tv – Lola Magazin

Zašto Keira Knightley odbija da bude “lik iz snova muškaraca”

Lola Magazin — Tue, 21 Oct 2025 22:03:59 +0000

Holivud neumorno proizvodi „manic pixie dream girls”, idealizovane, šarmantne i pomalo izgubljene žene čija je svrha da inspirišu promenu kod muškarca koji će kasnije baš njih izabrati za ženu. Keira Knightley zauzela je sasvim drugačiji kurs kada je reč o ulogama. Njene junakinje jesu romantične, ali nikada ne gube razum za nekim; jesu zaljubljene, ali nikada zavisne od muškarca. U tome leži suština njenog mini otpora, one su žene koje pripadaju i srcu i umu, istovremeno.

Romantika bez pokornosti

Kada se pojavila u ulozi Elizabeth Bennet u filmu Ponos i predrasude (2005), Keira je oživela lik koji je istovremeno duhovit, samouveren i emotivan. Elizabeth ne traži brak kao spas, već ljubav kao partnerstvo u kojem postoji uzajamno poštovanje. Njeno „ne“ gospodinu Darcyju nije bunt iz hira, već odbrana dostojanstva. Tu se već vidi ono po čemu je Keira Knightley prepoznatljiva, sposobnost da u klasičnoj romansi pronađe prostor za žensku snagu i integritet. Ona igra žene koje vole, ali nikada ne dozvoljavaju da ljubav postane njihova jedina svrha.

Pokajanje i tragedija ženske hrabrosti

U filmu Pokajanje (Atonement, 2007) Keira tumači Ceciliu Tallis, mladu ženu iz aristokratske porodice koja odbija da se povinuje pravilima društva 1930-ih. Iako naizgled krhka, Cecilia je svesna svojih želja i ne pristaje da ih potisne. Njena ljubav prema Robbieju nije kapric, već izbor koji je čini snažnom, čak i kada zna da će ih taj izbor skupo koštati. Keira ovde igra ljubav bez iluzija. Njene emocije nisu sentimentalne, već svesne i zrele, što njene likove čini duboko ljudskim, ali nikada slabim.

Ana Karenjina: strast kao oblik pobune

U ulozi Ane Karenjine, Keira donosi novo čitanje Tolstojeve junakinje, ne kao žene koja strada zbog greha, već kao osobe koja odbija da živi laž. U njenoj interpretaciji, Ana nije samo tragična figura, već simbol otpora društvenim pravilima koja su ljubav pretvarala u obavezu. Keira Knightley je jednom rekla: „Umorila sam se od ideje da žene koje žive po sopstvenim pravilima moraju da budu uništene zbog toga.“ Upravo ta misao otkriva zašto nikada nije pristala da bude „lik iz snova muškaraca“, jer žene koje tumači ne postoje da bi nekoga spasile, već da bi pronašle sopstvenu istinu.

Savremene junakinje i kontrola narativa

U filmovima Colette (2018) i Misbehaviour (2020), Keira Knightley dodatno pomera granice. U Colette tumači autorku čija dela prisvaja njen suprug, boreći se da povrati svoje ime i glas, dok u Misbehaviour igra aktivistkinju koja osporava stereotipe o lepoti i ženstvenosti. Van filmskog platna, Keira je otvoreno govorila o tome da više ne želi da snima seksualne scene koje su „pisane iz muške perspektive“, jer ne želi da bude objekat, već autor sopstvenog izraza.

Romantična, ali svoja

Keira Knightley nije protiv romantike. Naprotiv, ona joj vraća dostojanstvo zaljubljenim ženama. Za nju romantika ne znači pokornost, već izbor. Njene junakinje ne čekaju da budu spašene, već biraju partnere koji ih mogu razumeti i pratiti. U svetu u kojem se ženska snaga često meri glasnoćom i gestovima, Keira ju je pronašla u tišini, stavu i samosvesti. Zato i danas ostaje retka glumica koja uspeva da bude nežna, a odlučna; ranjiva, a nepokolebljiva.

Izvor: buro247.rs

6 romantičnih filmova sa Rachel McAdams koje gledamo i ovog leta

Lola Magazin — Mon, 21 Jul 2025 19:27:33 +0000

Rachel McAdams je glumica koja budi posebnu vrstu filmske nostalgije i topline, onu koju tražimo u romantičnim filmovima: iskrenost, hemiju i likove koji ostaju s nama dugo posle završetka filma. Svakog leta se vraćamo nekim od njenih filmova jer su to priče koje jednostavno nisu izgubile vrednost, koje volimo da gledamo iznova, bilo da uživamo u letnjim večerima na terasi ili ušuškani na kauču sa čašom vina.

Rachel McAdamas oduvek je važila za autentičnu ženu koja u sebi nosi neodoljivu dozu strasti, jačine, ali i krhkosti, kakvih danas, priznaćete, nedostaje na filmskom platnu. Plus, za nas je, evo priznajemo, oličenje specifične romantične energije koju želimo da probudimo. I to ne samo gledanjem filma Beležnica, najpoznatijeg i najvoljenijeg romantičnog filma svih generacija (posebno u žanru weepie romantike), već i njenih ostalih ostvarenja u kojima ponekad ima manju ulogu, ali podjednako briljira.

Rachel McAdams WATCH LIST

„About Time“ (2013) – Možda najtopliji film o ljubavi koji kombinuje fantaziju i stvarnost. Rachel je tu kao prava životna saputnica, ali i podsećanje da su trenuci, oni naizgled obični, zapravo ono što život i ljubav čini vrednim. Njen lik je pun šarma i iskrenosti, a film je kao melem za dušu.

„The Vow“ (2012) – Istinita priča o ljubavi koja se bori sa zaboravom. Rachel kao Paige je emotivno slomljena, ali i neuništiva. Film je napet, dirljiv, i podseća na to koliko odnos dvoje ljudi može da bude moćan, čak i kad se suočavaju sa nemogućim.

„Midnight in Paris“ (2011) – Iako nije klasična romantična drama, Rachel ovde blista kao Gilova supruga i predstavlja savršen kontrast njegovim snovima o prošlosti. Film je svojevrsna oda romantici i magiji Pariza, a Rachel je tu, kao oličenje realnosti, kontrateža svetu fantazije.

„Wedding Crashers“ (2005) – Za one koji vole da se smeju, a vole i romansu, Rachel, kao junakinja Claire, sa lakoćom dominira scenama i budi u komediji onaj klasični „želim da verujem u ljubav“ osećaj. Njena energija je magnet za ekran.

„Morning Glory“ (2010) – Rachel u ovom filmu tumači ambicioznu producentkinju u svetu televizije, ali pokazuje da romantični film može biti i zabavan, koliko i inspirativan. Njena dinamika sa kolegama i ljubavna priča čine ovaj film odličnim izborom za lenje letnje večeri.

„State of Play“ (2009) – Evo i jednog trilera u kojem Rachel poseduje taman toliko emotivne dubine da ga možemo posmatrati i kao složenu ljubavnu priču. A njenu sposobnost da odglumi složene emocije trebalo bi nagraditi.

Izvor: buro247.rs

Novi logotip, ćirilica i bogata programska šema ATV – autentično, tvrdoglavo, vjerno

Lola Magazin — Tue, 03 Oct 2023 06:58:28 +0000

Novu sezonu ATV počinje vraćanjem na ćirilično pismo, novim logotipom i vizuelnim identitetom, ali i bogatom programskom šemom, kojim će gledaocima jasno pokazati pravac kojim ATV, uprkos svim preprekama i opstrukcijama, sigurno i uspješno korača.

Povratak na ćirilično pismo, jednoglasnom odlukom menadžmenta i uređivačkog kolegijuma televizije, jasno pokazuje i njen stav – ljubav, poštovanje i očuvanje nacionalnog indentiteta, njegovanje pisma koje se već decenijama bori sa zaboravljanjem, te snažan osvrt na tradiciju, i sve one vrijednosti koje su bile, a i ostale, istinske vrijednosti ATV-a: čovjek, porodica i otadžbina.

‘Novi identitet i izbor našeg pisma veliki je korak za našu medijsku kuću i to nije samo promjena estetske i tehničke prirode, nego i naša želja da se pozicioniramo kao medij, koji svojim sadržajima i radom, pokazuje i njeguje vrijednosti porodične televizije, sa izrazitim nacionalnim identitetom.

Novi logotip – modernizovano ćirilično slovo A uz više stilizovanih silueta Republike Srpske koje čine fokus kamere, šalje snažnu poruku. Posebno smo ponosni na prkos, inat i dodatni napor koji smo uložili nakon i dalje nikad objašnjenih, sramnih američkih sankcija koje su nas dodatno ojačale, i to zbog publike zbog koje i postojimo.

Očekuje nas i novi studio i identitet naših ‘Vijesti’, kao i osvježen studio i novi identitet našeg sjajnog popodnevnog magazina ‘Centar dana’. Već od 9. oktobra šaroliku programsku šemu počinjemo ‘Jutarnjim programom’ i povratkom prepoznatljivih formata iz naše ‘TV kuhinje’.

Pokazaćemo da je ATV ne samo jaka porodična televizija, nego i da svojoj vjernoj publici itekako može da ponudi još mnogo toga i ostane upravo ono što jeste – autentična, tvrdoglava i vjerna’, kaže Dejan Stupar, direktor marketinga i prodaje ATV.

Od 9. oktobra, gledaoce očekuju i brojni drugi noviteti – novi formati i nova TV lica. Izazovan put promjena podrazumijevao je mjesece planiranja i strategije, tehničko – tehnološka i produkcijska ulaganja, te ulaganja u zaposlene i njihove uslove rada.

U još jednom su, zaposleni na ATV, jednoglasni – publici su, kako kažu, dali do znanja da zbog njih postoje i traju, te da će novitetima trend rasta samo dodatno osnažiti, uz istu misiju: ostati vjerni sebi i publici.

ATV-ovci još jednom poručuju: dobre stvari ne treba mijenjati, pa zato – ne mijenjajte kanal. Na ATV vas očekuje mnogo novog i ponešto ‘starog’, jer su ipak pojedina vraćanja na ‘staro’ itekako veliki korak naprijed – smjelo, drugačije i nepokolebljivo.

Sanja Dokić Mrša uputila otvoreno pismo zbog ukidanja emisije “Art mašina”

Lola Magazin — Thu, 14 Sep 2023 09:45:23 +0000

Sanja Dokić Mrša, magistar komunikologije, zaposlena u Regulatornoj agenciji za komunikacije uputila je otvoreno pismo Programskom savjetu Radio-televizije Republike Srpske, povodom informacije da je ukinuta kultna emisija Art mašina.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Juče sam putem društvenih mreža dobila informaciju kako emisija iz kulture “Art mašina” koju godinama uspješno uređuje i vodi gđa Jelena Kojović Tepić od ove jeseni nije u programskoj šemi Radio-televizije Republike Srpske (RTRS).

Danas sam provjerila navedenu informaciju i ispostavilo se da je tačna. S tim u vezi, molim Programski savjet Radio-televizije Republike Srpske da razmotri opravdanost i usklađenost ovakve odluke sa:

1) načelima kulturne politike Republike Srpske, kako je to definisano Zakonom o kulturi (Sl. glasnik RS br. 66/18 od 17. jula 2018);

2) duhom i slovom Zakona o Radio-televiziji Republike Srpske;

3) Uređivačkim principima javnog RTV sistema u BiH čiji je RTRS sastavni dio;

4) interesima i potrebama građana Republike Srpske, koji plaćaju pretplatu i na taj način direktno finansiraju rad javnog servisa.

Podsjećam da je uloga Programskog savjeta definisana Zakonom o Radio-televiziji Republike Srpske, član 50. (Savjetodavni organi), stav 5. al. a) i v) u kom stoji da “Programski savjet savjetodavnu ulogu ostvaruje naročito kod donošenja programske politike RTRS i usvajanja programskih planova RTRS-a.”

S tim u vezi, postavljam pitanje da li je Programski savjet konsultovan po ovom pitanju, uzevši u obzir značaj i ugled koji ova emisija uživa u javnosti?

Ukoliko nije, tražim od Programskog savjeta da razmotri pitanje ukidanja emisije “Art mašina” iz jesenje programske šeme RTRS-a i RTRS-a plus, kao i da predmetni zaključak i obrazloženje dostavi na uvid Upravnom odboru RTRS-a koji takođe ima obavezu da “donosi programsku politiku radija i televizije”.

Napominjem da će javnost posebno biti zainteresovana za stav i obrazloženje Programskog savjeta i Upravnog odbora po predmetnm pitanju. Podsjećam i kako Uređivački principi javnog RTV sistema u BiH govore o tome kako „rukovodstvo, urednici i zaposleni javnih emitera u BiH treba da izvršavaju svoju misiju služenja javnosti“, ističući kako su “javni servisi za svoj rad i ukupno medijsko djelovanje jedino odgovorni javnosti” te kako “činjenica da građani plaćaju pretplatu, iz koje se finansira funkcionisanje javnih RTV-servisa u Bosni i Hercegovini, potencira uzajamnost djelovanja i međusobnog uvažavanja bosanskohercegovačke javnosti i javnih emitera.”

S tim u vezi postavljam pitanje kojoj i kakvoj javnosti odgovara ukidanje emisije “Art mašina” iz jesenje programske šeme RTRS-a? Onoj obrazovanoj, naprednoj, kulturnoj, koja se trudi da svojim radom i duhom gradi i čuva Republiku Srpsku sigurno ne.

“Art mašina” je primjer vrhunskog novinarstva u domenu kulture. Emisija koja zadovoljava najviše profesionalne standarde i koja na najljepši način promoviše ne samo Repubiku Srpsku i njene građane, nego i samu Radio-televiziju Republike Srpske. Zašto emisija “ART mašina” treba ostati u medijskom prostoru Republike Srpske?

– Zato što promoviše ono najljepše, najiskrenije i najplemenitije u Srpskoj;

– Zato što predstavlja narod Republike Srpske onako kako bismo mi voljeli da nas drugi doživljavaju: kao vrijedne, obrazovane, talentovane i napredne članove evropske zajednice naroda;

– Zato što promoviše talentovanu djecu i mlade ljude;

– Zato što promoviše sve što je vrijedno pažnje na kulturnoj sceni Republike Srpske;

– Zato što podstiče razvoj domaćeg stvaralaštva i domaće produkcije, u skladu sa Zakonom o RTRS-u, čl. 14. (Ostvarivanje programskih načela), st. 1. al. d) njegovati i razvijati sve oblike stvaralaštva koji doprinose razvoju kulture, umjetnosti i zabave, te u skladu sa Opštim odredbama Uređivačkih principa javnog RTV sistema u BiH;

– Zato što doprinosi realizaciji ciljeva kulturne politike Republike Srpske, tj. opštih interesa Republike Srpske u domenu kulture, navedenih u Zakonu o kulturi, čl. 3. (Opšti interes u kulturi);

– Zato što doprinosi realizaciji načela u kulturi kako je to definisano Zakonom o kulturi, čl. 4. (Načela u kulturi);

– Zato što se svrstava u red produkcija i kulturnih programa zaduženih za istraživanje, prezentovanje, dokumentovanje, zaštitu i promovisanje kulture kako je to definisano Zakonom o kulturi, čl. 12. (Djelatnosti u oblasti istraživanja, prezentovanja, dokumentovanja, zaštite i promovisanja kulture).

Drugim riječima, emisija “Art mašina” jedan je od instrumenata kojim se uspješno sprovode ciljevi i zadaci kulturne politike RS i misija RTRS-a kao javnog servisa građana Republike Srpske. Poštujući institucije i zakone Republike Srpke odgovorno tvrdim da je ovakva odluka protivna kulturnoj politici Republike Srpske, definisanoj navedenim Zakonom o kulturi.

Imajući u vidu sve navedeno, ne vidim ni jedan opravdan razlog zbog kog “Art mašina” ne zaslužuje da bude na programu RTRS-a.

Za kraj podsjetila bih na jednu anegdotu iz II svjetskog rata. Naime, kada je Hitler krenuo na Britaniju i kada su njemački bombarderi iz dana u dan bombama zasipali britanske gradove, premijer Vinston Čerčil i resorni ministri vijećali su kako da obezbijede dodatna sredstva za odbranu zemlje. Jedan od ministara predložio je da se novac namijenjen kulturi prebaci u ratni budžet. Čerčil je ovaj prijedlog odmah odbacio upitavši: “A šta ćemo onda da branimo?”

S tim u vezi, potpuno mi je jasno šta branim, braneći emisiju iz kulture “Art mašina”. Branim našu prošlost i našu budućnost. Branim sve one ideale, snove i nade za koje su, ne tako davno, ginuli naši sunarodnici i sve one ideale, snove i nade koje prenosimo našoj djeci”.

Dosada OFF, zabava ON

Redakcija — Mon, 08 Aug 2022 10:28:36 +0000

Odaberite ON TV i uživajte u Engleskoj premier ligi na Arena Sportu, ali i drugim premium sportskim sadržajima, najboljim filmovima i serijama sa mobilnih uređaja, bilo kada i bilo gdje u BiH.

Dovoljno je da posjedujete pametni telefon ili tablet, kvalitetnu internet vezu, skinete aplikaciju putem Google Play-a, App Store-a ili App Gallery i uživate u više od 120 najboljih TV kanala sa sportskim, filmskim, serijskim, dječijim, muzičkim i informativnim sadržajima.

ON TV nudi vam napredne TV funkcionalnosti, gledanje propuštenog sadržaja 72 časa unazad, pauziranje, gledanje sadržaja ispočetka, snimanje i istovremeno gledanje sadržaja na više uređaja.

Takođe, možete da odaberete ON TV paket po svojoj mjeri. Start ON sa 59 kanala po cijeni od 20 KM ili Max ON sa 130 TV kanala i Superstar videotekom po cijeni od 27 KM mjesečno.

Prijava je jednostavna, dostupna za sve na području BiH, bez ugovorne obaveze, uz online uplate i mogućnost deaktivacije kad god poželite. Ukoliko uslugu aktivirate u avgustu očekuje vas i besplatan promo period do 31. avgusta 2022. godine.

Isključite dosadu i aktivirajte ON TV za vrhunsku zabavu!

Za više informacija pozovite 0800 50 000 i posjetite ontv.ba ili mtel.ba.

Jesmo li mi sve Željka Cvijanović?

Brankica Rakovic — Wed, 04 Jan 2017 09:27:20 +0000

Čitam već nekoliko dana reakcije na prezabavni novogodišnji skeč jedne od ovdašnjih televizija.

Javio se Džender centar, neki mediji (ne mnogo njih), nekoliko novinarki koje su lično iskazale svoje gađenje prema video klipu kojem iz dana u dan raste gledanost.

Čitam i nikako da nađem svoje riječi da iskažem na koliko je načina odvratno to što je žena, majka, premijerka iskorištena kao objekat za iživljavanje muškaraca nad njom. Da, jer ono je samo demonstracija sile jednog od ovdašnjih medijskih giganata.

Evo, neka bude da feminizam u meni galami i čupa kosu s glave, zamislite vi molim vas taj isti video, a da su umjesto muškaraca – žene i obrnuto. I dalje bi to bilo odvratno i za svaku osudu, ali zar nije nemoguće to zamisliti?

Pogledala sam ga nekoliko puta. Tražila mu opravdanja, zaista jesam. POkušala da budem u novogodišnjem duhu, da shvatim da je tamo neko mislio da je to baš smiješno, da su možda malo popili, da je urednik možda imao puno povjerenje u ekipu pa nije ni pogledao. Ne znam više ni sama šta sve ne. Ali žao mi je. Ništa nije opravdanje.

Šta je tu toliko pogrešno, pitaćete se sad vi kojima je ovo bilo baš smiješno, vi kojima je opravdanje “Javna je ličnost, sama je to izabrala, pa ona mora biti spremna na kritiku i sl.” Pored toga što je SVE pogrešno, najpogrešnije je što oni nisu nju iskoristili za šalu koristeći njen politički angažman, njena (ne)djela, njenu poziciju, alate kojima ona kao političarka raspolaže. Jok. samo ono čime kao žena raspolaže.

I ne, oni nisu jedini koji žene koriste kao objekat liječenja frustracija. Od samog državnog neosvojivog vrha, do televizija koje su svaki dan sve najgledanije – mizoginija, patrijarhat, omalovažavanje žena u svakom smislu. Pa to je kod nas normalno, šta će žena u javnom životu, neka je u kuhinji.

Kao žena, kao majka djevojčice koja će postati žena, kao prijateljica, kao ćerka, kao ujna, kao buduća tetka apelujem na javnost, na svakog od vas, na vas nekolicinu žena u politici koje i dalje ćutite i pravite se da će vaše vrijeme samo doći (jer ko će vam ga dati), na vas muškarce, prijatelje, braću, sinove, muževe, na nadležne institucije (mada me vi nikad nećete čuti), na sve novinarke i novinare, na svakog svjesnog pojedinca – pomozite da se ovo ne raširi kao gripa. Učinite sve što možete da svaki oblik ovakvog omalovažavanja žena zaustavite, zagalamite, ustanete protiv njega, da mu se ne nasmijete prije nego se sjetite neke svoje najdraže žene koja je mogla, i kad tad će biti na mjestu Željke Cvijanović u ovom kontekstu.

Jer mi žene moramo stati jedna uz drugu.

Jer mi žene ne možemo bez podrške muškaraca ići ni korak dalje u ovom društvu koje bi nas najradije vratilo miljama nazad.

Jer mi žene, sve smo mi u ovom smislu Željka Cvijanović.

Zašto je dobro da vam ponekad bude dosadno?

Brankica Rakovic — Fri, 16 Dec 2016 09:37:00 +0000

Od knjiga, umjetnosti, sportskih aktivnosti do ajpeda i televizije, mnogi roditelji će uraditi sve što je u njihovoj moći da bi zabavili djecu i popunili im slobodno vrijeme. Ali šta bi se dogodilo kada bi djeca bila ostavljena da se dosađuju ponekad? Mislite li da bi to uticalo na njihov razvoj? Teresa Belton, naučnica, počela je razmišljati o dosadi kod djece, kada je istraživala uticaj televizije na dječije prepričavanje. Iznenađena nedostatkom mašte u više stotina priča, gdje su djeca uzrasta od deset do dvanaest godina trebala da razvijaju svoju kreativnost, pomislila je da je riječ o uticaju tv programa. Istraživanja od ranije otkrila su da televizija zaista utiče na smanjenje sposobnosti imaginacije kod djece.

Na primjer, velika studija koja je sprovedena u Kanadi, 1980. godine poredila je djecu u tri zajednice. U prvoj su imali četiri tv kanala, u drugoj samo jedan, a u trećoj nijedan. Istraživači su istraživali ove zajednice u dvije situacije, prije tv programa, a onda ponovo nakon dvije godine. Djeca iz zajednica bez tv-a postigla su značajno bolje rezultate od ostalih, kada je u pitanju razvoj kreativnosti i mašte. To je trajalo sve do perioda kada su dobili tv aparate, kada su njihove vještine spale na nivo ostale djece.

S obzirom na to da je djeci neophodno razvijanje mašte, uticaj TV-a je zabrinjavajući, ne samo u ličnom iskustvu, nego i u razvoju empatije, kako bi razumjeli druge u svom okruženju. Značaj dosade kod djece, ali i kod odraslih takođe može da preusmjeri na sadržaje koji će ih poticati više od samih elektroničkih uređaja.

Nekoliko godina nakon istraživanja, počela je primjećivati određene promjene u pogledu uticaja na odrastanje i razvoj odraslih osoba. Intervjuisala je neke od njih, a jedna od njih je i spisateljica i glumica Mira Sijal. Ona je izjavila kako je dosada navela da gleda kroz prozor i uživa u ruralnim pejsažima, da nauči peći kolače sa bakom koja je živjela odmah do nje. Dosada je navela i da vodi svoj dnevnik, koji joj je značajno poslužio u njenoj karijeri. Bilo je to oslobađajuće, jer je bila kreativna bez ijednog drugog razloga, osim zato što je imala mnogo vremena koje je mogla ispuniti kako želi.

Slično njenom iskustvu je iskustvo neuronaučnice Susan Grinfild, koja je kao mala imala mnogo vremena koje je iskoristila crtajući i pišući priče. To je ujedno bila i preteča njenog daljeg rada, naučnih istraživanja ljudskog ponašanja.

Sport, muzika i druge organizovane aktivnosti definitivno mogu poboljšati razvoj i rast djeteta, kako u fizičkom, tako i u kognitivnom, kulturološkom i društvenom razvoju. Ali djeci treba vrijeme i za njih same, da se isključe od bombardovanja informacijama iz vanjskog svijeta, do sanjarenja, gdje će pratiti vlastiti tok misli i otkriti svoja lična interesovanja i talente.

Ne trebamo imati posebne kreativne talente ili intelektualne vještine da bi uvidjeli korist od dosađivanja. Jednostavno trebamo odmoriti i prepustiti se svojim mislima, koje će vremenom pokazati smjer našeg kretanja. Zato treba djeci objasniti kako da uživaju u vremenu koje im se ostavlja kao slobodno, a bez planirane aktivnosti. U protivnom će misliti da ih se treba konstantno zabavljati.

Roditelji često sebi stvaraju osjećaj grižnje savjesti, jer ne znaju kako da djetetu ne bude dosadno. A mnogo je bolje da dosadu vide kao priliku, a ne nedostatak. Oni imaju ulogu u dječijem životu, ali serviranjem gotovih rješenja ne pomažu dječijem razvoju. Naprotiv, bilo bi mnogo korisnije da ih potiču da dolaze sama do kreativnih rješenja. Trebaće im i neki materijali, nešto opipljivo što će ih navesti na razmišljanje. Ali pri tome se ne misli na skupocjene poklone, koji će biti gotovo proizvodi, nego na više različitih manjih stvari. Čaša, biljka, korpa, praktične stvari koje mogu navesti dijete da razmisli šta bi moglo raditi sa njima.

Međutim, ono što će im najviše poslužiti jesu njihovi alati u vještinama, a to su znatiželjnost, samouvjerenost, istrajnost, razigranost, koncentracija i zapažanje. To će im omogućiti da shvate da stvari nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled, a da onda pokušaju ponovo. Poticanjem ovih osobina kod djece, roditelji će stvoriti pogodno tlo za dalju izgradnju i rad na sebi.

Ako djetetu ponestane ideja, dajte mu neki izazov koji će ga navesti da nastavi ispitivati granice svoje kreativnosti. Možete ga pitati da sazna kakvu hranu jede njegova igračka dinosaur, čime se može baviti neko vrijeme, pokušavajući smisliti ili saznati odgovor. Takođe možete mu dati fotoaparat i reći da želite priču o njegovim igračkama, o tome kako žive i gdje se nalaze, a njegova mašta može sve da usmjeri u željenom smjeru. Mnogi roditelji će se složiti u tome da žele nezavisnu, samouvjerenu i sposobnu djecu, ali teško da će ona postati takva, ako konstantno imaju određene načina provođenja vremena.

U suštini, ove lekcije nisu samo za djecu, već za sve nas. Prepuštajući se svojim mislima i propitivanju stvarnosti oko sebe, mi možemo shvatiti da dosađivanje uopšte nije loša stvar. A onda bismo mogli poželjeti takvo inspirativno stanje i mnogo češće.

Izvor: Weforum

Vijest koja popravlja dan: Klinci biraju nauku ispred X faktora

Brankica Rakovic — Sun, 16 Dec 2012 12:10:00 +0000

Čini se da su naši strahovi o tome u šta će izrasti djeca, bili uzaludni, jer prema podacima BBC televizije, nije sve tako kako izgleda. Uprkos ogromnoj popularnosti zabavnih tv programa, djeca su izgleda odlučila da gledaju više – nauke. Iz BBC navode kako su prve tri epizode na Planet Earth II privukle više pažnje i to u uzrastu od šesnaeste do trideset i četvrte godine, nego X faktor na televiziji. Dejvid Atenboru uradio je značajna tehnološka poboljšanja u godini kako bi omogućio bolji pogled i proučavanje životinja, korištenjem različitih kamera koje su na zanimljiv način predstavile svijet životinja.

Ono što ga je iznenadilo jeste povećan broj gledanosti ovakvih emisija, s obzirom na to da su trenutno najaktuelniji sadržaji u svijetu medija fokusirani na oblike lake zabave. Upravo zato vjeruju da djeca i mladi počinju shvatati kakvim sadržajima treba i vrijedi pokloniti pažnju, jer povezanost sa prirodom i učenje nešto su najvažnije u životu, ako se to shvati na vrijeme.

Druga epizoda serija na Planet Earth II imala je 1.8 miliona pregleda, dok je X faktor imao 1.4 miliona, što dovoljno govori o interesu mladih. A ključ uspjeha prema mišljenju produkcije programa jeste u dinamičnom snimanju, koje je omogućilo gledateljima da prate životinje u svakom pokretu i nauče nove informacije. Za razliku od X faktora i sličnih sadržaja u kojima nisu naučili gotovo ništa. Međutim, pitanje je koliko dugo će ovaj pozitivni trend trajati i može li nauka zadržati prednost u borbi protiv senzacija? Mi vjerujemo da može.