Zvuči nevjerovatno, ali zaista postoje zemlje koje su toliko male da ih možete obići za 24 sata ili čak i brže.

Države nisu uvijek prostrane i ogromne teritorije. Neke su veličine tek manjeg mjesta. Ipak, istorija, umjetnost i kultura koje se mogu pronaći u tim sićušnim državama učiniće da poželite da im se vraćate iznova, čak i ako ih obilazite samo po jedan dan.

Lihtenštajn

Lihtenštajn je najveća država na ovoj listi, ali i dalje ima površinu od svega oko 160 kvadratnih kilometara, što ga čini četvrtom najmanjom državom u Evropi. Nalazi se između Švajcarske i Austrije, a dio Alpa, planinski masiv Retikon, prostire se upravo kroz ovu zemlju, što je čini idealnim mjestom za planinarenje i skijanje.

U Lihtenštajnu živi oko 40.000 ljudi, a govori se njemački jezik. Iako ovu malu državu možete obići za jedan dan, njenu bogatu istoriju i kulturu nemoguće je u potpunosti doživjeti za tako kratko vrijeme. Ono što ne smijete propustiti jesu dvorci i katedrale koji djeluju kao da su izašli iz bajke. Dvorac Vaduc čak je i rezidencija kneza Lihtenštajna.

San Marino

San Marino je drevna država koja se još od 4. vijeka borila za nezavisnost od Italije koja je okružuje. Kao samostalna republika zvanično je priznata 1862. godine, iako su je mnogi vladari, uključujući Napoleona, priznavali i ranije. Ova mikrodržava ima površinu od oko 62 kvadratna kilometra i oko 33.000 stanovnika.

Kao najstarija republika na svijetu, San Marino ima više od 17 vjekova istorije. Ako ga posjećujete na jedan dan, moraćete da birate između srednjovjekovnih kula i tvrđava ili avanturističkog parka San Marino Adventures, najvećeg te vrste u Italiji. Možda ćete uspjeti da obiđete cijelu zemlju za jedan dan, ali ćete sigurno poželjeti da ostanete duže.

Tuvalu

Tuvalu je država koju čini lanac od devet ostrva, smješten sjeverno od Fidžija u Tihom okeanu. Ta ostrva su zapravo koralni atoli sa veoma siromašnim zemljištem za uzgoj biljaka. Tuvalu nema ni prirodne izvore slatke vode, pa se oko 11.400 stanovnika oslanja na uvoz i sisteme za prikupljanje kišnice.

Ukupna površina Tuvalua iznosi oko 26 kvadratnih kilometara, dok glavno ostrvo Funafuti ima svega oko 2,3 kvadratna kilometra. Zbog porasta nivoa mora i klimatskih promjena, Tuvalu svake godine postaje sve manji. Stanovnici već počinju da se iseljavaju, a procjene su da bi do kraja 21. vijeka ova ostrvska država mogla potpuno da nestane pod vodom.

Nauru

Nauru je treća najmanja država na svijetu i najmanja ostrvska država. Prostire se na oko 22 kvadratna kilometra i toliko je mala da nema zvanični glavni grad. Nalazi se sjeverozapadno od Tuvalua i oko 40 kilometara južno od ekvatora.

Nezavisnost od Australije stekla je 1968. godine, a danas je jedna od najzapadnjačkijih zemalja južnog Pacifika. U Nauruu se govore engleski i nauruanski jezik, a čak 90 odsto hrane i drugih potrepština uvozi se iz Australije. Kao i Tuvalu, i ova država je ozbiljno ugrožena klimatskim promjenama, pa bi bez značajnih mjera njen tropski pejzaž mogao završiti pod vodom.

Monako

Ako tražite najluksuznije mjesto za jednodnevni boravak, Monako je pravi izbor. Ova suverena kneževina poznata je po bogatstvu i glamuru Francuske rivijere. Sa tri strane okružen je Francuskom, a sa četvrte izlazi na Sredozemno more. Na površini od svega oko 2 kvadratna kilometra živi oko 31.800 ljudi, što ga čini jednom od najgušće naseljenih država na svijetu.

Iako mali, Monako nudi mnogo sadržaja, ali nije jeftina destinacija. Kockanje u čuvenom kazinu Monte Karlo, šetnja lukom Port Herkul ili obilazak staze za trku Formule 1 mogu stati u jedan dan, ali ćete brzo shvatiti da je to zaista „svijet bogatih“.

Vatikan

Najmanja država na svijetu je Vatikan. Kao i San Marino, predstavlja mikrodržavu unutar Italije, ali je dodatno specifičan jer se nalazi unutar samog Rima. Prostire se na svega 0,44 kvadratna kilometra i ima između 500 i 1.000 stalnih stanovnika. Ipak, njegov značaj za istoriju i religiju je ogroman.

Vatikan je sjedište Katoličke crkve i dom pape. Nakon dugih sukoba između italijanske države i Papske države, Italija je 1929. godine priznala suverenitet Vatikana. Tokom posjete moguće je za samo nekoliko sati obići neka od najljepših umjetničkih i arhitektonskih djela na svijetu, uključujući Sikstinsku kapelu i Baziliku Svetog Petra, prenosi Nova.rs.

Papa Franja, koji je preminuo jutros u Vatikanu, bio je prvi latinoamerički papa, a to je signaliziralo širu promjenu unutar Katoličke crkve nakon koje se očekuje da bi na čelo Rimokatoličke crkve možda mogao da ođe “prvi crni ili azijski papa”, piše danas Dejli mejl.

Ovo je spisak glavnih kandidata koji pretenduju da postanu sljedeći vrhovni poglčavar Rimokatoličke crkve:

Peter Turkson (76)

Bivši biskup Kejp Kousta bio bi prvi crni papa i imao bi mogućnost da dopre šire u Afriku. Rođen je u Gani, a papa Franja ga je poslao kao mirovnog izaslanika u Južni Sudan. On zauzima središnje mjesto oko škakljive teme gej veza, tvrdeći da su zakoni u mnogim afričkim zemljama prestrogi, ali da se stavovi Afrikanaca o toj temi moraju poštovati. Turkson je bio favorit kladioničara u jednom trenutku tokom konklave 2013, kada je izabran papa Franja.

Luis Antonio Tagle (67)

Tagle, bivši nadbiskup Manile, pojavio se sada kao lider. On bi, ako bude izabran, bio prvi papa azijskog porijekla, a upravo taj region je onaj sa najbrže rastućim katoličkim stanovništvom.

On se protivio pravima na abortus na Filipinima, ali se može smatrati jednim od liberalnijih kandidata. Takođe se u izjavama žalio da je katolička crkva bila previše oštra prema gej i razvedenim parovima i da je to ometalo njen evangelistički rad.

Pjetro Parolin (70)

Njegov izbro bi bio kontinuitet jer je sa papom Franjom radio kao kardinal – državni sekretar u Vatikanu.

Smatra se umjerenim, iako ne tako bliskim liberalnom krilu kao što se papa Frana činio. Kada je Irska 2015. glasala za legalizaciju istopolnih brakova, Parolin je to opisao kao “poraz za čovječanstvo”.

Parolin je bio arhitekta sporazuma između Svete stolice i Kine iz 2018, koji neki smatraju “prodajom” Komunističkoj partiji Kine.

Peter Erdo (72)

Nadbiskup Estergom-Budimpeštanski bio bi drugi papa, poslije Jovana Pavla II, koji je upravljao crkvom još u bivšem sovetskom bloku, kada su crkvene vođe često bile proganjane.

Vodio je kampanju da njegov prethodnik Jožef Minsenti bude oslobođen krivice nakon što je uhapšen zbog suprotstavljanja komunističkom režimu Mađarske. Erdo je duboki konzervativac koji je govorio protiv toga da se razvedeni ili ponovo oženjeni katolici pričešćuju.

Hoze Tolentino (59)

Porijeklom je iz rodnog mjesta Kristijana Ronalda, Madeire u Portugalu, služio je kao nadbiskup, a imao je i niz uloga u Vatikanu. Važi za kandidata za mlade.

Mateo Zupi (69)

Zupi je bio nadbiskup Bolonje od 2015. godine, a papa Franja ga je 2019. imenovao za kardinala.

Papa Franja ga je prije dvije godine postavio za mirovnog izaslanika Vatikana za Ukrajinu, a u tom svojstvu je posjetio Moskvu da bi “ohrabrio gestove humanosti”.

Iako nije imao audijenciju kod ruskog predsjednika, sreo se sa predsjednikovim kontroverznim saveznikom, patrijarhom Kirilom, liderom Ruske pravoslavne crkve, ali sa malim diplomatskim napretkom u pogledu njegovih napora.

Mario Greč (68)

Ranije je služio kao episkop Goza, a sada je generalni sekretar Arhijerejskog sinoda.

On je pozvao crkvu da “nauči novi jezik” kada se bavi gej parovima i razvedenima, iako se na njega gleda i kao na nešto tradicionalnije orijentisanog kardinala.

Robert Sara (79)

Rođen je u Francuskoj Gvineji, a predstavlja još jednu mogućnost da postane prvi crni papa – iako godine nisu na njegovoj strani.

Na vatikanskim funkcijama je radio od vremena Jovana Pavla II. Konzervativac, on je osudio rodnu ideologiju kao prijetnju društvu. Takođe je govorio protiv islamskog fundamentalizma, prenosi B92.

Izvor: provjereno.info

Papa je preminuo na drugi dan Uskrsa, rano jutros.

“Jutros u 7.35 časova, rimski biskup, Franjo, vratio se u Očev dom. Čitav njegov život bio je posvećen služenju Gospodu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je da vrijednosti Jevanđelja živimo s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i naj marginalizovanijih. Sa dubokom zahvalnošću za njegov primjer istinskog učenika Gospoda Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jedinoga i Trojedinoga Boga”, navodi se u saopštenju.

Papino svetovno ime bilo je Horhe Mario Bergoljo. Rođen je 17. decembra 1936. godine u Buenos Ajresu, prestonici Argentine.

Papa Franjo je bio prvi jezuita i prvi Latinoamerikanac, kao i prvi pripadnik nekog crkvenog reda od Grgura XVI (1831–1846) i prvi neevropljanin nakon Grgura III (731–741) na ovom položaju.

Pope Francis died on Easter Monday, April 21, 2025, at the age of 88 at his residence in the Vatican's Casa Santa Marta. pic.twitter.com/jUIkbplVi2

— Vatican News (@VaticanNews) April 21, 2025

Papa Franjo juče se, na Uskrs, neočekivano pojavio pred vjernicima na Trgu svetog Petra u Vatikanu i okupljenima kratko poželio: “Sretan Uskrs”.

Sveti Otac je izišao u invalidskim kolicima te je s balkona bazilike svetog Petra mahnuo hiljadama okupljenih vjernika koji su ga pozdravili velikim aplauzom.

Ove godine, prvi put otkako je 2013. izabran za papu, Franjo je propustio većinu obreda Velike sedmice, uključujući i uskrsno bdjenje u subotu naveče, gdje je služenje mise prepustio kardinalima.

Uprkos svemu, na Uskrs se nakratko pojavio unutar bazilike, gdje je pred okupljenima izmolio kratku molitvu i djeci podijelio slatkiše.

Na jučerašnjem  pojavljivanju djelovao je vrlo krhko i iscrpljeno, a okupljenima je samo rekao: “Draga braćo i sestre, sretan Uskrs.”

Nekoliko trenutaka ranije Franjo je “u sklopu privatnog sastanka od nekoliko minuta” primio američkog potpredsjednika Džej Di Vansa u svojoj vatikanskoj rezidenciji Santi Marti.

Papa je prošlog mjeseca otpušten iz bolnice nakon pet sedmica liječenja zbog infekcije koja je prerasla u obostranu upalu pluća.

Izvor: Nezavisne

Kako se bira novi papa?

Nakon smrti ili ostavke aktualnog pape, saziva se konklava u Sikstinskoj kapeli gdje kardinali tajnim glasovanjem biraju novog poglavara Crkve. Iako tehnički svaki rimokatolik može biti izabran, tradicija nalaže da papa dolazi iz redova kardinala. U konklavi smije sudjelovati samo 138 od ukupno 253 kardinala, jer prema crkvenim pravilima, kardinali stariji od 80 godina nemaju pravo glasa.

Papa Franjo je u prosincu prošle godine povećao broj glasača sa 120 na 138, čime je dodatno oblikovao tijelo koje će odlučivati o njegovu nasljedniku. S obzirom na njegovu narušenu zdravstvenu situaciju, neki istaknuti kardinali već su izdvojeni kao potencijalni budući pape.

Najizgledniji kandidati

Prema dostupnim izvorima, nekoliko kardinala ističe se kao favoriti za sljedećeg papu.

Kardinal Pietro Parolin, 70, Italija
Pietro Parolin, jedan od najutjecajnijih ljudi u Vatikanu, svoju je službu pod papom Franjom započeo 2013. godine kada je imenovan državnim tajnikom Svete Stolice. Već sljedeće godine papa ga je proglasio kardinalom, čime je dodatno učvrstio njegovu poziciju u vrhu Katoličke crkve.

Parolin se tijekom karijere specijalizirao za diplomaciju, sudjelujući u pregovorima između Vatikana i raznih svjetskih država. Službovao je u nuncijaturama u Nigeriji i Meksiku, a bio je ključan u diplomatskim naporima Svete Stolice u odnosima s Kinom, Venezuelom i Bliskim istokom. Njegov umjeren politički stav i sposobnost pregovaranja donijeli su mu reputaciju sposobnog i uravnoteženog vođe. Kao osoba bliska papi Franji, Parolin se smatra kandidatom koji bi nastavio njegovu reformističku ostavštinu, ali uz određenu dozu pragmatizma. Njegova predanost diplomatskom dijalogu, kao i iskustvo u vođenju crkvenih odnosa s državama, čine ga potencijalno idealnim nasljednikom za izazovna vremena u Katoličkoj crkvi.

Kardinal Fridolin Ambongo Besungu, 65, Kongo
Predsjednik Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara, kardinal Fridolin Ambongo Besungu, dospio je u središte pozornosti kada je odbacio kontroverznu deklaraciju pape Franje, unatoč tome što je imala papinsko odobrenje.

Ovaj konzervativni kapucin proglasio je doktrinu Fiducia supplicans, koja dopušta blagoslov nevjenčanih i istospolnih parova, ništavnom na afričkom kontinentu. Prema pisanju Catholic Heralda, Besungu je na hitnom sastanku 2023. godine osigurao blagoslov pape Franje za svoju odluku.
Mogući izbor Besungua za papu značio bi zaokret prema konzervativnijem smjeru i jasnu distancu od liberalnijih reformi pape Franje. Aktualni pontifeks imenovao ga je kardinalom 2019. godine.

Kardinal Wim Eijk, 71, Nizozemska
Bivši liječnik, kardinal Willem Jacobus Eijk, smatra se jednim od najkonzervativnijih crkvenih vođa današnjice.

Godine 2015. sudjelovao je u pisanju knjige “Jedanaest kardinala govori o braku i obitelji: Eseji s pastoralnog gledišta”, koja je oštro kritizirala pristup pape Franje prema građanskim ponovnim brakovima bez crkvenog poništenja. Eijk je takve brakove nazvao “oblikom strukturiranog i institucionaliziranog preljuba”.

Poznat je i po kritici Franjine nesposobnosti da zauzme čvrst stav prema prijedlogu Njemačke biskupske konferencije, koja je željela omogućiti protestantima primanje euharistije u katoličkim crkvama. U jednom uvodniku, Eijk je papin stav o tom pitanju nazvao “potpuno neshvatljivim”.

Papa Benedikt XVI. imenovao ga je kardinalom 2012. godine, a njegova snažna konzervativna stajališta mogla bi ga učiniti ozbiljnim kandidatom za budućeg papu.

Kardinal Péter Erdő, 72, Mađarska
Bivši predsjednik Vijeća biskupskih konferencija Europe i pobožni marijanac, kardinal Péter Erdő, već dugi niz godina ima važnu ulogu u suvremenoj crkvenoj politici.

Poznat po svojim konzervativnim stavovima, Erdő se protivi praksi da rastavljeni i ponovno vjenčani katolici primaju svetu pričest, držeći se doktrinarnog uvjerenja o nerazrješivosti braka. Također je bio jedan od glasnijih kritičara prihvata izbjeglica u europskim zemljama, tvrdeći da takva politika može dovesti do trgovine ljudima.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 2003. godine, a njegova dugogodišnja predanost tradicionalnim crkvenim vrijednostima svrstava ga među potencijalne kandidate za budućeg papu.

Kardinal Luis Antonio Tagle, 67, Filipini
Luis Antonio Tagle služi kao proprefekt za Odjel za prvu evangelizaciju Dikasterija za evangelizaciju te kao predsjednik Međudikasterijskog povjerenstva za posvećene redovnike.

Tagle, koji je često nazivanu “azijskim papom Franjom”, smatra se politički lijevo orijentiranim i bio je kritičan prema stavu Crkve prema LGBT osobama, razvedenim i ponovno vjenčanim katolicima. U intervjuu iz 2015. godine izjavio je da je “oštriji” pristup Crkve prema homoseksualcima, razvedenima i samohranim majkama nanio štetu cilju Crkve da evangelizira.

Tagle je sedmi Filipinac koji je imenovan kardinalom, a postao bi prvi papa s azijskog kontinenta kad bi bio izabran. Kardinalom ga je proglasio papa Benedikt XVI. 2012. godine.

Kardinal Raymond Burke, 76, Sjedinjene Američke Države
Raymond Burke, rođen u Wisconsinu, bivši nadbiskup St. Louisa, smatra se vodećim arhikonzervativcem u Crkvi. Poznat je kao zagovornik latinske mise i javni kritičar liberalnih stavova pape Franje, osobito glede pitanja poput primanja euharistije za rastavljene i ponovno vjenčane osobe.

Također je kritizirao promjene u Crkvenom stavu prema umjetnoj kontracepciji, LGBT osobama i građanskim brakovima, smatrajući ih “neprihvatljivima”.

Papa Benedikt XVI. proglasio ga je kardinalom 2010. godine.

Kardinal Mario Grech, 67, Malta
Aktualni generalni tajnik Biskupske sinode, Mario Grech, smatra se potencijalnim umjerenim nasljednikom pape Franje.

Grech je ranije isticao potrebu da se dosegne do onih koji su izopćeni iz Crkve zbog svojih seksualnih sklonosti ili bračnog statusa. U svom govoru na Izvanrednoj općoj skupštini Biskupske sinode 2014. godine, naglasio je važnost očuvanja kontinuiteta Crkvenog učenja, uz dopuštanje kreativnosti u metodologiji obraćanja vjernicima.

Papa Franjo imenovao je Grecha kardinalom 2020. godine.

Kardinal Matteo Zuppi, 69, Italija
Matteo Zuppi, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, rođen je u Rimu i služio je kao nadbiskup Bologne, što ga čini ključnim insajderom u Franjinom Vatikanu. Kao miljenik pape Franje, Zuppi je 2023. godine bio pozvan da izvrši visoko profiliranu mirovnu misiju u Ukrajini, gdje se sastao s predsjednikom Zelenskim.

Iste godine poslan je u Sjedinjene Države na susret s katoličkim predsjednikom Joeom Bidenom.

Papa Franjo imenovao je Zuppija kardinalom 2019. godine.

Budućnost crkve

Ovi istaknuti kardinali, svaki sa svojim jedinstvenim pristupom i stavovima, oblikuju smjer Katoličke Crkve u današnjem vremenu. Njihovi pogledi na ključna pitanja, poput pristupa LGBT osobama, euharistiji za razvedene i ponovno vjenčane, te Crkvenim učenjima o moralnim pitanjima, odražavaju napetosti i izazove s kojima se Crkva suočava u modernom društvu. S obzirom na njihov utjecaj i pozicije, bit će zanimljivo vidjeti kako će oblikovati budućnost Katoličke Crkve i njezin odnos prema društvenim, moralnim i duhovnim pitanjima, piše net.hr.

Izvor: zagorje.com

Portparol Bazilike Svetog Petra Enco Fortunato izjavio je za Rojters da uredba kodifikuje norme koje su “bile na snazi u prošlosti u drugačijem obliku”.

On je, međutim, demantovao pisanje italijanske štampe da će zaposlenima koji su u nevjenčanim vezama takođe biti zabranjeno da rade u Bazilici Svetog Petra, ​​odbacujući te izvještaje kao “tračeve”.

U uredbi je navedeno da osoblje mora da ima “primjerno vjersko i moralno ponašanje, uključujući privatni i porodični život, u skladu sa doktrinom Crkve”.

Prema Katoličkoj crkvi, seksualni odnosi između nevjenčanih parova su grešni, prenosi Tanjug.

Papa Franja je više puta naljutio pojedine konzervativce izjavama da bi Katolička crkva trebalo da se više fokusira na milosrđe i oprost, a ne na striktno sprovođenje svojih pravila, navodi Rojters.

Papa Franjo službeno je odobrio sveštenicima da blagosiljaju istopolne parove, s novim dokumentom koji donosi radikalnu promjenu u vatikanskoj politici, objavila je agencija AP.

U dokumentu vatikanskog ureda za doktrinu insistira se na tome da ljudi koji traže Božju ljubav i milosrđe ne bi trebali biti predmet “iscrpne moralne analize “.

Dokument objavljen u ponedjeljak, razrađuje pismo koje je Franjo poslao dvojici konzervativnih kardinala, a koje je objavljeno u oktobru. U pismu je Franjo naveo da bi se istopolne parove moglo blagosloviti pod određenim uslovima, ako se ne miješa blagoslov sa sakramentom vjenčanja.

Vatikan ne mijenja svoj stav prema istopolnim parovima, ne odobrava ih, ali im ne želi više uskraćivati blagoslov – dokle god to nije vjenčanje.

Ujedno se dozvoljava blagoslov nevjenčanih parova. Novi dokument ponavlja to obrazloženje i razrađuje ga, potvrđujući da je brak doživotni sakrament između muškarca i žene. Dakle, blagoslov da, brak ne, što znači da se blagoslov ne može koristiti za potvrđivanje građanske istopolne zajednice u ceremoniji vjenčanja.

No zahtjev za blagoslovom ne bi trebao biti odbijen. “U konačnici, blagoslov nudi ljudima mogućnost da povećaju svoje povjerenje u Boga”, navodi se u dokumentu. “To je sjeme Duha Svetoga koje treba njegovati, a ne ometati.”

Vatikan smatra da je brak neraskidiva zajednica muškarca i žene, pa se protivi istopolnim brakovima. A 2021. godine vatikanska Kongregacija za nauk vjere objavila je da Crkva ne može blagosloviti zajednice dva muškarca ili dvije žene jer “Bog ne može blagosloviti grijeh”. Taj je dokument izazvao veliko negodovanje, pa je papa ubrzo smijenio dužnosnika odgovornog za objavljivanjem i krenuo s postavljanjem temelja za preokret.

U novom dokumentu, Vatikan ističe da se Crkva mora kloniti “doktrinarnih ili disciplinarnih shema, posebno kada vode u narcisoidni i autoritarni elitizam pri čemu se umjesto evangelizacije, analiziraju i klasificiraju drugi, i umjesto otvaranja vrata milosti, čovjek iscrpljuje svoju energiju u ispitivanju i provjeravanju.” U dokumentu se ponovo naglašava da su ljudi u “neregularnim” zajednicama – homoseksualci ili heteroseksualci – u stanju grijeha, ali se pritom ističe da ih to ne bi trebalo lišiti Božje ljubavi ili milosrđa.

“Dakle, kada ljudi traže blagoslov, iscrpna moralna analiza ne bi trebala biti preduslov za njegovo dodjeljivanje”, stoji u dokumentu. Praksa blagosiljanje istopolnih parova već je uvriježena u nekim zemljama poput Belgije i Njemačke, iako do sada nije imala odobrenje Vatikana, navodi Deutsche Welle.

Otkako je preuzeo dužnost 2013., papa Franjo je radio na reformi upravljanja Crkvom, kako bi bila manje hijerarhijska i više usmjerena prema potrebama tradicionalno isključenih. Međutim, naišao je na jak unutrašnji otpor.