O sebi, poslovnim ciljevima, majčinstvu, iskreno i otvoreno.

1. Da morate da se predstavite u 4 rečenice, šta biste rekli: Ko je Sonja Tomaš?

Sonja je majka dvoje odrasle djece, ćerka, prijateljica koja se trudi da postigne sve zadatke. Docent je na Beogradskoj bankarskoj akademiji u Beogradu. Učestvovala je na projektima iz oblasti bankarstva i osiguranja, autor je ili koautor više od 40 radova, koji su publikovani u časopisima ili zbornicima radova sa naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Trenutno obavlja funkciju direktorice Ekonomske škole u Banjoj Luci, gdje s velikom predanošću radi na poboljšanju obrazovnog sistema primjenjujući inovativne projekte koji unapređuju obrazovni proces.

2. Poslovno ste vrlo angažovani, ne pristajete na kompromis, ali ste i privatno vrlo usmjereni na djecu. Kako kombinujete ulogu direktorice škole i majke dvoje odrasle djece?

Organizacija je moj temelj – ona mi omogućava da odredim šta je hitno a šta važno, i kako najbolje da iskoristim vrijeme koje imam. Prioriteti su mi jasni, porodica je na prvom mjestu, najvažniji stub, njihova podrška i razumijevanje mi daje snagu da prevaziđem izazove koje svaka od ovih uloga sa sobom nosi.

Posao koji radim zahtjeva posvećenost i fokus, kao i stalnu komunikaciju sa ljudima. Međutim, na kraju dana, kada pogledam na sve što sam postigla, znam da je ravnoteža između profesionalnog i privatnog života moguća, i zaista se ostvaruje u svakom osmijehu i uspjehu moje djece, ali i mojih učenika.

3. Krenimo od posla, kako je izgledao vaš razvojni put, na šta ste posebno ponosni u svojoj karijeri, a šta biste voljeli da ste uradili drugačije?

Moj razvojni put nije bio samo niz poslovnih titula i uspjeha, već kontinuirani proces ličnog i profesionalnog usavršavanja. Na svakom koraku sam učila, istraživala i sticala neprocjenjivo iskustvo, koje sam s ljubavlju prenosila u svaki segment mog rada. Posebno sam ponosna što sam uspjela ostvariti svoje ciljeve uprkos brojnim izazovima.

Moja životna priča je dokaz da se, uz jasno definisane ciljeve, trud i volju može postići sve, čak i uz obaveze koje dolaze sa majčinstvom. Kad bolje razmislim ništa ne bih mijenjala. Svaka odluka, zalaganje, projekat u Ekonomskoj školi, pomogli su mi da stvorim savremeno okruženje koje inspiriše i motiviše naše učenike, iskustva stečena radom u obrazovanju su mi od velike pomoći i u vaspitanju moje djece.

4. Bili smo, uvjerili se, Ekonomska škola na čijem ste čelu jedan cijeli mandat, dobila je sasvim drugi izgled, drugu energiju, druga pravila. Čime se vodite u rukovođenju jednom obrazovnom ustanovom? Koliko je sve to izazovno?

U vođenju škole, moje vodilje su inovacija, timski rad i neumorna posvećenost kvalitetu obrazovanja koje nudimo. Duboko vjerujem u važnost prilagođavanja obrazovnog sistema ambicijama i potrebama učenika. U doba brzih promjena i digitalizacije, kao direktorica, stavljam akcenat na nove pristupe kako u obrazavonju tako i u razumijevanju mladih.

Veoma je zahtjevno održati korak s vremenom, ali upravo to čini moj posao uzbudljivim i interesantnim. Moj tim i ja se trudimo da naše učenike naoružamo znanjem, vještinama i da ih pripremimo za izazove koje nosi sutrašnjica. Mada, da budem iskrena, ponekad je veoma teško ispuniti očekivanja radnih kolega, učenika i njihovih roditelja.

5. Stalno se žalimo na nove generacije. Evo, šta nam vi kao neko ko učestvuje u odrastanju toliko srednjoškolaca, ali i kao majka punoljetnog dječaka možete reći o nekim novim klincima?

Gledajući nove generacije, vidim neiscrpnu energiju, kreativnost i potencijal koji me iznova inspiriše. Oni su digitalno pismeni, prilagodljivi i željni znanja, ali su istovremeno izloženi brojnim digitalnim sadržajima koji im odvlače pažnju, stoga je moj zadatak da obrazovni sistem učinim podsticajnim za njihov dinamičan svijet.

6. Šta je osnovna razlika između našeg školovanja i njihovog danas?

Razlike između našeg školovanja i školovanja novih generacija se ogledaju prvenstveno u pristupu u učenju ali i u primjeni savremene tehnologije. Dok smo mi više vrednovali memorisanje i pasivno učenje, današnji učenici su u centru aktivnog i eksperimentalnog učenja, uz tehnologiju koja im je duboko integrisana u svakodnevni život i procese učenja.

7. Šta su vam planovi u novom mandatu?

U prethodnom mandatu fokusirala sam se na kreiranje stimulativnog okruženja za učenike.  Kroz razne investicije naša škola je postala moderna škola koja posjeduje dnevni boravak za učenike, informatičke kabinete sa savremenom opremom, kabinete stranih jezika, fiskulturnu salu, vanjsko igralište, biblioteku i čitaonicu.

U narednom mandatu želim da nastavim sa investicijama, ali akcenat ću staviti na podizanje kvaliteta nastavnog procesa. Smatram da nam nije dovoljno biti samo stimulativna i moderna škola, ukoliko adekvatno ne ispunimo svoj osnovni zadatka, a to je vaspitanje i obrazovanje naših učenika.

8. Moramo se dotaći i malo privatnog života. Šta vam je bio najveći izazov u odgoju vaše djece? Šta bi bila vaša poruka svim djevojkama koje su rano dobile djecu?

Bilo je dosta izazova u odgoju moje djece, ali najveći izazov je bio postaviti im jasne granice, vaspitati ih, biti im uzor, majka, i bezuslovna podrška na njihovom putu odrastanja. Trudim se da svojoj djeci budem najbolji mogući primjer, i njihov najveći oslonac. Volim svoje vrijeme provoditi sa njima, drago mi je što sam im prijateljica,i često se zezamo kako su privilegovani što im mama nije dosadna (smijeh).

Budući da sam se ja rano ostvarila kao majka, kada nisam imala jasno definisan profesionalni put, mladim majkama bih poručila da ne odustaju od svojih ciljeva, nema neostvarivih ciljeva, da budu istrajne, samostalne i nezavisne, ma koliko je nekada to sve teško uskladiti.

9. Kako vaša djeca danas gledaju na vas? Da li njima predstavlja teret vaša javna izloženost i činjenica da ste na tako odgovornoj funkciji?

Često moja djeca i ja razgovaramo na ovu temu, sve ima svoje dobre i lose strane. Sa jedne strane su ponosni na mene i prija im, posebno jer su oboje još uvijek učenici. Dok sa druge strane postoje mnoge stvari u kojima im predstavljaja teret i pritisak. Vjerujem da je to dilema sa kojom se suočavaju sva djeca čiji su roditelji na odgovornim funkcijama.

10. Da li mislite da žene i muškarci prolaze jednako težak put do uspjeha?

Put do uspjeha nije lak ni za koga, postoje brojne prepreke sa kojima se suočavaju podjednako i muškarci i žene, ali činjenica je da trudnoća i majčinstvo zahtijevaju od žena da balansiraju između profesionalnog napretka i porodičnih obaveza. Svjedoci smo da postoji veliki broj uspješnih žena koje su danas tu gdje jesu upravo jer su uspjele pronaći taj balans.

Iako se društvo konstantno mijenja i napreduje ka ravnopravnosti, još uvijek postoje nevidljive barijere koje ženama mogu otežati put, ali težina puta najviše zavisi od individualnih sposobnosti, upornosti i istrajnosti kako za žene tako i za muškarce.

11. Gdje Sonja vidi sebe za 10 godina?

Za deset godina, vidim se kao majku, koja ne samo da je svojoj djeci pružila ljubav i podršku, već i koja ih je usmjerila na put ka ličnom i profesionalnom ostvarenju. To mi je ujedno i najvažniji životni zadatak.

Takođe, vidim se kao osnivač organizacije koja će pružati značajan doprinos društvenom razvoju i promovisati prave vrijednosti, sa akcentom na uspješno roditeljstvo i obrazovanje, nešto što sam prepoznala kao ključno tokom godina rada u obrazovanju i u interakciji sa učenicima i njihovim roditeljima.

Žena na podu grli svoja koljena, plače u skupocjenom džemperu od kašmira dok joj se pramenovi ofarbane kose zapliću u suze, a u pozadini vidimo njenog muža kako odlazi i agresivno zatvara vrata za sobom.

Svima nam je poznat ovaj arhetip. Ali šta je ona to uradila da se dovede u ovu situaciju? Radila je previše, išlo joj je previše dobro i zarađivala je previše novca da bi bila ikome od koristi u romantičnom odnosu. A on, emaskulirani muškarac, napušta prostor jer ne može da kontroliše svoje impulse.

Žena je sve to zaslužila, zar ne? Svi znamo kakve su te uspješne žene – žedne moći, emotivno nezrele, frigidne, nesposobne da vole i nezainteresovane za seks. Nije ni čudo što je odlučio da je ostavi!

Ovo je poruka koju nam Holivud šalje – ako ste uspješna žena, ne možete da imate partnera jer će vaš uspjeh biti poguban za vezu. To je narativ koji pripisujemo Jennifer Aniston (The Morning Show).

Vidjeli smo ovaj arhetip i u seriji Fleishman in Trouble. Serija prati raspad veze između Toby Fleishmana (Jesse Eisenberg) i Rachel (Claire Danes). Kroz deset epizoda Rachelin uspjeh postaje glavni razlog za raspad njihovog odnosa. Njeni uspjesi su nadmašili njegove i bacili ih u sjenu, tako da je raspad veze bio neminovan.

Podsjetimo se i podzapleta u filmu Đavo nosi Pradu. Kada se Anne Hathaway napokon izbori za pažnju glavne šefice Meryl Streep, u tom trenutku njen momak gubi poštovanje za nju. Tu je, takođe, lik Nicole Mossbacher u prvoj sezoni serije White Lotus. Ona je u bračnim problemima kao i naše druge junakinje koje ne mogu da budu i uspješne i srećne u svojim odnosima.

Mogla bih da nastavim s primjerima iz filmova – How to Lose a Guy in 10 Days, The Proposal, No Strings Attached, A Marriage Portrait, ali mislim da je poenta jasna. Ako se u filmu pojavi uspješna i ambiciozna žena, možemo očekivati da će uskoro uslijediti scena u kojoj će ona morati da bira između zadovoljstva partnerskih odnosa i karijere. Ona će uvijek izabrati romantični odnos.

Sada i na Netflixu možemo gledati novi triler o toksičnom seksualnom odnosu na poslu, koji počinje u duhu igru i romanse sve dok Emily (Pheobe Dynevor) ne dobije unaprjeđenje na poslu. Dinamiku filma čine ljutnja njenog zaručnika Luke (Alden Elrenreich) i njeno samounižavanje da bi održala balans u odnosu.

Zašto i dalje u 2023. održavamo mit o ženi koja ne može da ima sve ili bar ono što je stekla svojim radom bez posljedica?

Možda je bitan kontekst u kojem se kreiraju i stvaraju ove serije i filmovi. Bez obzira na bolji položaj žene u Kaliforniji, procjene kada će muškarci i žene biti podjednako plaćeni u ovom sektoru je 2043. godina. Zamislite situaciju u kojoj Holivud stvara i jake muške likove koji mogu da isprate snažne žene na ekranima.

Mi izvlačimo poruku da žene ne mogu da imaju sve, ali zar nije u stvari činjenica da muškarci ne mogu da podnesu da žene imaju sve?

Možda je ona ta koja plače na podu, ali je on taj koji bježi jer ne zna kako da se nosi s tim. Ne zna da se nosi s ženom koja zarađuje više od njega. Nije samo problem o dvodimenzionalnim ženskim likovima, već i u narativu o ,,ugroženom muškarcu’’. Kako i sam Luke kaže na kraju serije Fair Play:,,Ja sam niko i ništa”.

Interesantno je da smo proveli čitavu deceniju pokušavajući da diverzifikujemo reprezentaciju žena na ekranima, ali smo zaboravili da postoji potreba i za boljim i kompleksnijim muškim likovima.

Dinamika moći u odnosima je često određena finansijskim statusom i zahtjeva rad partnera na odnosu. Da bi se uspostavio harmoničan odnos u kući ili u scenariju, važno je da se ne vodimo zastarjelim stereotipima ili pričama koje se ponavljaju. Konačno je vrijeme da se Holivud riješi ideje o ambicioznoj ženi koja doživljava krah romantičnih odnosa zbog uspjeha na poslu.

U isto vrijeme je važno da gradimo narative o muškarcima koji se ne osjećaju ugroženo zbog uspjeha njihovih partnerki. Kao što Carl (Harris Dickinson) kaže svojoj djevojci Yayi (Charlbi Dean Kriek) u filmu Triangle of Sadness :,, Ja ne želim da ja budem muškarac, a ti žena. Ja želim da mi budemo najbolji prijatelji. “

Napisao/la Alex Holder

Prevela: Iris Janković

1. Kao menadžer u okviru IT sektora, profesije koja se do skoro nije smatrala uobičajenom za žene, na koje ste izazove nailazili tokom svoje karijere?

Kada se osvrnem na svoje početke, posebno na period školovanja na Elektro-tehničkom fakultetu u Banjaluci i zasnivanja radnog odnosa, moram priznati da je situacija bila nešto drugačija nego danas i da je bilo manje žena, i na fakultetu i u IT profesiji generalno. To se promijenilo, tako da je sve više djevojaka i žena anagažovano u različitim segmentima elektrotehnike i IT-a.

Ja sam imala sreću da sam od početka bila okružena kvalitetnim mentorima, velikim profesionalcima i stručnjacima od kojih sam mogla mnogo da naučim i koji nisu imali predrasuda prema ženama u ovoj oblasti. Kao i u svakoj profesiji, trebalo je pokazati znanje i želju za učenjem, na taj način se najlakše stiče povjerenje, a i ide uzlaznom putanjom. Podrška kolega i poslodavaca je izuzetno bitna.

2. U kojoj su mjeri žene danas prisutne u oblasti IT-ja? Kako izgleda organizaciona struktura u vašoj banci u pogledu rodne ravnopravnosti?

Oko 75% cjelokupnog tima UniCredit banke Banja Luka čine žene. Na više od 60% rukovodećih pozicija u Banci nalaze se žene, a 50% Upravnog odbora Banke su takođe žene. Mogu reći da su žene sve prisutnije u IT sektoru, ne samo kod nas, nego i u regionu generalno. Istina je da su se u prošlosti poslovima u IT sektoru bavili pretežno muškarci, ali to zaista više nije slučaj. Sve je više mladih, obrazovanih žena koje su se specijalizovale baš za ovu oblast.

UniCredit banka značajno ulaže u ljudske resurse, jer nam je veoma važno da imamo dobar tim koji će postizati vanserijske rezultate, a istakla bih i činjenicu da mi u našem timu Informatike imamo šest devojaka i nadam se da će taj broj biti još veći.

Tako kontinuirano radimo na unapređenju kvaliteta života naših zaposlenih, poštujući različitosti i, naravno, promovišući rodnu ravnopravnost i pružajući različite vidove podrške u nekim od najvažnijih trenutaka u životu zaposlenih, kao što je plaćeno odsustvo za sve očeve, povodom rođenja djeteta.

Već godinama pratimo i vodimo računa da se uporedive plate zaposlenih ne razlikuju po polnoj strukturi, čime pružamo jednake šanse muškarima i ženama. Vjerujemo da podržavajuća atmosfera i ravnopravno društvo koje cijeni vještine i stručnost žena mogu donijeti veći rast i prosperitet za sve nas, zato radimo na podršci, isticanju i jačanju pozicije žene kroz globalne i lokalne programe razvoja i inkluzije.

Pomenula bih eksternu akciju s početka marta, kada su sve zaposlenice UniCredit banke Banja Luka odlučile da sredstva, namijenjena za kupovinu poklona povodom Međunarodnog dana žena, preusmjere na nekoliko udruženja žena, pod sloganom „Osnažujući jedna drugu, stvaramo jednake prilike za svaku od nas”. Na tu akciju smo zaista posebno ponosni.

3. Kada su u pitanju nove tehnologije, u kom smjeru se one kreću u bankarstvu i šta Unicredit Bank Banja Luka radi na ovom polju?

Živimo u vremenu u kojem je digitalizacija ključna riječ, tako da sve nove proizvode razvijamo u skladu sa stvarnim potrebama klijenata i fokusirani smo na digitalizaciju i unapređenje naših digitalnih kanala. Sve ovo ima za cilj olakšavanje poslovanja klijenata s bankom i efikasno odgovaranje na njihove potrebe, obezbjeđujući im jednostavan i siguran pristup svim uslugama i servisima.

Dio novog strateškog plana koji smo na nivou UniCredit grupe predstavili krajem prošle godine UniCredit Unlocked, usmjeren je na ulaganje značajnih sredstava u kreiranje novih, odnosno unapređenje postojećih digitalnih servisa, kako bismo povećali operativnost i efikasnost kroz novi način rada u cijeloj grupi.

Napomenula bih da smo već drugu godinu zaredom nagrađeni plaketom Zlatni BAM za našu mobilnu aplikaciju m-bank, koja je ocijenjena kao najbolja aplikacija mobilnog bankarstva na tržištu. Sve ovo nam daje dodatni podsticaj da uvodimo nove funkcionalnosti koje će omogućiti brzinu, jednostavnost i sigurnost našim klijentima.

4. Kako uspjevate da uskladite poslovne i privatne obaveze? Čime volite da ispunite slobodno vrijeme i šta je, po vašem mišljenju, ključno za žene u uspostavljanju balansa između privatnog i poslovnog života?

Ključ je naravno u dobroj organizaciji i svakako i nezaobilazno podršci porodice. “Bavljenje” porodicom podrazumijeva takođe neku vrstu menadžmenta, a to je nešto s čime je, čini mi se, svaka žena vrlo dobro upoznata. Kao i u poslovnom životu, i u privatnom je najbitniji oslonac, odnosno ljudi od povjerenja koji su tu da vam pruže snagu i podršku u svakom trenutku.

Uz dobre saveznike i partnere, kako u životu, tako i na poslu,  sve je mnogo lakše i efikasnije. Kada govorimo o lijepim i zanimljivim stvarima, ono što mene nadahnjuje i što mi pričinjava neizmjerno zadovoljstvo jeste, prije svega, druženje sa mojom djecom, porodicom i prijateljima, a potom i bavljenje fizičkom aktivnošću i plesom.

Veliki sam ljubitelj skijanja, a poslednjih nekoliko godina i aktivan član plesnog kluba Tango natural Banja Luka, što me posebno opušta i puni pozitivnom energijom. Pronaći zadovoljstvo u malim stvarima i odrediti pravu mjeru između poslovnih i privatnih obaveza je ključno u uspostavljanju uravnoteženog i zdravog odnosa prema životu i, vjerujem, garancija uspješnosti u obe sfere.

Ovaj put vam donosimo priču o tri sasvim različite, a opet na neki način povezane žene. Priča o Aleksandri, Alexandri i Nataliji – tri mame koje su svoje živote odlučile da dijele sa stotinama pa čak i hiljadama drugih žena. I hvala im, jer su često pomogle i nekim majkama koje poznajemo.

Alexandra sa bloga Mama Blogerica nam je otkrila kako i zašto je počela da piše, koliko je okolina podržava i razumije i koliko joj znači pisanje na blogu.

“Ideja za bloganje je počela odavno, zapravo uvijek sam pisala dnevnike pa čim su izašli iz mode i počeli se pisati u obliku blogova, željela sam i ja isprobati i tako sam zapravo na blogu oduvijek. Pisala sam u svojim blogovima o svemu. Pišem za razne portale o kuhanju, kozmetici, roditeljstvu, djeci… Mama blogerica je nastala kada sam saznala da sam trudna i na taj način sam željela zabilježiti svaki važan trenutak u obliku posta i tako pomoći drugim mamama u istim situacijama sa savjetima, idejama…”

Alexandra trenutno nije zaposlena i kaže kako je blog još uvijek sam hobi, od njega ništa ne zarađuje, ali to joj i nije bio primarni cilj kada je pokrenula blog. Željela je jednostavno svoj mali ćošak internetskog neba u kom može da dijeli misli.

“Mama blogerica kao blog raste iz dana u dan i sve je više sponzora koji se javljaju za suradnju tako da možda sav moj trud uradi plodom. Za sad me vesele sitnice koje dobijem i sa guštom ih testiram i radim recenzije. Pišem iz gušta i zabave i zapravo sam zadovoljna tako, jer nemam nikakvih pravila oko pisanja, nisam dužna objavljivati određene postove do određenog datuma, već pišem kad za to osjetim potrebu”.

Kaže da joj je podrška, kako s druge strane monitora, ali tako i ona njenog okruženja jako bitna i da uživa u svakom pročitanom komentaru ili mejlu. Upravo na pitanja za Lolu je odgovarala dok je suprug bio sa djecom i kaže da stiže sve, čak i sa dvoje djece, bitno je rasporediti prioritete i organizovati svoje obaveze i ništa nije problem. Za kraj razgovora nam je rekla kako se raduje pisanju svakog novog posta, ali i upoznavanju drugih mama koje imaju svoje blogove.

“Reagiranje mama diljem Hrvatske koje jednim komentarom mogu natjerati osmijeh na lice mi daju do znanja da se moj trud isplati pa pišem sa još više ljubavi”.

Još jedna Aleksandra, mama i autorka na blogu CreActive je podijelila sa nama svoja iskustva o prisutnosti u medijima i na društvenim mrežama, kako to utiče na njen život i ko joj je najveća podrška u bloganju kao hobiju, ali i poslu te ko je Aleksandra kad nije CreActive.

“Kada nisam blogerka, ja sam pre svega majka, ali i žena, ćerka, sestra, drug, psiholog. Ovo sve pobrojano posle majke je trenutno podređeno mom malom zvrku, ali svaki dan učim kako da sve te uloge balansiram tako da svi budemo zadovoljni. Nije uvek lako, priznajem, ali volja i dobra namera su tu.

Blog je nastao pre neke 4 godine kada sam dobila potrebu da u svoj život unesem neki hobi. Svakodnevno sam vodila razgovore sa mladima sa problemima u ponašanju sa kojima inače radim i jedno od pitanja koje sam im postavljala bilo je kako provode slobodno vreme. U jednom trenutku je to pitanje počelo da mi odzvanja u glavi. “A kako ti provodiš slobodno vreme, Aleksandra?” pitala sam sebe u jednom trenutku, i shvatila sam da osim posla, filmova, knjiga i druženja, ja već dugo nemam nikakav hobi, nikakvu aktivnost koja je samo za mene i koja mi daje mogućnost da ispoljim svoju kreativnost i inventivnost. Spontano mi je na pamet pala ideja da krenem da eksperimentišem sa različitim DIY (uradi sam) projektima, receptima i tekstovima o inspirativnim događajima i ljudima oko nas i da to beležim na svom blogu. Vremenom se rodila potreba da više pišem o životu, ličnom razvoju i roditeljstvu te su to postale i osnovne teme bloga danas. Ime CreACTIVE sam zadržala još iz tih prvih dana jer je primenljivo na sve pobrojane faze rasta bloga – sve one se odnose na proaktivan pristup svakodnevnom životu, uz kreativno pronalaženje i isprobavanje novih rešenja. CreACTIVE (ili KreAKTIVA) je znači mesto gde se kreativnost i proaktivnost spajaju u jedno – u KreAKTIVNOST.

Suprug i roditelji su njena najveća podrška u životu pa i u situacijama kad želi da se posveti bloganju i pisanju i to je jako bitno. Kaže da stiže apsolutno sve, možda ne istom brzinom kao prije, ali na kraju dana ipak sve što je trebalo – bude završeno. Blog bi mogao da bude, ali još uvije nije njen posao već prvenstveno hobi i izvor pozitivnih misli, virtuelnih drugarstava, ali i onih koji su se preselili u stvarni život.

“U Srbiji se polako popločava put za mogućnost zarade od pisanja, ali je to ovde još uvek privilegija jako malog broja ljudi. Mnogi još uvek ne vide dovoljno važnost pisane reči i blogera kao “osoba od uticaja”. U svetu su upravo blogeri ti koji su ključne osobe u marketingu mnogih poslodavaca, bilo da je to u vidu pisanja, fotografisanja ili pojavljivanja na nekim događajima. Mnoge blogere prati veliki broj ljudi, njih pitaju za mišljenje i generalno cene ono što oni imaju da kažu o nekom fenomenu ili proizvodu, te je to najbolji način da plasirate neki svoj proizvod do velikog broja ljudi. No, polako se takva situacija menja i kod nas, pa se tako rađa sve više aktivnosti u kojima se promoviše blogovanje kao mogućnost zarade”.

Nikad ne piše ako nema inspiraciju, a na društvene mreže gleda kao veliku prednost i to ne samo kao platformu za promociju bloga već kao savršen način za upoznavanje novih ljudi.

“Ja sam neko ko uvek ima okvirne ciljeve u životu, jer bez njih sve moje aktivnosti gube smisao. Oni su naravno fleksibilni i menjaju se kako i ja “rastem”.

Natalija Todorović, mama koja ne bloga već je otišla korak dalje i odlučila da svoje lične strahove, ali i male pobjede kao novopečena mama podijeli sa hiljadama drugih žena koje mogu da je gledaju subotom u 18:00h na programu Elta televizije. Emisija “Prvi korak” je za sve mame – one koje bi pitale, a ne znaju koga ili bi rekle, a ne znaju kome, evo – Natalija! Emisija promoviše porodicu kao stub društva, porodične vrijednosti i odgovorno roditeljstvo.

“Ni kada sam ostala u drugom stanju, ni kada sam rodila svoju curicu Unu, nisam, u potpunosti, bila svjesna šta me sve očekuje. Znala sam da neću moći puno da spavam (što obožavam), da će mi to malo biće “ukrasti” svakodnevicu i rituale, ali nisam znala kako da na pravi način odgovorim na izazove koji su se ispred mene postavljali iz minute u minutu. Bejbi bluz, rep na vrh glave, mlijeko koje iz grudi neprestalno curi (a vani + 40) ni na koji način mi nisu djelovali primamljivo. Ali zato mi je to malo biće, svaki dan, svaki sat, svaki sekund, polako, ali sigurno počelo da krade srce. E, od tog trenutka se u mojim mislima lagano počela stvarati želja da jednog dana, koristeći  svoje dosadašnje iskustvo i rad u medijima, pokušam da stvorim projekat, emisiju koja će biti podrška svim roditeljima, ali i onima koji će to tek postati. Željela sam da pričam o stvarima koji drugi guraju pod tepih, da porodicu ponovo vratim na prvo mjesto te da uz pomoć savjeta stručnjaka i gledalaca pomognemo i uljepšamo dane svima onima koji prolaze svoje prve korake kroz roditeljstvo. Prva u BiH sam na Elta televiziji pokrenula emisiju tog tipa i na to sam više nego ponosna”.

Porodica joj je podrška u svakom pogledu, a naročito u trenucima kada je potrebno pričuvati ćerku, jer posao mora da se obavi. Za sada uspješno balansira između obaveza da bude majka, supruga i urednica emisije.

“U moru brojnih obaveza na poslu koji uključuju traženje zanimljivih i edukativnih priča, pronalazak sagovornika, pripremanje tekstova i vođenje, ali i uređivanje emisije nekad zaboravim da sam TV lice, ali me na to najčešće podsjete mame koje srećem po cijelom gradu”.

Dijeljenje ličnih iskustava sa nepoznatim ljudima često može izgledati kao gubljenje vremena, ali i vi baš kao i naše sagovornice možete pronaći način da to kanališete i napravite lijepu, inspirativnu priču. Pokrenite svoj blog, podijelite misli i strahove, predložite rješenje za neki problem i jednostavno komunicirajte – nikad ne možete znati, možda se baš sutra rodi nova ideja, upoznate nekog, steknete drugaricu ili pronađete posao.

Sve je u vama, imate sva prava i mogućnosti ovog svijeta, stavite žute ako već ne volite roza naočale – sve je inspiracija i motivacija za napredak ako to zaista želite.

Nakon završenog studija Žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Banjaluci shvatila je da, ma koliko divan taj poziv bio, ipak nije za nju. Spakovala je kofere i otišla na master studij u London, u potpuno drugom, privrednom i poduzetničkom pravcu. Nakon nekoliko godina provedenih na vodećoj, direktorskoj poziciji, u velikoj bosansko-hercegovačkoj kompaniji shvatila je da je postigla sve što je htjela, stisnula pesnice i zube i opet se usudila upustiti u nešto novo, još veće. City mall – prvi veliki šoping centar u srcu Banja Luke, rame uz rame sa svjetski poznatim centrima.

“Prije svega, želim građanima Banjaluke, ali i okoline pokazati šta to znači vjerovati. Ja iskreno vjerujem u ovaj ogromni, milionski projekat, jer je nešto novo i osvježavajuće za naš grad, ali i širu regiju. Ne, nismo jedini centar takve vrste, ali ćemo dati sve od sebe da budemo jedinstveni i prepoznatljivi. Banja Luka je zanimljiv i živ organizam koji raste iz dana u dan i treba nove sadržaje. Ne mogu reći da nema negativnih, ali nas ipak pozitivni komentari i reakcije na ovaj projekat tjeraju dalje. Ja ne sumnjam u uspjeh, da sumnjam ne bih se ni sama usudila doći na tako odgovornu poziciju kao što je biti direktorica” kaže Danijela i dodaje kako je Banja Luka ogroman, ali neiskorišten potencijal. Čvrsto vjeruje da će ovaj centar uskoro postati svratište mnogobrojnih putnika i turista koji prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu, a kroz par godina da će se čak i namjenski dolaziti u Banjaluku, baš kao što to trenutno rade građani Bosne i Hercegovine odlazeći u velike evropske gradove da bi kupili nešto što im je u našoj državi nedostupno.

“Iako je završetak radova na City mall-u planiran za kraj 2018. godine, mi već sad vrijedno radimo i pripremamo teren da bismo, kada dođe taj trenutak mogli svim klijentima i mušterijama da pružimo što raznovrsniji sadržaj koji će ih motivisati da nam se vraćaju. Čak i pri samoj izgradnji centra, odlučili smo da želimo pružiti priliku domaćim operativcima. Zašto dovoditi strane kompanije da prave domaći proizvod?”

Da, možda će da bude malo sporije nego inače, ali ja kao direktorica sa cijelim svojim timom iskreno vjerujem u domaće snage i sgurna sam da niko neće da nas iznevjeri, jer izabrali smo najbolje”.

City mall će biti šoping centar koji će sa punim pravom moći da stane rame uz rame za europskim centrima. Previđena je izgradnja prostora od 55.000 kvadratnih metara, od čega će čak 20.000 biti namijenjeno kao prodajni prostor. Od četiri predviđena niova, dva su namijenjena prodajnim objektima dok su druga dva rezervisana za prodajno-zabavni karakter, a koji će uključivati ugostiteljske objekte. Izgradnja ovakvog šoping centra će imati višestruku korist za grad Banjaluku, ali i regiju koja će napokon dobiti prostor za kupovinu, ali i novo mjesto za okupljanje i zabavu.

Osim što je uspješna u korporativnom, biznis svijetu i može da stane na crtu bilo kojem muškarcu iz branše, stisnula je zube i donijela u Banjaluku još nešto novo – Montessori vrtić! Lola je već u nekoliko tekstova pisala šta je to Montesori način vaspitanja, iako je takav vid vaspitanja u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljen. Nakon što je postala majka, a uz sve poslovne obaveze, Danijela je odlučila da potraži nešto novo, drugačije. U stvari, htjela je najbolje za svoje dijete, a u njenoj glavi krcati vrtići sa premalo vaspitača to nisu bili. Korak po korak i samostalnim istraživanjem je otkrila upravo Montesori i odlučila da to jednostavno mora da postoji i u Banjaluci. Iako postoji tek nekoliko godina i tek treba da se razvije, Danijela kaže da je najviše ponosna na činjenicu kako su mladi roditelji spremno i pozitivno dočekali ovu priču.

“Posebno sam ponosna na roditelje djece koja pohađaju naš vrtić. To su mahom mlade mame i tate koji nisu došli samo da svom djetetu pruže nešto novo što se pojavilo, već zato što zaista vjeruju u takav sistem obrazovanja, informisani su i prepuni podrške i želje da učestvuju, što je više moguće”.

Danijela dodaje i koliko je bitan upravo predškolski dio odgoja u kojem se djeca uče osnovnim stvarima i postavljaju postulate za budućnost. Dijete i um se razvijaju do šeste godine života i to je najkritičniji period u kojem je djeci potrebno pružiti svu pažnju, ali ih u isto vrijeme naučiti kako da djeluju samostalno. Prije samog pokretanja vrtića, uložili su vrijeme i resurse u obuku stručnog kadra koji radi sa djecom, jer Montesori vaspitač nije klasični vaspitač već je potrebno dosta učenja i spoznaje različitih informacija da bi se što bolje pristupilo procesu odgoja i brige o djeci

Danijela svakodnevno ulaže vrijeme, novac i puno ljubavi u sve što radi i smatra da je to osnovni pokretač i preduslov dobro obavljenog posla.

“Jako je bitno da volite i vjerujete, čak i kad  se čini baš teško. Rezultate bilo čega je nerealno očekivati preko noći, jer ništa ne može da se sagradi bez uloženog truda i vremena. Bilo da je riječ o poslu ili odgoju djeteta, i jedno i drugo zahtjeva svakodnevnu, dugogodišnju pažnju da bi se primjetili rezultati”.

Lola vjeruje da upravo žene kao Danijela mogu i mijenjaju svijet. Na bolje!