Da doista pogledam u mobitel svaki put kad vibrira, velika je šansa da s njega uopće ne bih skidala pogled.

I to najčešće ne zbog poruka prijatelja ili službenih mailova, nego obavijesti kompanija koje mi dojavljuju kako je torbica koju sam neki dan gledala upravo na još većem popustu, da je ostao još samo jedan par traperica moje veličine koje sam stavila u košaricu ili da mi je Temu odobrio dodatnu promociju.

Većinom više ne reagiram, ali najnovija istraživanja pokazuju da tvrtke ovo rade s očitim razlogom – jer je sada i znanstveno dokazano da vibrirajuće poruke, kad smo njima izloženi točno određenu minutažu, povećavaju mogućnost da ćemo kliknuti “kupi” ili da ćemo neki novi artikl dodati u košaricu, pa je stoga upravo vibrirajući podražaj postao dominirajući način kako korisnike mobilnih uređaja motivirati na dodatne troškove, uglavnom a da toga nisu svjesni.

Vibracija utječe na ponašanje kupca

Nije, naravno, novost da vibracija kod čovjeka izaziva ugodu, pa su već mnoga prijašnja znanstvena istraživanja proučavala način na koji čovjek doživljava vibrirajuće poruke, posebno u odnosu na audio i vizualni materijal. No ova posljednja, iza koje stoje znanstvenici iz Švicarske, prvi je put istraživala na koji točno način potrošač reagira na takve stimulanse te može li duljina vibracije kojoj je izložen bitno utjecati na njegovu odluku o kupovini.

Nimalo iznenađujuće, dokazalo se kako su vibrirajuće poruke itekako važne za naše ponašanje kao kupca.

Konkretno, ova je kompleksna analiza dokazala kako vibrirajuće poruke, konkretno poruke trgovaca, za tri do 18 posto povećavaju mogućnost da ćemo neki artikl u konačnici dodati u košaricu, što istraživači napominju kao posebno važno jer otvara prostor manipulacije potrošačkog ponašanja, poglavito kod mlađih potrošača koji su i najveći korisnici mobilnih uređaja.

Ono što je možda i najvažniji doprinos analize, napominju njezini autori William H. Hampton i Christian Hildebrand sa Sveučilišta St. Gallen, jest otkriće da potrošači vibraciju mobitela doživljavaju kao suptilnu sekundarnu nagradu koja može sustavno utjecati na donošenje odluka, kao i da bolje reagiraju na vibrirajuće poruke s kojima su prethodno upoznati, što potvrđuje da je za njihovu prijemčivost važna što češća izloženost.

Mobiteli imaju umirujući učinak

Studija je potom detaljnije istražila i neka prijašnja otkrića koja su sugerirala da pametni telefoni na potrošače imaju “umirujući učinak” – olakšanje od stresa i društvena prisutnost koju potrošači doživljavaju prilikom korištenja svog pametnog telefona mogli bi biti izravno povezani s naučenom asocijacijom između nagrađujućih događaja i vibrotaktilne stimulacije, pri čemu je posebno bitna i duljina izloženosti vibraciji.

Da bi se to dokazalo, a posebno da bi se izračunala točna duljina kojoj potrošači u pravilu trebaju biti izloženi, autori su sve skupa proveli čak šest opsežnih studija, od kojih je najvažnija bila ona s tisuću sudionika, prije svega Amerikanaca i Engleza, koji su na svojim pametnim telefonima pritiskali kodirane gumbe te upisivali posebne šifre, nakon čega se pratilo njihovo ponašanje tijekom naredna 24 sata, posebno učestalost korištenja mobilnog uređaja i provjeravanje poruka.

Studija je pokazala da sudionici prilično različito reagiraju na vibrirajuće poruke ovisno o njihovoj duljini te da vrlo kratke, kao i vrlo duge vibracije, ne doživljavaju kao nagrade, za razliku od onih srednjeg intenziteta.

Utječe na dodavanje stvari u košaricu

Točan izračun kaže kako je naš doživljaj vibracije kao posebno nagrađujuće negdje oko 400 milisekundi – plus minus 50 milisekundi – te da uparivanje te idealne minutaže sa specifičnim mobilnim ponašanjem povećava to konkretno ponašanje – a u ovom je slučaju riječ o ponašanju koje podrazumijeva dodavanje apstraktnih predmeta u košaricu.

Autori pravilno zaključuju da rezultati studije mogu biti presudni za velik broj dionika, počevši od menadžera kompanija koje prodaju robe sve više prebacuju na mobilne uređaje (posljednja statistika govori kako mobilna kupovina raste tri puta brže od online kupovine putem desktopa, a to se ponajviše odnosi na špeceraj, jer je kupovina namirnica premašila odjeću kao broj jedan digitalne potrošnje).

Važno za impulzivne kupce

Kao prvo, rad upozorava da bi potrošači trebali biti svjesni kako vibracija, posebno vibrirajuće poruke, može značajno utjecati na njihovu odluku o kupovini. Kao jedna od mjera predlaže se isključivanje vibracija na mobitelu općenito ili barem isključivanje mogućnosti vibrirajućih poruka unutar pojedinih aplikacija. Ovo se posebno razmatra za osobe koje imaju problem s impulzivnim ponašanjem, a koje su po automatizmu prijemčivije za ovakve tipove manipulacija.

“Osim toga, od trgovaca koji koriste ovakav tip obavještavanja potrošača treba zahtijevati da takvu praksu jasno naznače prilikom instaliranja ili ažuriranja aplikacija, jer bi takva transparentnost, zaključuje se, potrošačima ipak pružila mogućnost donošenja informiranijih odluka, kao i većeg utjecaja na donošenje konačne odluke o kupovini”, zaključuju te dodaju da bi rezultati trebali biti uzeti u obzir i kod promišljanja o etičkom dizajnu sličnih aplikacija na tržištu, s obzirom na efekt koji imaju na ponašanje potrošača.

Prilično optimistično i pomalo naivno, posebno u svijetu u kojemu se osobnost vrednuje kroz gomilanje statusnih simbola i impulzivno trošenje.

Izvor: Jutarnji list

Ovaj dan je uspostavila Globalna Mreža Ekološkog otiska, neprofitna istraživačka grupa koja se fokusirala na održivost. Prvi ovakav dan obilježen je 2006. godine, a iz godine u godinu podaci sve više šokiraju. Tačan dan maksimalnog prekoračenja trošenja resursa dobijen je jednostavnom formulom. Uzima se planetin biokapacitet, ili iznos dostupnih prirodnih resursa, koji se onda podijeli na broj potrošenog, a onda se to pomnoži sa brojem dana u godini. Evo koliko nam je planeta “zafalilo” sa ovim načinom trošenja:

Rezultati su drugačiji u zavisnosti od države do države. Primjetne su velike razlike između Amerike i Indije, na primjer. Međutim, mnogi faktori utiču na ekološki otisak, uključujući broj stanovnika, standard života i prehrambene navike.

S obzirom na to da su emisije gasova uključene u kalkulaciju ekoloških otisaka, jedan od načina da ne živimo u prirodnom minusu bi bio da države smanje svoje pojedinačne uticaje na potrošnju koristeći solarne ploče ili vjetrenjače.

Iz organizacije ohrabruju ljude da jedu vegetarijanske obroke, redukuju korištenje električne energije i potrošnju papira. Iako svi znamo da će trebati mnogo više  od reciklaže papira, da bismo popravili ekološki otisak koji ostavljamo, od nečeg se mora krenuti.

Neka jedna od vaših odluka u 2017. bude da zavrnete slavinu dok perete zube, da ne štampate mailove kad baš ne morate, da gasite svjetla u prostorijama u kojima ne boravite. Jer, vjerovali ili ne, i planeta ima rok trajanja.

Koncentrišite se. Idemo.

Pretpostavimo da imate 100 KM na štednom računu i kamatnu stopu od 2% godišnje. Koliko ćete imate novca na štednom računu za pet godina?

a) više od 102 KM

b) tačno 102 KM

c) manje od 102 KM

Zamislite da je kamatna stopa na štednom računu 1%, a inflacija 2% godišnje. Koliko bi za godinu dana taj novac vrijedio u odnosu na stanje prije?

a) više

b) potpuno isto

c) manje nego danas

Da li smatrate da je sljedeća tvrdnja tačna ili netačna: “Kupovina akcija jednog akcionarskog društva obezbjeđuje sigurniji povrat novca nego ulaganje u investicioni fond”

a) tačno

b) netačno

Tačne odgovore pronađite ispod teksta. Ako ste i “fulali” u odgovorima, ne treba da padate u depresiju već doživite to kao podstrek da poradite na svojoj finansijskoj pismenosti. Ili na koncentraciji.

Šalu na stranu, različite studije i ankete pokazuju da ljudi ne znaju kome mogu (i treba) da se obrate kada im je potreban finansijski savjet. Najčešće, ljudi se oslanjaju na savjete i odgovore rodbine i(li) prijatelјa. Ipak, dobijeni odgovori, iako dati u najboljoj namjeri, imaju manju težinu od savjeta plaćenih investicionih savjetnika. Istovremeno, savjet eksperta često je uslovlјen ulaganjem u neke finansijske proizvode i(li) usluge i nije vezan za stvarne potrebe onoga kome savjet treba.

Testiranje je obrazloženo u članku koji je do sada citiran 542 puta u referentnim stručnim i naučnim časopisima. Kažu da u Rusiji čak 96% ispitanika nije tačno odgovorilo na ova tri pitanja. Nešto bolji su bili Šveđani sa 79%, Italijani sa 75%, Japanci sa 73% i Francuzi sa 69% ispitanika koji ne znaju da tačno odgovore na ova pitanja. Među najuspešnijim su bili, a ko drugi nego, Nijemci. Čak 57% ispitanika u Njemačkoj su dali tačne odgovore. Sličan nivo finansijske pismenosti su pokazali Švajcarci, sa tačno 50% finansijski pismenih. Prema sličnom istraživanju koje je u 140 zemalјa sprovela agencija “Standard & Poor’s”, u regiji su finansijski najpismeniji Crnogorci, njih 48%. U Sloveniji i Hrvatskoj je 44% odraslih osoba finansijski pismeno, u Srbiji 38%, u Bosni i Hercegovini 27%, Makedoniji 21%, a na Kosovu tek 20%.

Rezultati otkrivaju zaprepaštavajući stepen finansijske nepismenosti širom svijeta, ali naglašavaju i snažnu ulogu uticaja porodice na finansijsku pismenost. Čitateljke ovog magazina će obradovati jedan od zaključaka po kojem, na finansijsku pismenost, više utiču majke. Naime, u istraživanjima su bolje rezultate na testiranjima pokazala djeca čije su majke završile fakultet. Prema tome, bez obzira na rasprave o potrebi reformisanja školstva u smislu uvođenja ekonomskih predmeta, finansijski se opismenjujemo u porodici – posmatrajući roditelje kako zarađuju, koliko štede i kako (ne)obazrivo troše.

Bez obzira na istraživanja i studije, priznaćete da je danas finansijska pismenost preduslov normalnog života i držanja koraka s vremenom. U većini sredina se finansijska i informatička pismenost podrazumijeva. Pri tome, informatička pismenost nije samo sposobnost da se neko uloguje na fejsbuk i jedva snimi neformatiran tekst u Wordu. Većina ljudi teško može da izrazi efektivnu kamatnu stopu ili efekat porasta EURIBOR-a na njihovu mjesečnu ratu za kredit za otplatu stana.

U domaćoj, stručnoj i široj javnosti se tek u poslјednjih nekoliko godina konkretno govori o finansijskoj pismenosti stanovništva. Nažalost, glavni pokretači ove teme su problemi koji su uzrokovali finansijska kriza i jačanje švajcarskog franka. Ipak, dobro je da se prizna da kao društvo nismo finansijski pismeni. Osim toga, ovakve teme razbijaju sterepotipe da finansijski pismeni trebaju biti samo ekonomisti. Često i oni naprave početničke propuste.

Prateći trendove, stanje i izazove kroz medije, stekao sam utisak da je finansijskoj pismenosti kod nas pažnja posvećena sa velikim zakašnjenjem. Bez sumnje, autoriteti u zemlji su saglasni u ocjeni da postoji nedostatak istraživanja nivoa finansijske pismenosti građana BiH. S druge strane, zaista se osjeća “rad na terenu”. Pripremajući se za ovaj članak, pronašao sam velik broj anketa, istraživanja, radionica, okruglih stolova i seminara te objavlјenih materijala na ovu temu. Pozitivno je da se, po uzoru na zemlјe u regionu, javno zagovaraju programi koji podstiču finansijsku pismenost odnosno finansijsku osviještenost i odgovornost fizičkih i pravnih osoba. Međutim, uz promovisanje razvoja i unapređenja znanja iz područja ekonomije i finansija, treba, još od osnovne škole, uvoditi i sistematično finansijsko obrazovanje. Poslije osnovne škole treba da postoje programi cjeloživotnog učenja. Pa ko misli da mu treba – neka uči i dalje.

S tim u vezi, veliki broj autora i autoriteta zagovara stvaranje strategije finansijskog opismenjavanja. Ovakva strategija dodatno dobija na značaju jačanjem regulitive u oblasti zaštite potrošača, penzione reforme i naglašene individualne štednje za penziju. Bez sumnje, ovi procesi nameću potrebu ovakvog specifičnog oblika obrazovanja i kod nas. Zašto se naši osnovci, po uzoru na vršnjake u razvijenim zemljama, od malih nogu ne bi pripremali za izazove s novcem. Moja genereacija i stariji se sjećaju predmeta da su osnovci izučavali domaćinstvo. Znanja o štednji, penzionom sitemu, ulaganju, prihodima i rashodima treba da se usađuju mališanima paralelno sa sticanjem opšteg obrazovanja o kulturi, istoriji i geografiji. Sigurno, finansijski pismeno društvo je u interesu Vlade, državnih agencija, finansijskih posrednika i udruženja, a prije svega stanovništva.

Inače, tačni odgovori su – 1:a, 2:c i 3:b.

A da vas dodatno obradujem, u narednom periodu, ako budete redovno čitale Lolu i ja ću vam pomoći da poradite na svojoj finansijskoj pismenosti. Jer Lola nije Lola, ako ne zna sve, zar ne? A ako imate nekih pitanja koja vas muče, a tiču se finansija, pišite nam.