Prema navodima agencije AP, savezne vlasti nisu objasnile zašto su ovi fajlovi uklonjeni, ali su u saopštenju na društvenoj mreži X naglasile da će “fotografije i drugi materijali biti i dalje pregledani i redigovani u skladu sa zakonom, u cilju opreza, dok budemo primali dodatne informacije”.

Nestali fajlovi, koji su bili dostupni u petak, a uklonjeni u subotu, uključivali su slike i fotografije nagih žena, a među njima se nalazila i fotografija na kojoj je Tramp bio zajedno sa Epstinom, Maksvel i Melanijom Tramp.

“Šta još se prikriva? Američkoj javnosti je potrebna transparentnost”, naveli su demokratski članovi Odbora za nadzor u Predstavničkom domu SAD, prenosi Tanjug.

Nedavne objave o dokumentima izazvale su zabrinutost zbog već dugotrajnog procesa otkrivanja informacija vezanih za Epstina.

Iako je javnost očekivala nova saznanja, objavljeni materijali, koji su obuhvatali hiljade stranica, nisu pružili značajan uvid u Epstinove zločine niti u odluke vlasti koje su mu omogućile da izbegne ozbiljne savezne optužbe tokom godina, navodi “Njujork tajms”.

Takođe, nedostaju intervjui američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) sa preživjelima i interni zapisi Ministarstva pravde koji ispituju odluke o optužbama.

Zapisi, čije je objavljivanje obavezno prema nedavno usvojenom zakonu, jedva pominju nekoliko moćnih ličnosti koje su dugo bile povezane sa Epstajnom, uključujući bivšeg britanskog princa Endrua.

Trampovi saveznici su se, s druge strane, fokusirali na fotografije američkog bivšeg predsjednika Bila Klintona, uključujući slike sa pjevačima Majklom Džeksonom i Dajanom Ros.

Ženski Marš koji je počeo kao spontano okupljanje putem društvenih mreža, prerastao je u veliki najavljeni dolazak više od 200.000 ljudi. Vjeruje se da će brojka i porasti, a odabrani dan marša nije slučajno sutra. Riječ je o danu nakon inauguracije novoizabranog predsjednika Amerike, Donalda Trampa, za koje pripadnice Marša vjeruju da nije svjestan toga da su ženska prava ljudska i da ih nema pravo osporavati.

“Ženska prava su ljudska prava” glavni je moto najavljenog Marša koji će sutra biti održan u Washingtonu, ali i širom svijeta.

Kada je penzionerka sa Havaja, Teresa Shook postavila pitanje na Facebooku šta bi bilo kada bi se na dan inauguracije održao ženski marš, nije ni slutila da će pokrenuti hiljade žena da podrže ideju. Mnoge skupine su se pridružile Maršu solidarnosti i postale zvanični partneri pokreta, koji predstavlja otpor žena nametnutom sistemu. Ono o čemu žele govoriti javno jesu pitanja o pravu glasa, slobodi medija, pravu na zdravstvenu zaštitu, zakonskom pobačaju, kao i svim oblicima ravnopravnosti. Osim toga, insistiraju na povećanju minimalne plate, a nadaju se i odazivu muškaraca, jer ovo nije samo njihova borba, ovo je zajednički pokušaj popravljanja duge prakse, koja je postala gotovo tradicionalna.

Mnoge slavne ličnosti su podržale Marš i odlučile svojim prisustvom povećati vidljivost grupe. Među njima su pjevačice Katy Perry, Cher i glumica Scarlett Johansson. Ipak, pojavila se i druga strana priče, glas žena koje ne žele izaći na Marš i koje vjeruju da on ništa novo neće ni donijeti.

Ono o čemu žele govoriti javno jesu pitanja o pravu glasa, slobodi medija, pravu na zdravstvenu zaštitu, zakonskom pobačaju, kao i svim oblicima ravnopravnosti.

Jedna od njih je Barbara Sostaita, koja je na društvenim mrežama objavila tekst na temu “Zašto ću preskočiti izlazak na najavljeni Marš”. Vjeruje kako iza čitave priče stoje i dalje rasne podjele, jer javno postavlja pitanje: “Hoćete li tražiti oproštaj za zločine počinjene nad crncima? Hoćete li priznati i svoje greške, reći da ste i same rasistkinje, koje sutra izlaze samo da bi osjetile određenu vrstu satisfakcije?”

Bez pravnog dokumenta, nema ni rješenja problema, mišljenja je Barbara, jer ako su već sutra najavile izlazak na ulice, žene bi trebale onda znati i ovo:

• Stati ispred nje i njene porodice da je zaštite, ako Tramp odluči da ih deportuje iz Amerike.
• Tražiti potpis i pečat na dato obećanje da će se Muslimani, crnci, izbjeglice, pripadnici lgbtiq grupe tretirati jednako kao i bijelci. Da neće postojati izuzetak.
• Shvatiti da su mnoge od njih na ulicama ipak glasale za Trampa.
• Shvatiti da rasizam ima korijene duboko u prošlosti i da jedan marš to neće riješiti.
• Shvatiti da njihova borba traje svakoga dana. Ne samo sutra, jer su žene diskriminisane još uvijek.

Kao i uvijek lako je okupiti masu, ali pitanje je šta ta masa želi postići, a šta će realno ostvariti? Ono što masa ne garantuje jeste sigurnost za pojedinke koje će se i dalje brinuti za svoju egzistenciju. A sve dok to ne uspiju, Barbara neće ustati, jer ne može da se ne zapita: “Kome će sutrašnji Marš donijeti nešto dobro, napraviti iskorak?” A upravo zbog toga neće ni izaći na njega.

Shvatiti da su mnoge od njih na ulicama ipak glasale za Trampa.

Shvatiti da rasizam ima korijene duboko u prošlosti i da jedan marš to neće riješiti.

Shvatiti da njihova borba traje svakoga dana. Ne samo sutra, jer su žene još uvijek diskriminisane.

Baš onako da se nasmiješ od srca. Mislim, kad vidim Trampa, plačem. Rolerkoster mi je emocija. Mislim da mu boja pudera, a pomalo i kane, ne odgovara, al dobro, da se srediti. To već nema veze sa nadražajem grla i trkom za Bijelu kuću. A kuca on, mašala, na njena vrata.

Klintonova, kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednika SAD na predstojećim izborima, ima podugu istoriju. Profesionalnu. Jejlov student, advokat, književnica. Jedan od dvojice dječaka, od kojih je izgubila tokom izbora za vođu razreda tokom svoje seniorske godine, joj je rekao da je stvarno glupa ako misli da djevojka može da bude izabrana za predsjednika.‍ Ograničio joj je pol, a to zna biti zajeban okidač. Frustracija je Vezuv.

Pamtimo je kao prvu damu Arkanzasa, pa Amerike, iako znam da je za mnoge mrtva trka u omražnosti nje i supruga joj Bila. Agenti iz ere njihovog boravka u Ovalnoj sobi pričaju kako su, baš onako, strastven par. Frcale su često pogrdne riječi, a Hilari je znala pošteno nalupati Bila.

A Bil, jadan ne bil, mukica, on mi baš izgleda kao neki krajnje bludni uplašeni mišić, kojeg tište ženini šamari, pa tugu utapa na grudima Monike Levinski. Hilari, pak, predatorka, Atila, a kad žena stisne za jajca, probaj da se gicaš, majčin sine. Ali, mislim da i Melanija tuče Donalda. Ono, dlanom po guzi, kad se pogase svjetla.

Pokopa Klintonovu nacionalni velemučenik Džo Tores, novinar njujorške TV ABC7, proglasivši je u emisiji mrtvom. Živa je, vaskrsla nije, smiješi se naciji, ali poskoka drži na zdravstvenom kartonu. Boli je.

Jeste da su nečije zdravstvene patnje lična karta, jeste da ne treba da ih razvlačimo po medijima, da su nam ratluk uz kafu sa bližnjima, vodica za usta, melem za lične i radne povrede. Raspištoljimo se, isučemo skener, brojimo leukocite, postavljamo dijagnozu. Šta koga briga što Hilari ima upalu pluća, tromb u glavi i nozi, dupli vid, hipotireozu, potres mozga, alergije, polomljen lakat i ugruške. Eto, briga je mene. A kad je briga mene, na jebenom brdovitom Balkanu, koliko tek brine svedeni Amiš iz Pensilvanije. Ali, šta zna Juta kako je u Neumu?!

Veoma je gadno biti američki kandidat koji je bolestan. Jer to mora da se liječi, a to košta. A Amerikanci najbolje znaju koliko košta. A sve što košta, neko mora i da plati. Ne beskućnik ispod Bruklinskog mosta. Teško i domaćica iz geta ili drvosječa iz Mejna. Hilari najbolje zacjeljuju prekookenske misli, strategije, potezi. Damin gambit. Žena bez skrupula, a istorija je pokazala i bez srama, laž joj je rođena sestra, a ratne misli brat blizanac.

Bolesna je, nije. Miješaju se izjave, najave, analize, predviđanja. Pred vratima Bijele kuće ozbiljno se zakuhala bolesnička čorba. Prljava je kampanja, da prljavija ne može biti, a u igri je sve. Gdje je novac, tu je moć, a gdje je moć, tu je slast. Zato su mi Tramp i Klintonova podjednjako nezdravi.

Uz sve to, Tramp poručuje Klintonovoj da on na pedeset stepeni Celzijusovih može stajati cijeli sat. Bar nekoliko puta duže svakodnevno to čine fizikalci koji rade za njega, al ne da napakoste demokratama. Isti ti Meksikanci koje ne propusti prozvati na predizbornom skupu, prožvakati ih i ispljunuti kao šlajm.

Eto, za Trampa kažu da je lud. Pa nije u redu da Klintonovoj ništa ne fali. Trka treba da bude ravnopravan omjer snaga, pa da bolji pobijedi. Kad se probudim tog 9. novembra, trijumf bolesti će svakako nastupiti. Zavrtiću internet, staviti oblogu na čelo i popiti apaurin. Jer boli.

Internet, koji je nekad bio globalno selo, zamijenjen je izolovanim digitalnim ostrvima, koja se svakim danom sve više međusobno udaljavaju.