Prijedlog je iznio gradski vijećnik za budžet i poreze Michele Zuin, koji smatra da sadašnja naknada od pet do 10 eura nije dovoljna da zaustavi prekomjerni turizam.

“Sadašnja naknada od 5 do 10 eura pristupačna je gotovo svima. Postoji rizik da više nema odvraćajući efekat koji bi ova mjera trebala imati”, rekao je Zuin za nedjeljno izdanje regionalnih dnevnih novina Il Gazzettino.

Zuin je naveo da bi o novoj cijeni za 2027. godinu trebalo razgovarati s državnim vlastima i postići dogovor. Dodao je da se u javnosti spominjalo i povećanje do 50 eura, ali da bi gradske vlasti mogle stati na maksimalnih 30 eura.

Taksu za ulazak Venecija je uvela 2024. godine i ona se odnosi samo na jednodnevne posjetioce. Oni koji rezervaciju obave ranije plaćaju nižu cijenu, a među izuzecima su djeca mlađa od 14 godina.

Tokom 2026. godine mjera je bila na snazi odabranim danima od 3. aprila do 26. jula, u periodu od 8:30 do 16 sati. U gradski budžet je tako uplaćeno više od 5,2 miliona eura od prodaje nešto manje od 680.000 ulaznica.

Gradske vlasti navode da je cilj mjere da posjetioce usmjere izvan najopterećenijih termina, poput prvomajskih praznika. Venecija se godinama suočava s prekomjernim turizmom i odlaskom stanovništva pa se nova pravila predstavljaju kao pokušaj da se smanji pritisak na historijsku jezgru grada.

Klix

Prema iskustvima putnika koja je analizirala savetnica za bonton Džo Hejs, među destinacijama koje turisti često opisuju kao manje gostoljubive našli su se Pariz, Italija, Nemačka, Južna Koreja, Njujork, Poljska, Češka i susedna Mađarska.

Ipak, nije reč o reprezentativnom istraživanju koje može da utvrdi da je stanovništvo jedne zemlje objektivno neljubaznije od drugog. Lista se zasniva na utiscima i pojedinačnim iskustvima putnika, dok ono što turista doživi kao nepristojnost često može biti posledica kulturoloških razlika, jezičke barijere ili drugačijeg stila komunikacije.

Pariz, Francuska

Pariz se našao na vrhu liste destinacija u kojima se turisti ponekad osećaju nepoželjno. Najčešća zamerka odnosi se na komunikaciju i utisak da Parižani nemaju mnogo strpljenja za posetioce koji ne govore francuski.

Iako mnogi stanovnici prestonice znaju engleski, turisti tvrde da ga pojedini nerado koriste ili bolje reaguju kada posetilac makar pokuša da razgovor započne na francuskom. Jednostavno “bonjour”, “s’il vous plaît” i “merci” može napraviti veliku razliku.

Hejs naglašava da ovakav utisak ne bi trebalo prenositi na celu zemlju, jer druge francuske regije putnici često opisuju kao znatno opuštenije i gostoljubivije.

Italija

Italija je jedna od najposećenijih zemalja sveta, ali pojedini turisti navode da u velikim gradovima, posebno u Rimu, komunikacija može biti gruba i užurbana.

Pritužbe se često odnose na guranje, nepoštovanje redova i direktniji način obraćanja. Ipak, ponašanje se značajno razlikuje između turističkih centara, manjih gradova i različitih delova zemlje.

Gradovi koji se svakodnevno suočavaju sa velikim brojem turista često imaju drugačiju atmosferu od mesta u kojima je turizam manje intenzivan, pa jedno neprijatno iskustvo teško može predstavljati čitavu Italiju.

Nemačka

Nemački način komunikacije turisti ponekad doživljavaju kao hladan ili previše direktan. Kratki odgovori, precizna pravila i odsustvo dužeg neobaveznog razgovora posetiocima iz kultura u kojima se očekuje više srdačnosti mogu zvučati nepristojno.

Lokalnom stanovništvu takva komunikacija, međutim, ne mora imati negativno značenje. Ono što turista tumači kao neljubaznost može biti samo efikasnost i navika da se poruka prenese bez dodatnog uvijanja.

Južna Koreja

Seul je ogroman, brz i gusto naseljen grad, pa su pojedini posetioci opisivali lokalnu komunikaciju kao oštru. Turisti se ponekad žale na guranje u gužvi, glasno obraćanje i nedostatak prostora u prevozu i na ulicama.

Jezička barijera i drugačija pravila ponašanja dodatno mogu da povećaju osećaj neprijatnosti. U kulturi u kojoj se ljubaznost često pokazuje na drugačiji način nego na Zapadu, stranac može pogrešno protumačiti gest, ton ili izostanak očekivanog osmeha.

Njujork, SAD

Njujorčani imaju reputaciju ljudi koji se stalno negde žure, govore direktno i nemaju mnogo vremena za duge razgovore sa nepoznatima. Zbog toga se Njujork često pojavljuje na listama američkih gradova koje posetioci doživljavaju kao neljubazne.

Stanovnici grada, međutim, obično tvrde da nisu nepristojni, već samo brzi i neposredni. Turista koji zastane nasred trotoara, blokira prolaz ili pokušava da započne razgovor u vreme najveće gužve lako može dobiti nestrpljivu reakciju.

Poljska, Češka i Mađarska

Na listi su se našle i tri srednjoevropske zemlje – Poljska, Češka i Mađarska. Njihovi stanovnici mogu delovati rezervisano, naročito turistima koji očekuju mnogo osmeha, neobaveznog razgovora i otvorenog pokazivanja srdačnosti.

Savetnica za bonton naglašava da je ovde često reč o kulturološkim razlikama. Ozbiljan izraz lica, kratko obraćanje ili uzdržanost prema nepoznatim ljudima ne moraju značiti netrpeljivost prema turistima.

Iskustvo može zavisiti i od toga da li se putnik nalazi u turističkom centru ili manjem mestu, da li pokušava da upotrebi nekoliko reči lokalnog jezika i koliko poznaje pravila ponašanja zemlje u koju dolazi.

Da li lista zaista otkriva najneljubaznije narode?

Ovakve liste više govore o razlikama u očekivanjima nego o karakteru čitavih naroda. Ono što se u jednoj kulturi smatra iskrenošću i efikasnošću, u drugoj može zvučati grubo. Tišina može delovati hladno, a preterana srdačnost nametljivo.

Na iskustvo utiču gužva, prekomerni turizam, jezička barijera, mesto i trenutak susreta, kao i ponašanje samog posetioca. Zato nekoliko loših susreta nije dovoljno da se stanovnici čitave zemlje proglase neljubaznim.

Najbolja zaštita od kulturnog nesporazuma jeste da se pre putovanja nauče osnovni pozdravi, pravila ponašanja u javnom prostoru i lokalni običaji. Čak i mali trud često menja način na koji domaćini odgovaraju turistima.

Ona.rs

Nakon obilaska BiH objavili su veliki broj fotografija, uz poruku da ih je BiH potpuno osvojila.

“Bosna i Hercegovina potpuno nam je ukrala srca! Ako ova zemlja još nije na vašoj listi putovanja, odmah to promijenite. Bez ikakve sumnje, ovo je jedno od najpotcjenjenijih mjesta koje smo ikada posjetili”, napisali su.

Oduševljeni Trebinjem, Mostarom i Sarajevom

Posebno su izdvojili tri grada koja su obišli.

Za Trebinje su naveli da je “skriveni dragulj” sa odličnim vinima i opuštenom atmosferom.

Za Mostar kažu da je čuveni Stari most impresivan, ali da su ih istorija grada i njegov poseban šarm oduševili još više.

Sarajevo su opisali kao grad u kojem se susreću Istok i Zapad, ispunjen energijom, kulturom i bogatom istorijom.

Ljudi i hrana ostavili najjači utisak

Iako su ih oduševili priroda i pejzaži, ističu da su najveći utisak na njih ostavili ljudi.

“Priroda je predivna, ali ono što je ovo putovanje učinilo posebnim jesu nevjerovatno srdačni ljudi i fantastična hrana. Još razmišljamo o ćevapima i pitama”, napisali su.

Njihova objava brzo je privukla veliki broj reakcija i komentara pratilaca.

Među njima se našao i komentar: “Izgleda nevjerovatno!”, dok je drugi pratilac napisao: “Kakva fantastična avantura! Hvala što ste podijelili fotografije ovog prelijepog mjesta.”

Jedna od pratilaca upitala ih je i da li će se možda preseliti u BiH ili ipak prednost i dalje daje Tajlandu, zemlji iz koje su ranije objavljivali veliki broj putopisnih sadržaja.

Ko su Danny & Diggy?

Danny & Diggy su britansko-poljski putnički par sa adresom u Velikoj Britaniji koji je napustio kancelarijske poslove kako bi se potpuno posvetio putovanjima i kreiranju sadržaja.

Na YouTubeu ih prati veliki broj pretplatnika, dok na Facebooku i drugim društvenim mrežama redovno objavljuju reportaže iz zemalja koje obilaze.

Posljednjih mjeseci putovali su kroz Balkan, a prije dolaska u BiH od svojih pratilaca tražili su preporuke šta obavezno treba posjetiti.

Sudeći prema njihovim utiscima, Bosna i Hercegovina ne samo da je ispunila očekivanja, već ih je i nadmašila.

Izvor: nezavisne.com

Aplikacije za upoznavanje već su nekoliko godina uobičajena pojava, ali mnogim samcima je dosadilo besciljno listanje. To je dovelo do porasta želje za autentičnijim prilikama za sastanke, kao što su događaji za samce i brzi sastanci.

Tako je nastala lista najboljih gradova za samce, a prvo mesto zauzela je Barselona. Popularna destinacija za odmor ujedno je i jedan od najpopularnijih gradova u Evropi prema korisnicima aplikacije Tinder. Postoji nekoliko klubova koji organiziraju samostalne večeri, plesove i događaje za brze sastanke za različita godišta i seksualne orijentacije.
Na drugom mestu našao se London, dok su treće i četvrto mesto zauzeli gradovi Berlin i Madrid. Na petom mestu se nalazi Prag.

Interesantno je da se na listi našao i Zagreb, koji je zauzeo 47. mesto. Opisali su ga kao lokaciju koja ima Muzej raskinutih veza, ali da i dalje vredi posetiti ako ste samci.

Takođe, na 43. mestu se našla i Ljubljana, koju su opisali kao odlično mesto za samce. Ističu kako svaki sedmi stanovnik Slovenije živi u jednočlanom domaćinstvu, tako da u ovom gradu ima mnogo samaca, a pored toga ima mnogo muzeja i lokacija koje vredi posetiti.

Na listi su se našli i gradovi iz Francuske, Švedske, Norveške, Portugala, Italije, Severne Irske, Turske, Švajcarske, Holandije, Finske, Belgije, Grčke, Litvanije, Austrije, Mađarske, Danske, Rumunije, Poljske, Letonije, Estonije, Bugarske i Albanije, a celu listu možete pronaći ovde.

Izvor: n1info.rs

Novi plan upravljanja Maču Pikčuom svrstava ovo svetilište u širi globalni napor za suzbijanje prekomernog turizma kroz poreze, ograničenja broja posetilaca i stroža pravila pristupa. Tokom 2026. destinacije od Japana do Španije koriste slične mere kako bi se zaštitile od posledica masovnog turizma.

Postoje dva glavna načina na koje države ili regioni upravljaju prekomernim turizmom. Jedan je uvođenje turističkih taksi koje dodaju dodatni trošak, na primer na hotelski smeštaj, a koje vlasti mogu namenski koristiti za upravljanje turizmom. Drugi je smanjenje broja posetilaca kojima je dozvoljeno da istovremeno posećuju određeno mesto. U mnogim slučajevima ove mere funkcionišu paralelno radi boljeg upravljanja turistima, ponekad uz dodatne akcione planove – poput podsticanja posetilaca da ostanu duže ili da posećuju manje poznata obližnja područja.

Strategije protiv prekomernog turizma u Japanu

Japan je dobar primer zemlje koja se poslednjih godina bori protiv prekomernog turizma. Prema podacima Nacionalne turističke organizacije Japana (JNTO), Japan je u martu 2026. ugostio nešto više od 3,6 miliona međunarodnih putnika. To je rast od 3,5% u odnosu na 2025.

Planina Fudži ograničava broj planinara na stazi Jošida na 4.000 dnevno. Naknada za penjanje povećana je na 4.000 jena sa prethodnih 1.000 jena. To je samo jedan primer kako Japan šire pristupa problemu prekomernog turizma. Službenici grada Fudžikavagučiko postavili su crni zid kako bi pokušali da spreče navalu turista koji dolaze da fotografišu planinu Fudži u pozadini. Grad Fudžijošida otkazao je festival cvetanja trešanja kako bi ublažio zabrinutost lokalnog stanovništva i odvratio deo od oko 200.000 posetilaca koji dolaze u tom periodu. Kjoto uvodi višu taksu na smeštaj tokom 2026. – najvišu u zemlji. Pri čemu maksimalna taksa iznosi 10.000 jena po noćenju (oko 63 dolara).

Strategije protiv prekomernog turizma u Evropi

U Evropi, Edinburg od jula 2026. uvodi turističku taksu. Posetioci će plaćati dodatnih 5% na cenu hotelskog smeštaja za prvih pet noćenja. To je prvi škotski grad koji uvodi takvu meru.

Od 1. aprila 2026. godine, kako bi pomogla finansiranje pristupačnog stanovanja i smanjila broj posetilaca, Barselona će udvostručiti turističku taksu. Posetioci će plaćati i do 15 evra po noćenju.

Nekoliko drugih evropskih gradova zadržaće postojeće kontrole nad brojem posetilaca. Dobar primer je Venecija, koja naplaćuje ulaznu taksu za jednodnevne posetioce. Iznos zavisi od vremena rezervacije. Santorini je uveo ograničenje od 8.000 putnika sa kruzera dnevno.

Strategije protiv prekomernog turizma u Maču Pikčuu

Vlada Perua nedavno je usvojila glavni plan za Maču Pikču do 2031. kako bi ograničila prekomerni turizam na toj lokaciji. Plan uključuje strožu kontrolu posetilaca, definisane rute obilaska, prioritete očuvanja i veće uključivanje lokalne zajednice. To je posebno važno zbog kontroverzne izgradnje međunarodnog aerodroma Činčero u blizini. Otvaranje je planirano za 2027.

Za Heder Kispe Puente de la Vega, osnivača turističke kompanije Maču Travel Peru sa sedištem u Kusku, koja organizuje putovanja isključivo za male grupe od šest do osam putnika, plan predstavlja neophodnu evoluciju. Trenutak njegovog usvajanja smatra ključnim. Kako kaže, zahvaljujući tome „Maču Pikču će se doživljavati organizovanije. Sa manje gužve i na smisleniji način“, čime se štiti „kulturno i prirodno nasleđe koje pripada celom svetu“.

Ključno je i to što strategija podržava diverzifikaciju turizma izvan samog Maču Pikčua. Podstiče putnike da istraže širu oblast Svete doline i okolne regione. Na taj način se ekonomske koristi ravnomernije raspoređuju, dok se pritisak prekomernog turizma na samo svetilište smanjuje. Heder kaže: „Ovaj plan potvrđuje ono za šta se odgovorni turistički operateri zalažu već godinama“.

Aleks Ledsom, saradnica Forbes

Upravo toj temi posvećen je tekst portala “Travel and Tour World”, koji analizira kako su globalna putovanja tokom devedesetih bila daleko jeftinija i dostupnija nego danas.

Prema analizama turističkih stručnjaka, devedesete su predstavljale jedinstven period masovnog širenja turizma, kada su avionske kompanije tek počinjale agresivnije širiti međunarodne rute, dok troškovi smještaja i organizovanih aranžmana još nisu bili pod pritiskom današnje inflacije i globalnog “overtourisma”. Mnogi putnici tada su mogli sebi priuštiti višesedmična ljetovanja ili putovanja u inostranstvo bez ozbiljnog finansijskog opterećenja.

Avionske karte bile su višestruko povoljnije

Jedan od ključnih razloga nostalgije za putovanjima iz devedesetih jesu cijene avionskih karata. Iako su avionski letovi tada djelovali luksuznije nego danas, ukupni troškovi putovanja često su bili niži u odnosu na prosječne plate nego što je slučaj u modernoj turističkoj industriji. Niske takse, manji broj dodatnih naknada i jednostavniji sistem rezervacija činili su putovanja pristupačnijim širokom krugu ljudi.

Turistički analitičari navode da su današnji putnici suočeni sa velikim brojem dodatnih troškova koji tokom devedesetih gotovo da nisu postojali – od naknada za prtljag i izbor sjedišta do skupih aerodromskih usluga i sezonskih poskupljenja. Upravo zbog toga mnogi smatraju da su nekadašnja putovanja bila jednostavnija i manje stresna.

Turizam bez društvenih mreža i digitalnog pritiska

Tekst posebno naglašava da su putovanja devedesetih bila drugačije iskustvo i zbog činjenice da nije postojao pritisak društvenih mreža i stalnog dijeljenja sadržaja. Ljudi su više putovali zbog odmora i doživljaja, a manje zbog fotografija i online popularnosti. Mnogi su se oslanjali na papirne mape, turističke vodiče i preporuke prijatelja, dok su spontana otkrivanja destinacija bila mnogo češća nego danas.

Stručnjaci za turizam navode da upravo zbog toga danas raste trend takozvanog “nostalgia travel”, odnosno putovanja inspirisanih uspomenama iz djetinjstva i starijim načinom odmora. Sve više ljudi pokušava ponovo pronaći osjećaj bezbrižnosti i jednostavnosti koji povezuju sa putovanjima iz devedesetih i ranih 2000-ih godina.

Hoteli i ljetovanja bili dostupni prosječnim porodicama

Tokom devedesetih porodična ljetovanja u mediteranskim državama poput Grčke, Italije ili Španije bila su mnogo pristupačnija srednjoj klasi nego danas. Turističke agencije nudile su pakete koji su uključivali prevoz, smještaj i obroke po cijenama koje su bile daleko niže u odnosu na današnje aranžmane.

Istovremeno, masovni turizam još nije dostigao današnji nivo, pa popularne destinacije nisu bile preopterećene ogromnim brojem turista. Mnogi putnici danas upravo zbog toga romantizuju odmore iz devedesetih, kada su plaže, hoteli i turistička mjesta djelovali opuštenije i autentičnije.

Nostalgija postaje veliki turistički trend

Savremena turistička industrija sve više koristi nostalgiju kao važan marketinški alat. Putnici danas traže retro iskustva, stare rute, klasične puteve, hotele inspirisane osamdesetim i devedesetim godinama, pa čak i destinacije koje su posjećivali kao djeca.

Istraživanja pokazuju da nostalgija kod ljudi stvara osjećaj sigurnosti i emocionalne povezanosti, zbog čega se mnogi okreću “retro” načinu putovanja kao svojevrsnom bijegu od modernog digitalnog života i konstantnog stresa. Upravo zato se putovanja inspirisana devedesetim godinama danas smatraju jednim od najvećih turističkih trendova 2026. godine.

Izvor: Nezavisne

Putovanje u Sjevernu Koreju za većinu ljudi zvuči kao nezamisliva avantura. Međutim, irska putnica i kreatorka sadržaja Dženet Njuenham odlučila je da sama vidi šta je istina o jednoj od najzatvorenijih zemalja na svijetu. Ono što je tamo doživjela bilo je istovremeno očekivano, ali i potpuno drugačije od svega što je zamišljala.

Avantura koja je počela jednim Instagram postom

Kada je na Instagramu vidjela objavu o organizovanom putovanju u Sjevernu Koreju, Dženet Njuenham nije mnogo razmišljala.

„Odmah sam poslala mejl agenciji i pitala gdje da uplatim novac“, ispričala je.

Putovanje nije bilo klasično turističko iskustvo. Organizatori su putnicima samo dali instrukciju da se okupe u jednom hotelu u kineskom gradu, odakle su dalje zajedno nastavili put.

Dženet je čak rezervisala avionsku kartu i prije nego što joj je potvrđeno mjesto u grupi.

Među prvim turistima poslije pandemije

Irkinja, koja danas živi na Baliju i radi kao kreatorka sadržaja, bila je među prvim međunarodnim turistima koji su ušli u Sjevernu Koreju nakon više od pet godina.

Ta izolovana država zatvorila je granice početkom pandemije kovida 2020. godine, a zapadnim turistima ponovo ih je otvorila tek u februaru 2025.

Dženet je stigla nekoliko sedmica kasnije i bila je jedina žena u grupi od oko 25 putnika.

Putovanje je trajalo samo četiri dana, a posljednjeg jutra dogodilo se nešto neočekivano – vlasti u Pjongjangu ponovo su zatvorile granice za turiste.

Razlog nikada nije objašnjen.

„Bukvalno smo jedva ušli u zemlju, a onda su je odmah ponovo zatvorili“, kaže ona.

Najveće iznenađenje – koliko djeca znaju o svijetu

Tokom obilaska posjetili su više škola, što je bio jedan od rijetkih trenutaka kada su turisti imali priliku da razgovaraju sa lokalnim stanovništvom.

Upravo tu doživjela je najveće iznenađenje.

„Lako je pomisliti da ljudi tamo ne znaju ništa o svijetu. Međutim, djeca su veoma informisana“, kaže Dženet.

Kada je rekla da dolazi iz Irske, učenici su je odmah pitali da li je iz Sjeverne ili Južne Irske.

„To me potpuno šokiralo.“

Zemlja u kojoj je sve strogo kontrolisano

Iako djeluje potpuno izolovano, Sjeverna Koreja ipak nije potpuno odsječena od svijeta.

Vodič koji je pratio grupu znao je za ideju američkog predsjednika Donalda Trampa o kupovini Grenlanda, a neki ljudi su bili upoznati i sa događajima na Bliskom istoku.

S druge strane, religija je potpuno zabranjena.

U zemlju nije dozvoljeno unositi Bibliju, Kuran niti druge vjerske predmete. Jednom članu turističke grupe knjiga je oduzeta na granici.

„Restorani“ bez gostiju

Turisti su tokom obilaska vodeni i u nekoliko restorana, ali se ispostavilo da oni zapravo ne funkcionišu kao klasični ugostiteljski objekti.

„To su u stvari hotelske sale uređene da liče na restorane, ali u njima nema lokalnih gostiju. Sve je pripremljeno samo za turiste“, objašnjava Dženet.

Farmerke zabranjene zakonom

Još jedna stvar koja je upadala u oči bio je način oblačenja ljudi.

Većina nosi tamnu i vrlo konzervativnu odjeću – uglavnom crnu, uz staromodne cipele i stil koji podsjeća na prošle decenije.

Razlog nije samo kultura, već i zakon.

Sjevernokorejski lider Kim Džong Un zabranio je 2021. godine uske farmerke, smatrajući ih simbolom kapitalističkog načina života.

Internet koji nije internet

U zemlji gotovo da nema interneta kakav postoji u ostatku svijeta.

Umjesto toga postoji zatvorena mreža nalik intranetu sa državnim vijestima i aplikacijama za komunikaciju.

Postoji čak i lokalna muzička platforma nalik Spotifyju.

„Sve je cenzurisano, ali tamo ima i pjesama iz mjuzikla ‘Mamma Mia’ i dosta Selin Dion“, kaže Dženet kroz smijeh.

„Najčudnije putovanje u mom životu“

Iako je obišla više od 140 država, ovo putovanje opisuje kao jedno od najneobičnijih iskustava.

„Ne mogu reći da sam baš uživala. Mnoga mjesta bila su čudna, ali cijelo vrijeme razmišljate – čekaj, ja sam stvarno u Sjevernoj Koreji“, kaže ona.

Svako veče turisti su zajedno analizirali sve što su vidjeli, prenosi Stil.

„Pitali smo se da li je sve bilo stvarno ili samo predstava za nas.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Janet Newenham (@janetnewenham)

Izvor: nezavisne.com

Iako se čini da zima još nije završila, dani dovoljno topli za izležavanje na pijesku i kupanje u moru će opet doći. Zahvaljujući Tripadvisoru, sada znate i gdje da otputujete – bilo da ne planirate ljetovati u Hrvatskoj ili želite pobjegnuti zimi u toplije krajeve.

U okviru godišnjih nagrada Travellers’ Choice, ova platforma za putovanja odaje priznanje “najboljima među najboljima” kada su u pitanju plaže širom svijeta. Rangiranje se zasniva na svim obalnim lokacijama koje su u proteklih 12 mjeseci prikupile veliki broj sjajnih recenzija korisnika.

Najljepše plaže na svijetu za 2026. prema Tripadvisoru

• Isla Pasion, Cozumel, Meksiko
• Plaža Elafonisi, Kreta, Grčka
• Laguna Balos, Kreta, Grčka
• Eagle Beach, Aruba
• Praia da Falésia, Olhos de Água, Portugal
• Banana Beach, Phuket, Tajland
• La Jolla Cove, San Diego, Kalifornija
• La Pelosa, Sardinija, Italija
• Manly Beach, Sydney, Australija
• Boulders Beach, Simon’s Town, Južna Afrika
• Falassarna, Kreta, Grčka
• Platja de Muro, Mallorca, Španija
• Tobacco Bay, St. George, Bermuda
• Paleokastritsa, Krf, Grčka
• Kite Beach, Dubai, UAE
• Kelingking Beach, Nusa Penida, Indonezija
• Clearwater Beach, Florida
• Spiaggia dei Conigli, Lampedusa, Italija
• Bondi Beach, Sydney, Australija
• Playa de Maspalomas, Gran Canaria, Španija

Pobjednica iz Meksika

Na vrhu liste za 2026. godinu našla se Isla Pasion, privatna plaža s blistavo bijelim pijeskom u blizini Cozumela u Meksiku. Pristup je naplaćen, ali za posjetioce koji žele vožnju kajakom uz obalu i posmatranje raža, dnevna karta od 45 dolara i više predstavlja isplativu investiciju.

Tri plaže – tri potpuno različita iskustva

Od tirkiznog Mediterana, preko susreta s pingvinima u Južnoj Africi, do urbane obale Floride – tri od plaža s liste pokazuju koliko raznolika mogu biti najljepša morska odredišta.

Plaža La Pelosa na Sardiniji zauzela je osmo mjesto, a poznata je po kristalno čistom, tirkiznom moru i bijelom pijesku koji podsjeća na Karibe. Ulaznica košta 3,50 eura, što je izuzetno povoljno za ovakav ambijent.

Za potpuno drugačije iskustvo tu je Boulders Beach u Simon’s Townu u Južnoj Africi, dom koloniji ugroženih afričkih pingvina. Posjetioci mogu uživati na tri odvojene plaže ili na šetnicama predviđenim za posmatranje ovih simpatičnih ptica visine 60 do 70 centimetara. Stjenoviti formacije štite obalu od jakih struja, pa je ovo mjesto sigurno i za porodice s malom djecom.

Promocija je organizovana od strane kompanije Zepter International Hrvatska, sa sjedištem u Zagrebu, a prisutni gosti imali su priliku da se upoznaju sa planovima i vizijom brenda u jačanju turističke ponude regije.

Direktorica hotela Zepter Palace Banja Luka, Miroslava Pandurević, ovom prilikom je istakla:

„Banjaluka je grad bogate istorije, kulture i prirodnih ljepota, a naš hotel je most između tradicije i modernog ugostiteljstva. Naša misija je da gostima pružimo jedinstven doživljaj boravka u Banjaluci, uz kvalitet i standard koji Zepter brend garantuje širom svijeta.“

Zepter nije samo hotelijerstvo — kompanija je poznata po širokom spektru luksuznih i tehnološki naprednih proizvoda koji prate filozofiju zdravog i kvalitetnog života. Među njima su linije za pripremu hrane (posuđe bez dodatka masnoće i vode) te uređaji za čišćenje zraka i vode, kozmetički proizvodi i medicinske tehnologije. (!)
Upravo koncept „iskustva Zepter proizvoda“ defisan je i kao dio vizije hotela: „Experience of Zepter products is our chess board.“

Izvor: toktv.ba

Za razliku od klasičnog turizma, gde je cilj „videti što više za što kraće vreme“, slow travel se temelji na ideji da manje znači više.

Umesto da menjate gradove na svaka dva dana, ostajete duže na jednom mestu. Umesto hotela birate smeštaj kod lokalaca. Umesto auta hodate. Umesto da jurite, zaranjate u svakodnevicu. Pijete kafu na istom mestu kao lokalci. Kupujete na pijaci. Gledate zalazak sunca bez potrebe da ga dokumentujete za Instagram.

Burnout na odmoru? Da, to postoji

Pojam burnout-a pred odmor nije nešto novo. Nakon meseci rada, projekata, stresa i hiperproduktivnosti, odmor neretko dočekamo već emotivno i fizički istrošeni. Umesto da se regenerišemo, mi pokušavamo da „uguramo“ još jedan plan: savršen odmor. I tu pogrešimo. Jer kad je i odmor postao to-do lista, više ne govorimo o odmoru, već o drugom obliku performansa.

Slow travel ne insistira na broju destinacija, već na dubini iskustva. Ideja je da ne moraš sve da vidiš – samo da zaista vidiš ono što izabereš. I to bez žurbe. Bez pritiska. Bez plana svakog minuta. I to ima moćan psihološki efekat: daje ti osećaj kontrole, usporava tempo disanja, vraća te u sadašnji trenutak. U vreme kad svi „bežimo negde“, slow travel te poziva da staneš i stvarno budeš tu gde si.

Gde i kako da praktikuješ slow travel?

Ne moraš odmah u Toskanu ili na Bali. Slow travel počinje izborom. Možeš da odeš na jedno mesto na 7 dana i istražuješ ga korak po korak. Možeš da iznajmiš bicikl umesto auta. Možeš da popiješ jutarnju kafu bez telefona. Možeš da odeš na lokalnu radionicu kuvanja ili keramike. Da uđeš u razgovor sa vlasnikom apartmana. Ili da jednostavno odmoriš.

I dok turizam sve više podseća na trku, oni koji uspore paradoksalno, stižu prvi: do pravog mira, autentičnih iskustava i, na kraju krajeva, do sebe.

Izvor: buro247.rs