Za Parlament Federacije BiH kandidovalo se 1 337 kandidata, od čega je 43.6% bilo žena. Od ovog broja, dvanaest žena je izabrano direktno, a devet putem kompenzacijskih mandata za mjesto u Parlamentu FBiH. U Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrano je trinaest žena, odnosno 15,6%, od čega pet direktno, a sedam putem kompenzacijskih mandata.

Dario Jovanović, direktor projekta Pod Lupom, ističe kako je evropski prosjek zastupljenosti žena na nivou parlamenata država članica EU 27%, dok je kod nas 20% što nas svrstava na 69. mjesto od 189 zemalja. Cilj Evropskog parlamenta je 40% žena u parlamentima. Ipak, trenutno postotak najveći ikada kada se gledaju državni i entitetski nivoi, čak veći nego kada smo imali kvote i redoslijed na zatvorenim listama. Pomoću zatvorenih lista, birači mogu glasati samo za željenu stranku, prihvatajući cijelu listu stranačkih kandidata.

Svakako da tome u prilog idu postojeća rješenja u izborima u BiH, kroz zagarantovane kvote žena od 40% i obavezan redoslijed, koji nalaže da određeni broj žena mora biti zastupljen u vrhu liste. Sadašnja zastupljenost žena svakako ohrabruje, jer pokazuje da građanke i građani ne koriste preferencijalno glasanje na štetu žena, već daju podjednaku mogućnost i ženama i muškarcima.

Na nivou kantona je 17% zastupnica, na lokalnom nivou 16% vijećnica (500 od 3 100). Ako to poredimo sa zemljama regiona, Hrvatska trenutno ima poluotvorene liste. One znače da je svaki drugi izabrani kandidat postao zastupnik odlukom birača, čime se smanjuje uticaj stranke na kandidate. Srbija ima zatvorene liste, kvote i redoslijed te 33% poslanica u Narodnoj skupštini. U Crnoj Gori je procenat zastupljenosti žena u Skupštini najmanji i iznosi 16%.

Zakon o ravnopravnosti polova, član devet, ističe da su osoba muškog i ženskog pola jednako prisutne u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Međutim, tek 10% žena su bile nositeljice kandidatskih lista na Opštim izborima 2014. godine. Ukupan broj kandidatskih lista iznosio je 732.

Neki će kao asocijaciju za ravnopravnost i zastupljenost pomisliti na premijerku Republike Srpske Željku Cvijanović, koja je prva žena na poziciji predsjednice neke vlade u BiH. Međutim, taj podatak se nalazi nasuprot činjenici da od ukupno 140 opština i gradova imamo pet načelnica. Kao i to da u entitetskim vladama imamo po četiri žene od ukupno sedamnaest pozicija.

Brojke nisu jedino alarmantno u ovoj priči. Alarmantno je i to da se svakodnevno toleriše diskriminacija, neravnopravnost i vrednovanje na osnovu pola, što je sve redom zabranjeno Zakonom o ravnopravnosti polova. Međutim, kako sprovesti nešto na državnom nivou?

Možda da krenemo od lokalnog na koji možemo djelovati. Da krenemo od svakodnevnog načina življenja i našeg odnosa prema ženama. Bilo da ste žena ili muškarac. Koliko ozbiljno shvatate ženske biznis ideje? Koliko znate o uspješnim ženama? Zašto teško pronalazite imenice za funkcije koje obavljaju i žene? Patrijarhalno društvo je stvorilo atmosferu u kojoj ste žena direktor. Mediji izvještavaju o premijeru uz dodatak ženskog imena. Kada neko spomene množinu od recimo zastupnica reći će zastupnici, ne osjećajući potrebu da doda i nastavak za žene. A taj nastavak znači.

Znači da ste omogućili vidljivost ženama. Da ste rodno senzibilni i da vam je stalo. Jedino tako, malim koracima, možemo zajedno djelovati na više nivoe. Kvote ne bi trebalo da budu misaona imenica, žene ne bi trebalo da budu zastupljene samo zato što su žene. Ali pravilo ravnopravnosti treba biti na snazi u skladu sa svim zakonima, a prvenstveno onim ljudskim.

Ana Patricija Botin

Pedesetpetogodišnja španjolska bankarka na čelu Santander banke. Majka, supruga i uspješna poslovna žena koja već godinama ne silazi sa Forbsove liste 100 najuspješnijih žena svijeta – u 2016.godini zauzela visoko deseto mjesto.

Meg Vitman

Na devetom mjestu Forbsove liste – Meg Vitman, dugogodišnje prvo lice Ibeja i kompanije HP ,uspješna poduzetnica, supruga, majka i političarka. Žena teška nekoliko biliona dolara, jedna od 959 registrovanih bilionera u svijetu.

Suzen Vojcicki

Supruga, majka četvero djece, vizionarka koja je uspjela ubjediti šefove kompanije gugl da im treba platforma kao što je Jutjub i koja se još uvijek svim silama bori da kompanija zarađuje od apsolutno svake posjete. Osmo mjesto na Forbsovoj listi najuticajnijih žena za 2016.godinu i teška više od 350 miliona dolara.

Šeril Sandberg

Osnivač fondacije za pomoć i podršku osnaživanju žena u poduzetništvu. Udovica, majka, prva žena prvog tima Fejzbuka. Bilionerka na sedmom mjestu Forbsove liste najuticajnijih žena u svijetu i jedna od 100 najuticajnijih ljudi prema istraživanjima Tajms magazina.

Kristin Lagarde

Prva žena na čelu Međunarodnog monetarnog fonda. Prva žena koja je imenovana za ministricu ekonomskih poslova G8 zemalja. Proglašena za najboljeg ministra finansija u Eurozoni. Sedamnaesta na listi najuticajnijih ljudi svijeta, šesta na Forbsovoj listi uticajnih žena i bez podataka o težini bankovnog računa. Žena koja je sve postigla i odlučila da ostane sama.

Meri Bera

Pedesetčetverogodišnja Meri, supruga i majka dvoje djece, prvo lice muške kompanije. Forbsova peta najuticajnija žena za 2016.godinu. Čelični osmijeh i ruka koja je oživjela Dženeral Motors.

Melinda Gejts

Četvrta među 100 najuticajnijih žena i ime koje u svijetu asocira zagovaranje empatije i međusobne podrške među ljudima. Supruga Bil Gejtsa i majka troje djece. Zagovornica filantropije, osnivač fondacije Bil i Melinda Gejts.

Dženet Jelin

Ekonomistica i profesorica, prvo lice vijeća za Federalne rezerve Sjedinjenih Američkih država, bivša direktorica Banke federalnih rezervi. Supruga i majka, čvrsto treće mjesto među najuticajnijim ženama svijeta koja se ne kocka sa porezima te čvrsto vjeruje u svoje stavove, a koji često nisu ono što javnost želi da čuje.

Hilari Klinton

Supruga bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona, aktuelna kandidatkinja za predsjednicu Sjedinjenih Američkih Država. Prva i jedina Prva dama koja se upustila u politiku i postala kandidatkinja, prva žena izabrana za senatorku države Njujork. Majka i ime koje svi poznaju.

Angela Merkel

Već deset godina na prvom mjestu najuticajnijih žena svijeta, njemačka kancelarka, prva boja Pantona, istorijsko pero Europe, čelična ruka, žena koja sije strah i trepet i kroji svjetsku politiku – Angela Merkel. Fascinantan ženski lik, primjer snage i odlučnosti i da je sve moguće, čak i kad si žena!

Da li vam se nakon ovih žena nešto čini kao nemoguće i neostvarivo? Naravno da ne pa žena si, možeš sve što želiš, kad želiš i koliko želiš!

Džesika se u deceniji dugoj karijeri bavila i još uvijek bavi pitanjem ravnopravnosti i položaju žena u svim sferama društva. Nerijetko je bila na meti napada zbog svojih stavova te je jedna od kontraverznijih osoba koja se bavi ovom temom. U nastavku donosimo priređen njen tekst koji će vas, nadamo se, dotaći kao i nas. I natjerati na razmišljanje.

Godinama ulažete vrijeme i trud, dajete 150% sebe i saznate da ste dobri u tome. Ne, ne dobri, najbolji – logično bi bilo da se osjećate srećno i zadovoljno?

Logično da, ali nisam sigurna može li se to primijeniti i onda kad ste najbolji u tome da vas mrze. Prva na listi “onih koje ne vole”. Ne zvuči baš primamljivo.

Kada je The Guardian ispitao 1.4 miliona komentara, a koji su bili blokirani od strane moderatora još od 1999. godine, došli su do alarmantnog podatka da su hejterski komentari u osam od deset slučajeva bili upućeni ženama. Na vrhu liste sam ja. Ponosna sam na činjenicu da sam prva, ali umorila sam se i osjećam se pomalo iscrpljeno. Umorio me smijeh i prevrtanje očima. Umorili su me komentari prepuni gramatičkih grešaka sa porukom kako se trebam držati kuhinje, jer tamo mi je mjesto. Da, to je nešto čemu se možete nasmijati, ali prezir s kojim su isti napisani – ne. Kao žene postigle smo mnogo, ali sve to krene da blijedi kada shvatite da će negdje, neko i na nekom forumu, koristeći pravo na anonimnost i sposobnost korištenja tastature to iskoristiti da pljune na sve što vam vrijedi u životu. I ne samo to, online zlostavljanje je postalo stvarno i vrlo lako može izaći iz okvira online u pravi svijet.

Trudim se da više ne čitam komentare ispod tekstova koje napišem. Moderatori se trude blokirati najgore, ali nije slučajnost da su upravo članci koje sam pisala o silovanjima, zlostavljanju, političkoj nezastupljenosti ili svakodnevnim primjerima seksizma i šovinizma oni koji privlače najveću pažnju javnosti i društvenih mreža. Iako smo kao žene uradile dosta, nismo sve. Čekaju nas godine borbe za ravnopravnost i upravo to često bude povod i izazove bijes kod pojedinih muškaraca – bijes koji opet potvrđuje moju teoriju.

Trebamo raditi. Još. Ako samo pisanje o tabu temama izaziva lavinu, s prezirom napisanih komentara, to može da znači samo jedno – na dobrom smo putu.

Pišem više od dvanaest godina, dajem i posljednje atome snage, ulažem u to sve što imam, najviše sebe, ali osjećam se pomalo umorno. Više ne osjećam potrebu za povratnom informacijom, komentari koji su tu nisu konstruktivne kritike već otvorena mržnja.

Svjesna sam da postoje oni koji se slažu ili ne slažu sa mnom, ali neslaganje ne treba da bude mržnja. Ili ono što me dodatno pogađa, na drugim tekstovima koji se ne tiču ravnopravnosti, rase i seksualnosti, ljudi kroz komentare razvijaju zanimljive diskusije dok za moje tekstove jednostavno kažu da su glupost. Bez obrazloženja i argumenata. Feminizam je uzaludno trošenje vremena i ja sam glupa. Ako je tekst iole blaži, a nekom dan dobar, pročitaću tu i tamo da to “nije tako loše” ili još gore – “čitljivo je”. Ne mogu reći da me to ne vrijeđa. Onda opet moram iznova i iznova da objašnjavam zašto su svi ti neargumentovani stavovi u obliku komentara ustvari seksistički. Ne radi se o tome što neko kritikuje mene i moj rad, sa tim se susreću svi i svakodnevno, ali riječ je o tome kako se te kritike manifestuju dalje. Da li mojim radnim kolegama neko tepa? Da li i njima prvo komentarišu izgled?

Online zlostavljanje možda počinje na internetu, ispod nekog objavljenog teksta, ali tu se ne završava – društvene mreže brzinom svjetlosti dovode bilo koga na stub srama i izlažu ga najstrašnijim udarima. Pisati online, biti dio ovog i svijeta društvenih mreža nikada nije bilo teže. Zlostavljanje na poslu koje tu ne prestaje već se nastavlja i odražava na sve aspekte privatnog života.

Iscrpljuje me i da stalno slušam o tome kako loši komentari nemaju nikakve veze sa autorovom ličnosti već sa onim što je napisano – e tek to nema smisla. Ustaljena zajednica komentatora je fokusirana ili na rasu ili na pol, jer od deset autora koji imaju najviše blokiranih i modifikovanih komentara, svih deset su ili žene ili druge boje kože. Slučajnost? Ma dajte!

Više od decenije pišem o feminizmu, sekstički komentari ne bi trebalo da me iznenađuju, ali kada se dešavaju svaki dan onda osjetite njihov uticaj. Utiču na mene kao ličnost, ali i na posao kojim se bavim. Zamislite da svaki dan idete na posao na kojem jedino što čujete je kako ste bezvrijedni. Pišem dovoljno dugo da ne posmatram sebe kroz komentare drugih, nepoznatih ljudi, ali u isto vrijeme, bila bi laž kada bih rekla da me ti komentari iz dana u dan, iz godine u godinu, nisu doticali. Jesu, itekako. Mijenjali su me.

Skoro da više i ne brinem za sebe koliko za buduće generacije koje dolaze. Često me zovu da održim predavanje na nekom od univerziteta i ne biste vjerovali koliko mladih žena mi se obrati da bi rekle samo jedno – da nisu spremne ni dovoljno hrabre da bi svakodnevno podnosile online zlostavljanje. Teško je i “standardnim” ženama, zamislite tek koliko je teško ženama koje su druge boje kože? Ili transrodnim osobama? Bacamo niz vjetar nevjerovatno talentovane umove koji se boje i pokušati ostvariti karijeru, a zbog straha od noževa koji će da ih dočekaju.

Ne mogu ih kriviti. Često se pitam, kada bih mogla da vratim unazad ovih dvanaest godina, da li bih sve uradila isto? Da li bih pisala pod svojim imenom i prezimenom? Mogla sam, makar donekle, zaštiti sebe i svoje bližnje. Mogla sam da pišem o feminizmu anonimno. Mogla sam da se poštedim neugodnih situacija, prijetnji i policijske zaštite. Mogla sam, ali nisam! Ono što me dodatno brine je činjenica da situacija iz dana u dan nije bolja već gora. Zlostavljači se u velikom broju pojavljuju na društvenim mrežama, a agencije za bezbijednost i zaštitu, baš kao zakon i zakonske odredbe, još uvijek ne znaju kako svemu tome stati u kraj. Nemaju mehanizam kojim bi se borili protiv otvorene mržnje na internetu. Ti ljudi su još uvijek “oni koji imaju pravo glasa”, to im dozvoljava demokratija i demokratsko društvo.

Ovaj svijet je prepun pametnih i inovativnih ljudi – ako još uvijek postoji volja za promjenom i uvođenjem reda i kulture u online svijet, uradite to. Može se. Mislim i nadam se, ali potrebno je svi da ozbiljno shvatimo glasove onih koji su time pogođeni.

Uprkos nezavidnom položaju koji imam, a to je da sam autor kojeg najviše volite da mrzite – srećna sam. Srećna sam što mogu da radim ono što volim i volim ono što radim. Privilegija je, ali i obaveza, da nastavim sa ovim što sam prije toliko godina počela. Bavim i baviću se stvarima do kojih mi je stalo, jer cijelim svojim bićem vjerujem u to. Nadam se da će biti bolje, ako ne za mene i moje vršnjake onda barem za generacije koje dolaze. Niste uspjeli da mi ubijete optimizam i vjeru da će biti bolje. I nećete.

Erin Brockovich

Scenario i režija: Suzen Grent i Stiven Soderberg

Glume: Džulija Roberts, Albert Fini i Dejvid Brizbin

Film je rađen po istinitoj priči o Erin Brokovič – aktivistici i samohranoj majci koja je devedestih godina sama i bez pravnog iskustva pokrenula tužbu protiv američke energetske korporacije. Inspirativna priča o jednoj ženi koja je krenula u borbu jednaku onoj mitskoj o Davidu i Golijatu. Film o Erin Brokovič je Džuliji Roberts obezbijedio Oskara za najbolju žensku glavnu ulogu i Zlatni globus, a film je generalno postigao ogroman uspjeh, jer govori, ne samo o snazi malog čovjeka da se suprotstavi ogromnom birokratskom sistemu već o ženi kojoj je sve dodatno otežano, samo zato što je žena. Žena koja nije odustala do kraja.

Million dollar baby – Djevojka od milion dolara

Scenario i režija: Pol Hegis, F.X. Tole i Klint Istvud

Glume: Hilari Svenk, Klint Istvud i Morgan Frimen

Hilari u filmu tumači lik Megi Ficdžerald, bokserke amaterke koja želi da pređe u profesionalnu ligu i za pomoć se obraća treneru Frenk Danu koji uopšte ne dopušta da mu se Megi približi, ali nakon što je shvatio koliko se ona trudi i zaista to želi, popusti i odluči joj pomoći da ostvari svoj cilj, a to je profesionalna bokserska liga. Tokom jednog meča, Megi nespretno pada i ostaje potpuno paralizovana. Sve ostalo ćete vidjeti same. Priča koja prati put na kojem želje postaju ciljevi, a ciljevi postaju ostvarivi uz uložen rad i trud.

The Diary of Anne Frank – Dnevnik Ane Frank

Scenario i režija: Frances Gudrič, Albert Haket i Džordž Stivens

Glume: Mili Perkins, Šeli Vinters i Džosef Šildkraut

Jedan od najpoznatijih i najpotresnijih zapisa u istoriji 20. vijeka ekranizovan je 1959. godine pod rediteljskom palicom Džordža Stivensa. Film je rađen po knjizi, izvorno dnevniku, Ane Frank. Divna i hrabra djevojčica koja je svoje najljepše godine provela zatvorena u mraku sa tek ponekim pogledom na nebo. Bez mogućnosti da (do)živi svu ljepotu svojih godina i bezbrižnost koju bi iste trebale da nose. Ana je bila primjer hrabrosti i izdržljivosti i dokaz koliko možemo, samo ako hoćemo. Neprocjenjivo važan dokaz o svireposti rata koji ne mari za godine i/ili pol.

The Help – Tajni život kućnih pomoćnica

Scenario i režija: Ketrin Stoket i Tejt Tejlor

Glume: Ema Stoun, Viola Dejvis i Oktavija Spenser

Skiter, mlada i bogata djevojka s juga koja se vraća u svoje rodno mjesto odlučuje da postane pisac. Mali gradić Džekson u saveznoj državi Misissipi je inspiriše na priču o crnkinjama koje su svoje živote provele brinući se za bogate, južnjačke porodice. Skiter koju tumači Ema Stoun pokušava da prikaže diskriminaciju i iskorištavanje crnih osoba u bogataškim kućama tog vremena. Dvije služavke, a koje su kasnije postale i njene drugarice, joj u tome pomažu i pričaju kakve su sve neprijatnosti i poniženja doživljavale tokom nekoliko decenija svog života. Duboko potresan film prepun humora i nade, bezvremenska priča o sposobnosti i snazi žena.

Frida

Scenario i režija: Klensi Sigal po knjizi Hejdena Herere i Džulije Tejmor

Glume: Selma Hajek, Alfred Molina i Džefri Raš

Frida Kalo, meksička slikarka i ikona 20. vijeka, a koju tumači Selma Hajek u priči o burnoj vezi sa mentorom i ljubavnikom, slikarom Dijegom Rivijerom. Ovo je, najkraće rečeno, film o izuzetnosti i ljubavi.  Frida je bila umjetnica, biseksualka i komunistikinja. Žena koja je imala šta da kaže i znala kako to da uradi. Nosila je muško odijelo na porodičnoj fotografiji, plesala i ljubila se sa ženama. Mogla je svemu i svima da se suprotstavi slobodom uma, ali ne i suprugu koji je bio izvor njene patnje, tuge i ličnog preispitivanja. Da li Selma uspjela da bude Frida, provjerite same.

The Danish girl – Dankinja

Scenario i režija: Lusinda Kokson, a po knjizi Dejdvida Ebershofa i Toma Hupera

Glume: Edi Redmejn, Ališa Vikander i Amber Herd

Izvanredna, nevjerovatna i istinita ljubavna priča nadahnuta životima umjetnica Lili Elbe i Gerde Vegener. Brak i  profesionalni život Lili i Gerde razvijao se i mijenjao kroz Lilino životno putovanje kao prvog muškarca u svijetu koji je promjenom pola postao žena. Operacije koje su Lili učinile ženom podijelile su svijet i postale novinarska senzacija. Priča o ljubavi koju ne smijete propustiti, ali i priča o Gerdinoj snazi koja je jednako potresno doživljavala sve kroz šta njen suprug, a kasnije prijateljica Lili prolazi.

The Stepford Wives – Stepfordske supruge

Scenario i režija: Pol Rudnik, prema knjizi Ire Levin i Frenk Oz

Glume: Nikol Kidman, Metju Broderik i Bet Midler

Džoana Eberhart koju glumi Nikol Kidman je uspješna televizijska producentica kojoj se smiješi osvajanje još jednog Emija, ali odjednom je otpuste i ona doživi nervni slom. Kako bi se oporavila, zajedno sa suprugom Valterom i djecom seli u Stepford, najsavršeniji mali grad na svijetu. Stepfordske žene cijele dane provode bez umaranja – šiju, vježbaju i druže se i najljepše su žene koje je Džoana ikada vidjela, ali njihova savršenost joj nikako nije jasna. Izgledaju i ponašaju se baš kao lutke, život u koji se Džoana nikako ne uklapa. Zašto su stepfordske supruge tako savršene? Što s tim imaju stepfordski muževi? Stepfordske supruge je film snimljen prvi put sedamdesetih godina, ali tada nije doživio uspjeh. Tek sa rimejkom 2004. godine i sa Nikol Kidman je ušao na vrata koja su vodila do žena cijelog svijeta. Humor i satira upakovani u triler sa elementima naučne fantastike koji morate pogledati da bi vam bilo jasno zašto i koliko je bitan.

G.I. Jane – Dži Aj Džejn

Scenario i režija: Denijel Aleksandra, David Tvohi i Ridli Skot

Glume: Demi Mur, Vigo Mortensen i An Bankroft

Zar stvarno mislite da žena ne može biti vojnik? Senatorka Lilijan je nezadovoljna brojem i položajem žena u američkoj vojsci, naročito u elitnim jedinicama i marincima i uspije se izboriti da dobije šansu i uključi djevojke. Mlada Džordan O Nil koju glumi Demi Mur je njen prvi izbor – tvrdoglava i energična pripadnica mornaričke obavještajne službe koja pristaje da bude prva koja će proći zahtjevnu tromjesečnu obuku u mornaričkoj bazi. Po dolasku u kasarnu, Džordan shvata da neće imati isti tretman kao i svi ostali i da će se prema njoj ponašati svirepije nego prema muškim kolegama, ali bez obzira na sve odluči da odustajanje ipak nije opcija.

The Hours – Sati

Scenario i režija: Majkl Kaningham, Dejvid Har i Stiven Daldri

Glume: Meril Strip, Nikol Kidman i Džuliana Mur

Tri žene, tri različita vremenska perioda, tri pokušaja samoubistva, a dva su uspješna. Film Sati je nagrađivano dostignuće Stivena Daldrija koji je po Kaninhangovom romanu uradio film koji je kasnije pokupio čak devet nominacija za Oskar. Radnja se odvija u jednom danu, paralelno u tri vremenska okvira –  prva priča prikazuje Virdžiniju kako piše nakon čega puni džepove kamenjem i skače u rijeku,druga Lauru koja čita knjigu nakon čega uzima punu tablu tableta sa željom da se ubije, a treća Klarisu kako kupuje cvijeće nakon što izgovara jednu od poznatih rečenica iz knjige. Izmišljeni lik Gospođe Dalovej okupira stvarne žene više nego što bi trebalo. Film bi trebalo da inspiriše žene da se okrenu stvarnim stvarima i problemima, upotrijebe snagu uma i sposobnost za izlazak iz teške situacije na drugi način.

Thelma and Louise – Telma i Luiz

Scenario i režija: Kali Kuri i Ridli Skot

Glume: Suzan Sarandon, Gina Dejvis i Harvi Kitl

Avanturistički triler o ženskoj samostalnosti i međusobnoj podršci. Telma i Luiz imaju različite životne navike, ali odluče to prevazići tako što krenu na zajedničko putovanje za koje nisu mogle ni da zamisle da će se pretvoriti u životnu avanturu. Neočekivan i prepun scena i dešavanja kojima se ne biste nadale, Telma i Luiz je film koji morate pogledati. Vjerujte nam na riječ

Na ovom spisku ima ljubavnih, akcionih, lakših i težih filmova, onih s elementima istorije i onih koji će vam se zauvijek uvući pod kožu. Ako i vi imate neki koji biste dodale na ovu listu, javite nam se. Gledaju nam se neki novi filmovi.

Morgan Ortagus je politička analitičarka, bivša zamjenica američkog kulturnog atašea u Saudijskoj Arabiji i trenutno radi u Američkoj mornarici kao rezervna časnica. Diplomirala je na Džon Hopking Univerzitetu na odsjeku za Poslovnu administraciju i upravu.

“Sem i ja zaista imamo suprotne poglede na politiku i dolazimo iz mjesta sa različitom kulturnom i političkom pozadinom, ali imale smo ludu sreću da se sretnemo i upoznamo u Bagdadu krajem 2007. godine. Ja sam sa dvadeset godina radila u mornarici i vojsci, ali bez obzira na sve to i dalje se osjećala razlika u pogledima, jer sam i smo žene. I jedno je jasno, ma koliko bilo ko mislio da su žene slabije i da ratna zona nije mjesto na kom trebaju biti, žene su u većini slučajeva bile one koje štite muškarce, a to vam kaže žena koja ne zna za život van vojske i ratne zone i koja je dva puta služila američkoj postrojbi kao časnica. Iako moja stranka nije potpuno sigurna i saglasna po pitanju regrutacije žena u ratne zone, većina republikanskih senatora je odlučila da podrži prijedlog. Jedna od najistaknutijih govornica na tu temu je bila i Lindzi Grejam koja je istakla koliko je bitno da se ženama pruži prilika da učestvuju u ratu ako to zaista žele i osjećaju. Proces regrutacije neće biti lak i svi će ravnopravno biti podvrgnuti istom – ako prežive to, preživjeće i sve ostalo. Amerika je zemlja slobode i prava na izbor – zašto ne dopustiti onda ženama da je brane?!”

Sem Vajngred i Morgan Ortagus nisu jedine žene koje su preživjele iskustvo američkog rata na tuđem tlu, ali smatraju nakon svega da svaka žena treba imati jednako pravo kao i muškarac da učestvuje u aktivnostima kakvim želi pa makar to značio i rat. Ako na stranu ostavimo pacifizam i to što Lole ne vole čak ni riječ rat – da li ženama treba biti omogućeno učešće, pod jednakim uslovima i sa istim pravima i obavezama kao što to imaju muškarci? Da li su žene zaista manje sposobne za situacije kao što je prva linija ratnog fronta ili im se uopšte ne daje prilika da se pokažu i dokažu – ipak je rat imenica muškog roda?

I na kraju, da li biste vi služile vojsku?