Bebe ne dolaze na svijet sa svim sposobnostima vida koje će im trebati. Fokusiranje, precizno pomjeranje očiju i usklađen rad oba oka uče se postepeno, slično kao hodanje i govor.

Prema Američkom udruženju optometrista (AOA), mozak beba za to vrijeme uči i kako da razumije informacije koje mu oči šalju. Stručnjaci naglašavaju da svako dijete raste svojim tempom, pa neke faze mogu nastupiti ranije ili kasnije.

Od rođenja do četvrtog mjeseca

Novorođenče najduže gleda predmete jakog kontrasta, ali još ne zna lako prebacivati pogled s jednog na drugi. Najbolje vidi na udaljenosti od 20 do 25 centimetara, što je otprilike razmak do lica roditelja dok drži bebu u naručju.

U prva dva mjeseca oči često ne rade usklađeno, pa može izgledati kao da beba “škilji” ili da joj jedno oko bježi u stranu. To je uglavnom normalno. Ako se jedno oko stalno okreće prema unutra ili prema van, bebu treba odvesti na pregled.

Oko osme sedmice beba se lakše fokusira na lica ljudi u blizini. Oko trećeg mjeseca počinje pratiti pokretne predmete pogledom i posezati za njima.

Od petog do osmog mjeseca

Beba se ne rađa s osjećajem za dubinu, odnosno ne može procijeniti šta je bliže, a šta dalje. Tek oko petog mjeseca oči počinju zajedno stvarati trodimenzionalnu sliku svijeta.

U istom periodu bebe već dobro razlikuju boje, iako još ne tako izoštreno kao odrasli. Kontrola pokreta očiju i usklađenost očiju i tijela svakim danom su sve bolji.

Većina beba počinje puzati oko osmog mjeseca. AOA navodi da puzanje dodatno razvija koordinaciju očiju, ruku, nogu i tijela, te da djeca koja su rano prohodala uz malo puzanja ponekad slabije nauče koristiti oba oka zajedno.

Od devetog do 12. mjeseca

Oko devetog mjeseca bebe se počinju pridizati u stojeći položaj, a do 10. mjeseca trebale bi moći uhvatiti predmet palcem i kažiprstom. Do prvog rođendana većina beba dobro procjenjuje udaljenost i precizno baca stvari.

Do druge godine koordinacija oka i ruke te osjećaj za dubinu trebali bi biti dobro razvijeni. Djeca tada prepoznaju poznate predmete i slike u knjigama.

Kako roditelji mogu pomoći

U prvim mjesecima AOA savjetuje noćno svjetlo ili prigušenu lampu u bebinoj sobi, povremeno premještanje krevetića i položaja bebe u njemu, te mijenjanje strane pri svakom hranjenju. Igračke treba držati na 20 do 30 centimetara od bebe, a dobro je i pričati s njom dok se krećete po sobi.

Kasnije pomažu kocke koje beba može držati, igra na podu i igre poput “skrivača” s igračkama ili licem, koje razvijaju vizuelno pamćenje. Za djecu od jedne do dvije godine korisno je kotrljanje lopte i čitanje priča.

Kada se javiti doktoru

Problemi s vidom kod beba su rijetki, ali roditelji trebaju obratiti pažnju na pretjerano suzenje oka, crvene ili krastave kapke, oko koje se stalno okreće u stranu, izraženu osjetljivost na svjetlo i bjelkastu zjenicu. Ovi znakovi traže hitan pregled.

AOA preporučuje da beba prvi temeljit pregled vida obavi oko šestog mjeseca, čak i kad nema vidljivih problema.

Izvor: klix.ba

Vođa programa, doktor Robert Bernard bio je toliko impresioniran sa njenim otkrićima tokom programa da ih je uvrstio u naučne radove, koje je predstavio na kasnije održanoj konferenciji. Nedugo kasnije su uslijedila i priznanja za navedene radove , koja su skrenula pažnju na nju 1960. godine.

Odrastanje u Harlemu presudno je uticalo na životne stavove ove naučnice. Često je isticala velike razlike u broju slijepih u rodnom Harlemu i bogatijim dijelovima Amerike, koji su uglavnom nastanjeni bijelcima. Takvu situaciju objašnjavala je nedostatkom oftalmološkog rada na prevenciji i nemogućnošću pristupa oftalmološkim uslugama.

Sa nepunih 16 godina, bila jedna od nekoliko odabranih učenika kojima je bilo omogućeno prisustvovanje radionica o liječenju raka.

Predložila je formiranje posebne discipline nazvaviši je “oftalmologija zajednice”, koja se danas primenjuje širom sveta. Kombinujući aspekte javnog zdravlja i kliničke oftalmologije, oftalmologija zajednice preventivno deluje kod onih kojima su medicinske usluge nedostupne.

Angažovanjem Patriše Bat, 1970. godine, izvršena je prva operacija oka na klinici u Harlemu, a zahvaljujući njoj, grupa profesora sa Univerziteta Kolumbija operiše besplatno svakog slijepog pacijenta iz ovog siromašnog dijela grada. Njenim izumom mnogi ljudi su preogledali koji bili slijepi više desetina godina.

Često je isticala velike razlike u broju slijepih u rodnom Harlemu i bogatijim dijelovima Amerike, koji su uglavnom nastanjeni bjelcima.

Nako završetka oftalmologije postala je prva žena članica Odsjeka za oftalmologiju na UCLA's Jules Stein Eye institutu. Bila je suosnivačica Američkog Instituta za prevenciju slijepila osnovanog 1976. godine, naglašavajući kako je pravo na vid, osnovno ljudsko pravo, koje ne treba nikome biti uskraćeno. Godinama kasnije izumila je Laserphaco Probe koji je služio za pomaganje pacijentima za liječenje katarakte. Patentirala je uređaj 1988. godine, postajući prva Afroamerikanka, koja je dobila priznanja za takav rad. Pomoću njega uspjela je pomoći slijepim osobama da vrate vid, čak i nakon višedecenijskih poteškoća.

Otišla je u penziju 1993. godine sa svoje pozicije i postala honorarni saradnik medicinskog osoblja. Iste godine dodjeljeno joj je i novo priznanje “Pionirke u oftalmologiji” koja je unaprijedila znanja i tehnike za pomoć slabovidnim i slijepim osobama. U dijapazonu njenih interesovanja takođe se isticala i telemedicina, koja je omogućavala tehnološki pristup medicinskim sredstvima za pomoć pacijentima. Svojim radom nastavila je pomjerati granice i dokazivati da je tama samo onda kada se odustane od borbe i pokušavanja unaprijeđenja trenutne situacije. Žena koja je zaista uspjela u tome da otvori oči svima da progledaju i riješe probleme.

Angažovanjem Patriše Bat, 1970. godine, izvršena je prva operacija oka na klinici u Harlemu, a zahvaljujući njoj, grupa profesora sa Univerziteta Kolumbija operiše besplatno svakog slijepog pacijenta iz ovog siromašnog dijela grada. Njenim izumom mnogi ljudi su preogledali koji bili slijepi više desetina godina.

Ukoliko prelomna moć i veličina oka nisu usklađeni pa je oko sa nešto većim prednje-zadnjim prečnikom dolazi do kratkovidosti, a ukoliko je manji dolazi do dalekovidosti. Zbog toga se kod djece koja imaju minus dioptriju sa rastom oka ista povećava dok se plus dioptrija sa rastom smanjuje. Razvoj oka završava oko 18. godine života jer dok raste tijelo tako raste i oko.

Vid se potpuno razvija u uzrastu od osme do desete godine, zato je važno da dijete u toj dobi nosi odgovarajuću dioptriju na svojim naočalama ili kontaktnim sočivima da bi se vid pravilno razvio.

Da bi pacijent bio kandidat za lasersko skidanje dioptrije, potrebno je da ima više od 18 godina i da je dioptrija stabilna najmanje godinu dana. Princip laserskog skidanja dioptrije je da hladni laserski snop remodelira površinu rožnjače, tako da nakon dejstva lasera oko prelama svjetlo kao da nema dioptriju. S obzirom na rast i razvoj tijela i oka, dioptrije kod djece nisu stabilne, te se ne preporučuje lasersko skidanje u dječijoj dobi.

Dakle, ukoliko dijete u dobi u 5 godina ima dioptriju npr. -3, ima dužinu oka oko 25 mm, za očekivati je da će tijelo rasti, a sa rastom tijela rasti će i oko, te će mu se dioptrija sa godinama povećavati. Isto vrijedi i za plus dioptrije, samo će se u tom slučaju blago smanjivati. Zato je nepotrebno podvrgavati dijete laserskom skidanju dioptrije.

Osim toga, ožiljavanje tkiva poslije povreda ili operativnih zahvata mnogo je izraženije kod djece nego kod odraslih, tako da postoji velika opasnost od nastanka ožiljaka na rožnjači oka kod djece, ukoliko se u ovoj dobi izvodi operacija laserske korekcije dioptrije. Ožiljci rožnjače, inače providnog dijela oka, u potpunosti mogu oštetiti ne samo vid, nego i oko.

S obzirom na rast i razvoj tijela i oka, dioptrije kod djece nisu stabilne te se ne preporučuje lasersko skidanje u dječijoj dobi.

Oftalmolozi dodaju i kako je najvažnije kod djeteta sa dioptrijom barem dva puta godišnje, a po potrebi i češće, dolaziti na kontrole kod svog oftalmologa da bi mu se pratilo mijenjanje dioptrije i propisala odgovarajuća, kako bi se vidna oštrina mogla razviti u potpunosti.

Danas kada postoji veliki izbor kontaktnih sočiva i tankih stakala za naočale kako biste korigovali refraktivne greške kod djeteta, jako je važno da dijete stalno nosi korekciju dok se vid razvija da ne bi došlo do slabovidosti. Nešto teži zadatak je da se roditelji pobrinu da dijete nosi naočale ili kontaktno sočivo uprkos čestom odbijanju i negodovanju.

“Uprkos tome, postoje ustanove koje rade lasersko skidanje dioptrije kod djece pod izgovorom da neka djeca ne mogu nositi naočale ili kontaktna sočiva. Međutim, istina je da ovaj operativni zahvat nije odobren od strane niti jedne regulatorne agencije najrazvijenijih zemalja svijeta, uključujući i američki FDA (Food and Drug Administration – Agencija za hranu i lijekove). Nadalje, ovaj zahvat je u većini zemalja i zabranjen”, naglašavaju oftalmolozi.

Dodaju kako djeca dobro mogu podnijeti sve vrste dioptrije, uključujući i visoku cilindričnu dioptriju i kad je u pitanju velika razlika u dioptriji između dva oka, ali potrebna je navika veliko zalaganje roditelja.

Savjet roditeljima je da pažljivo prate razvoj djeteta i njegovog vida, te da ako primijete bježanje oka u stranu, bijelu zjenicu, naginjanje glave, škiljenje, da se dijete primiče televizoru ili bilo kakve druge promjene, dovedu dijete na pregled oftalmologu. Jako je važno da se uradi detaljan oftalmološki pregled koji podrazumjeva i širenje zjenica, a za prvi pregled idealno vrijeme je treća godina života djeteta.

Kontrolišite vid na vrijeme, kako biste preventivno djelovali u pogledu razvoja i rasta svog djeteta. Jedino tako spriječićete eventualne probleme u njegovom zdravlju.

Ovo je priča o operaciji koja je u prepričavanjima ljudi dobijala tri glave i bljuvala vatru, bez ikakve potrebe.

Priča o laserskom skidanju dioptrije.

Iz potpune nebrige prema sebi, ja dugo nisam znala da ne vidim. Sjećam se, kao da je juče bilo – odlazim sa sestrom na pregled očiju, jer je danima boli glava i jer se u školi odjednom iz zadnje klupe premjestila u prvu. I sine mi – hajde, kad sam tu, daj da vidim koliko vidim.

Taj osjećaj, taj trenutak kad mi je doktorica stavila one medicinske naočale i rekla: “Pogledaj napolje”, a ja vidjela i list i cvijet i pticu i mrava i život – evo sad ga se sjećam, a ima mu više od 10 godina. Dioptrija u minusu, naočale dovode novčanik u minus, ali bar je pogled u plusu.

Pričajte šta hoćete, kako su naočale baš super, kako mogu biti modni dodatak, kako mi super stoje – meni su bile pakao.

• Ne možeš leći bočno na krevet i gledati TV, jer te bode drška.
• Zime su pakao – izlazak iz tople prostorije u hladno i obrnuto i psovanje svega po spisku.
• Ljubljenje – aha, nećemo o tome.
• Traženje naočala ujutro, kad se probudiš, jer što ih duže nosiš sve si ćoraviji. Ne mijenja se tebi dioptrija već se stvori navika da vidiš.

Mogla bih ja sad nabrajati tri stranice, ali nema potrebe. Nisu naočale tema, one su povod.

Od momenta kad sam čula za lasersko skidanje dioptrije, znala sam da je to ono što ja želim. Želim svoje oči nazad. I tačka.

U raspitivanju kod ljudi, shvatila sam da malo ko zna nešto o tome. Ljudi se po automatizmu boje bilo čega što uključuje guranje nekih aparatića u njhove oči.  S jedne strane razumljiv, s druge – zar će me strah zaustaviti?

Uradila sam analizu – pregledala, naravno, prvo cijene, našla najbolji finansijski model. Najbitnije je bilo da može na rate. Da, oči na rate. Uputila se u biografije doktora, pregledala forume i mišljenja ljudi i odlučila – klinika Svjetlost će biti moj izbor.

Već na tom kontrolnom pregledu, gdje oni odlučuju da li ste uopšte kandidat za operaciju, znala sam da sam na sjajnom mjestu. Posvećenost, profesionalizam, strpljenje i odgovor na svako pitanje. To je trebalo mom strahu.

Tog septembra, rečeno mi je da dođem u subotu ujutro u 10. Okupila sam odbor žena za ispraćaj na operaciju i odbor žena za doček s operacije.

Cijeli proces izgleda ovako:

Dolazite u kliniku Svjetlost gdje vas dočekuje nasmijana medicinska sestra. Pripreme za operaciju podrazumijevaju mnogo nekih kapi kojima ne znam ime, ali eto, morate da im vjerujete. Zjenice se šire, jedan po jedan pacijent iz čekaonice odlazi na sprat, a vi čekate svoj red.

Otprilike 7 minuta pred operaciju vas odvedu gore u novu, malu, čekaonicu gdje vam kažu da ćete sad vi doći na red.

U salu vas uvodi sestra, liježete na sto, nekoliko doktora je oko te velike mašine koja se spušta odozgo na vas. Ovog dijela konkretnog oko operacije se ne sjećam detaljno, jer mozak blokira sjećanja od straha, ali se sjećam da je sve trajalo 7 minuta, da NIŠTA nisam osjetila sem jednog momenta kad vam se neki svemirac spusti odozgo, priđe baš blizu oku i nestane.

Sjećam se, kao da je juče bilo, da mi je doktorica rekla da sad sve zavisi od mene. I da moram da gledam u tu tačku koja titra iznad mene, jer je to važno. I ja sam gledala. Zato slušajte doktore.

Nakon toga, stavite sunčane naočale. Ja sam malo škiljila da vidim vidim li – i vidjela sam!

Idete kući i trebalo bi da žmurite 24h, jer su, kako je doktor rekao, kapci najbolji flasteri. Dobijte neku tabletu za potencijalne bolove i puno kapi ovih i onih. Ja znam da sam taj dan od svojih žena dobila i bezglutensku pitu i bezglutenske palačike – tako da je to jedan od ljepših dana u mom životu J

Nekih 7 sati nakon operacije došla sam u dnevni boravak i legla BOČNO i NIŠTA me nije žuljalo. Trebalo bi da žmurim, sjećate se? Ja sam otvorila oči, jer nisam mogla izdržati. Na TV-u je bio film s prevodom, jelte. I ja sam vidjela prevod. Bez naočala. Prvi put nakon ne znam koliko godina. Nazvala sam tetku i oplakala kao da sam bila slijepa, otprilike.

To je taj osjećaj koji je vrijedio hrabrosti davanja očiju doktorima u ruke.

I evo me danas. Nikakve probleme nisam imala. Porodila sam se prirodnim putem iako su me prepadali da ću morati na carski i bla bla bla. Vidim savršeno, idem redovno na kontrole i naočale, samo u prolazu kraj izloga, prokomentarišem.

Iskreno se nadam da je moje iskustvo nekome pomoglo. Za dodatna pitanja, tu

Dodatni rizik i otežavajuću okolnost predstavlja neprimjetan razvoj bolest kao i njena usporenost. Ipak, preporučuje se da se od četrdesete godine života češće kontrolišete vid sa ciljem ranog otkrivanja glaukoma. Simptomi variraju u zavisnosti od toga radi li se o primarnom ili akutnom oboljenju. Ako je riječ o primarnom, teže je primijetiti da bolujete od njega, jer ne osjećate bol. Moguće je vidjeti izmaglicu oko izvora svjetlosti, kao i obojene krugove, međutim to i dalje ne znači da ćete biti sigurni da imate upravo tu vrstu oštećenja vida.

Sa porastom godina, raste i rizičnost od obog oboljenja, što dovodi do toda da osobe od 70 do 80 godina starosti imaju najmanje osam puta veći rizik od onih od 30 i 40.

Kod akutnog glaukoma dolazi do bola i poremećenosti vida uslijed kojih dolazi i do glavobolje, mučnine i povraćanja.

Kod djece je moguće uočiti simptome vlažnih očiju, osjetljivih na svijetlost i grčevitim kontrakcijama očnih kapaka. Zato je veoma važno kod novorođenčadi što ranije posjetiti oftalmologa, ako dijete ima pretjerano velike oči.

Uprkos tome što se ne mogu odrediti tačni uzročnici glaukoma, dokazano je da određene forme imaju nasljednu komponentu, dok neke mogu biti posljedica čestih upala oka, ali i dugotrajnog korištenja pojedinih vrsta lijekova. To što neko u porodici ima glaukom, ne mora da znači da ćete i vi imati, ali se preporučuju redovne kontrole nakon 25. godine života.

Kod djece je moguće uočiti simptome vlažnih očiju, osjetljivih na svijetlost i grčevitim kontrakcijama očnih kapaka.

Liječenje glaukoma moguće je na nekoliko načina u zavisnosti od stadijuma oboljenja. Prvi oblik su kapi koje za cilj imaju smanjenje nastajanja očne vodice ili povećavanje oticanja iste iz oka. Ukoliko se radi o težem obliku, operacija je neminovna, kao i kod pacijenata kojima kapi izazivaju alergijske reakcije ili kod kojih nema efekta. Operacije glaukoma danas uzimaju sve više primata u liječenju ovog i dalje misterioznog oboljenja oka, posebno kod pacijenata koji su dugo godina na lokalnoj terapiji kapima, ili kod kojih ukapavanje kapi izaziva alergijske reakcije ili nema efekta na smanjenje očnog pritiska. Klinika Svijetlost vam nudi rješenje u vidu najsavremenijeg, najefikasnijeg i najmanje invazivnog metoda Ex-Press glaukomski šant.

Sama procedura implantacije je jednostavna, izvodi se u anesteziji kapima, a pacijent napušta kliniku odmah nakon zahvata. Efekti operacije vide se nakon 2-3 dana, a svojom veličinom, koja je manja od vrha jagodice prsta, šant ne ometa normalno funkcionisanje oka.

S obzirom na to da se povišeni očni pritisak smatra glavnim rizikom za razvoj glaukoma, važno je napomenuti da se normalne vrijednosti kreću u rasponu od 8 do 21 mmHg. Međutim, čak i ako je pritisak povećan, to ne mora značiti da imate glaukom, ali su prisutne promjene na vidnom polju i očnom živcu. Preventivnim kontrolama u klinici Svijetlost možete na vrijeme ustanoviti ukoliko postoji problem i na vrijeme ga riješiti.

To što neko u porodici ima glaukom, ne mora da znači da ćete i vi imati, ali se preporučuju redovne kontrole nakon 25. godine života.

Glaukom je progresivna bolest očnog živca koja dolazi bez simptoma i upravo zato je zovu “tihim kradljivcem” ili “tihim ubicom” vida. Ova bolest koja je drugi usrok sljepila u svijetu bez vida je ostavila do sada više od šest miliona ljudi.

Jednostavnije rečeno, radi se o povećanju očnog pritiska iznad maksimalne normalne vrijednosti od 21 mmHg. Ovakav porast očnog pritiska može nastati na dva načina, najčešće smanjenim oticanjem očne vodice u oku, a rjeđe obrnutim procesom, odnosno povećanim stvaranjem ove tečnosti u oku.

Kako ga otkriti?

“Iako je medicina značajno napredovala, mi još uvijek ne možemo utvrditi zašto se glaukom kod nekih osoba javlja, a kod nekih ne. Za sada znamo da može biti nasljedan, ali i da česte upale oka ili korištenje pojedinih vrsta lijekova mogu biti okidač za glaukom,” istakla je doktorica Ana Aničić, zaposlena u klinici Svjetlost Banjaluka.

Ova bolest, koju doktori često karakterišu kao skup različitih simptoma , najčešće se javlja kod osoba starijih od 50 godina i izuzetno je rijedak kod mlađih osoba, a kod novorođenčadi je izuzetno rijetka.

U procesu postavljanja dijagnoze danas ne koriste se samo vrijednosti intraokularnog (očnog) pritiska i nalaza vidnog polja, nego i vrijednosti debljine nervnih vlakana očnog živca (RNFL-OCT), kao i vrijednosti pahimetrije (debljine rožnjače oka).

Kako se glaukom liječi?

“Najvažnije je spriječiti oštećenje očnog živca, zato je rano otkrivanje od velike važnosti. Za početak koristimo kapi koje smanjuju količinu očne vodice ili povećavaju njeno oticanje iz oka, a ukoliko to i nakon dužeg korištenja ne daje rezultate, odlučujemo se na operativni zahvat,” istakla je doktorica, dodajući “Nekada su operacije glaukoma bile pravo čudo, skoro da ih niko nije izvodio, jer su bile vrlo invazivne, a samim tim i rizične. Vremena su se značajno promijenila. Naravno, na bolje.”

U klinici Svjetlost Banja Luka možete već danas rezervisati svoj pregled i konsultacije, a nakon toga i operativni zahvat, jer se upravo ovdje izvode minimalno invazivne operacije glaukoma. Ove vrste operacija po najnovijoj metodi koju primjenjuje klinika Svjetlost, Ex-Press glaukomski šant, u 95% slučajeva dovodi do trajne kontrole intraokularnog pritiska.

Sam operativni zahvat je jednostavan, a pacijent kliniku napušta odmah nakon operacije. Pozitivni efekti se vide već nakon 2-3 dana.

Da li ste spremni da se riješite svog tihog ubice vida? Mi vas čekamo.

Lasersko skidanje dioptrije se radi samo jednom

Jednostavno, to je operacija za cijeli život. Kada jednom uklonite dioptriju postoji vrlo mala mogućnost da se ona u nekom trenutku vrati. Čak i da se to desi, nova operacija se može uraditi bez bilo kakvih posljedica po pacijenta.

Zahvat je bezbolan

Kada kažemo „operacija“ i „zahvat“, pomislite na skalpel i sječenje kože, zar ne? U ovom slučaju te asocijacije su potpuno pogrešne jer nema nikakvih rezova, a samim tim ni bolova.

Traje desetak minuta

U prosjeku je potrebno 5 minuta da se ukloni dioptrija sa jednog oka, što je vrijeme koje svakako možete odvojiti za sebe i svoje zdravlje.

Cijelim procesom upravlja računar

Primjenom softvera, greška tokom operacije svedena je na minimum, a računar u potpunosti kontroliše zahvat. Čak ne morate da se plašite da ćete pomjeriti oko tokom operacije, računar će i to korigovati.

„Sistemi za praćenje oka tokom operacije omogućavaju preciznu dostavu laserskih zraka na tačno zadano mjesto, bez obzira na voljne i nevoljne pokrete oka. Zbog savršeno preciznih i brzih softverskih sistema, svi današnji zahvati su preko 95% sigurni“, kažu nam u klinici „Svjetlost“ u Banjaluci, koja je do sada obavila oko 5.000 ovakvih zahvata.

Ekonomičnost

Ok, znamo da ćete na ovo odmah prevrnuti očima, ali hajde da se pozabavimo matematikom. Da biste skinuli dioptriju potrebno vam je oko 2.000 KM. I to je to, do kraja života ne morate više ništa plaćati. Ako nosite sočiva, recimo meka, mjesečno trebate izdvojiti oko 20 KM na njih, plus 15-30 KM svaki drugi mjesec na tečnost za njihovo održavanje. Kontrole kod ljekara nećemo ni računati, kao ni nesrećne slučajeve zbog kojih izgubite sočiva prije nego što im istekne rok upotrebe. Ako nosite posebna sočiva, čija cijena doseže i do 500 KM za jedan par, te imaju specijalne, odvojene tečnosti za čišćenje i čuvanje… Nije nam jasno zašto vam još uvijek objašnjavamo koliko je jeftinije otići na operaciju i jednostavno završiti sa tim.

Ne možete oslijepiti

Znamo da su oči jedan od najosjetljivih organa na tijelu i da ne biste voljeli da im se nešto dogodi, ali ljekari iz klinike „Svjetlost“ nas uvjeravaju da opasnost uopšte ne postoji.

„Ono što je najvažnije za sve potencijalne pacijente jeste da je ova operacija potpuno sigurna i za vid i za oko, te da ne postoji mogućnost nastanka bilo kakvog oštećenja na oku, ili gubitka vida“, kažu oni.

Oporavak jako brz i jednostavan

Nakon brzog zahvata slijedi i brz oporavak. Svega 2-3 dana potrebno je da se vratite svojim svakodnevnim aktivnostima, a nakon operacije nije potrebno da boravite u bolnici, već odmah idete svojoj kući. Potrebno je samo da se pridržavate savjeta ljekara, koji kažu da se nekoliko dana ne izlažete dimu, vjetru i kiši, izbjegavate teži fizički rad i slično.

Imamo za vas još 23 razloga zašto bi bilo dobro da skinete dioptriju. Znamo da vas naočare i sočiva nerviraju jer:

• Zimi često zamagle
• Imate naviku da ih stalno skidate, čim rastežete očni živac
• Umaste se dok kuvate
• Smetaju vam dok se ljubite
• Zaboravite ih kad idete u market pa potrošite više novca od planiranog
• Često zaboravljate gdje ste ih ostavili ili sjednete na njih
• Ne sviđa vam se kako izgledate sa njima pa ih ne nosite van kuće. Zbog toga prolazite pored ljudi bez pozdrava i gradite imidž arogantne osobe.
• Namjestili ste sve za uživanje u filmu, donijeli hranu u krevet i zagrlili voljenu osobu. I onda morate ustati po naočare.
• Ne volite ih nositi pa škiljite jer ništa ne vidite, a svi misle da se mrštite. A to stvara bore.
• Grubi ste prema sočivima pa se brzo pocijepaju.
• Greškom stavite sočivo pored kutijice tokom noći pa se osuši.
• Malo ste smotani pa vam sočivo često sklizne u lavabo. Nekad i u wc šolju.
• Odlasci na bazen su vam komplikacija, jer ih ne možete nositi a bez njih ste ćoravi. A bazen pun zgodnih ljudi koje biste gledali.
• Oči vam se suše zbog sočiva, crvene su i izgledate kao da ste plakali. Ili nedajbože pili.
• Želite se baviti poslom za koji je dobar vid jedan od uslova.
• Ne možete roniti. Mislim, možete ali ništa nećete vidjeti.
• Često zaspite sa sočivima pa ujutru ne možete da otvorite oči jer su mnogo suve.
• Skloni ste trljanju očiju, što pomjeri sočiva i ne možete da ih vratite na mjesto.
• Nervira vas detaljno pranje i sušenje ruku prije stavljanja sočiva.
• Sa naočarama se osjećate kao da imate amove, jer vam je vidno polje ograničeno.
• Često pogledate van stakala naočara, čime istežete očni živac.
• Naočare ne prate vaš pogled, pa morate okrenuti cijelu glavu da biste nešto vidjeli. A to nije diskretno.
• Dok pričate sa ljudima i nosite naočare osjećate da postoji prepreka između vas.

Mit

Čitanje pri lošem osvetljenju je štetno za Vaše oči.

Činjenica

Iako čitanje pri lošem osvetljenju može zamoriti Vaše oči, ono nije štetno.

Mit

Nije štetno gledati zavarivač ili gledati u sunce ako žmirkate, ili gledate kroz skupljene kapke.

Činjenica

Čak i ako žmirkate, ultravioletni zraci dopiru do Vaših očiju, time oštećujući rožnjaču, očno sočivo i mrežnjaču. Nikad ne gledajte zavarivanje bez odgovarajuće zaštitne opreme. Nikad ne gledajte direktno u pomračenje sunca.

Mit

Korištenje računara, ili monitora uopšte, štetno je za oči.

Činjenica

Iako je korištenje monitora povjezano sa naprezanjem očiju i osjećajem mučnine, ono nije opasno po vid.

Mit

Ako previše koristite oči, one se “istroše”.

Činjenica

Možete koristiti oči koliko god želite – one se ne troše.

Mit

Nošenje neodgovarajućih naočala oštećuje Vaše oči.

Činjenica

Iako je dobro određena dioptrija preduslov za dobar vid prilikom nošenja naočala, one koje ne odgovaraju ne mogu oštetiti Vaš vid.

Mit

Nošenje neodgovarajućih kontaktnih sočiva ne škodi Vašim očima.

Činjenica

Neodgovarajuća kontaktna sočiva mogu oštetiti rožnjaču (“prozor” na prednjem delu Vašeg oka). Postarajte se da redovno idete na kontrolne preglede ukoliko nosite kontaktna sočiva.

Mit

Ne morate ići na očne preglede dok niste u 40-im i 50-im godinama života.

Činjenica

Postoji nekoliko asimptomatskih, izlečivih oboljenja oka (najčešće glaukom) koje mogu nastati prije Vaših 40-ih godina života.

Mit

Zaštitne naočale imaju više nedostataka nego prednosti.

Činjenica

Zaštitne naočale sprečavaju nastanak mnogih povreda koje mogu dovesti do sljepila. Imajte zaštitne naočale i koristite ih.

Mit

U redu je plivati sa mekim kontaktnim sočivima.

Činjenica

Infekcije oka koje mogu dovesti do sljepila mogu nastati zbog plivanja ili korištenja đakuzija dok nosite kontaktna sočiva.

Mit

Djeca prerastu ukrštene oči (strabizam).

Činjenica

Djeca ne prerastaju istinski ukrštene oči. Dijete čije su oči nepravilno postavljene ima strabizam i može razviti slab vid na jednom oku (stanje poznati kao ambliopija) zato što mozak isljučuje loše postavljeno ili „lijeno“ oko. Što prije se pristupi liječenju ovog poremećaja, manje je vjerovatno da će dijete imati trajno oštećen vid.

Mit

Katarakta mora sazreti prije nego što će biti uklonjena.

Činjenica

Uz modernu operaciju katarakte, ona ne mora sazreti prije uklanjanja. Kada Vas katarakta ometa u obavljanju svakodnevnih stvari ili hobija, razmislite o njenom uklanjanju.

Mit

Katarakte se mogu ukloniti uz pomoć lasera.

Činjenica

Katarakta se ne može ukloniti laserom. Zamagljeno sočivo mora biti uklonjeno kroz hirurški rez. Ipak, poslije operacije katarakte, membrana unutar oka može postati zamagljena. Ovakva membrana može biti otvorena pomoću laserske operacije oka.

Mit

Moguće je izvršiti transplantaciju oka.

Činjenica

Nije moguće izvršiti transplantaciju oka. Oko je povezano s mozgom optičkim nervom, koji ne može biti ponovo povezan, kada je jednom prekinut. Osobi se, međutim, može izvršiti transplantacija rožnjače, providni dio oka. Hirurzi često koriste plastične intraokularne implante sočiva da zamijene prirodno sočivo tokom operacije katarakte.

Autor: Dr Bojan Kozomara

Djecu je potrebno voditi na preglede vida čak i kada ne uočimo problem, jer se očna oboljenja mnogo uspješnije liječe ukoliko budu otkrivena u ranoj fazi. Zbog toga bi jako korisno bilo i donošenje zakona o obaveznom oftalmološkom pregledu nakon četvrte godine života, kakva je praksa u razvijenijim zemljama.

O ovoj temi razgovarali smo sa doktorom Milošem Milićevićem, specijalizantom oftalmologije u klinici Svjetlost u Banjaluci.

Već po rođenju, odmah u porodilištu, bi se trebao uraditi prvi pregled očiju djeteta. Kako on izgleda i zašto je bitan?

Prilikom prvog pregleda oka u porodilištu ljekari obraćaju pažnju na providnost optičkih medija djetetovog oka, te na reakciju oka na svjetlost. To je bitno jer svaka prepreka koja onemogućava da svjetlost uđe u oko ometa pravilan razvoj vida. Neke od najčešćih anomalija koje se na takav način ustanove su spuštenost gornjeg kapka, zamućenje rožnjače, urođena katarakta itd. Bijela zjenica kod djeteta definitivno treba da bude alarm da sa bebinim okom nešto nije u redu. Isto tako, vrlo česta oboljena oka koja se mogu detektovati u porodilištu su različite infekcije rubova kapaka i konjunktive, koja se liječe higijenskim režimom i ukapavanjem kapljica u oko.

Svako 4-5 dijete se rađa sa nekom anomalijom, bez obzira da li je u pitanju astigmatizam, dalekovidnost ili kratkovidnost. Koliko uspješno se njihov vid uspije popraviti prilikom odrastanja?

Ukoliko se dioptrija kod djeteta ustanovi na vrijeme, redovno nošenje naočala omogućava normalan razvoj vida kao i kod djece koja nemaju dioptriju. Izuzetak su djeca kod kojih se anomalija, i to najčešće visoka dioptrija, otkrije tek iza 7. godine života. Takva djeca vrlo često ostaju slabovidna. Isti slučaj je i kod djece koja imaju nejednaku dioptriju na desnom i lijevom oku. U tom slučaju, pored ordiniranja naočala za svakodnevno nošenje, djetetu se svakodnevno flasterom zatvara „zdravo“ oko kako bi se slabije oko „isforsiralo“ i na taj način podstaklo da se razvija.

Kako prepoznati da dijete ima problem?

Neki problemi poput suzenja i crvenila očiju, kao i bježanja očiju su lako uočljivi. Međutim, ponekad dijete ima problem sa vidom, a da to roditelji i ne primjećuju.  Evo šta sve može da posluži kao signal da dijete ne vidi dobro:  približavanje igračaka očima, približavanje televizoru, škiljenje i neprepoznavanje bližnjih na udaljenosti od nekoliko metara,  krivljenje glave prilikom posmatranja određenih predmeta ili osoba.

Kao jako važna godina za djetetov vid ističe se četvrta. Zašto?

Zbog toga jer je dijete od 4. godine dovoljno zrelo da aktivno sarađuje na oftalmološkom pregledu. Takvo dijete može prepoznati  sličice ili simbole koje mu se prezentuju na ekranu, te se na taj način sa sigurnošću određuje vidna oštrina djeteta i dobija puni uvid u stanje na očima. Svaki pregled u ranijoj dobi gdje dijete aktivno ne učestvuje nije kompletan, ali je izvodiv i može dovoljno toga da pokaže. Kvalitet i kvantitet vida kod takvog djeteta možemo samo grubo procjeniti na osnovu lokalnog nalaza na oku.

Razvoj vida traje do 7. godine. Šta ako roditelji do tada propuste uočiti neku smetnju kod svog djeteta, koliko to može biti opasno po njih?

Ukoliko se anomalija na oku uoči nakon 7. godine života, takva djeca vrlo često ostanu slabovidna i imaju male šanse za poboljšanje vida. Takve osobe će se kasnije u životu susretati sa nizom problema, kao što je izbor zanimanja ili polaganje vozačkog ispita. Izuzetak su kratkovidnosti koje se javljaju u školskoj dobi, tzv. školske miopije gdje se vid uspješno koriguje nošenjem naočala.

Šta ako dijete ne prihvata naočale, već ih skida kad god ima priliku za to? Kako im približiti ovo pomagalo?

Djeca obično jako dobro prihvataju naočale jer sa njima bolje vide. Ukoliko dijete odbija nošenje naočala, onda ga roditelji najčešće postepeno navikavaju.  Prvi dan se naočale nose jedan sat, drugi dan dva sata, treći dan četiri sata, sve dok se dijete u potpunosti ne navikne na cjelodnevno nošenje naočala. U svakodnevnoj praksi imamo i primjere gdje su roditelji odlučili da nose naočale bez dioptrije kako bi i dijete, po uzoru na njih, pristalo da nosi naočale cijeli dan.

U kom uzrast djeca smiju nositi sočiva?

Činjenica je da djeca u školskoj dobi  žele da zamijene svoje naočale kontaktnim sočivima jer su estetski prihvatljivija. Isto tako nošenje kontaktnih sočiva omogućuje aktivnije bavljenje sportskim aktivnostima djeci koja imaju dioptriju. Naočale sa visokom dioiptrijom često su teške, stvaraju osjećaj diskomfora i sužavaju vidno polje. Visoka dioptrija samo na jednom oku ili prevelika razlika u dioptriji desnog i lijevog oka takođe su indikacije za nošenje kontaktnih sočiva. Svako dijete u školskoj dobi koje je motivirano za takvu vrstu korekcije vida može da nosi sočiva, uz adekvatnu pripremu od strane roditelja i nadležnog oftalmologa. Prvenstveno se skreće pažnja na visok stepen higijene sočiva i ruku, kao i na ograničeno vrijeme nošenja.

Djeca su tri puta ugroženija od izloženosti suncu, a tu se ne radi samo o direktnoj izloženosti već i o refleksiji.  Kako da ih zaštitimo?

Bebine oči nisu u mogućnosti tako dobro blokirati sunčeve zrake kao oči odraslih. Izlaganje sunčevom zračenju bez adekvatne zaštite može da u vrlo kratkom vremenu  dovede do nastanka opekotina na rožnjači i do oštećenja žute pjege, što može trajno da kompromituje vidnu oštrinu. Stoga se dijete mlađe od 6 mjeseci ne bi se trebalo previše izlagati suncu. Starija djeca mogu da zaštite oči nošenjem sunčanih naočala sa UV zaštitom, kao i šešira sa širokim obodom.

Strabizam se ističe kao često oboljenje kod djece. Od čega djeca još često boluju?

Strabizam je stanje kod kojeg vidne osovine očiju nisu paralelne, nego se sijeku pod određenim uglom. To je poremećaj koji roditelji opisuju kao bježanje oko ka uhu ili ka nosu. Bježanje oka se može tolerisati do navršenih 12 mjeseci života, jer je to period kada centar za koordinaciju očnih pokreta nije u potpunosti razvijen, te stoga oči ne mogu da se „dogovore“  u kom će smjeru da gledaju. Svaki strabizam koji se ne ispravi do prvog rođendana zahtijeva liječenje. Neke forme strabizma se liječe nošenjem naočala i flastera, druge dobro reaguju na muskultrening odnosno vježbe očnih mišića koje se sprovode u specijalizovanim kabinetima, a pojedine zahtijevaju i hirurško liječenje. Strabizmi su uz refrakcione anomalije najčešći poremećaji vida u dječijoj dobi.

Koliko bi bilo korisno uspostaviti obavezne preglede u školama, koji bi se obavljali jednom godišnje?

To bi definitivno bilo jako korisno, ne samo u školama nego i u pretškolskim ustanovama, jer bi  se na taj način otkrilo znatno više oboljenja očiju kod djece. A očna oboljenja se, kako smo već rekli, puno lakše tretiraju ako se otkriju na vrijeme. Neke zemlje u regionu usvojile su zakon koji obavezuje roditelje da odvedu dijete na oftalmološki pregled nakon navršene 4. godine života. U iščekivanju takvog zakona kod nas, možemo samo apelovati na roditelje i staratelje da u dobi 3-4 godine odvedu dijete na opšti oftalmološki pregled i u slučajevima kad ne primjećuju ništa neobično u vezi djetetovog vida.

Naslovna fotografija: Morrowind / Shutterstock

Jedna od aktivnosti koje za krajnji cilj imaju zadovoljstvo pacijenta i adekvatnu brigu jeste i besplatan prevoz za sve pacijente van Banjaluke koji odluče da neki od operativnih zahvata izvrše upravo u klinici Svjetlost Banja Luka.

“Svakodnevno nam se javljaju pacijenti iz cijele BiH koji žele da kod nas riješe neki od oftalmoloških problema i često se dešavalo da je prevoz jedini i veliki problem. Zato smo odlučili da taj problem riješimo zajedničkim snagama, te smo obezbijedili komforan prevoz koji sve naše pacijente dovozi na našu kliniku i nakon izvšenog zahvata vraća ih u mjesto prebivališta.”

Ono što je takođe važno naglasiti jeste i činjenica da je prevoz prilagođen i za lica sa invaliditetom, te je na taj način omogućeno svim pacijentima da koriste ovu uslugu.

Sve funkcioniše na principu dogovora. Prilikom zakazivanja operativnog zahvata, pacijent ima priliku da zatraži i ovu uslugu. U skladu sa dogovorenim terminom operativnog zahvata i razdaljinom od mjesta prebivališta do klinike, dogovara se i termin prevoza. U konačnici, pacijent ima jednu brigu manje i može da se adekvatno pripremi za predstojeći operativni zahvat.

Klinika Svjetlost nastavlja da gradi svoj put uspjeha uzimajući uvijek u obzir želje i potrebe pacijenata, kao i prostor na kojem živimo i radimo. Zadovoljstvo i ozdravljenje svih naših pacijenta je zajednički cilj i klinike i pacijenata i to je upravo ono na čemu gradimo svoje poslovanje.