ulošcima i tamponima.

Takođe, bakterije se ne šire. Tamponi apsorbuju vašu vaginalnu tečnost zajedno sa krvlju, što može poremetiti osjeljivi pH nivo i bakterijski balans.

3. Više vremena između promjena

Tampone morate mijenjati na svakih četiri do osam sati, u zavisnosti od protoka. Možete ići do 12 sati sa menstrualnom čašom prije nego što je morate isprazniti.

Mane korištenja menstrualne čašice

1. Više nereda

Glavni problem koji korisnici pominju je neurednost prilikom pražnjenja čašice. Sa vježbanjem, većina žena pronađe odgovarajuću tehniku i brzo prevaziđe neugodnosti. Takođe, čišćenje čašice u javnom kupatilo može predstavljati izazov.

2. Mogu biti teške za aplikaciju

Mlađim djevojkama i onima koje su nevine može biti teško da ubace čašicu. I, ako imate imate spiralu, korišćenje menstrualne čašice može povući konopce spirale i pomijeriti je.

3. Problemi vezani za veličinu

Individualna anatomija može otežati pravilnu upotrebu čašice. Na primjer, ako imate spuštenu matericu ili prolaps materice, menstrualna čašica možda neće stajati na svom mjestu.

4. Poteškoće prilikom vađenja

Vađenje menstrualnih čašica zahtjeva malo učenja. Ne bi trebalo da je povlačite za vrh, već stisnete bazu i povučete. Pustite da se nakupljena tečnost isprazni u toalet. Zatim je možete isprati vodom i ponovo umetnuti.

5. Sterilizacija je potrebna

Poslije svakog ciklusa, sterilišete čašicu ključalom vodom ili rastvorom za sterilizaciju koji se koristi za flašice beba.

Pa, krenimo na razvojni put moje menstruacije i pokušajmo da dobijemo odgovor na to – zašto je menstruacija političko pitanje?

Pošteda

Prva stvar koju sam shvatila u vezi menstruacije, dok još uvek nisam najbolje razumela šta je ona uopšte, bilo je da je menstruacija jednako pošteda. Sediš u ćošku na času fizičkog, jer si nesposobna da se igraš sa drugom decom. Čak i kada menstruacije nisu bile bolne do onesvešćivanja, ja sam bila “pošteđena” toga. A htela sam da se igram, prokleto sam volela između dve vatre. Kako smo odrastale, i druge devojčice su bivale pošteđene. To “pošteda” je bilo nešto što se govorilo pre samog časa nastavniku, da druga deca ne čuju, ispod glasa, pogleda uprtog u pod. Nismo znale zašto, ali nas je bilo sramota zbog toga. Najutešnija stvar tih časova je bila da još neka devojčica dobije, da delimo istu muku, pa da imaš društvo dok sediš na gredi izolovana, gledaš drugu decu kako se igraju, i osećaš se kao da imaš gubu. Pošteda. Pošteđena si. Zvučalo je kao kazna. Kasnije sam shvatila da su drugi, od dece do nastavnika, zapravo bili pošteđeni mene, pošteđeni nas. Prljavih devojčica od deset, dvanaest, trinaest godina godina, koje odvratno i gnusno menstruiraju.

Horor higijenskih gaćica i boni uložaka bez krilca

Sećam se tih prvih mestruacija. Tada su ulošci bili pufnasti i debeli. Nisu imali krilca i dešavalo se redovno da krv procuri. Kako bi se to sprečilo, nosile su se higijenske gaćice – ogroman plastični šator u formi gaća, sa jakim lastišom na ivicama, lastišom koji je neretko ostavljao podlive i masnice. Pored masnica, tu je bio i onaj odvratan osećaj potparenosti, jer su higijenske gaćice zapravo bile najlon kesa u formi gaćica. Zamisli, sediš u najlon kesi ceo dan, ona ti se useca u prepone, sa pelenom između nogu, krvariš? Mučiš se i patiš, imaš ojede i rane na preponama. Samo da se ne vidi da menstruiraš. Samo da se ne sazna. Jer ako ti procuri, gotova si. Bićeš predmet podsmeha, a u najboljem slučaju, skretanja pogleda. Nedajbože da neko vidi tu odvratnu fleku, taj žig menstruacije. Pokušavaš da postigneš to da se uložak ne ocrtava, da krv ne procuri, čak i kada ti to nanosi fizičku bol. Zašto? Zato što je imati menstruaciju nešto užasno i prljavo i moraš da patiš. To ti je što ti je. To je iskonski ženski greh.

Menstrualna stigma i crveni šatori

Neki će reći da je menstruacija kazna ženskom rodu što je Eva Adamu podvalila jabuku i izgnala ga iz raja. Čak i da verujem u to, imam problem sa samim konceptom da je Adam bio dovoljno glup da samu jabuku pojede, iako je znao posledice. Tako mu i treba kad ne razmišlja. Ali ne verujem u to, verujem u koncept označavanja telesnih tečnosti koje su razvile feminističke teoretičarke, na primer, Elizabet Gros. Ona, ukratko, kaže sledeće – telesne tečnosti se dele na one čiste i one prljave. Suze su, logično, čiste, i njih ne prati stigma prljavosti. Sa druge strane, fekalije baš i nisu, te one spadaju u one prljave. Ima logike, zar ne? Ali, kada dođemo do muških i ženskih izlučevina, njegovih i njenih telesnih tečnosti, logika prestaje da važi. Shodno označavanju svega ženskog kao nedovoljnog i nepotpunog muškog, kao prljavog, pa i celog ženskog pola kao onog slabijeg, ženske telesne tečnosti su no no. One su fuj i bljak i od njih treba bežati. Menstrualna krv je infektivna, i tu zarazu treba obuzdati. Nekad, u crvenim šatorima, a danas, pakujući kutije uložaka i tampona u kesice, da se ne vide, skrivajući ih na poslednjim rafovima u drogerijama. Naravno, muške telesne tečnosti su kul i sjajne. Nikako prljave. Evo, pogledate spermu, koja je toliko čista i sjajna da je čitava grana pornografije posvećena veličanju iste. Živeo bukkake kao predstavnik sjajne i herojske sperme! Sjajne i herojske čak i kad ubija. Koja glupost. Menstrualna krv je ista kao i svaka druga krv. Čak je i čistija, jer rana može da se zagadi, a materica koja menstruira ne. Osim u retkim slučajevima o kojima će kasnije biti reči, a koji nikako nisu povezani sa čistoćom ili prljavošću menstrualne krvi. Međutim, žene su te koje menstruiraju. To nisu muškarci. Za menstruaciju su ti potrebni jajnici i materica. A ako smo mi prljave, ona je i naša krv. Naša menstrualna krv je zapravo materijalan dokaz te prljavosti koja nas karakteriše. Pogotovo kada lije iz naših prljavih i odvratnih vaginalnih otvora. Još nisam čula da neko reč “pička” koristi u pozitivnom kontekstu, a da nije “kompliment” u domenu ocenjivanja žena kao zadovoljavajućih seksualnih objekata.

Srediće se kad rodiš

Elem, kad nismo seksualni objekti, onda smo inkubatori. Svaka žena koja je imala manje ili više problematične menstruacije bi mi u razgovoru spomenula svoje identično iskustvo sa ginekolozima. Kada bi se požalile na bolove i grčeve, dobile bi magičan recept – srediće se kad rodiš. I sama sam dobila taj recept, imala sam 13 godina. Sa 16 godina, od ginekološkinje sam dobila isti savet, plus gađenje i prekor jer sam seksualno aktivna (a na piluli sam te od mene majke neće biti skoro), plus poricanje užasnog bola koji osećam prilikom svake menstruacije jer, to je nemoguće, na piluli sam. Iako svaka žena ima menstruaciju, ne želi svaka da bude majka, niti svaka to može. Diskurs koji nam ovaj recept prepisuje je podjednako seksistički i mizogin kao onaj koji nam lupa etiketu prljavica jer menstruiramo. Mi nismo inkubatori, mi smo ljudska bića, i naša reproduktivna sposobnost nas ne određuje, i koristiti nju kao “recept” je u najmanju ruku jako jako pokvareno i bezobrazno. I na kraju krajeva, taj recept je netačan, neke žene u mom okruženju koje su rodile kažu da im menstruacije nikad nisu bile bolnije i obilnije, čak i one koje pre trudnoće nisu imale menstrualne probleme.

Kontracepcija kao luksuz

Ovaj recept dodatno ojačava činjenica da je kontracepcija skupa i nedostupna većini žena. Čak i ako je ta kontracepcija jedini način da se zdravlje žene sačuva. Antibebi pilule nisu samo kontracepcija, one su lek za mnoge hormonske poremećaje koji zagorčavaju živote mnogim ženama. Nekad su išle na recept, uz simboličnu participaciju, sada više ne. Hormonalne spirale takođe mogu pomoći kod bolnih i obilnih menstruacija, ali, po ceni od 100e (plus upola toliko za stavljanje spirale) većini žena su nedostižne. Za te novce možeš platiti račune, ili rentu za stan, ili hranu za ceo mesec. Sa druge strane, nalaze se sve one žene koje sebi ne mogu da priušte kontracepciju, čak i kada je ona lek. I to nisu samo beskućnice, već u njih spadaju sve one žene koje na jadevite jade pokušavaju da preguraju mesec sa minimalcem. U zemlji u kojoj živim je takvih previše. Takođe, to nije samo problem kapitalizma, već je problem i patrijarhata. Ženu koja je na piluli će društvo označiti u najboljem slučaju kao promoskuitetnu, kao bludnicu. U najgorem slučaju, biće glavni krivac bele kuge, sebična kučka koja odbija da rodi i ispuni svoju primarnu, prirodnu, inkubatorsku, bogom danu, funkciju.

A možda su i tamponi i ulošci luksuz?

Dotakla sam se beskućnica. Zamislite kako izgleda menstruacija kada si na ulici. Šta ćemo sa zatvorenicama, koje dobijaju mesečno sledovanje od par uložaka, pa se snalaze kada ih za dva dana potroše? Šta ćemo sa svim onim ženama koje sebi to priušte, ali uz odricanja, jer su nezaposlene ili na minimalcu? Za tampone i uloške uvek mora da se ima. Jer ako ti procuri, gotova si. Čak i kada si vrhunska sportiskinja, koja je istrčala maraton, nešto što je za nas smrtnike i smrtnice misaona imenica, mrlja menstrualne krvi je toliko jaka stigma da potire sve tvoje nadljudske uspehe i kvalitete. Kada odem negde, i u toaletu zateknem košaricu sa tamponima i ulošcima, znam da je to mesto gde ću se vratiti. U mom toaletu su tamponi i ulošci na vidljivom mestu, da svaka od mojih gošći može da se posluži. Čak i kada ne menstruiram, uvek ih imam uz sebe, možda nekoj zatrebaju. Jer, iako su luksuz, sastavni su deo svakog ženskog života. Smešno je to što kondom možeš pazariti u apoteci za 0,1e, ali ulošci se ne prodaju na komad, kao ni tamponi. Seks je stvar izbora, menstruacija nije. I baš zato, tamponi i ulošci treba da budu svima dostupni. Šta više, treba da budu besplatni. Inače ćemo nastaviti da živimo u svetu u kome vijagra ide na recept, u svetu u kome je četvorosatna erekcija važnija od ženskog zdravlja i higijene.

Ekološko i antikapitalističko menstruiranje

Imam drugaricu koja često kaže da će nas pojesti najlon kese, one iz supermarketa. Rešenje za to je da uz sebe uvek imate platneni ceger, kad god idete u kupovinu. Ali, šta ćemo sa ulošcima? Oni su takođe velikim delom plastični, a menstrualni proizvodi a la platneni ceger nisu svima dostupni. U Srbiji ne možeš kupiti menstrualnu čašicu. Eko uloške, za višekratnu upotrebu možeš, međutim, njihova moć upijanja nije velika, i nisu praktični za duži boravak van kuće ukoliko je menstruacija obilnija. Iako menstrualna čašica ne odgovara svim ženama, većina korisnica je prezadovoljna. Neke čak i tvrde da su im se menstrualni grčevi smanjili i da imaju ređe infekcije. I sada se vraćamo na pitanje prljavosti menstrualne krvi. Krv, sama po sebi, nije prljava, ne postoji mogućnost infekcije. Ali, kada u sebe guramo tampone, ili nosimo uloške, ta krv dolazi u kontakt i sa vazduhom, ali i sa otrovinim hemikalijama koje se koriste za izbeljivanje materije od koje su sačinjeni tamponi i ulošci. Toksični šok sindrom je redak, i dešava se u slučajevima “zaboravljenih” tampona. Ali, TŠS se dešava i kod žena koje ne menstruiraju, dešava se kod dece, dešava se i muškarcima. Nije problem u krvi, problem je u onome što guramo u sebe. Menstrualna čašica ovo onemogućava, jer je krv u vakuumu. Dakle, imamo jedno praktičnije i zdravije rešenje – ona se može nositi i do 12 sati i gotovo eliminiše mogućnost infekcije i jedno ekološko rešenje – neće nas pojesti iskorišćeni tamponi i ulošci, ali, opet, ovo rešenje je nije svim ženama dostupno, dostupno je privilegovanoj manjini. Menstrualne čašice su skupe, iako same sebe otplate u roku od par menstruacija, ipak predstavljaju udar na budžet u formi početne investicije. Drugo rešenje, ono dostupno, je da menstruiramo skupo, na duže staze, i ekološki pogubno. Dakle, ne trpi samo naš džep, trpi i planeta. A menstruacija nije nešto što je pitanje izbora.

Superstigma menstrualnog seksa

Menstrualni seks je tabu, čak je i veći tabu od same menstruacije. Iako je nekad imati seks u toku menstruacije možda i najbolje rešenje za menstrualne grčeve zbog terapeutskog učinka orgazma. Iako dosta žena oseća nagli skok seksualne želje u toku menstruacije zbog hormonalnih fluktuacija. Iako je penetracija tokom menstruacije “olakšana” jer je krv lubrikant. Zaista, postoje žene koje vrlo žele seks tokom menstruacije. Ali, to je fuj, to je prljavo, i zato neke od nas ćute. Imati seks tokom menstruacije mora biti pitanje ličnih preferencija, a ne stigme koja prati ženu koja menstruira. Jer, menstrualni seks ne mora biti “prljaviji” od bilo kog drugog, ne-menstrualnog, seksa. Telesne tečnosti su normalan deo svakog seksa, ali se muške i ženske telesne tečnosti drugačije označavaju. Krv sama po sebi, bez te oznake, ne mora biti problem – postoje peškiri, ubrusi, seks je moguće imati i u kadi/pod tušem. I seks ne podrazumeva samo penetraciju (iako smo učene da je penetracija penisom jednako seks).Orgazam se može postići i prstima. Korišćenje tampona ili menstrualne čašice tokom oralnog seksa, koji je najveći tabu kada je reč o menstruaciji i seksu, onemogućava kontakt sa menstrualnom krvlju, te je menstrualni kunilingus isti kao i svaki drugi. Ono što ne smemo da zaboravimo je da u patrijarhatu, žena kao seksualno biće može postojati samo u formi objekta, objekta za zadovoljenje muške potrebe, nikako kao u formi subjekta, kao bića koje želi seks, koje uživa u njemu, a pogotovo kada taj seks isključuje muškarce. Ženski orgazam je vekovima bio porican, pa stigmatizovan, pa se Frojd dosetio da nam kaže da, pored toga što smo nepotpuni, da ne kažem, sakati, muškarci, kada svršavamo klitoralno svršavamo nezrelo, jer nam za taj orgazam penetracija nije potrebna (na stranu to što Frojd pojma nije imao o ženskoj anatomiji, odnosno, da je svaki orgazam klitoralni jer se klitoris ne nalazi samo na vagini, već obuhvata i dobar deo njene unutrašnjosti).Ženski orgazam je prvo bio znak bluda i nemorala, da bi ubrzo postao neophodan, ali samo kad su muškarci u priči. Kao potvrda ljubavničkog umeća muškarca, on je tu. A kada izostane, to nikako nije zato što je on loš ljubavnik već je to zbog tvoje frigidnosti (iako žene orgazme doživljavaju sa drugim ženama mnogo lakše i češće nego sa muškarcima). I kada se u tu svu stigmu oko ženske seksualnosti i ženskog orgazma (koji nije u reproduktivnoj funkciji) umeša i menstrualna krv, dobija se super stigma. Em želiš seks zbog sebe, em to želiš prljava i menstrualna, sa svojom toksičnom i zaraznom menstrualnom krvlju. Pa stvarno, kako te nije sramota?

Prihvatanje

Menstruacija je sasvim normalna i prirodna stvar, i ama baš ništa u vezi nje nije nemoralno ili prljavo, pa čak ni taj tabu menstrualnog seksa. Međutim, od malih nogu smo učene da to nije tako, da je menstruacija nešto odvratno i prljavo, a menstrualna krv toliko gnusna da je na reklamama zamenjena plavom tekućinom, da se slučajno neki muškarac ne potrese. Mi, kao menstruatorke, smo gadne i prljave. Prvo govorimo “pošteda”, a zatim krijući se kupujemo uloške i tampone, skivamo ih u šaci ili pakovanju maramica kad moramo da odemo do toaleta da ih promenimo, lažemo da nas je dokačio virus kada zbog menstruacije izostanemo sa posla, panično vezujemo dukseve i džempere oko struka u strahu da nam ne procuri i da to svi ne vide. Same sebe zatvramo u crvene šatore, onemogućavamo sebi normalan život, iako je menstruacija toliko u skladu sa normalnim životom da, menstruirajući, možeš i maraton da istrčiš.

Momenat u kome te neko ubedi da je najprirodnija telesna funkcija tvog tela, ženskog tela, odvratna i sramna, momenat u kome počneš da se gadiš sebe zbog toga, u kome mrziš svoje telo i svoju krv, je momenat u kome menstruacija postaje političko pitanje. Momenat u kome plaćaš harač na uloške i tampone zbog svoje biologije jeste ekonomski i politički momenat. Menstruacija je toliko prirodna i normalna da da naše majke nisu menstruirale, ne bi bilo ni nas samih. I baš zbog te normalnosti, zbog zdravog razuma, menstruacija jeste političko pitanje koje svaka od nas treba prvo sebi, a zatim i društvu, da postavi. Moramo biti uporne, jer je stigma menstruacije jaka. I moramo biti još upornije, jer nas ta stigma označava kao manje vredne, prljave, izopštavajući nas iz naših sopstvenih života. Menstruacija svakako nije ekstatično spuštanje uz gelendar u belim pantalonama, dok tvoje drugarice euforično pevaju i đuskaju oko tebe, kao što nam reklame za uloške poručuju. Ali menstruacija nije ni izolacija od drugih, kako ih slučajno ne bi inficirala svojom menstrualnom prljavošću. Krv je krv, i ako bez srama nosiš flaster na prstu kada se posečeš, bez paničnog straha da ti posekotina ne prokrvari, zašto bismo se onda u danima menstruacije krile i izlolovale iz društva? Sa našim telima je sve u redu, sa glavama drugih koji se zgražavaju na sam pomen menstruacije nije. I zato je ova borba važna.

Prosečno, počinjemo da menstruiramo sa 12 godina i to činimo do svoje 50 godine.To je 38 godina menstruacije. Ili 456 menstruacija. Ako prosečna menstruacija traje šest dana to 2.736 dana naših života. Ili 7,49 godina krvarenja. To je sedam i po godina naših života, sedam i po godina sakrivanja i izolacije, sedam i po godina u kojima nas se drugi gade ali se i mi, nažalost, jako često gadimo i nas samih, zbog čega? Zbog najprirodnije moguće biološke funkcije naših tela. E zato je menstruacija političko pitanje koje se mora stalno, iznova i iznova, postavljati. I ne smemo posustati dok ne dobijemo odgovor, dok se ne izborimo za svet u kome se devojčice i žene ne gade sebe zbog svojih tela, svoje krvi, svog mesa, svoje biologije. Za svet u kome možeš ponosno da živiš svoj život, ponosno da menstruiraš!

Libela.org – Hristina Cvetinčanin Knežević