Početak jedne opsesije

Sve je počelo u ljeto 1957. godine u Veneciji, na zabavi koju je organizirala slavna trač kolumnistica Elsa Maxwell. Tada su se prvi put sreli Maria Callas, na vrhuncu svoje slave, i grčki brodovlasnik Aristotel Onassis. Slavni Grk je kasnije komentirao da je među njima postojala “prirodna znatiželja”. Iako su oboje u to vrijeme bili u braku, Marija s industrijalcem Giovannijem Meneghinijem, a Aristotel s Tinom Livanos, iskra je planula.

Njihova afera započela je dvije godine kasnije, u ljeto 1959., tijekom krstarenja Mediteranom na Onassisovoj legendarnoj jahti “Christina O”. Dok je isprva sve izgledalo idilično, Onassisova supruga Tina ubrzo je posumnjala u prirodu odnosa svog muža i operne dive. Do kraja krstarenja, strast je bila toliko očita da je njihovim brakovima odzvonilo. Ubrzo su uslijedili mučni razvodi, a Maria i Ari postali su najglamurozniji i najpraćeniji par svog vremena.

Trofejna žena ili prava ljubav?

Gotovo cijelo desetljeće bili su nerazdvojni. Onassis je 1963. kupio otok Skorpios, koji je postao njihov privatni raj i simbol njihove veze. No, u njihov svijet polako je ulazila treća osoba. Nakon atentata na njezinog supruga, američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, Jackie Kennedy postala je najslavnija i najranjivija udovica na svijetu. Onassis, opsjednut moći i statusom, u njoj je vidio “ultimativnu trofejnu suprugu”.

Iako je bio ludo zaljubljen u Callas, ona se, unatoč svjetskoj slavi, nije uklapala u njegove ambicije. Stare grčke obitelji, kako navode biografi, smatrale su je priprostom. U listopadu 1968. svijet je šokirala vijest: Aristotel Onassis oženio je Jacqueline Kennedy na Skorpiosu. Maria Callas za vjenčanje je, navodno, saznala iz vijesti, sama u svom pariškom stanu. Bila je potpuno slomljena.

Dvostruki život i tužan kraj

Ipak, brak s Jackie nije značio kraj odnosa s Marijom. “Nikada se nisu prestali viđati. Nikada”, otkrila je Kiki, Onassisova osobna tajnica. Samo nekoliko tjedana nakon vjenčanja, Onassis je ponovno bio na Marijinim vratima u Parizu, nastavljajući tajnu vezu koja je trajala sve do njegove smrti.

Jackie je, s druge strane, bila itekako svjesna što se događa. “Bila je vrlo pametna. Ponašala se poput mačke”, prisjetila se Kiki. Nikada nije stvarala scene, već je tiho i proračunato ignorirala suprugovu nevjeru, na što ju je navodno savjetovala i Onassisova sestra. Uostalom, nevjera joj nije bila nepoznanica ni iz braka s JFK-om, a Onassis joj je nudio sigurnost koju je očajnički trebala za sebe i svoju djecu.

Na kraju, u ovoj priči nije bilo pobjednika. Onassis je umro 1975. godine u bolnici u Parizu. Uz sebe je, kako se navodi, imao samo jednu osobnu stvar: crvenu deku od kašmira marke Hermès koju mu je darovala Maria. Bio je pokriven njome u trenutku smrti. Za Callas je to bio konačan udarac. “Izgubila je volju za životom”, rekla je njezina tajnica. Povukla se iz javnosti i umrla dvije godine kasnije od srčanog udara. Mnogi i danas vjeruju da je umrla od slomljenog srca, ostavivši iza sebe nasljeđe jedne od najtragičnijih ljubavnih priča 20. stoljeća.

Film ‘Maria’ s Angelinom Jolie

Njezin glas, sposoban za nevjerojatan raspon emocija, i danas odjekuje kao simbol umjetničke genijalnosti i duboke osobne patnje. Upravo tu njezinu tragičnu stranu istražuje biografski film “Maria” redatelja Pabla Larraína koji je dosupan na platformi Voyo. Angelinu Jolie gledamo kao divu u njezinim posljednjim danima. Film ne priča cijelu priču, već se fokusira na krhku ženu iza mita, suočenu s duhovima prošlosti i tišinom koja je zamijenila ovacije.

Izvor: Žena.hr

Identifikacija je izvršena nakon što je Stefanova porodica švicarskim vlastima poslala DNK uzorak, čime su ugašene i posljednje nade da je mladić možda preživio tragediju koja je u novogodišnjoj noći odnijela oko 40 života.

Vratio se u vatru da spašava druge

Stefan je kobne noći radio kao član obezbjeđenja u baru “Le Constellation”. U trenutku izbijanja požara nalazio se na ulaznim vratima i bio je na sigurnom. Međutim, umjesto da se spašava, on je odabrao da pomogne drugima.

Srpski privrednik u Švicarskoj, Aco Kalajdžić, ispričao je za RTS detalje Stefanovog herojskog čina, pozivajući se na svjedočenje jedne preživjele gošće iz Francuske.

“Kada su mu prvi gosti rekli šta se događa, da je vatra, on je ušao unutra. Izgurao je nekoliko djece napolje, a onda se ponovo vratio u klub,” ispričao je Kalajdžić.

Zaglavljen u stampedu

Prema riječima svjedoka, Stefan nije oklijevao ni trenutka. “Francuskinja koja je izašla odmah kada se zapalilo mnogo ga je dobro opisala. Upozorila ga je, ali on je odmah ušao da pomogne. U tom spašavanju se nekako zaglavio i više nije izašao. Postupio je herojski,” dodao je Kalajdžić.

Podsjetimo, požar u klubu “Le Constellation” izbio je uslijed upotrebe pirotehnike u zatvorenom prostoru, a vatra je zahvatila lako zapaljivu izolaciju na plafonu. U tragediji je poginulo najmanje 40 osoba, uglavnom mladih, dok je više od 100 povrijeđeno.

Stefan Ivanović bit će upamćen ne samo kao žrtva ove nesreće, već kao čovjek koji je dao svoj život pokušavajući spasiti tuđe.

Izvor: N1

Među onima koji se vode kao nestali u požaru je i Srbin Stefan Ivanović (31) koji je radio kao obezbjeđenje u tom lokalu.

Požar u baru “Le Constellation” izbio je u 1.30 časova. Vlasti su potvrdile da su se u baru nalazili ljudi različitih nacionalnosti. Glavna regionalna tužiteljka napomenula je da vlasti slučaj tretiraju kao požar i da je isključena mogućnost napada.

Švajcarski predsjednik Gaj Parmelin izjavio je da je ovo “jedna od najgorih tragedija koje su se dogodile u zemlji”. Italijansko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da se 16 italijanskih državljana vodi kao nestalo, dok se između 12 i 15 njih nalazi na liječenju u bolnici. Francuski mediji pišu da su među povrijeđenima najmanje dvoje francuskih državljana.

Teško je identifikovati žrtve

Požar je bio veoma snažan i izazvao je teške opekotine, zbog čega je teško identifikovati žrtve. Među nestalima je nekoliko francuskih i italijanskih državljana, uključujući šesnaestogodišnjeg Đovanija iz Bolonje, čija majka očajnički moli za pomoć. Dvoje tinejdžera iz Milana takođe se vode kao nestali.

Bar je bio popularan među mladom publikom, a mnoge žrtve bile su tinejdžerskog uzrasta. Neki od preživjelih svjedoče i o zastrašujućim trenucima bjekstva od plamena, tokom kojih su razbijali prozore.

Povrijeđeni se liječe u bolnicama širom Švajcarske i u inostranstvu. Stanje mnogih ocjenjeno je kao kritično.

Neki barovi zatvoreni iz poštovanja

Božićna svjetla i dalje svjetle u gradu, ali je nekoliko barova zatvoreno u znak poštovanja.

U crkvi Montana-Station održana je misa u spomen na stradale.

– Bilo je mnogo ljudi, bilo je vrlo svečano i održana je prelijepa propovjed o nadi. Barem to imamo, nadu – rekao je lokalni vjernik Žan-Klod.

“Mislili smo da je mali požar, ali kada smo stigli bio je rat”

Stotine ljudi okupile su se sinoć u tišini u Krans-Montani, polažući cvijeće i paleći svijeće u znak sjećanja na poginule u požaru. Mnogi od onih koji su došli da oplakuju tragediju stajali su nepomično, posmatrajući mjesto događaja.

U blizini su se neki prijatelji grlili, jecajući. Matijs, iz susednog Šerminjona d’An-Baa, rekao je za AFP na bdenju: “To je bar u kojem se sastajemo sa mnogo prijatelja, zapravo, gotovo svakog vikenda.”

– Mislili smo da je to samo mali požar, ali kada smo stigli tamo, bio je rat. To je jedina riječ kojom to mogu da opišem – apokalipsa. Bilo je strašno – Istakao je, prenosi Blic.

Izvor: SrpskaInfo

Potvrdila je ovo za “Nezavisne novine” Ana Rajič, portparolka Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, koja navodi da su sproveli sve planirane istražne radnje iz svog Naloga o provođenju istrage.

“Između ostalog, obavljena su brojna vještačenja i to po vještacima rudarske, geodetske, geološke i financijske struke, prikupljeni su podaci od Federalnog hidrometeorološkog zavoda, kao i podaci od drugih institucija i službi za kojima se ukazala potreba, saslušan određen broj osoba u svojstvu svjedoka, te su ispitani svi osumnjičeni”, kaže Rajičeva.

Navodi da su nakon analize svih prikupljenih dokaza, a naročito s aspekta stvarne nadležnosti za daljnje postupanje u ovom predmetu, s obzirom na to da je uspostavljen Poseban odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala Federalnog tužilaštva FBiH, predmet je dostavljen Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva BiH.

“Podsjećamo da su istragom Tužiteljstva obuhvaćeni jedna pravna osoba – gospodarsko društvo i četiri fizičke osobe i to zbog postojanja osnova sumnje za počinjenje kaznenih djela zlouporaba položaja ili ovlasti u stjecaju sa kaznenim djelom teški slučajevi izazivanja opće opasnosti, kaznenim djelom onečišćenje okoliša i kazneno djelo nesavjestan rad u službi KZ F BiH”, dodaje se.

Podsjetimo, u poplavama i klizištima koja su tog kobnog dana, u noći sa 3. na 4. oktobar 2024. godine, zadesila ovu hercegovačku opštinu, stradalo je 19 osoba na području Jablanice. Tada je stradalo i pet osoba iz Konjica te tri iz Fojnice.

Ni pola godine nakon stravične tragedije izazvane poplava u Donjoj Jablanici, kada je život izgubilo 19 ljudi, niko nije odgovarao, a mještani se još nalaze u alternativnom smještaju. Kada će se život vratiti u normalu još nije poznato.

Odgovore nemaju ni građani, a institucije se ni ne trude da ih daju. Po onoj staroj, ćutaće dok se ne zaboravi. Portal Provjereno pokušao je doći do odgovora koliko novca je uloženo u obnovu i koje mjere su preduzete, ali nijedna nadležna institucija nije odgovorila ni nakon više dana.

I dok sopstveno dvorište ne znaju da urede, federalni mediji i političari ponovo koriste priliku da gledaju u tuđe. Po običaju – u Republiku Srpsku. Voda se još nije ni povukla, a svi su ustali da pričaju kako je Srpska nesposobna da se odbrani od poplava. Propusta je sigurno bilo, ali bar se odmah pristupilo saniranju štete. U Jablanici, pak, i šest mjeseci od katastrofe još ni ulice nisu čestito očišćene.

Zaboravljeni od svih, a pogotovo od medija, stanovnici Donje Jablanice pokušaće 9. aprila na protestu ukazati nadležnima na svoj položaj. Prethodni pokušaji, nažalost, nisu im mnogo pomogli.

Među njima je i Monika Stojanov (18), koja je kobne noći za dlaku uspjela da izbjegne tragediju. Iako je srećna što je uspjela da se spasi, tuguje za drugovima koji su te noći bili u diskoteci, ali nisu uspjeli da pobjegnu.

“Izašla sam što sam brže mogla. Mnogi moji prijatelji su nastradali. Mnogo mi je žao zbog njih. Nadam se daće se povrijeđeni spasiti i da će biti dobro”, rekla je Monika za Telegraf.

Tinejdžerka dodaje da nije mogla ni da sanja da je situacija ovoliko ozbiljna.

“Na sreću, ja nemam nikakve posljedice, dobro sam, ali je dosta mojih prijatelja nastradalo. Među njima je i jedna moja školska drugarica”, kaže Monika.

Ona dodaje da i iz drugih odjeljenja njene škole ima dosta povrijeđenih i da se nada da će svi biti dobro.

Monika se zatim osvrnula na najtežu noć u njenom životu, a onda je otkrila kako je uspjela da pobjegne.

“Ja sam se trudila da što prije stignem do vrata, bila je velika gužva, svi su se gurali. Gurali su me sa svih strana, ali sam na kraju uspjela da se spasim i izađem među prvima”, objašnjava ona.

Međutim, njeni prijatelji nisu imali sreće kao ona.

“To je bila jedina diskoteka u našem gradu. Skoro svakog vikenda sam bila tamo. Dosta ljudi, posebno nas mladih je išlo tamo”, rekla je Monika.

Kaže da je jako potresena, da ne može da spava i da su sve vijesti koje čita užasne.

“Neki nisu mogli da stignu do bolnice jer je bila prepuna. Mnogo je ljudi nastradalo”, rekla je ona.

Ona kaže da je čula da će se sahrane održati nakon što se tijela nastradalih doprime iz Skoplja, ali da veliki broj roditelja protestuje i ne zna šta će se dešavati narednih dana.

Izvor: nezavisne.com

Policijski službenici Policijske uprave Prijedor su lišili slobode lice M.T. iz Kozarske Dubice zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, koje je za posljedicu imalo smrt oštećenog lica.

Lišenju slobode prethodila je prijava da je u porodičnoj kući u mjestu Mlječanica opština Kozarska Dubica pronađeno beživotno tijelo lica B.T. iz Kozarske Dubice, saopšteno je iz PU Prijedor.

Uviđajem na licu mjesta kojim je rukovodio tužilac Okružnog javnog tužilaštva Prijedor utvrđeno je da je smrt nastupila nasilnim putem i da se u vezu s tim može dovesti lice M.T.

Pod nadzorom postupajućeg tužioca policijski službenici preduzimaju sve potrebne mjere i radnje na utvrđivanju okolnosti smrti lica i dokumentovanju prijavljenog krivičnog djela.

Izvor: Provjereno

Više javno tužilaštvo u Beogradu podiglo je optužnicu zbog propusta koji su doveli do pada nadstrešnice u Novom Sadu.

Nakon efikasno sprovedenog predistražnog postupka i istrage, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu podiglo je optužnicu protiv Slobodanke K, menadžera za razvoj investicija AD “Infrastruktura Željeznica Srbije” sa sjedištem u Beogradu, kao i predsjednika Komisije za tehnički pregled Željezničke stanice u Novom Sadu Milutina S. i člana te Komisije Biljane K, a u vezi sa izvršenjem nekoliko krivičnih djela sa koruptivnim elementom, koja su imala za posljedicu pad nadstrešnice na toj Željezničkoj stanici 1. novembra 2024. godine, kojom prilikom je poginulo 15 ljudi, a dvoje teško tjelesno povrijeđeno.

Glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović ukazao je na to da postoji opravdana sumnja da su njihovi propusti doprinijeli i da su u uzročno-posljedičnoj vezi sa pomenutom tragedijom, jer bi oni, da su savjesno postupali i izvršili dužnost vanrednog pregleda, kao i kontrole ispunjenosti uslova u toku samog probnog rada, onda mogli vizuelno da uoče znakove loma i povećanog ugiba na nadstrešnici u danima koji su prethodili njenom obrušavanju.

Slobodanki K. optužnicom se na teret stavlja krivično djelo Zloupotreba službenog položaja i krivično djelo Teško djelo protiv opće sigurnosti.

Milutin S. i Biljana K. optužnicom se terete za krivično djelo Nesavjestan rad u službi i krivično djelo Teško djelo protiv opće sigurnosti.

Obustavljena istraga

Stefanović je ukazao da je u odnosu na članove Komisije Jelenu V. i Mariju N. J. donesena naredba o obustavljanju istrage jer nema dokaza da su izvršile bilo koje krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, naveo je Stefanović.

Napomenuo je da je, tokom istrage iz iskaza okrivljenih, svjedoka i pregledane pisane dokumentacije koja je objavljena na sajtu Vlade Srbije, utvrđeno da su njih dvije bile dovedene u zabludu od strane optuženih članova Komisije o izvršenom tehničkom nadzoru, što isključuje protivpravnost u njihovom postupanju.

Prema riječima glavnog javnog tužioca, koruptivni element u ovom slučaju ogleda se u nevršenju dužnosti nadzora i nevršenju službene dužnosti, a krivična djela Nesavjestan rad u službi kao i Zloupotreba službenog položaja predstavljaju tzv. koruptivna krivična djela.

Izvor: provjereno.info

Početkom decembra bio sam na Cetinju i održao dva predavanja učenicima i učenicama srednje škole. Kad je seminar završen, poklonili su mi kolut njeguškog sira i teglu domaćeg meda. Učenik koji se isticao ozbiljnošću svečano mi je uručio poklon uz birane riječi koje je prekinuo aplauz i smijeh. Tada sam pomislio, šteta da sa Cetinja već dugo ne dolaze lijepe vijesti.

Za ručkom u Gradskoj kafani posmatrao sam mlade kako sjede, kako se ophode jedni prema drugima i bio ponosan i ispunjen nadom. Bili su sretni što im je lokalna samouprava ponudila kućicu na Novogodišnjem bazaru. Prodavaće ukrasne bombice, sitnice za djecu, mirišljave svijeće koje pravi njihova nastavnica. A novac, naglasili su, treba da bude sakupljen za dobrotvorne svrhe. Pokušao sam da im ukažem da su dobrotvorne akcije komplikovane za organizaciju, da je njihova škola pravo mjesto da se taj novac uloži, ali djevojčice i dječaci bili su riješeni da pomognu drugima.

Na vijest da su sve novogodišnje fešte na Cetinju otkazane sjetio sam se te djece i njihovog štanda, njihove ljubavi prema životu koji bukne oko Nove godine kad grad nešto organizuje. Sad su u svojim domovima, možda oplakuju rođaka, možda gledaju komšiju u crnini kako uklanja jelku iz dvorišta. Nove godine nema, samo novi zločin. Nakazno lice oružanog vraga koji je ovu zemlju uzeo pod svoje tako davno da se više ne sjećamo kad.

Drugo masovno ubistvo na Cetinju u dvije i po godine sa užasnim zbirom od 24 mrtvih. Grad koji ekonomski izdiše, čiji srednjoškolci jedva čekaju da pobjegnu na studije, grad koji je sebi natovario toliko istorijskog tereta počeo je da puca pod pritiskom. Kao i prije dvije godine muškarac srednjih godina krenuo je na žene, djecu, prijatelje i rodbinu.

Dani su žalosti i treba biti oprezan, ali mora se nešto reći. Ranjeni grad treba čuvati od tabloida i prijekih osuda. Blagost koju sam na Cetinju toliko puta osjetio mora se izboriti za sebe. Ali kako?

Možda je došlo vrijeme da Cetinje prestane spašavati Crnu Goru i krene spašavati sebe. Sve je bespovratno i sve prolazi pa i uloge koje nam je dodijelila istorija. Cetinje jeste povijesni unikum, ali takođe i običan grad, sa običnim ljudima koji pate. Grad je to koji se rukovodi velikom obavezom, ali zaboravlja svoje male dugove. Ti dugovi se očigledno gomilaju na lošim mjestima, povređuju i pucaju u pravilnim razmacima. Ubistva, strahovi i pokolji nisu Cetinje. Makar nisu njegova suština i to je prva stvar koju treba reći, jer sve više čujem da Cetinje ludi, da u gradu nema sreće ni ljubavi, dok ljudi čekaju nove smrti.

Slične generalne postavke samo su odjek bijednih medijskih kanala iz kojih se napajamo senzacijama. Zato treba ponoviti, Cetinje je neobičan grad sa običnim problemima. To je mala sredina koju je istorija počastila sudbinom da gleda vlastito opadanje. Ništa tu ne biva što se ne može objasniti lokalnim aršinima koji se svode na kombinaciju ekonomske i društvene propasti. Niti je Cetinje dolina bogova, niti je grad ubica, iako se te dvije mitološke tačke pokušavaju nametnuti u javnom govoru uz prevrnutu ćikaru.

U Crnoj Gori fali trezvenog glasa socioloških ispitivanja, pa nam društvene mreže oblikuju javnu misao putem naklapanja o mentalitetu i višim silama. Povređujemo jedni druge patološkom slavom ega i ogavnih poenti. Naslada dopaminom u danima smrti kristališe zvjersku pažnju koja vodi u nadgornjavanje. Političke hijene koriste korotu kao zastavu, a zastavu kao krpu. Masovne ubice greškom ili namjerom postaju prenosnici nekakve velike poruke, tobožnji socijalni ključevi za razumijevanje društvenog konteksta. Ali to prosto nije tačno – čovjek koji pobije ljude za kafanskim stolom, pa onda odluči da ubije djecu, ne može nositi poruku za razumijevanje Cetinja. Odveć je mračan i beslovesan način izabrao da bismo ga uzimali kao dio društvenog dogovora. Takav ubica izabrao je put koji nam ne pomaže, samo nas užasno plaši. Nad tim zločinom olako mudrovati znači prepustiti se nekrofilskom porivu i zanemariti život koji se mora objasniti životom.

Ništa se na Cetinju ne dešava što se ne dešava drugdje u Crnoj Gori, a usudio bih se reći i na svijetu. Živimo bešćutno vrijeme zlih nadražaja koji traže svoj dio u krvi. Zašto opet Cetinje, svakako je tema za razmišljanje. Je li prvi zločin zametnuo sjeme drugog, psiholozi nam neće reći, o tome ćemo čitati na tviteru. Malo je onih koji kažu da Prijestonica nije odvojena i posebna nego opšta i vjerna slika stanja u kome su takve blokade svijesti moguće. Da je društvo oboljelo odozgo, od zastupničke agresije, krađe i sistemskog urušavanja pojedinca koji se decenijama gleda kao brojka i bezimeni resurs. Da se municija predugo dijelila za više ciljeve iz niskih pobuda. Da je patrijarhalna dogma nasilja oblikovala generacije, zatukla i ono malo slobode koju smo shvatili iz lektire. Da su nam porodice polulude, bratstva organizovana, plemena politizovana, dok se kamen po kamen prodaje sve što ima i nema cijenu.

Društvo se mijenja u danima mira i veselja, a ne u danima krika i žalosti. Vanredna stanja nam dobro idu, ali potrebno je u redovnom životu tražiti odgovore. Ovo društvo je izgubilo sve osim saosjećanja za stradale, pa neka bude onda sućut, neka se gradi iz tuge, ako već mora. Crna Gora je bolja nego što to izgleda u izopačenim ogledalima koje upiremo jedni u druge. Svojim ponašanjem i grajom proizvodimo bijes koji se dugo taloži. Zato ću reći nešto strašno – koristite dane žalosti da sebe ožalite i tako ćete pomoći drugima. Svi smo na Cetinju i niko mu ne može pobjeći. Događa se sad i odgovornost je velika. Brda su nas opkolila. Nema mudrih riječi, samo srce, stišano, krotko, za sve nas.

Izvor: normalizuj.me

Jedan pas pokunjeno je stajao na ogradi, uprkos kiši i posmatrao prolaznike.

Pas, koji je bio kod prozora dječije sobe, djelovao je kao da čuva kuću svojih malih komšija, s kojima se više nikada neće igrati, kao da sluti da će u ovom dvorištu dugo da bude bolna tišina, prenosi Telegraf.

Svojim prisustvom odao je počast stradalim mališanima i kao da ih je “ispratio na onaj svijet”.

Braća (8) i (13) najmlađe su žrtve krvavog pira koji se 1. januara odigrao na Cetinju, a obojica su bili učenici Osnovne škole “Lovćenski partizanski odred”.

U kravom piru koji se 1. januara dogodio na Cetinju stradalo je 12 osoba, a četvoro ljudi je teško ranjeno. Ubilački pohod Aca Martinovića je trajao nešto više od 30 minuta i iza sebe ostavio najmanje 10 porodica u žalosti. Napad ubice sa Cetinja trajao je od 17.21 do 17.57 časova. Počeo je u cetinjskoj kafani Velestovo, gdje je ubio iz pištolja svoje prve žrtve. Samo pet minuta kasnije, u 17.26 časova, telefonom je prijavljeno da je došlo o pucnjave u jednoj kafani.

Izvor: nezavisne.com