Jesen kuca na vrata, a sa ovim godišnjim dobom i mnogo obaveza i zadataka koje jednostavno prizivaju dozu stresa. Vodeći se danskom filozofijom jednostavnosti, uživanja u sitnicama koje život znače, JYSK je na društvenim mrežama pokrenuo kampanju „HYGGE je tamo gdje je JYSK“ kojom je cilj podsjetiti na važnost pronalaženja svoje stress-free zone; svaki dan bez obzira na to gdje se nalazite.

Poznata je činjenica da se Danci smatraju najsretnijom nacijom na svijetu, a da li je razlog tome njihova filozofija stila i načina života?

Tzv. „hygge“ stavlja naglasak na kreiranju malih svakodnevnih rituala koji izazivaju opuštanje, ugodu i sreću i ova se filozofija zalaže za uživanje u malim stvarima, kao na primjer opuštanju uz šoljicu čaja, golicanje sa djetetom, omiljenu knjigu ili jednostavno odmaranje sa pogledom na šumu uz hrskavi keks.

Hygge je danski odgovor na burn-out, a mi smo provjerili kako su poznate Bosanke i Hercegovke prihvatile ovaj način življenja.

Danski odgovor na burn-out

Dosada su kampanju podržali brojni influenseri i pojedinci tako što su uzeli predah u danu i posvetili se uživanju u malim stvarima bez puno planiranja i zauzimanja prostora, a svoje maštovite „hygge kutke“  na njima dragim lokacijama objavili na društvenim mrežama uz #mojHYGGEkutak.

Bitan je osjećaj a ne lokacija

Povratkom sa godišnjih odmora i početkom razdoblja promjenjivog vremena, mnogi će poželjeti da u svoj dom unesu malo topline. Kvalitetno i udobno provedeno vrijeme u svom domu ili izvan njega ključno je za odmor preopterećenog organizma. JYSK i ove sezone ima jedinstveni jesenski asortiman koji naglasak stavlja na balans, mir, ugodu te posvećenost detaljima.

Kampanja „HYGGE je tamo gdje je JYSK“ potiče kombinaciju hygge trenutaka – osjećaja prostranosti koji se postiže fleksibilnim rješenjima, okruglim oblicima i uz mrvicu boje; stvaranjem smirene atmosfere korištenjem mekanih materijala i malih dekoracija koje prostoru daju lični dodir.

Jeste li često u prilici da budete hedonista? Nije lako, ali sve se može. Dokaz tome je “Hedonopolis” koji će u beogradskom Mikser Houseu, u organizaciji Asocijacije Autentičnih hedonista, biti održan tokom vikenda.

Namijenjen je svima koji vjeruju da je cilj života uživanje. Uživanje u hrani, čokoladi, vinima, putovanjima, masažama…

“Cilj nam je da podelimo iskustvo sa ljudima kako da poboljšaju kvalitet života i da se koncentrišu na njegovu lepšu stranu. Kako da uživaju u svemu što im prija i kako da taj doživljaj podele sa bar još nekim. Uživanje je u malim stvarima. ‘Hedonopolis’ nema starosnu granicu. Svi uživamo. Verujemo da svako može i treba da pronađe sebe i svojih pet minuta zadovoljstva u jednom danu. I tako svakog dana”, kažu udruženi hedonisti.

Jeste li često u prilici da budete hedonista? Nije lako, ali sve se može. Dokaz tome je “Hedonopolis” koji će u beogradskom Mikser Houseu, u organizaciji Asocijacije Autentičnih hedonista, biti održan tokom vikenda.

Štandovi ovog “festivala festivala”, kako ga nazivaju oni koji cijene momenat istinskog uživanja, biće ispunjeni najkvalitetnijim sirevima, čokoladom, kafom, ostalim pićima i nezaobilaznim vinima.

Čula posjetilaca dotaknuće i radionice pomoću kojih će se upustiti u neobična putovanja i imati jedinstvenu priliku da na jednom mjestu zadovolje svoje hedonističke potrebe. Sve to kroz pozitivnu energiju, mirise, ukuse i uz dobro društvo.

“‘Hedonopolis’ nema starosnu granicu. Svi uživamo. Verujemo da svako može i treba da pronađe sebe i svojih pet minuta zadovoljstva u jednom danu. I tako svakog dana”, kažu udruženi hedonisti.

Hedonisti, i oni koji to tek uče da budu, upoznaće, degustiraće i kupovaće proizvode ili usluge u kojima uživaju. Ovo, ističu u Asocijaciji, neće biti puko razgledanje sajma. Ovo je doživljaj, izlazak i iskustvo koga će se sjećati.

“‘Hedonopolis’ je grad čarolije, a sve je u skladu sa sloganom Asocijacije ‘hedonizam jača organizam'”, ističu.

Štandovi ovog “festivala festivala”, kako ga nazivaju oni koji cijene momenat istinskog uživanja, biće ispunjeni najkvalitetnijim sirevima, čokoladom, kafom, ostalim pićima i nezaobilaznim vinima.

Ako ste u Beogradu 17. i 18. decembra, ako nemate ideju šta da radite u subotu od podneva, a u nedjelju već od 10 časova ujutru – pravac Mikser House. Ulaznice koštaju 300 dinara (4,75 KM), a od svake te ulaznice 50 dinara (0,8 KM) biće uplaćeno u humanitarne svrhe, organizaciji Beta kojoj je potrebna podrška projekta “Mobilna veterinarska stanica za sterilizaciju životinja”.

“Čudno je to kako je malo potrebno da budemo srećni i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje”. Uživajte!

No došla su ta jadna vremena posle, u kojima smo prvo prestali da kupujemo Politiku a onda prestali na neko vreme i da živimo, a kamoli da uživamo u čarima velegrada. Čuj da uživamo u čarima velegrada…prestali smo da postojimo. Kraj tog vremena ona nije ni sačekala a ja sam se zarekla da ću, ako ostanem ovde i ne odem u tu Australiju da močam noge u toplom okeanu i očijukam sa plavokosim surferima u šarenim gaćama, svom detetu, a bogami i sebi, obezbediti ono što Beograd nudi na dar.

Jedan od tih darova baš je ovih dana ponovo na repertoaru.

I eto već neko vreme na radiju, na putu do posla, slušam reklamu za novu sezonu u Madlenijanumu. Najavljuju ponovo „Jadnike“, prva predstava je 3. novembra. Jurcam da nabavim karte ne bih li gledala po šesti put ovu emotivnu revoluciju na daskama.

A nije to slučajno…

Prvo izvođenje ovog svetskog vele-mjuzikla desilo se u Srba s jeseni 2007. godine.To beše vreme kad sam bila do zuba trudna sa detetom koje se slabo ritalo po stomaku. Stalno su me kakve babe i žene pripitivale je l’ skače po stomaku, „hoće li biti fudbaler“, znate već te budalaštine. Ja bih ga osetila vrlo retko kako se meškolji, ponekad kad ga pritisnem nesvesno noću dok spavam. Brinula sam oko toga pa sam svašta radila ….te sam mu puštala muziku i plesala, skakutala, bockala stomak…al’ ma jok…to lenjo, ni da mrdne repom, što bi rekli.

E svu ovu davku od uvoda pišem, da bih vam ispričala šta su ti „Jadnici“ učinili za mene i njega.

Nije bilo šanse da se do karte dođe, rasprodato je sve bilo još u pretpremijeri, ja sam kukala, molila…jurila neke stare glumačke veze, iz perioda kad sam umalo glumica postala, ali slaba vajda.

Mislim, čitali ste „Jadnike“, to je lektira, čuli ste sigurno negde i songove iz predstave. Pa zar nije još jedna revolucija u medijima nastala kada se virtuozna Suzan Bojl, autistična babadevojka iz škotske vukojebine u 47.godini života potpuno neočekivano, apsolutno neverovatno proslavila vandrednim izvođenjem „I dreamed a dream“ iz Les Misérables u onom famoznom Britain's got talent? Slučajno, je li?

“Jadnici” nisu bilo kakav mjuzikal, to odmah da znate, nema tu đipanja, stepovanja, cike i vriske kakvu zamišljate ako ste kad gledali kakav američki mjuzikl, nije to ni kan-kan predstava, nisu to čak ni “Cigani lete u nebo”- o čemu ćemo drugom prilikom.

“Jadnici” su apsolutna opijajuća magija scenskog nastupa, svega onoga zbog čega glumac živi i čemu u karijeri može da se nada. “Jadnici” su Viktor Igo at his best, naravno.

Prevrnula sam nebo i zemlju te 2007, onako kako samo luda, trudna žena to može i došla do karata za drugo izvođenje a prvi red. Tada je u postavi bio Zafir Hadžimanov kao Žan Val Žan. Dan danas se rečima ne mogu opisati emociju sa te scene, dramu i podrhtavanje koje je ova predstava izazvala u svima nama u gledalištu. Na najljudskiji mogući način, sa takvom žestinom i ubedljivošću od koje vam se svaki mišić grči u telu, misli Viktora Igoa su se pretočile u taj spektakl gde je svaka bol, bunt, svaki prkos, svaki nemir, svaka tuga kroz muziku preneta na jedan skoro božanski način.

Sedeći u prvom redu opijena, omamljena, od suza koje nekontrolisano teku podbula, osetila sam u svom stomaku još jednu životnu revoluciju. Moje lenjo, uspavano i u meni ušuškano čedo je igralo po mom stomaku od početka do kraja predstave. I nije prestao da se okreće kao na ringišpilu od te večeri pa sve dok nije ugledao ovaj svet. Apsolutno i do dana današnjeg neprevaziđeno iskustvo u gledanju jednog umetničkog dela. A pogledala sam ih na stotine.

Poslednjih par godina Zafira je zamenio Nebojša Dugalić u ulozi Val Žana. Znate, to je onaj divni glumac koji je želeo da ode sa svojom porodicom od petoro dece za hladnu Kanadu, jer ovde nije mogao da ih prehrani od suvog dijamanta koji u sebi nosi. Ne dajte mu da ode! Hoću da ga gledam bar još deset puta kako u meni budi najhumanija saosećanja i osećanja odanosti, pobune, ponosa.

Karta za ovu predstavu na akciji koju sprovodi Madlenianum košta 720 dinara. To su circa 3,5 pakle cigareta. Za te tri pakle cigareta možete  doživeti najsnažniju katarzu svoje duše u najvećem mjuziklu našeg doba. Da ne pričam šta vam te iste pakle cigareta urade za te novce, je li…

Treba napomenuti da su predstava i songovi na engleskom, da ide titl koji verno prati dešavanja na sceni, ali čak i ako reč engleskog ne znate, pa čak iako niste ni čitali Igoa (što je verujem nemoguće), ništa se u vašem doživljaju ovog pevanog remek dela neće pokvariti. I vama će srce igrati, duša hteti napolje jer joj je tesno u vama koliko je narasla, dlanovi poskakivati a oči vlažiti od te siline pred vama.

Ako ste u Beogradu i ako niste, ako možete da odvojite za sebe malo vremena i novca, od srca i s velikim poštovanjem vam preporučujem ovu magiju. Vredeće svakog vašeg uzdaha.

Obećavam.

Alarm.

Budna sam odavno, ali eto, treba mi potvrda tog crnog aparata ispod jastuka da sam se vratila među svoje zgužvane plahte. Sklapam oči još malo, mrvicu. Taman toliko da svučem sa sebe odijelo za putovanje između nepoznatih svjetova. Znam. Vrijeme je da se vratim, ovdje i sada.

Otvaram oči, ali ne zijevam. Nekako, sada kada pomislim, nikada ne zijevam, valjda me ne umore ta putovanja. Vesele me pa umor ne osjetim kada otvorim oči.

Ali se protežem. Joj, kako volim protezanja. Obožavam kada mi se ruke i noge rašire u savršene ljudske proporcije Vitruvian Man-a od neprevaziđenog da Vincia. I tako, u tom trenu beskraja, sama u krevetu predviđenim za dvoje, nacrtam savršen krug, omjer i zatvorim svako jutro jedan ciklus. Gola koža dodiruje plahte, deka je davno spala sa tijela ne bi li me mrvica jutarnje svježine naježila do koske i ubrzala buđenje. Osjetim svoje mišiće, rastežu se, krv struji i život u meni počinje da ubrzava. Obrazi bride.

Prebacujem se na jednu stranu kreveta i spuštam stopala na pod. Svaki put, ali baš svaki, kunem se, osjetim momenat kada stopala, punom težinom, stanu na hladan parket. Zaustavim se samo na tren u sjedećem položaju i pogled uputim kroz prozor koji je tik uz visoki krevet.

Hvala.

Hvala.

Osmijeh.

Moram već jednom oprati prozore.

Ustajem i sanjivim koracima klizim tiho kao duh do klupatila, spremanje, pranje zuba, umivanje, češljanje na kraju, jer ima posla na mojoj glavi pa ne volim odmah. Hladnom vodom se umivam uvijek, Kundalini zahtijeva da se razbudim još više, a i nije mi teško, osjećam da tako treba. Slijede moji rituali koje, evo već treću godinu, bez pogovora praktikujem. Da bi nešto u životu donijelo rezultat moraš repeticiju da izvodiš do beskonačnosti.

Kao kovač kada udara po vrućem željezu, misliš da svaki put uradi istu stvar, istu jačinu pokreta, ali ne… Tu u momentu, kada se čekić koji je hiljadu puta prošao savršenu putanju zaustavi na tren, ti uvidiš da svaki put mijenja jačinu, dubinu i snagu udarca. Isti pokret, ali ne uvijek isti učinak. Jer svaki put kovač, naizgled istom tehnikom, stvara novo remek-djelo, jedinstveno i unikatno među ovim zvijezdama.

Volim za sebe misliti da sam kovač jednog, meni najbitnijeg, remek-djela.

Sebe same.

Stvaram sebe za remek-djelo svaki put kada, iznova i iznova, mijenjam dubine, širine, brzine putovanja kroz sopstvenu dušu i emotivno tkanje. Isti ritual za različita putovanja. Milina.

Sjedam u lotos i započinjem svoju Sadhanu. Počnem pjevati mantru sa kojom se uključim na zlatni lanac svih naših učitelja, onih koji su od praiskona tu i koji će biti i kada mene ne bude. Tu su da me čuvaju. Volim taj osjećaj, ko god da je gore, dole, pored, okolo i svuda, bez obzira kako da izgleda, ima boju kože i ime. Volim naprosto. SveMir.

Nije teška mantra i osmjehujem se svaki put kada je pjevam, jer je dokaz da čovjek nikada nije star, da je nepresušan izvor novih sposobnosti i da ih uvijek i zauvijek ima u sebi. Može otključati sve što želi, širiti se, mijenjati, prilagođavati, rasti. Nikada nismo stari da učimo, zapamtite.

Nikada nismo stari za rast i razvoj, to je samo koncept, program da ne možemo.

Da mi je neko rekao kako ću pjevati i tečno izgovarati mantre na nama smiješnom jeziku, a da francuski nisam uspjela naučiti za četiri godine u Gimnaziji, smijala bih mu se u lice. Eto, imam dokaz da i stare koke mogu naučiti nešto novo

Nakon mantre odradim svoj set kriya. Kriye su srećni paketići kako ih ja zovem i sastoje se od određenih pokreta (vježbi), specifičnog disanja i mantri koje se kombinuju skupa. Jako moćne stvarčice za samospoznaju i istraživanje duhovnosti. Kundalini se ne bavi religijom, ona se bavi isključivo duhovnošću. Tvojom.

Dok radim, osjećam kako podešavam sebe na najfiniju vibraciju i još jedan poklonjen mi dan, dar od Kosmosa, može započeti. Konektovana sa sobom, a opet svjesna da sam dio svega što postoji, što je postojalo i što će postojati, sve što osjećam u tom trenutku u sebi je – Ljubav.

Čista i oplemenjujuća LJUBAV.

I tako umirena, srećna sam što je danas dan za solo kafu. Mislim, meni je uvijek taj dan, ali subota rano ujutro je nešto posebno, moj sastanak sa sudbinom. Nakon rituala, spremim se i obučem kao da idem na dejt sa najšarmantnijim muškarcem na svijetu. Začešljam kosu kao da se za spremam za izbor Mis svijeta. Poprskam parfem, namažem trepavice. Utisnem crveni karmin. Ponesem knjigu i odjezdim u crvenom Cliu u omiljeni mi kafić, eklektične vibracije i šarenih stolica.

Dok se vozim, puštam muziku i vjetar mi dodiruje dlačice na kičmi. Osmjehujem se pješacima i drugim vozačima oko sebe. Zezam se i smijem, zašto ne bi? Vrati se. Energija ti se UVIJEK vraća, ono što ispustiš iz sebe u Univerzum, vratiće ti se na ovaj ili onaj način, sada ili nekada. A i ne mora, jer je osjećaj neopisiv i hrani. Hrani dušu, tijelo, srce.

Išla sam jako dugo prije nego su me prvi put pitali: “Šta čitaš?”

Prošla je godina od momenta kada sam saznala imena konobara.

Mislim, idem piti SOLO kafu ne da se opet utopim u društvo. To su i osjetili. Znate, mi ljudi jako dobro možemo osjetiti druge ljude i njihove energije. Oni su lako osjetili moj prostor i da u njega, za sada, ne treba ući niko. Od kada znam za sebe, ja sam znala pronaći lokal koji mi odgovara i tu sprovesti ritual zvani “subotnja solo kafa” ili savršeni ZEN trenutak.

Voditi samu sebe na kofi i na čitanje. Sada, kada pogledam unazad, nikada mi nije bio problem ući sama u bilo koji prostor, ići sama u kino, putovati sama. Samoća je predivna, kada je spoznaš. To što si sam, ne znači da si usamljen. Ako možete uživati u sopstvenom društvu, nikada nećete biti sami na svijetu. Ne tražim upoznavanja i razgovore, tražim trenutak i nove doživljaje isključivo za sebe.

I nekako mislim da je tu ključ samospoznaje.

U tim situacijama, kada ste sami, nebitno na koliko dugo, znajte da se otkrivate. Radite najvažniji posao na svijetu. Mislim nije ta moja kafa samo ispijanje kafe. To je ritual, dosljednost, lagano skidanje okova od moranja, trebanja i formi. Forme da nemate pet minuta za sebe, da je sve stres i da vaše potrebe ne postoje. Svlačenje okova od toga da ste prestari za nešto ili da nešto nije primjereno bila je moja uporna borba svih ovih godina u istrajanju da tu kafu zadržim za sebe. Padale ćuskije, ja sam je pila. Ta moja samostalna putovanja nisu bila bijeg i nisu neimanje društva, to je izlazak iz meni poznatog svijeta i svega onoga što su sačinjavali moji bulevari i sokaci. Ko sam ja kada niko ne gleda? Ko sam ja kada nikog nema tu? Ko sam ja u nepoznatom?

I otkrih, jer sam željela, jer sam ustrajala i jer još uvijek nisam odustala.

Šta sam vam u stvari htjela reći?

Dvije stvari zapravo.

Zaljubite se u svaki tren vašeg života.

Osvijestite svaki dašak povjetarca na koži, svaku trepušku kada ujutro otvorite oči, hranu koju spremate, osjetite svoju najomiljeniju pjesmu kako klizi niz kičmu i u vama budi vibraciju zadovoljstva. Zaljubite se u svoje nesavršenosti, jer one to u stvari nisu, zaljubite se u drveće, zaljubite se u davanje osmijeha ljudima koji osmijeha najmanje dobijaju. Damama na šalterima, ljudima koji teško rade na zagrijanom vrelom asfaltu dok vi jezdite u klimatizovanom autu. Budite svjesni da energija koju dajete na kraju će biti energija koju primate.

Zaljubite se u život.

I pazite.

Pazite na svaku svoju misao, svako svoje osjećanje, jer imate ODGOVORNOST. Ne samo šta mislite i kako mislite o sebi, već šta mislite i želite duboko u sebi za sve one oko vas – majku, oca, prijatelje, partnera. Pazite na svoje ponašanje i zaostavštinu koju sijete svaki dan dok koračate stopalima na kugli zemaljskoj zarad svih onih koji su bili i onih koji će biti. Volite, prosto.

Ja vjerujem u bolji svijet, šta da vam kažem.

Možda je ovo sve istisnuto iz mog bića samo utopija, ali je… Lijepa i ne šteti nikome. Ja ovakva, zaljubljena u svaki djelić Kosmosa, možda više doprinosim boljem sutra od onih koji ne primjećuju srca svuda oko sebe.

Let the #SMess be with you.

#Sandologija

Mess – engl. nered.

Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.

Siječanj: Šri Lanka

Dok neki biraju skijanje, drugi će odabrati tople krajeve. Posljednjih nekoliko sezona vrlo je popularna Šri Lanka, koja donosi odličnu kombinaciju aktivnog i lijenog odmora.

Veljača: Amsterdam

Jedno city-break putovanje u Amsterdam ispunit će dosadnu veljaču. Vožnje kanalom, razgledavanje muzeja i istraživanje grada mogu sačinjavati i vaš produženi vikend.

Ožujak: Pariz

Pariz je uvijek dobra ideja! Početak proljeća donijet će dovoljno visoke temperature da možete duže šetati gradom, ali se i na vrijeme povući u sve zanimljive muzeje ako zahladi.

Travanj: Japan

Kažu da je Japan najljepši u proljeće za vrijeme sezone trešnjinog cvata – od ožujka do svibnja. Naš vodič zemljom izlazećeg sunca pronađite na linku.

Svibanj: Bali

Taman po završetku kišne sezone, Bali će odisati svim svojim karakterističnim bojama i mirisima. Ako vam se čini da je putovanje na jedno takvo daleko mjesto nemoguće, ovdje možete pronaći kratki vodič za ograničeni budžet.

Lipanj: Portugal

Krenite na road trip Portugalom dok još nije prevruće i nema previše turista, a temperature mora dignu se dovoljno da se možete izležavati na plaži i kupati na jugu zemlje. Istraživanje bogatstva Portugala u kratkim rukavima oduševit će sve.

Srpanj: Grčka

Da, gužva je i da, horde turista posjećuju Grčku, ali ova je zemlja zanimljiva alternativa uobičajenim jadranskim destinacijama. Divne plaže, simpatični otoci, odlična hrana… Vrijedi istražiti sve!

Kolovoz: Italija

Toskana, Cinque Terre ili Amalfi, možda Sicilija ili Capri? Što se tiče Italije, odabir je uvijek težak, baš u svako doba godine. Ovog puta posjetite mjesto na kojem još niste bili.

Rujan: Stockholm

Taman kad popuste turističke gužve i dosta nam je vrućina, vrijeme je za uživanje u sjevernim zemljama. Stockholm je prekrasan u jesenskim danima dok još stignemo iskoristiti malo sunca za izležavanje na travnjacima i istraživanje grada.

Listopad: Berlin

Prije nego što sasvim zahladi, iskoristite bablje ljeto za istraživanje Berlina.

Studeni: Tajland

Bježeći od nadolazeće zime, mnogi putnici biraju Tajland, na kojem upravo tada počinje najugodnije vrijeme za posjet, kad nema kiša i kad temperature još nisu previsoke.

Prosinac: Beč

Beč je najljepši za vrijeme svog Adventa – makar ste sigurno već posjetili austrijsku prijestolnicu, nećete požaliti ni u još jedno blagdansko doba.

Tekst prenosimo sa journal.hr.