Obzirom da je ljeto već uveliko stiglo, a većinu vremena provodimo na svježem vazduhu, jedna od važnijih stavki je stvaranje ugodnog i funkcionalnog prostora na otvorenom. Ako razmišljate o uređenju vrta, terase ili balkona, vrtni namještaj je ključna komponenta.

Pri odabiru vrtnog namještaja, preporučuju se udobni i elegantni komadi, koji istovremeno zadovoljavaju i funkcionalne potrebe. Takođe, kod spoljašnjeg namještaja veoma je bitno odabrati i kvalitetne materijale koji doprinose otpornosti namještaja na različite vremenske uticaje.

Upravo takve modele možete pronaći u Como salonu namještaja u Banjoj Luci

Kad se odlučite za kupovinu vrtnog namještaja određenog materijala, to znači da ćete se automatski odlučiti za posebnu vrstu održavanja. Vanjski namještaj izložen je stalnom utjicaju sunčeve svjetlosti i vlage što dugoročno čini njegov kvalitet još važnijim. Takođe, kao i za svaku prostoriju doma, najvažnije je namještaj prilagoditi dimenzijama prostora.

U Como ponudi su programi s manjim dimenzijama, kao i garniture namjenjene većim površinama.

Ako želite pravu udobnost na terasi ili u vrtu tada će najprikladnija biti vrtna sjedeća garnitura. Vrtni setovi su također odličan izbor jer vam omogućuju da za jednu cijenu dobijete više elemenata, čime štedite i vrijeme i novac.

Pored vrtnih setova u Como salonu možete pronaći i mnoge druge vrste ovog tipa namještaja, koji će učiniti da vaš spoljašnji prostor postane prava oaza za opuštanje i gdje ćete željeti da provodite svaki slobodan trenutak.

A mi vam predstavljamo samo neke od modela iz bogate COMO ponude

Vrtna garnitura Vasca je predivni set djelo italijanskog dizajnera Claudia Belinija, koji je poznat kao tvorac mnogih svjetskih komada namještaja.

Strukturu ovog seta čine pletiva od špage, te fina tekstura od tikovine koja doprinosi toploj i ugodnoj atmosferi u Vašem vrtu. Uz set dolaze i zaštitne navlake izrađene od kvalitene Olefin tkanine, otporne na vanjske uticaje.

Vrtna kolekcija Ligo   još jedna kolekcija iz dizajnerskog studija Claudia Belinia, nudi nevjerovatne opcije za opremanje vašeg vanjskog prostora. Svojom minimalističkom estetikom, izvrsnom izradom i bezvremenskom udobnošću čine ovu kolekciju jedinstvenim iskustvom za opuštanje na otvorenom. Jednostavna konstrukcija s posebnim detaljima nogu, geometrijske linije i posebni detalji tkanine na rukonaslonima dodaju prepoznatljiv karakter. Veliki i udobni jastuci za naslon leđa dodatno doprinose savršenoj udobnosti u dugim ljetnim danima. Elementi forme, omotani tkaninom, stvaraju atmosferu koji podsjećaju na stare šatore skupljene na plažama.

Ako želite vrtni set koji je savremenog izgleda, vrhunske udobnosti, a ujedno namještaj koji će trajati dugi niz godina preporučujemo set Borromeo set . Ova set dolazi kao kombinacija stola i stolica, ali i kao set trosjeda, fotelja i klub stola. U jastucima nalazi se pjena visoke gustoće koja se vraća u prvobitni oblik nakon sjedenja, nudeći dobar balans između mekoće i potpore. Ova garnitura se ističe i snažnim i debelim pletenim dijelom kao dio rukonaslona, koje će dugi niz godina zadržati svoj oblik i boju. Dok aluminijski okvir sa slojem premazanim prahom, elementima pruža dodatni sloj zaštite od korozije, UV svjetlosti i drugih vanjskih uvjeta. Takođe ekološki prihvatljiva olefinska tkanina, otporna je na UV svjetlo, abraziju, bakterije i sve vrste mrlja.

U ponudi Como salona možete pronaći i vrtne garniture španskog brenda Kave Home.  Izdvajamo vrtni set set Sacova izrađen isključivo od masivnog drva eukaliptusa jedinstvenih tonova i zrna. Ovaj set sadrži sofu s pet sjedećih mjesta koja uključuje okrugle jastuke sa skidajućim presvlakama, te stolić za kavu, a oboje su pogodni za unutarnje i vanjske natkrivene prostore. Sacova je takođe dostupna i kao set koji sadrži 2 fotelje, dvosjed i sto.

Još jedan zanimljiv model ovog španskog brenda je i baštenski set Elisia . Ovaj romantični set, koji možete sresti u ušuškanim ulicama i romantičnim mjestima Italije, možete smjestiti čak i na najmanjem balkonu. Sklopivi Elisa set je izrađen od čvrstog održivog drva akacije, koje je podmazano uljem radi izdržljivosti i jednostavnog održavanja, a njegova završna obrada s efektom tikovine savršen je izgled za vaš vanjski prostor.

Još jedan vrhunski španski brend  – Vondom sinonim je za moderan dizajn, inovativnost i vrhunski  kvalitet.  Vondom stvara vrtni namještaj koji se može pohvaliti jedinstvenim oblicima koji se ističu i daju prostoru moderan izgled. Svaki komad namještaja promišljeno je dizajniran i proizveden korištenjem naprednih tehnologija i kvalitetnih materijala. Na primjer set Wing  izrađen od polietilenske smole rotacijskim oblikovanjem. Ovaj set pogodan je za unutrašnju i vanjsku upotrebu, dostupan u različitim završnim obradama.

Mislite unaprijed

To što vi imate osebujan stil, ne znači da trebate kupiti sve što vam je u momentu atraktivno. Razmišljajte unaprijed i uložite u namještaj koji je klasičan i koji će vam se sviđati i za deset godina. Uvijek možete kroz detalje izraziti svoju kreativnost, ali vjerujte da se isplati uzeti dobar radni sto koji će poslužiti istoj svrsi, kao i onaj koji je ekstravagantan, a nakon par godina vjerovatno prevaziđen. Često pojedinačni komadi namještaja izgledaju savršeno, ali uklopljeni u cjelinu vašeg novog doma, potpuno izgube na tom wow efektu koji ste imali kad ste ga prvi put ugledali.

Dobra organizacija

Vaš prvi stan vjerovatno neće biti ogroman, a možda ćete živjeti sa jednom ili dvije osobe. Zato je veoma važno dobro se organizovati. Kupujte pametno i nastojte pronaći namještaj koji je multipraktičan. Primjer su kreveti sa ladicama ispod, sklopivi namještaj i višenamjenske police. Koristite visinu prostora i dobićete više.

Urednost i minimalizam

Minimalizam je uvijek u modi, ma šta vam drugi rekli. Najbolji način da izbjegnete nered, jeste upravo stvaranje navike da ne sakupljate nepotrebne stvari. To ne znači da ne trebate dekorisati prostor, ali uradite to sa stilom i nemojte pretjerivati. Na primjer, Lola predlaže ladice ispod stola koje omogućavaju da sve potrebne dokumente, notese i knjige svrstate ispod, a radni sto ostavite samo za računar. Manje je više, vjerujte.

Istaknite najbolje komade namještaja

Vaša ličnost može biti izražena kroz nekoliko upečatljivih komada namještaja. Najjednostavniji način za to su boje. Jedan primjer je ispod, a čak  se ne morate odlučiti za novi komad namještaja, već uložiti malo novca u boje i prefarbati postojeći. Dajte mašti na volju i za malo novca možete obojiti stare stvari u nove boje.

Iskoristite zidove

U malim stanovima, gdje nemate mnogo prostora, najbolje rješenje za korištenje prostora jeste korištenje visine, odnosno zidova. Police na zidovima, visoki ormari, ljestve kao prostor za saksije cvijeća. Mnoštvo ideja krije se svuda oko nas. Savjetujemo da ih potražite i vidjećete koliko ćete dobiti na prostoru. Odličan izvor inspiracije je društvena mreža Pinterest.

Nakon što smo vas i riječima i fotkama proveli kroz neke najvažnije savjete, imamo možda i najvažniji prijedlog – potražite stare komade namještaja kod rodbine, roditelja, prijatelja. U garažama i podrumima kriju se prave riznice namještaja koji je izgubio svoju svrhu, jer za njega nije bilo više mjesta. Ukoliko se selite u drugi grad, gdje nemate nikog svog, poranite ujutro, potražite buvljak (ili neku pijacu sličnu našem buvljaku), guglajte oglase. Nemojte davati mnogo novca, jer to nije garant kvaliteta.

I ne žurite. Ne možete srediti stan za mjesec dana. Proces pretvaranja vašeg stana u nešto lično traje godinama. Prepustite mu se i uživajte. Zaslužile ste.

Onim šarmantnim, kul, tematskim, udobnim, modernim…

Koji god da je vaš izbor, uvek je zanimljivo imati “zamenski dom” mesto koje je vaša baza u stranom gradu. Srećom, dizajn hotela je uznapredovao u poslednjoj deceniji pa već pri bukiranju možete započeti svoju avanturu putovanja i čim po dolasku spustite kofere doživeti nove senzacije.

Radi se o smeštajima koji su drugačiji i iza njihovog dizajna enterijera stoje vrsni majstori. Na tim mestima možete otkriti ideje za uređenje koje su genijalne u svojoj jednostavnosti, ali i one koje su kompleksne i neočekivane.

DRAMATIČNO UZGLAVLJE

Kreveti i jesu u centru svake hotelske sobe, ali dizajneri u poslednjih par godina idu korak dalje koristeći razne trikove kako bi usmerili dodatnu pažnju na njih. Tu su dramtična uzglavlja, predimenzionirana, drugačija, rađena posebno za pojedinačne hotele.

To može biti sjajna inspiracija da osvežite spavaću sobu i tako je učinite modernom. I tu zaista možete pustiti mašti na volju, od toga da samo okrečite deo zida iza kreveta, do toga da sami ili sa majstorom kreirate nešto što se uklapa u stil koji ste odabrali u svom enterijeru.

KOLORNI KOD

Znamo, znamo nekada je teško prelomiti i uključiti jarke boje u sopstveni enterijer. Ipak kada vidite koliko to može dobro da izgleda svaki rizik se isplati! Ako nemate poverenje u svoje poznavanje boja i dobrih kombinacija, možete se posavetovati sa arhitektom (ili čak nekim umetnikom).

Razmislite o paleti boja koja kod vas budi sreću i prijatna osećanja i krenite lagano od detalja, ili se odvažite da okrečite ceo zid. Navijamo za promene!

RADNI STO(ČIĆ)

Na teži način naučili smo da je neophodno da imamo kućni ćošak za rad. Nažalost, u nekim stanovima je to i maksimum prostora koji se može odvojiti za kancelariju. Ukoliko je to vaš slučaj, hoteli mogu biti idealna inspiracija, jer se arhitekte i dizajneri trude da ubace radni deo bez obzira na to koliko je hotelska soba mala.

Realno, za rad će vam biti dovoljan mali sto gde će stati laptop. Dovoljno je da se odreknete nepotrebne dekoracije i možete se baciti na posao.

POČNITE OD VRATA

Vrata? Pa, bela su.

Istina, većina nas ne razmišlja previše o izgledu ni ulaznih ni sobnih vrata, a ona mogu izgledati vrlo kul. Možete ih okrečiti u neku boju, ili čak dodati pruge (one realno idu uz svaki stil uređenja enterijera).

Sjajan trik kako da osvežite predsoblje jeste da okrečite unutrašnju stranu ulaznih vrata, preporučujemo neku od lepih pastelnih nijansi.

Preuzeto sa: buro247.rs

Kućni vrtovi i mjesto za druženje sa prijateljima, odmaranje u miru, čitanje knjige, ispijanje kafe ili primanje gostiju. Oni mogu da budu šta god vi zamislite, a uz nekoliko malih trikova možete da stvorite baš onakvu atmosferu kakvu želite.

Ukrasi su više od detalja

Ukrasi su mnogo više od zanimljivih detalja, kakvim nam se često čine na prvu. Velika gvozdena kapija doprinosi grandioznom doživljaju prostora, svjetiljke koje vise sa drveća šire perspektivu, ležaljke pozivaju na kratki odmor… Ukrasi daju ton cijeloj atmosferi vrta, i zbog toga su odličan način za stvaranje dinamike koju želite da vaš zeleni prostor ima. Oni mogu da vas pozovu da na nešto obratite pažnju ili skrenu pažnju od nečega sasvim drugog, da vas navedu da zastanete i pogledate, da utiču na vas relaksirajuće ili dinamično.

Upravo zato nemojte pretjerivati sa njihovom količinom i uskladite njihove pozicije tako da ukrasi djeluju harmonično na ukupnu atmosferu. Većinu ovakvih detalja možete da pronađete u obližnjoj prodavnici, a dobar dio njih već sigurno imate i u svom domu, samo treba da im date novu svrhu.

Posvetite se izboru pločica

Kada kažemo „vrt“, obično najprije pomislimo na cvijeće i zelenilo, i često biljke smatramo najvažnijim elementima lijepog dvorišta. No, u praksi nije baš tako. Najvažniji element pri uređenju vrta je, u stvari, dobar odabir pločica. Biljke možete da mijenjate, presađujete i preoblikujete, ali je mijenjanje pločica mnogo veći zahvat, i to je samo jedan argument u prilog ovoj tvrdnji.

Drugi je, svakako, činjenica da pločice imaju ključnu ulogu u ukupnom estetskom doživljaju vrta, pa je potrebno da ih dobro uskladite sa kućom ili vikendicom, ali i sa već pominjanim konceptom i atmosferom koju želite da postignete u svom dvorištu. Na kraju, ne zaboravite i na kvalitet, kako onaj koji se ogleda u bezbjednosti hodanja po pločicama, tako i onaj koji se tiče njihove dugotrajnosti i izdržljivosti. Najbolji odnos cijene i kvaliteta pružaju porculanski modeli, a u BiH se najbogatiji izbor njihovih modela i boja može pronaći u Baucentru Trgošped.

Podijelite vrt i učinite ga zabavnijim

Iako ova ideja može da djeluje neobično, vjerujte da je zaista interesantna. Ne morate da imate veliki prostor na raspolaganju da biste svoj vrt podijelili na manje cjeline i povezali ih atraktivnim prolazima. Ovo možete da učinite na različite načine – od koriščenja biljaka i ukrasnog kamenja, preko drvenih paleta, pa do šareno ofarbanih starih taraba.

A šta time dobijate? Male kutke unutar svoje zelene oaze, koje možete urediti potpuno raznovrsno, i tako stvoriti nekoliko mini vrtova sa različitim atmosferama. Takođe, dobijate i sopstveni mali lavirint, koji će sigurno predstavljati nepresušni izvor zabave za klince, a vas povremeno podsjetiti na omiljene britanske filmove i serije.

Bojama i mirisima dodajte zvuk

Uz lijepe pločice, cvijeće, drveće i ukrase imaćete harmoniju boja i mnoštvo mirisa. Međutim, postoji još jedan element koji vam možda na prvu ne djeluje kao dekor bašte, ali mnogo znači za njen puni doživljaj, a to je zvuk. I postoji više načina kako da unesete zvuk u svoje dvorište.

Mnogima omiljeni je voda. Bilo da ste sebi priuštili malu fontanu ili ste u svojoj radinosti napravili njenu originalnu improvizaciju, zvuk vodotoka je nesporno jedan od najljepših za svaki vrt. Tamo gdje su biljke nalaze se i životinje, što ima svoje prednosti i mane. No, ako ste više prirodnjački tip, pravilnom selekcijom biljaka koje ćete posaditi možete da privučete pčele ili ptičice, čije zujanje ili pjevanje će donijeti potpuno novu dimenziju vašem malom odmaralištu.

I same biljke mogu da budu vaše „muzičarke“, poput bambusa, recimo, koji će ugodno šuštiti i lupkati na povjetarcu. Strujanje vazduha možete da iskoristite i tako što ćete od stakla, keramike, drveta ili metala napraviti vjetrena zvona, a osim izbora u zvuku koji ćete na kraju dobiti, ona vam omogućuju i da svom vrtu dodate još jedan atraktivan ukras.

„Solarno jaje” visoko je pet metara i optočeno je pločicama od čistog zlata, a ono što je neobično je njegov položaj. Izgleda kao da je neka džinovska ptica snijela jaje u sredini velike snježne poljane u blizini švedskog grada Kiruna.

Bilo je poklon stanovnicima tog područja koji su bili primorani da napuste svoje domove zbog štete za okolinu prouzrokovane višedesencijskim iskopavanjem gvožđa.

Za dizajn zlatnog jajeta bio je zadužen švedski arhitektonski studio “Bigert & Bergström” koji je angažovan za projekt izgradnje spomenika naselju koje je tu postojalo prije masovnog preseljavanja stanovništva. Ideja od koje su arhitekte pošle bila je kreiranje novog centralnog mjesta na kojem se građani mogu okupljati i koje će istovremeno podsjećati na skulpturu.

Sveukupna struktura izrađena je od ukupno 69 ploča nepravilnog geometrijskog oblika sa površinom koje se spajaju u obliku jajeta i imaju efekt refleksije. Ovaj efekt upotrijebljen je prvenstveno kako bi se skrenula pažnja na potrebu za zaštitom prirodne okoline i kao upozorenje na klimatske promjene.

Enterijer priča potpuno drugačiju priču od spoljnjeg dijela i u potpunosti je izrađen od borovog drveta. U središtu se nalazi ručno izrađena peć na drva koja je smještena u gvozdeni kavez napravljen u obliku srca. U kavezu se nalazi kamenje koje može sprovoditi toplotu jačine između 75 i 85 stepeni.

U nordijskim kulturama saune su sveta mjesta na kojima se ljudi okupljaju kako bi razgovarali o raznim manje ili više bitnim temama, tako da ne čudi što poslužila kao novi simbol lokalne zajednice.

Proces nastanak ideje i izgradnje jajeta možete pogledati u sljedećem videu:

Izvor: kucastil.rs

– Izvol’, momak – reče Đuro, treća generacija državnih činovnika, grlat čovjek okrugloga lica i okruglog stomaka, sada malo zadihan od spuštanja niz stepenice zgrade gradske uprave.

– Dobar dan. Trebalo bi da ovjerim neke dokumente, ali vaš prostor nije prilagođen i arhitektonske barijere nisu uklonjene, pa nisam u mogućnosti da uđem, kao što vidite – izdeklamova student Dimitrije, mamin Mita, i pomalo suvišno kažiprstom podsjeti na postojanje četiri točkića ispod svoje zadnjice.

– Sa'ćemo mi to riješ'ti. Vojo. Vojkane! Zov’ Zoru, rec’ joj d'imamo jednog invalida ovdje! Sa'će Zorica.

– Izvinite, molim Vas da ne koristite taj termin, jer on zaista nije adekvatan u 21. vijeku.

– Izvin’, momak. Ovaj, imamo, znači, jednog momka s posebnim potrebama, nek požuri Zora!

– Izvinite, ali ni taj izraz nije pogodan. Znate, mi nismo više osobe s posebnim potrebama. Mislim, nismo nikad ni bili, jer, vidite, potrebe su iste, samo je način njih…

– A ko ste sad?

– Molim?

– Veljo’, ko ste sad?

– A s-sad… sad smo osobe sa invaliditetom!

– Vojo, ipak je u pitanju jedan sa invaliditetom! Napomeni Zori, da ih ne pomiješa! Sa'će Zorica – reče Đuro i zaputi se nazad ka započetom tiketu za kladionicu.

– Hvala – pobjedonosno se osmijehnu Mita, invalid sa potrebama i invaliditetom, zadovoljan svojim malim doprinosom velikom cilju, i ostade tako ponosno nasmijan na svježem vazduhu još 15-ak minuta, čekajući Zoru, koja je taman bila pristavila džezvu.

Ovaj razgovor se, istini za volju, nije odigrao ni u jednom gradu u BiH. Ili jeste, u skoro svakom od njih.

Naime, u svakom kutku ove nadasve zabavne države postoji po nekoliko Mita, Đura i Zora, kojima mnogo šta nije zajedničko, sem jedne, vrlo važne stvari – potpunog odsustva kontakta sa realnošću.

Da je Mita, kojim slučajem, u Americi, ili barem Austriji, gdje je skoro sve već prilagođeno i obezbijeđeno ljudima poput njega, bilo bi sasvim smisleno da se na ulicama bori za političku korektnost i poželjnu lingvistiku. U Bosni, gdje se na ulici nalazi zato što ne može da uđe nigdje, može bit’ da postoje bitnije teme.

Da su, pak, Đuro i Zora tamo, oni bi sigurno bili na ulici, jer bi im sa postojećim stepenom razumijevanja sopstvenog posla i penisobolje ka učenjem istog možda povjerili metlu za čišćenje, ali i to uz nečiji nadzor.

No, srećom po veselu družinu, svi su oni ušuškani u kotline brdovitog Balkana, a one trpe svašta.

Recimo, to da se informacija o uvođenju prevoza prilagođenog invalidskim kolicima u periodima od 7 do 11 i od 15 do 17 časova radnim danima smatra hvale vrijednom viješću. Jerbo svak zna da invalid sa potrebama i invaliditetom samo ide kod doktora i u školu (najdalje srednju), a ovih zaposlenih ima taman toliko da se svo troje mogu razvesti od tri do pet. I što bi onda neko plaćao vozača u dvije smjene, k’o da će ti, takvi putnici ići na, recimo, neki poslovni sastanak, večernji festival ili, ne daj ti bože, u kakav izlazak, u gužvu?!

A i bolje išta nego ništa, kažu ljudi. Ono, jest’, imala je Banjaluka prije tri godine savremen prilagođeni prevoz, koji je šljakao u dvije smjene (bez vikenda, naravno, nećemo pretjerivati). Ono, jest’ i da jedan Zagreb ima 10 takvih kombija, dostupnih 18 časova dnevno, plus vikendima. Al’ bolje opet išta nego nekad svašta, pa onda ništa. Kažu ljudi.

Ustavna sloboda kretanja se ionako može ostvarivati u intervalima, kao što se može praktikovati i samo na pojedinim linijama gradskog prevoza, gdje su autobusi koji mogu da „čučnu“ i spuste se do trotoara, kako bi se kolicima ušlo u njih. Ove ostale ulice, to svakako i nisu neki zanimljivi dijelovi grada, ne valja se svugdje ni zavlačiti, jelte.

Destinacije su svakako unaprijed filtrirane, jer je sužen i izbor fakulteta koji se mogu funkcionalno studirati, pa samim tim i poslova kojima se invalidi sa potrebama i invaliditetom mogu poslije baviti, odnosno radnih mjesta na koja mogu putovati. Što je takođe smisleno, jerbo svak zna da se oni i zapošljavaju samo u organizacijama i državnim organima koji se bave njihovim pitanjima. Nećete sigurno vidjeti nekoga od njih da je, šta ti znam, PR u marketinškoj agenciji.

Stoga je OK da ni danas nije riješeno pitanje ulaska u, recimo, Elektrotehnički fakultet. Jer, realno, šta će invalidi sa potrebama i invaliditetom na fakultetu koji im omogućava da se lako zaposle, skinu s grbače države, dobiju profesiju koja ne zahtijeva fizičku agilnost i znanje s kojim mogu zarađivati od kuće?

Isto tako nemaju šta da traže ni u Banskom dvoru ili jedinom gradskom bioskopu, jer, hajmo iskreno, kulturom se kod nas ne zanimaju ni ovi što hodaju na dvije noge. U zgradu gradske uprave su dobrodošli samo najtvrdoglaviji, koji ne odustanu ni kad vide da je platforma za kolica stavljena iza štoka, tako da joj se ne može ni prići osim tehnikom kosog hica, a takvih je dimenzija da je mogu koristiti samo oni čija su kolica držala dijetu prethodnih mjeseci. Takvi se možda zalete i na biblioteku, gdje postoji još zabavnije rješenje, sa elementima alpinizma, pa se uz obrazovanje pobuđuje i sportski duh.

Ovako inspirativnom okruženju doprinose i njegovi glavni akteri, ti invalidi sa tim potrebama i tim invaliditetima. Organizovani po principu trojki, što bi rekao pokojni Bata Stojković, rascjepkali su se u 44,2 udruženja po kvadratnom kilometru, pa galame jedni na druge preko ulice (jer s trotoara ne mogu da siđu) i svojski se trude da se ni oko čega ne usaglase, ne bi li opšta zabava potrajala još duže.

Sad, pošteno govoreći, Banjaluka zaslužuje i pohvale. Pohvale za činjenicu da su na skoro svim trotoarima u širem centru grada postavljene pristojne rampe za kolica, čime se drugi veći gradovi u BiH ne mogu pohvaliti. Za činjenicu da postoje uređeni prilazi i dvorani „Obilićevo“ i dvorani „Borik“, ali i Muzeju savremene umjetnosti, Domu omladine, Dječijem pozorištu i Gradskom pozorištu „Jazavac“. Za to što se može do velike scene Narodnog pozorišta i velike većine Muzeja Republike Srpske. Do mnogo više fakulteta danas nego prije šest-sedam godina.

Isto tako, pohvale zaslužuju i neke organizacije i pojedinci, koji se, umjesto mlaćenjem prazne slame i omlećivanje motki, bave ozbiljnim zaletanjem na vjetrenjače i, bogami, prosječnom brzinom kolica od 6 km/h ponekad dođu do korisnih i vrijednih rješenja od šireg značaja.

Međutim, išta i ništa, u 21. vijeku, u ovim pitanjima, zaista više nisu opcije o kojima treba diskutovati. Niti „princip Mite, Đure i Zore“ može da se smatra korektnim stavom. Jer za većinu pomenutih stvari, a i mnogo njih koje nisu stale u ove redove, treba samo malo više mućkanja glavom i malo manje penisobolje.

Ko tvrdi suprotno, podsjetio bih samo da je, pri pretvaranju kasarne „Vrbas“ u Univerzitetski grad, jedina zgrada u tom kompleksu sa već postojećim prilazom za invalidska kolica dodijeljena – Fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta.

Eto, to se desi kad Zori daju dokumente prije nego što popije kafu.

Biljana je u danu prepunom obaveza i sa slomljenom rukom pronašla vrijeme da porazgovaramo i da samo za čitateljke Lole otkrije neke zanimljive detalje iz svog privatnog, ali i poslovnog života. Na ugodnih tridesetak stepeni, još ugodniji razgovor, puno novih ideja, inspiracije i pozitivne energije.

Diplomirala je na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci i sve vrijeme studiranja mislila je da će se baviti kontruktivnim sistemima i projektovanjem, ali život je odveo u potpuno drugom pravcu – uređenje interijera. Kaže da je to idealan način da spoji dvije velike ljubavi – ljubav prema arhitekturi, dizajnu i modu te da izrazi svoju kreativnost. Skoro pa me nije iznenadilo kada je rekla da se profesionalno bavila manekenstvom dok je bila mlađa i to dugi niz godina. Njen prvi susret sa kastingom je bio kada je imala devet godina i tim se bavila sve do završetka studija arhitekture. Stekla je i dobra i loša iskustva, ali sve bi opet ponovila, jer je za taj period života vežu lijepe uspomene. Kaže da u Banjaluci nema pravih modnih agencija, čak i one koje su postojale u vrijeme dok je bila studentica sad su prerasle u agencije koje se bave isključivo hostesama i njihovim “iznajmljivanjem” za različite promocije i događaje.

“U moje vrijeme je bilo malo drugačije. Da, i tada su postojale bolje i lošije agencije, ali generalno se potencirala priča modne agencije gdje su djevojke zaista radile šutinge, reklame i snimanja, ali s vremenom je interesovanje za to opadalo i te agencije su se pretvorile u nešto sasvim drugačije – više ih ne prepoznajem” i dodaje kako je to surov sistem za mlade djevojke te savjetuje da budu jako oprezne prilikom angažmana. Biljana je dosta dugo radila i kao instruktorica te je u tom periodu “stvorila“ neke jako uspješne i danas popularne i tražene manekenke.

“Ja sam uvijek smatrala da je zadatak instruktora i direktora modne agencije da prepozna ono najbolje u nekoj djevojci. To mogu biti oči ili usne, može biti tijelo ili pozitivna aura – bitno je prepoznati i izvući maksimum od takve osobe, ne dopustiti da nešto lijepo ostane u sjeni”.

Generalno, još uvijek vjerujem da postoje dobri i pozitivni ljudi i prema svakoj novoj osobi koju upoznam imam isti stav, a to je da je dobar ili dobra dok se ne dokaže drugačije. Treba vjerovati u ljude, to je jedini način za održavanje pozitivnog duha.

Biljana radi kao konsultant za dizajn i uređenje u Casa Bianca prodavnici namještaja od samog osnivanja – kako je rasla firma, tako je rasla i ona sama. Neke stvari koje su se prije pet godina činile nemoguće i neostvarive sad su sastavni dio njenog radnog dana. Uživa u poslu, radi i kad ne mora, jer je to ispunjava. Ima svoje male rituale kada je u pitanju dizajniranje i opremanje nekog prostora: “Prije svega, volim kad imam priliku da upoznam tu osobu. Sve moje konsultacije prije samog projektovanja počinju sa odlaskom na kafu ili ručak, trudim se upoznati klijenta iz različitih uglova, ne samo na osnovu izraženih želja za temu i boju u stanu. Nakon toga sjedam i crtam, pravim idejno rješenje kroz 3D nacrte da bi što više približila osobi kako bi sve to trebalo da izgleda. Naravno da su želje klijenta na prvom mjestu, ali trudim se ostaviti i neki svoj lični pečat u svakom projektu – nešto što govori da je to uradila Biljana Novaković”. Najponosnija je na činjenicu da se apsolutno nikad ne reklamira i sve što radi, radi na osnovu preporuke zadovoljnih klijenata.

Otkrila mi je različite zanimljivosti i anegdote s kojima se susretala tokom ovih godina. Jednom prilikom je u isto vrijeme radila projekte za uređenje dva stana i to razvedenom bračnom paru. Bilo je tu situacija u kojima je dolazila u sukob sa izvođačima radova koji su postupali potpuno suprotno od onog kakav je prvobitni nacrt do djevojke koja je tražila potpuno identičan stan kao što ima i njena drugarica.

“Sve su to zanimljive situacije sa kojim naučiš da se nosiš s godinama. Nekad je malo teže, nekad malo lakše – zavisi od klijenta do klijenta. Rijetko kad odbijam da nekom uradim nešto, ali ima i takvih situacija i obično je u pitanju izraženo nepoštovanje mene i mog posla”.

Pitala sam je da li je teško biti žena u svijetu uređenja dizajna i arhitekture generalno i odgovorila mi je da pomalo zna biti čudna situacija kada se ona pojavi negdje na gradilištu gdje je dožive kao malu i krhku djevojčicu, a za koju se kasnije ispostavi da je u stvari nadležna za sve to. “Mislim da muškarci bolje prolaze u ovom poslu zato što ne primaju sve tako srcu kao što to rade žene. Ja sa sa svakim projektom saživim i doživljavam ga lično, čak i danas nakon toliko godina, mogu da se sjetim svakog odrađenog stana, jer sam u njega pored znanja i vremena uložila i svoju emociju” i dodaje kako su muškarci u stanju da bolje iskoriste date situacije i poslovne prilike, ali da se ona lično nije susrela sa tim da joj projekat nije odobren samo zato što je žena. “Vjerujem da ima takvih situacija, na žene se gleda kao na slabija bića sve dok ne dokažu drugačije – a dokažu”.

Biljana je za Lolu podijelila i na šta to treba obratiti pažnju kada je u pitanju uređenje malih stanova.

“Što je manji stan veći je izazov za njegovo opremanje. U samom procesu planiranja treba obratiti pažnju na tri ključne tačke: multifunkcionalnost namještaja, veći prostor za skladištenje i vizelno povećanje prostora. Na početku projektovanja, kada tek uzmem grafitnu olovku u ruku, bavim se funkcionalnošću prostora. Namještaj koji osmišljavam treba da ima dvostruku funkciju, na primjer trpezarijski sto po potrebi može da bude i radni. Kauč može da postane krevet za spavanje, kuhinja kao zgodan prostor za odlaganje sitnica i slično.

Odabir dobrog majstora može da uštedi vrijeme i novac, a itekako smanji glavobolje i nerviranja kada se naručeni namještaj isporuči, a kasnije i koristi. Za garsonjere se namještaj dizajnira od poda do plafona uz maksimalno iskorištavanje dostupnog prostora. Vrlo je bitno razmišljati o svim sitnicima, kućanskim aparatima i uređajima koje će se koristiti svakodnevno. Ako u samom startu pronađete pravo mjesto za dasku za peglanje, peglu ili usisivač olakšaćete sebi svakodnevno funkcionisanje i omogućiti da garsonjera izgleda urednije i funkcionalnije.

Pravilnim odabirom boja, vizuelno ćemo dobiti kvadrat više. Preporuka je da zidovi  budu bijeli ili u svjetlijoj, zemljanoj nijansi. Namještaj takođe, s tim da je prijedlog da namještaj koji najviše koristite bude u nekoj od tamnijih hladnijih boja na primjer, kauč i stolice. Podovi obavezno trebaju biti u neutralom, svijetlom tonu. Na kraju opremanja, posvetite se detaljima i sitnicama, jer oni će najviše govoriti o vama. Tu budite slobodni i izaberite neku od svojih omiljenih boja – neutralne podloge to dozvoljavaju. Cijeli prostor će na kraju djelovati ‘obojen‘ upravo u taj ton”.

Saznala sam dosta novih stvari kada je u pitanju proces uređenja stana, nasmijala se na zanimljive situacije i dobila nekoliko korisnih savjeta i jedno mogu da vam kažem za kraj, ljubav je pokretač svega dobrog i lijepog u životu. Biljana je dokaz za to.

A ako i vama treba njen savjet, potražite je na linku Biljana Novaković. Imate našu najtopliju preporuku.

Dabogda crko, a vjerovatno i jeste, onaj ko je smislio da:

PAMETNIJI POPUŠTA.

To je najgluplja poslovica koju je neko mogao usvojiti i izvor je zla neviđenog. Prije svega, neprecizna je. Vjerovatno je neka lijena skraćenica od mudrosti ” Sa budalom se ne raspravlja”. Ta je dobra. Budalu ne možeš ubijediti ništa. Ne raspravljaš se nego radiš po svome. I to je ogromna razlika u odnosu na ovu prvu.

Znači, fora je budali ne popusti nego istrajati u namjeri, bez da imaš moralnu obligaciju da budali objašnjavaš zašto nešto radiš. Pametniji popušta je jedna notorna glupost koja prostom logikom stvari dovodi do toga da budale u jednom trenutku odlučuju o svemu, od kakve se cipele nose te godine do ko će ti vladati zemljom 20 godina, jer kad budale već glasaju, ja ću pametniji ostati kući, eto neka budale sprovode svoje…

Ugasim automobil, upalim Instagram i lagano se zavalim u sjedište odlučna da jednom istjeram neku pravdu na konac. A, onda je gospođa, za koju će se ispostaviti na kraju priče da ne zna vratiti unazad automobil, počela da obasipa poslovicama kojima su nas budale kolektivno ubile u pojam. Umjesto da nam odmah kaže da ne zna, što bi nam svima uštedilo živce i vrijeme pa bismo se solidarisali, prvi argument koji je gospođa potegla je bilo da ona nije u ušla u zabranu, jer ona je starija, a:

STARIJI JE UVIJEK UPRAVU.

Stoji onaj znak za zabranjeno skretanje i otužno je slušam dok me časti epitetima balavice. Onda istom analogijom gospođa zaključi da sam i nevaspitana i da se ja trebam vratiti jer sam mlađa. Rekoh joj da saobraćajni propisi ne rade po principu starijeg vozača. Naravno, gospođa se tu sjedi mojih učitelja, vjeroučitelja, roditelja i svih onih koji me nisu lijepo odgojili.

Eto, još jedna poslovica koja nas je dotukla. Odgajanjem djece preko pet godina potpuno neobjektivnom i nenormalnom poštapalicom da je neko pametniji i upravu samo zato što je stariji, slijepo vjerujući u tu, već u genetski nam kod ugraviranu poštapalicu smo se doveli do toga da nam mladi ljudi u zemlji sjede i mire se sa stvarnošću koju su nam ostavili oni stariji koji su prvi popustili pred budalama. Jer stariji znaju bolje, pa ćemo čekati da oni nešto naprave, da se šta može uraditi već bi to stari ljudi radili.

Koliko god zvučalo bezobrazno, legenda o starcima koji su uvijek u pravu je potpuna budalaština ničim osnovana osim željom da se nametne autoritet koji se ne preispituje. Sreća pa uvijek postoje bezobraznici koji se suoče sa stubom srama pa izmisle sijalicu iako im je deda koristio svijeće, izmisle penicilin iako se umiralo časno od upale grla… Međutim, insistiranje u odgoju da se nepropitivanje stavova starijih tretira kao pohvalna osobina dovelo nas je do tačke u kojoj sada jedna cijela generacija, skupa sa ovima iza njih, se vraćaju u rikverc jer su stariji uvijek u pravu pa i kada uđu u zabranu – vraćaj se nazad jer oni znaju šta rade.

I dok ja tako zavaljena u sjedište gledam gospođu kako grana rukama ispred auta i razmišljam o poslovicama, vidim da su se ljudi iza mene lagano počeli vraćati unazad duž cijele ulice. Izdajice. Popuštaju. A, možda samo žure. A, možda su ih naučili da:

AKO IH NE MOŽEŠ POBIJEDITI, PRIDRUŽI IM SE!

Ne znam da li je iko pokušao ovu idiotsku poslovicu prevesti na stvarnost. Ako ne možeš pobijediti fašiste – postani jedan od njih. Ako ne možeš pobijediti kriminalce, postani jedan od njih…

Ova je bezazlena ako se ne možeš dogovoriti sa prijateljicama gdje ćeš na sladoled, ali istina je da danas ova poslovica važi kao ideja vodilja kroz život na Balkanu, pa tako svako malo svjedočimo učlanjivanju pametnih ljudi u neke čudne političke opcije, jer su vođeni ovom poslovicom odlučili da ne pokušaju pobijediti kolonu koja nas vraća unazad, nego im se pridružiti nadajući se da će promjene praviti iznutra i bar diktirati kojom brzinom se kolona vraća u rikverc.

Ovim sloganom životnim su se poveli oni koji su kupili i orintološku poslovicu koja je od većine nas napravila neambiciozne oportuniste:

BOLJE VRABAC U RUCI, NEGO GOLUB NA GRANI.

Realno, najbolje je ne hvatati ptice nikako. Za njih je sloboda. Nije im mjesto u našim rukama. Ali, kad prevedemo ovu oportunističku, komfortzonašku poslovicu na svakodnevni jezik dobićemo onu “Samo neka ne puca!”. Samo neka se goropadnica ne dere.

To je ona u kojoj se zadovoljiš mrvicama, činjenicom da si živ i zdrav (u mom svjetonazoru Božijom voljom, a sigurno ne voljom ovog naroda). Bolje se vratiti unazad cijelom ulicom, cijelo jedno stoljeće vratiti zemlju unazad, nego se baviti bahatom ženom koja prijeti da će otkidati retrovizore. Bolje glasati za bahate goropadnike i goropadnice jer to smo naučili kao i na ovog kolibrića, a ne vrapca od države u ruci, nego sanjati goluba koji je član, recimo, EU.

Bolje među vladajuće, državnog posla se latiti nego sanjati svoje snove… Jer su nas ubijedili da golubovi ne postoje i da će kolibrić narasti ako ga budemo tovili. Ne diraj ništa, ne bavi se granama, šuti, sjedi, ne mijenjaj ništa, pobjeće ti i taj kolibrić od države, entiteta… Vjerujemo da je to istina jer smo samouvjereno ubijeđeni da je istina očita pošto su nas od kako smo progovorili učili da znamo otkriti laž, jer:

U LAŽI SU KRATKE NOGE!

To je laž. Sama poslovica je laž i stara je kao Grčka. Laž ima noge kao Lepa Brena. Trči bolje nego Amel Tuka. Trči graciozno, brža je od svjetlosti, ljepša je od svake istine. Laž opstaje generacijama, širi se kilometrima. Dočekana je svuda fanfarama.

Istinu o tome da nam je svake godine gore i gore je teško vidjeti, a još teže prihvatiti. Ovu je poslovicu smislila neka bezobrazna budala da bi uvjerila ljude da je laž lahko otkriti i poslala ih da spavaju mirno ubijeđeni da će prepoznati kratkonogu laž ako ih zadesi. Tako živimo generacijama vjerujući da nismo naivni i da nas niko ne laže.

I da se vratim na početak, ovi pametni, što znaju da to nije tako, odavno su popustili budalama.

Zato nisam htjela da se vratim bahatoj tranzicijskoj skorojevićki. Iz devetog pokušaja, nakon dvadeset minuta se vratila pet metara nazad, pustila mene, vratila se u zabranu i zaglavila neku novu žrtvu. To je bila mala pobjeda za lokalni saobraćaj, ali velika pobjeda za mene koja se od tog dana zaklela da ne popušta budalama.

Ako na raspolaganju imate samo jednu prostoriju koju treba da koristite kao spavaću, dnevnu i radnu sobu i u istoj kuvate i dočekujete goste – nije lako, ali ni nemoguće. Prije svega, sagledajte prostor iz svakog ćoška, izmjerite i razmislite šta je ono što vam je najpotrebnije. Prvi korak koji će vam omogućiti da racionalno i funkcionalno uredite prostor je izrada nacrta prostorije i idejna rješenja.

Male prostore vizuelno će povećati svijetle, hladne i nenametljive boje na svim površinama, a posebno na zidovima. Nakon što “povećate” prostor pomoću hladnih boja, stvorite kontrast upotrebom detalja u toplijim bojama. Izaberite jednu boju i prema njoj odredite ostale, ali trudite se da ne koristite više od tri različite u malim prostorima. Tapete, prekrivači, zavjese i paravani najbolje je da budu jednobojni, ali ako se odlučite za uzorak neka to bude nešto decentno.

U malim stanovima, najbolje je da svi podovi budu isti ili barem u istoj boji, jer se na taj način dobija osjećaj kontinuiteta prostora.

Upotreba namještaja manjih dimenzija neće nužno pomoći, ali manji broj komada namještaja hoće. Ako se ne možete odreći trosjeda onda neka barem bude u istoj boji kao pozadinski zid, jer vizuelno će tako da izgubi na veličini. Kod kupovine kauča i kreveta, najbolje je da birate one skladištem na dnu gdje možete čuvati stvari koje ne koristite toliko često. Kreveti i stolovi koji se “spuštaju” iz ormara su od velike pomoći, jer ih lako pospremite kad završite sa korištenjem.

Osvijetljenje prostora služi stvaranju osjećaja prostranosti i prozori u malim prostorijama trebaju biti što veći te ih nije dobro zaklanjati tamnim i teškim zavjesama. “Oslobodite” prostor, neka bude što više dnevnog svijetla i “prirodnih” boja.

Kupujte namještaj izrađen po mjeri da biste što bolje iskoristili raspoloživi prostor. Minimalistički komadi namještaja u vidu komode ili police mogu poslužiti da vizuelno “pregradite” prostoriju, a ako nemate prostora za gipsane pregrade, paravani od plafona do poda bi mogli biti rješenje. Ključ je u stvaranju velikog prostora sa više “dijelova”. Male prostore ne pretrpavajte sa previše detalja, jer mogu dovesti do toga da sve izgleda manje nego što jeste.

U malim prostorijama najbolje je da “bježite” od sitnih ukrasa i detalja – koristite velike okvire za fotografije koncentrisane na jednom zidu umjesto da postavite nekoliko malih po cijeloj sobi. Dizajneri interijera najčešće preporučuju upotrebu što neutralnijih, zemljanih nijansi uz poneki detalj “jake boje” za stvaranje kontrasta. Velike i male pletene korpe su idealne za odlaganje sitnica, a uvijek ih možete staviti u neku od ladica ili dio ormara. Ogledalo se trudite držati na zidu, cipele u cipelaru, eventualno u kutijama u ormaru ako za to imate prostora. Izbjegavajte i male jastuke, šareno posuđe i puno stolica. Prvo pravilo uređenja malih prostora je jednostavnost i ako nemate priliku za stručno mišljenje i nacrt, nadamo se da će Lola da vas inspiriše kako i šta dalje da uradite. Ne zaboravite da su ipak bitni ljudi i oni su ono što čine vaš stan ili kuću ispunjenu toplotom.

Ovo posebno važi za zaposlene mame, kojima je nakon napornog radnog dana i brige o djeci potrebno malo vremena, kako bi zaronile u pjenušavu kupku i pomoću vode sprale stres sa svojih leđa.

Međutim, ljepota i udobnost kupatila nipošto ne smiju ići na štetu njegovoj funkcionalnosti. Prilikom odabira i postavljanja pločica, a zatim nabavke sanitarija i namještaja za vašu intimnu zonu, važno je voditi računa o usklađivanju praktičnosti i estetike.

Kako biste personalizovali kupatilo i u potpunosti ga prilagodili svom ukusu, predlažemo nekoliko trikova koji će učiniti da vam ovo bude omiljena prostorija u stanu. Pomoću različitog cvijeća možete znatno oplemeniti ovaj prostor, ali i učiniti funkcionalnijim. Biljke će obogatiti vazduh, ali i pokupiti vlagu iz vazduha, dok je o vizuelnom efektu suvišno i da govorimo. Najbolje biljke za ove namjene su bamsus, orhideje, aloe vera, filadendron, kao i paprat.

Da biste kupatilo učinili pozitivnim mjestom, potrebno mu je mnogo svjetla. Ukoliko dotok sunčevih zraka nije veliki, pobrinite se da pločice budu svjetlijih ili neutralnih boja, kako bi i prostor djelovao veći. Naravno, nemojte zaboraviti i ogledala koja znatno „otvaraju“ prostor. Pomoću vesele zavjese za tuš možete unijeti veliku količinu pozitivne energije i dodatno dekorisati svoj prostor.

Naravno, ne smijete zaboraviti ni organizaciju svih stvari koje držite u kupatilu, kako se vaš mali raj ne bi pretvorio u pravi haos. U staklenim teglicama možete držati štapiće za uši, sapune ili tufere od vate, dok četke za kosu i šminku možete staviti u malu, veselu kofu i zakačiti na zid.

Pošto polica nikada nije dosta, potrudite se da ih dovoljno nabavite, kako biste u njih spremili peškire, sredstva za čišćenje i sredstva za higijenu. Predlažemo da one budu otvorene, kako biste dodatno otvorili svoj prostor, ali se i lakše snalazili kada tražite određenu stvar.

Potrebe za prilagođavanjem kupatila svakoj osobi i različitim željama prepoznali su i domaći saloni, poput Baucentra Trgošped, koji je prema njima kreirao bogatu ponudu sanitarija i namještaj za kupatilo sasvim različitih stilova, kako bi svako mogao pronaći ono što mu najviše odgovara. U toku je i posebna akcija, u sklopu koje kupci do kraja jula na poklon dobijaju i visokokvalitetno Ceresit ljepilo za keramiku.