Koliko je ovo prevozno sredstvo bezbjedno i da li se vozači električnih trotineta ponašaju u skladu sa saobraćajnim propisima za Banjaluka.net iz MUP-a Republike Srpske predstavili su podatke o broju nezgoda izazvanih vožnjom električnog trotineta.

–  Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u toku prvih sedam mjeseci 2025. godine evidentiralo je saobraćajne nezgode u kojima je učestvovalo 11 lica koja su upravljala električnim trotinetom, od kojih su u šest slučajeva isti i prouzrokovali te saobraćajne nezgode.  U ovim nezgodama dva lica su zadobila teže tjelesne povrede, dok je šest lica lakše povrijeđeno, izjavila je načelnik Odjeljenja za odnose sa javnošću MUP-a Republike Srpske Mirna Miljanović.

Naglasila je da je i u toku 2024. godine u saobraćajnim nezgodama učestvovalo 21 lice koje je upravljalo električnim trotinetom, od kojih su u 12 slučajeva isti i prouzrokovali saobraćajne nezgode, u kojima su dva lica zadobila teže tjelesne povrede, dok je 16 lica lakše povrijeđeno.

U Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i ortopedsku hirurgiju “Dr Miroslav Zotović” za Banjaluka.net rekli su da se u posljednje vrijeme sporadično javljaju pacijenti sa povredama nastalim u vožnji trotineta.

– Obično se radi o kontuzionim povredama zglobova lakta, koljena i ramena. U pitanju su lakše do umjereno teške povrede koje se u Institutu uspješno rehabilituju, saopštili su u Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i ortopedsku hirurgiju “Dr Miroslav Zotović”.

Iz Mup-a su podsjetili da je Republika Srpska zakonski regulisala kretanje električnih trotineta i drugih lakih ličnih električnih vozila na putevima Srpske u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.

Pravila za vozače razlikuju se u zavisnosti od klase:

Klase 1 i 3 (maksimalna brzina kretanja do 6 km/čas)

Klasa 1 – vozila maksimalne konstruktivne brzine do 6 km/čas, bez sistema samobalansiranja i sjedišta,

Klasa 3 – vozila maksimalne konstruktivne brzine do 6 km/čas, sa sistemom samobalansiranja i sjedištem ili bez sjedišta.

Klase 2 i 4 (brzina do 25 km/čas)

Klasa 2 – vozila maksimalne konstruktivne brzine do 25 km/čas, bez sistema samobalansiranja i sjedišta,

Klasa 4 – vozila maksimalne konstruktivne brzine do 25 km/čas, sa sistemom samobalansiranja i sjedištem ili bez sjedišta

Obavezna oprema

Ograničivač brzine kojim se obezbjeđuje da se ne prelazi maksimalna konstruktivna brzina, s tim da vozila klase 2 i klase 4 obavezno imaju i ograničenje brzine na 25 km/čas, a ukoliko se kreću površinama namijenjenim za kretanje pješaka, imaju ograničenje brzine na 6 km/čas.

Sva vozila treba da budu opremljena prednjim i zadnjim katadiopterom, s tim da su vozila klase 2 i klase 4 obavezno opremljena i prednjim i zadnjim svjetlom za osvjetljavanje puta,

Sve klase ovih vozila moraju imati uređaj za davanje zvučnih signala.

Obaveze vozača električnih trotineta klase 1 i 3

Lica koja koriste za prevoz električne trotinete klase 1 i 3 (vozila maksimalne konstruktivne brzine do 6 km/čas) obavezna su poštivati propise iz oblasti bezbjednosti saobraćaja kojima je uređeno kretanje pješaka.

Obaveza lica koje koristi ovakvo vozilo (klase 1 ili 3) jeste i da posjeduje identifikacionu potvrdu i naljepnicu za električni trotinet kojim se kreće.

Obaveze vozača električnih trotineta klase 2 i 4

Propisi iz oblasti bezbjednosti saobraćaja kojima je uređen saobraćaj bicikala primjenjuju se  na lice koje koristi električni trotinet klase 2 i klase 4 (vozila maksimalne konstruktivne brzine do 25 km/čas).

Vozači električnih trotineta klase 2 i 4 moraju obavezno ispuniti i sljedeće uslove:

a) posjedovati identifikacionu potvrdu i naljepnicu za električni trotinet kojim se kreće,

b) imati više od 14 godina,

v) posjedovati potvrdu o poznavanju propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima, koju izdaje Zavod u skladu sa propisima koji uređuju oblast bezbjednosti saobraćaja ili vozačku dozvolu kojom se dokazuje pravo upravljanja vozilom bilo koje kategorije,

g) za vrijeme vožnje nositi na glavi zakopčanu zaštitnu kacigu.

Električnim trotinetima bilo koje klase nije dozvoljeno prevoženje drugih osoba.

Identifikaciona potvrda i naljepnica

Identifikacionu potvrdu i naljepnicu izdaju stanice tehničkog pregleda vozila na zahtjev vlasnika, odnosno korisnika električnog trotineta.

Identifikaciona potvrda za električni trotinet je dokument kojim se potvrđuju tehničke karakteristike električnog trotineta.

Identifikaciona naljepnica za električni trotinet je naljepnica koja se postavlja na električni trotinet radi prepoznavanja.

Troškove izdavanja identifikacione potvrde i naljepnice snosi tražilac identifikacione potvrde i naljepnice, u iznosu od 20 KM.

Izvor: seesrpska.com

Mirko je rodom iz Kozarske Dubice, gdje je i završio prvih pet razreda osnovne škole, zatim se preselio u Banjaluku, gdje i danas živi.

Prema njegovim riječima, još odmalena počeo je da se zanima za elektroniku.

“Uvijek sam volio da budem u radionici, da radim nešto vezano za elektroniku, prvo je to bio samo rad na malom prekidaču pa sam nastavio dalje”, kazao je Mirko.

Kako kaže, ideja za ovaj romobil javila se na ljeto 2019. godine, kada su se na tržištu pojavili električni romobili.

“Kada sam vidio da romobili stranih proizvođača koštaju 900 KM, rekao sam zašto plaćati toliko kada ja to mogu napraviti sam za mnogo manje novca”, navodi Mirko.

Dodaje da je već imao neke ideje u glavi, jer je prvobitno planirao da napravi električnim skejtbord.

“Imao sam pozadinu, znao sam šta i kako treba raditi, jer sam imao u planu da napravim električni skejtbord, onda sam se odlučio za električni romobil, jer ga je lakše voziti, a ima i više prednosti nego skejtbord”, rekao je Mirko.

Ističe da je vrlo brzo našao dijelove te se preselio u djedovu radionicu u Kozarsku Dubicu, gdje je počeo rad na ovom projektu.

“Godinu i po dana je trajao rad na ovom romobilu, a većinski je napravljen od polovnih dijelova. Točkovi, baterija te mali dio elektronike su iz starog haveborda. Baterija je malo dorađena”, kazao je Mirko.

Dodaje da je u većini slučajeva kod romobila malo teže skinuti bateriju, dok je kod ovog romobila potrebno svega nekoliko sekundi.

Kako kaže, trenutno postoji samo jedna kompanija koja ima funkcionalni prototip zamjenjive baterije na romobilu, ali niko nije implementirao sistem za iznajmljivanja baterije.

“Većinski dio posla sam uradio sam, tata je bio tu da pomogne malo prilikom varenja, a ja sam radio dizajn, sastavljanje elektronike i ostale radove”, kazao je Mirko.

Dodao je da mu je u prezentovanju njegovog projekta pomogao drug iz škole, koji, prema Mirkovim riječima, ima bolje vještine prezentovanja.

Kako je istakao Mirko, ovaj projekat ga je ukupno koštao oko 400 KM, a roditelji i djed su bili finansijska pomoć za izradu ovog romobila.

Prema njegovim riječima, ima ideju da ovaj projekat podigne na viši nivo te da se uradi nešto slično kao “BL Bike”.

“Zajedno sa gradom mogao bi da se uradi projekat sličan kao ‘BL Bike’, samo da umjesto bicikla to budu romobili. Zašto bi u našem gradu bile neke strane kompanije kada mi sami možemo da imamo svoj proizvod”, navodi Mirko.

Kako nam je rekao ovaj mladi perspektivni školarac, ovo mu nije jedini projekat.

“U fazi izrade je još jedan romobil, na kojem radim bolje usavršavanje te pokušavam razviti još jednostavniji proces izrade”, ističe Mirko.