Kako vakcinisanost opada, smrtnost od ospica u cijelom svijetu skočila je 40 odsto prošle godine, prenose agencije. Epidemiolozi naglašavaju važnost primanja dviju doze vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) za doživotnu zaštitu, poručujući da nikad nije kasno da se to nadoknadi.

U Rumuniji je proglašena epidemija s više od 2000 oboljelih, prenosi “Blic”, a 25. januara proglašena je epidemija ospica u tuzlanskom kantonu, nakon što je 50 djece u BiH oboljelo. Od toga ih je dvije trećine hospitalizovano, rekao je za “Blic” pedijatar iz Novog Sada doktor Georgios Konstantinidis. Samo u 2021. preminulo je 128.000 ljudi u svijetu od bolesti koja se lako može spriječiti vakcinisanjem djece. I uz umjerenu kliničku sliku, pedijatar iz Novog Sada upozorava da ospice mogu izazvati teške zdravstvene komplikacije: upalu pluća, meningitis, sljepilo i smrt.

Prošle godine u Srbiji je zabilježeno 47 oboljelih od ospica. Između 2016. i 2017. godine u Srbiji je bilo 5000 oboljelih od morbila, a čak petnaestero je umrlo, prema podacima iz “Batuta”. Za zaštitu je nužno da 95 odsto djece bude pokriveno injekcijom, a sve ispod toga može dovesti do izbijanja epidemije. U Srbiji je trenutno u nekim dijelovima vakcinisanost tek na 60 odsto ili čak i manje, piše “Blic”. Na nivou Evrope došlo je do skoka od 45 odsto u broju zaraženih nakon što je broj vakcinisanih prvom dozom vakcine pao sa 96 na 93 odsto. Epidemija je izvjesna ako roditelji nastavljaju izbjegavati vakcinisanje djece, rekao je dr Konstantinidis za “RTS”.

Zbog porasta skepticizma prema vakcinama vraćaju se gotovo iskorijenjene bolesti: u Hrvatskoj je proglašena epidemija hripavca, u dijelovima BiH epidemija ospica, a sve je više oboljelih i u Srbiji, javlja “Al Jazeera”. Pitanje je kada će se i u kojem obimu javiti i druge bolesti koje bi se mogle spriječiti vakcinisanjem, upozorava epidemiolog Predrag Đurić (EPA)

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj je tokom protekle godine registrovano više od 5300 slučajeva hripavca, najviše krajem novembra i u prvoj polovini decembra, najviše u Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr. Milan Јovanović Batut”, potvrđen je hripavac kod najmanje 1000 osoba, a najviše oboljelih je u Južnobačkom okrugu i Beogradu, gdje je proglašena epidemija. Posljednjih godina zapažen je pad vakcinacije djece, naročito djece pred polazak u osnovnu školu.

Prema podacima WHO i UNICEF-a, u BiH 2007. postignut je obuhvat vakcinisanja od 95 odsto i da od tada opada (72 odsto 2020, 75 odsto 2022. godine), dok Crna Gora od 2011. godine, kada je postignut obuhvat od 95 odsto, bilježi neprekidni pad, javlja “Al Jazeera”.

Epidemiologe posebno zabrinjava niska stopa dovakcinacije prije polaska u školu: prema procjenama WHO-a i UNICEF-a, 2022. godine je u BiH iznosila 52 odsto, u Crnoj Gori 68 odsto, Sloveniji i Hrvatskoj nešto više od 80 odsto. Srbija ima relativno visok obuhvat (91 odsto), ali on je u nekim regijama niži od 80 odsto, a postoje i opštine s obuhvatom ispod 50 odsto.

Iako su ospice bile iskorijenjene u SAD-u 2000. godine, očekuje se da će se bolest nastaviti širiti prije svega zbog skepticizma prema vakcini, objavio je američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Ospice, jedna od najprenosivijih bolesti, otkrivene su posljednjih sedmica u nekim sjeveroistočnim američkim državama, prenosi “The Guardian”. CDC je prošle sedmice obavijestio zdravstvene radnike da imaju 23 potvrđena slučaja ospica u SAD-u između 1. decembra 2023. i 23. januara 2024. Većinom se to odnosi na zarazu djece i tinejdžera koji nisu primili injekcije protiv ospica iako su ispunjavali uslove. Dosad su slučajevi ospica zabilježeni u Pensilvaniji, Nju Džerziju, Delaveru i na području Vašingtona.

Iako su ospice vrlo zarazne, injekcije su učinkovite u prevenciji bolesti. Slabija vakcinisanost uzrokovala je porast slučajeva u Evropi, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Vakcina je stvorena 1963. Simptomi ospica uključuju umor, curenje iz nosa, kašalj, groznicu, crvene ili suzne oči i, na kraju, osip po cijelom tijelu. U najtežim slučajevima ospice mogu dovesti do smrti.

Oni koji su primili barem jednu dozu injekcije protiv ospica/zaušnjaka/rubeole (MMR vakcina) su 93 odsto zaštićeni od ospica. Ali preporučuju se dvije doze za maksimalnu zaštitu. Ospice su posebno opasne za dojenčad i malu djecu. Lijeka nema.

Zbog rasta broja zaraženih, u Velikoj Britaniji proglašena je incidentna situacija. Evropa doživljava “alarmantan porast” slučajeva ospica, upozorila je u utorak Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), s više od 30 puta više oboljelih od ospica u 2023. godini.

Između januara i oktobra prošle godine 40 od 53 evropskih zemalja prijavilo je više od 30.000 slučajeva ospica. U 2022. zabilježen je samo 941 slučaj. Prema podacima WHO-a, lani je hospitalizovano bilo 21.000 ljudi i pet je smrtnih slučajeva bilo povezanih s ospicama.

WHO kaže da se očekuje nastavak ovog uzlaznog trenda ako se ne preduzmu hitne mjere za sprečavanje daljeg širenja.

Virus ospica praktično je bio nestao u Evropi zahvaljujući karantinu zbog kovida-19, ali “ukupni broj slučajeva ospica u EU/EEA u stalnom je porastu od juna 2023.”, objavio je Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC).

Uz Veliku Britaniju, crveni alarm proglasila je Rumunija. Prošlog decembra rumunsko ministarstvo zdravstva proglasilo je nacionalnu epidemiju ospica nakon zabrinjavajućeg porasta slučajeva i velikog broja hospitalizacija zaražene djece. Od tada su tri bebe i jedna odrasla osoba umrle od ospica. Prošle godine imali su 2805 zaraženih.

Austrija se bori protiv ospica od početka 2023., a kroz sistem epidemiološke prijave zabilježeno je gotovo 200 slučajeva.

U Francuskoj je u septembru širenje zaraze ospica počelo u školi u jugoistočnom regionu Žilherand-Granžes. Do sredine novembra potvrđena su 64 slučaja. Njemačka je prošle godine zabilježila 57 slučajeva, što je više nego 2022., ali niže od nivoa koji je zabilježen prije pandemije.

ECDC kaže da se očekuje više slučajeva ospica u većini evropskih zemalja jer je pokrivenost vakcinisanjem “suboptimalna”. Najnoviji podaci ECDC-a pokazuju da je pokrivenost drugom dozom 2022. bila oko 89,7 odsto. Mađarska (99 odsto), Slovačka i Portugal (96 odsto) zemlje su EU s najvišim nivoom vakcinacija protiv ospica, dok Rumunija (71 odsto) i Estonija (68 odsto) imaju najniži nivo.

Prema Agenciji za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKHSA), bilo je 216 potvrđenih slučajeva ospica i 103 vjerovatna slučaja u Zapadnom Midlandsu od oktobra 2023., većinom kod djece mlađe od 10 godina, prenosi “Jutarnji list”.

U stanjima stresa nadbubrežna žlijezda izlučuje hormon kortizol koji slabi imunološki odgovor što omogućuje virusu herpesa simpleksa da se neometano razmnožava uzrokujući na taj način tipične simptome na usnama, ali i drugdje u tijelu.

Postoje dva tipa virusa: 1 i 2. Virus Herpes Simplex 1 ili HSV1 se češće manifestuje simptomima na usnama i licu, dok se Virus Herpes Simplex 2 ili HSV2 manifestuje simptomima u genitalnoj regiji. Iako se oba virusa mogu manifestovati u oba područja.

Saznajte više o genitalnom herpesu!

Kada govorimo HSV1 tipu, većina ljudi je seropozitivna (posjeduju atitijela protiv te vrste herpesa) do 40-ih godina života, na HSV2 tip seropozitivno je otprilike 22% ljudi od toga nešto više u zemljama u razvoju. HSV2 ovisi i o polnim navikama.

Primarna infekcija obično se događa tokom djetinjstva, dok reaktivacija virusa može nastupiti i godinama kasnije. Nakon prve infekcije, virus ostaje u živčanim stanicama i može se aktivirati periodično, uzrokujući ponovnu pojavu simptoma – najčešće na istom ili približno istom mjestu.

Herpes na usni je zarazan, a najčešće se prenosi slinom, poljupcima, kašljanjem ili kihanjem te zaraženom hranom i pićem. Nositelj virusa može prenijeti herpes drugoj osobi čak i kada mjehurići nisu prisutni, no najveća mogućnost zaraze je od trenutka pojave mjehurića do pojave krasti.

HSV-1 virus može se prenijeti i putem oralnog seksa te tako uzrokovati genitalni herpes. Naime, HSV-1 se može širi iz usta sve do genitalija.

Herpes na usni – simptomi

Herpes (groznica na usni) obično izbija iznenada. Jedan do dva dana prije pojave prvih simptoma na tom se mjestu mogu osjetiti svrbež, bol i prilično neugodno peckanje.

Vrlo brzo se na uzdignutoj, crvenoj i bolnoj koži pojavljuju sitni mjehurići ispunjeni svijetlom tekućinom, najčešće s vanjske strane usta ili usana te pored njih. Mjehurići s vremenom pucaju, a stvaraju se žute kraste te potom ranice koje uobičajeno zacijele nakon 7 do 10 dana, međutim, virus ostaje neaktivan u živčanim vlaknima.

Prvu infekciju mogu pratiti i opći simptomi zarazne bolesti, kao što su povišena temperatura, opća slabost i povećani limfni čvorovi.

Dijagnoza se obično potvrđuje karakterističnim izgledom osipa i nizom simptoma, međutim moguće je napraviti i posebne testove. Napadi herpesa mogu biti potaknuti sunčevom svjetlošću, povišenom tjelesnom temperaturom, psihološkim stresom ili menstruacijskim razdobljem.

Krvni testovi pokazat će o kojem se tipu herpesa radi. Kada osoba nema nikakvih simptoma, krvni testovi ne mogu otkriti mjesto infekcije.

Prevencija herpesa na usni

Prevencija je uglavnom utemeljena na izbjegavanju ljubljenja ili korištenja stvari zaražene osobe. Vjerojatnost širenja infekcije može smanjiti odgovornim polnim ponašanjem.

• Izbjegavajte dodirivanje zaraženog područja rukama.
• Temeljnto perite ruke nakon izbijanja infekcije.
• Nemojte dijeliti s drugim osobama predmete koji dolaze u kontakt s ustima.
• Izbjegavajte ljubljenje, seksualni kontakt, te sportove u kojima dolazi do fizičkog kontakta (u periodu dok traje inkubacija).
• Ponovno pojavljivanje herpesa možete spriječiti jačanjem imuniteta
• Pobrinite se da svaki dan imate barem sedam sati kvalitetnog sna.
• Tinktura ili preparati Echinacee mogu ojačati vaš organizam i potencijalno spriječiti pojavljivanje dosadnih groznica na usni. U većem broju studija potvrđen je antiviralni učinak ekstrakta Echinacee.
• Vjeruje se da bijeli luk, sladić i ginseng pomažu u jačanju organizma – koristite ih u obliku čaja ili tableta.

Ljekarsku pomoć trebate potražiti ako herpes ne prođe u roku od 10 dana, te u slučaju da često imate herpes te je on vrlo izražen.

Prirodno liječenje herpesa na usni

Herpes (groznica na usni) obično prolazi spontano i ne zahtijeva posebno liječenje. Međutim, kod vrlo čestih recidiva provodi se terapija antivirusnim lijekovima koji se mogu dobiti na recept. Liječenje je u takvim slučajevima potrebno provesti odmah nakon izbijanja simptoma, stoga je dobro unaprijed kod kuće imati kutiju lijekova koje vam je propisao liječnik.

Antivirusno liječenje skraćuje trajanje izbijanja herpesa i duljinu recidiva, smanjuje broj recidiva i pomaže ozdravljenju. Od lokalnih preparata, najčešće se primjenjuje aciklovir i slični antivirusnu lijekovi.

Kod pojave herpesa na usni savjetuje se izbjegavanje stresa,  mirovanje i konzumiranje lagane hrane. Osim toga, preporučuje se konzumacija čaja od kadulje, ružmarina, korijena čička ili livadske djeteline.

Za ublažavanje simptoma herpesa može koristiti i režanj svježeg bijelog luka, koji je potrebno držati na usni otprilike pet minuta, a potom ponoviti postupak jednu minutu sa svježim bijelim lukom. Pokazalo se da one tvari koje su odgovorne za karakteristični miris bijelog luka pokazuju neka antibakterijska i antivirusna svojstva. Također, preporučuje se na mjestu izbijanja herpesa držati kockicu leda.

Groznica na usni može se zaustaviti i eteričnim uljem – geranija, bergamota, eukaliptusa, čajevca i lavande. Posavjetujte se sa stručnjakom oko upotrebe navedenih ulja. Nipošto nemojte sami slagati recepturu bez provjerenih proizvoda. Navedena eterična ulja potrebno je kupiti u ljekarni.

Pomiješajte 10 kapi ulja timijana ili čajevca s dvije žličice tinkture lavande i četiri žličice vode. Otopinu tih ulja potrebno je nanositi dva puta dnevno na zahvaćeno područje.

Čim osjetite početne simptome herpesa – na zahvaćeno mjesto stavite vlažnu vrećicu Earl Grey čaja, koji sadrži Bergamot, često korištenu tvar u aromaterapiji koja smanjuje tjeskobu i stres ili vatu namočenu hladnom kavom bez šećera ili alkohola.

Narodni lijek za borbu protiv herpesa (groznica na usni) je krompir. Savjetuje se svakodnevna konzumacija krompira. Najnovija istraživanja pokazuju da je krompir doista bogat snažnim protuvirusnim tvarima. Naime krompir sadrži određene glikoalkaloide koji osim što daju okus, štite krompir od virusa.

Kao prevenciju nastanku herpesa, dobro je poduzeti mjere za jačanje imuniteta.

Mjesto: Holandija.

Ideja: Iskoristiti vazduh i zelenilo kako bi se učenici motivisali na rad, istovremeno stičući i jačajući imunitet.

U ove vrele ljetne dane, zamislite učionice ispunjene zelenilom i prekrivene sunčevom svjetlošću. Ili da kažemo zamislite zelenilo i sunčevu svjetlost prekrivene dječijim koracima. Zamislite učionice bez zidova i škole bez krovova.

Neki prije nas su ovo zamislili, nasmiješili se onim sigurnim osmijehom ljudi koji ideje provode u djela, izgradili od travki i biljaka učionice, presjekli crvene vrpce načinjene od izlazećeg sunčevog vazduha i zvanično otvorili otvorenu školu.

Pa dobro, možda nije baš tako bilo (svašta se na suncu izmašta), ali da su u prvoj polovini dvadesetog vijeka otvorene škole bile prilično uobičajena stvar širom zapadne Evrope, to je istina.

Sve je započelo prije 112 godina kada su Nijemci u Šarlotenburgu podigli prvu školu u prirodi, ubijeđeni da će nastava izvođena u takvoj atmosferi doprinijeti izgradnji samopouzdanja i nezavisnosti učenika.

Ova zamisao je nakon Valdešule ili Šumske škole, kako bismo je zvali na našem jeziku, ubrzo postala veoma popularna, a gradnja se nastavila s mišlju da će svjež vazduh i boravak u prirodi doprinijeti sprečavanju bolesti i borbi protiv sve raširenije tuberkuloze, koja je bila nemilosrdan neprijatelj u periodu prije Drugog svjetskog rada.

Umjesto tuberkuloze, ljude kao da je zarazio virus otvorenih škola pa je tako do 1937. godine radilo devedeset i šest ovakvih ustanova širom Evrope, a neko je zarazu prenio i u SAD, na Roud Ajlend, 1908. godine. Ljudi su bili u takvoj groznici od svježeg vazduha da su 1922. godine, ubijeđeni u efikasnost i dobrobit prirode po dječije zdravlje i um, u Parizu organizovali Međunarodni kongres koji je organizovala Liga za otvorene škole.

Ali, svemu se nađe lijek pa tako i ovoj boljci. Sedamdesetih su u opšti sistem zdravstvene zaštite uvedeni antibiotici, onako, na velika vrata, koja su vraćena i na učionice, a učionice vraćene u zidove, a zidovi pod krovove. Što je i logično.

Ali Lola ima prijedlog. Kod nas ovih dana manjka vakcina. Za antibiotike često nemamo novca. Škole su nam nerijetko toliko stare da su već same počele da evoluiraju u otvorene.

Zašto da ne iskoristimo svoje slabosti? Kažu da je najpametniji onaj čovjek koji svoju slabost pretvori u snagu pa evo prilike i dobre ideje.

Šta je potrebno za ovako nešto? U krajnjem slučaju, nekoliko pokretnih tabli i malo dobre volje.

Možda trenutno nismo u mogućnosti da isfinansiramo gradnje poluotvorenih objekata ili da renoviramo škole tako da imaju velike prozore, s mogućnošću da se uvijek, brzinom svjetlosti ili umorenog djeteta željnog sunca, spuste i izvedu đake van. Možda nije zgodna reforma školskog sistema, po kojoj bi nastava trajala od prvih toplih dana proljeća pa tokom cijelog ljeta, a škole bile zatvorene zimi. Praktičnost prije svega, a ekonomija prije praktičnosti.

Uvaženo!

Dosta naših škola ima travnata dvorišta. One koje nemaju su, opet, smještene u gradovima i mjestima koje nedaleko imaju park ili, doslovno, šumu. Nema tog mjesta kod nas koje je toliko veliko da se neka lijepa i zgodna travnata površina ne može “dohvatiti” pješice.

Kako bi bilo da se bar jednom sedmično iznose stolice za prvačiće koji bi zajedno imali nastavu u prirodi?

Sigurno bi se moglo (kad bi se htjelo) dobiti odobrenje i isfinansirati postavljanje klupa u parku, tako da bar jednom sedmično, jedno odjeljenje ima otvorenu školu. Ili da se u manjim mjestima tako nešto napavi na najbližim izletištima?

Kako bi bilo da se u našim prelijepim šumama naprave osnovne konstrukcije, koje ne podrazumijevaju više od osiguravanja suve podloge, stolica, table i uslovi u kojima bi, eto, jednom u mjesec dana imali nastavu u prirodi?

Djece je, istina, mnogo, ali i šuma još uvijek, hvala Bogu, na pretek. Kažem hvala Bogu, jer ljudima, onim odgovornim, rijetko možemo da se zahvalimo, a kako stvari stoje sve će ih biti manje, baš kao što je i djece manje iz godine u godinu.

Zar zaista ne bismo mogli iskoristiti i osposobiti stare, poluporušene zgrade, učiniti ih bezbijednim i dovesti u funkciju spratove bez krova i zidova?

Istina, mi nismo arhitektice, ali evo. Zašto se ne bi raspisao konkurs u kojem bi studenti ili mladi arhitekti slali prijedloge za idejno rješenje naših šumskih škola? Ili napuštenih kuća? Čak i da nema nagrade za najbolji projekat, jer siromašna smo zemlja, sigurne smo da bi se mnogo njih odazvalo, ako bi im se to upisalo u iskustvo, neophodno svakom na putu od diplome do prvog posla.

Dodatna dobit. I to ona koja ne izaziva loše emocije, jer na nju ne ide porez.

Evo, mi smo iznijele prijedlog kako da škole učinimo srećnima. Kažemo škole, jer neće samo djeci biti ljepše i od koristi za male glave i pluća koja bi da dišu. Kad dođe proljeće i svjež topao vjetar krene s juga, ko ne bi umjesto sivih zidina izabrao kratki put, stolice na suvoj zemlji i sabiranje ptica ili oblaka, pravih jabuka ili kestenova?

Moraju li djeca da čekaju i provode noć budna, kad od uzbuđenja san neće da dođe, pred jedan izlet godišnje ili mogu da budu napolju bar jednom sedmično? Zar nije moguće imati i izlazak i školu? Zar nije moguće imati radost svaki dan?

Mi mislimo da jeste. Mi znamo da jeste.

Godina: 2016.

Mjesto: Bosna i Hercgovina

Ideja: Iskoristiti najčistiji vazduh najljepših šuma umjesto dosadnih zidova i nebo umjesto sivog kova za brisanje klaustrofobične atmosfere učionica i motivaciju onih čije misli lutaju.

Međutim, prethodno iskustvo nam sugeriše da bismo mogli imati puno više problema ako ne budemo na oprezu.

Španska pandemija je trajala dugo nakon 1918., njenog početka. Dvije godine nakon što je počela, baš kada su zvaničnici proglašavali pobjedu, a gradovi ublažavali ograničenja, četvrti talas je pogodio dijelove svijeta, donoseći veliki broj slučajeva koji su gurnuli bolnice na rub kolapsa.

Na početku, virus nije izgledao tako opasno: prvi talas u proljeće 2018. je bio relativno blag. Ali, krajem jeseni, vratio se sa osvetom, vjerovatno nakon što je mutirao. Drugi talas je zahvatio ljude širom svijeta. Ulični automobili su pretvoreni u mrtvačka kola, dok su sveštenici sakupljali tijela konjskim zapregama.

Samo tokom drugog talasa, više je Amerikanaca umrlo od gripe nego što je umrlo u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu i Vijetnamskom ratu zajedno.

Do zime 1919-1920., Amerikanci su bili umorni od svakodnevnih ograničenja. Gotovo sva zdravstvena ograničenja – kao što su nošenje maski, socijalno distanciranje i zatvaranje škola – su ukinuta.

Brzi povratak javnim okupljanjima doveo je do povećanja broja slučajeva. U tom trenutku, političari su ili krivili neodgovornost ljudi za ponovnu pojavu virusa ili su umanjili njegovu ozbiljnost.

Četvrti talas nije bio vijest na naslovnim stranama kao prethodni. Izvještavanje se često svodilo na sitne paragrafe, izvještavajući o hiljadama novih slučajeva na sedmičnoj ili čak dnevnoj bazi.

Iako četvrti talas nije uspio da dobije istu medijsku pažnju kao prethodnici, to nije bio slučaj zbog manjka smrtnih slučajeva. U tom periodu, od decembra 1919. do aprila 1920., je umrlo više ljudi nego za vrijeme prvog i trećeg talasa.

Javno zdravstvo je zapravo moglo pridonijeti nastanku četvrtog talasa zbog ograničavanja širenja virusa u prethodnim talasima. Međutim, i dalje nije preporučljivo pustiti virus da divlja, rekao je Wan Yang, docent epidemiologije na Univerzitetu Columbia.

“Više infekcija takođe može dovesti do više mutacija, stvarajući novu varijantu virusa koja može narušiti vaš prethodno stečeni imunitet”, rekao je Yang.

Virusi gripe i koronavirusi su genetski različiti, tako da nije moguće napraviti direktno poređenje sa pandemijom iz 1918. godine. Ipak, možemo dobiti mali uvid u našu budućnost gledajući prošlost. Virus gripe iz 1918. godine je na kraju postao blaži.

Sada je to ”dio svake sezonske gripe koju imamo”, rekla je Anna Reid, izvršna direktorica Nacionalnog centra za naučno obrazovanje. Njena istraživanja su pokazala da su neki genetski aspekti virusa iz 1918. godine i dalje prisutni u novim epidemijama.

“Na kraju će svi na svijetu imati neki osnovni nivo imuniteta na ovaj koronavirus, pa čak i kada mutira u novi soj, ljudi neće biti potpuno ranjivi na njega”, rekla je Reid.

Najbolje čemu se možemo nadati sa trenutnom pandemijom je evolucija koja je slična virusu gripe. “Mislim da virus ostaje sa nama”, rekao je Yang o novom koronavirusu. “Ne mislim da je eliminacija moguća ili čak realna u ovom trenutku.

Jedino čemu se možemo nadati je da ćemo moći u budućnosti mirnije živjeti sa ovim virusom.”

Nas je četvoro i svi imamo različiti “kovid dosije”. Najneverovatnija stvar u celoj ovoj priči je što sam ja sve vreme sa zaraženima, dodaj ovo, daj toplomer, pipni ih, prinesi, pomozi da se presvuku… i danas se ispostavilo da sam jedina negativna.

Sve je počelo 31. decembra uveče kada se mama žalila da joj je hladno. Pritom, niko se nije žalio da je prehlađen, Novu godinu smo slavili nas četvoro u kući i nismo bili ni pre toga na nekim velikim skupovima.

Takođe, naša rodbina i prijatelji sa kojima se najčešće viđamo nemaju koronu. Reklo bi se da nemamo od koga da se zarazimo, jer ne poznajemo trenutno nikoga ko je pozitivan.

Ali 1. januara ujutru smo “upoznali”. Mama je dobila temperaturu 38 i dva brza testa su pokazala da je negativna, pa se na PCR ispostavilo da ipak ima koronu. Čim je došao rezultat rečeno joj je i da ima upalu pluća i da mora na infuzije (mada se nije nijednom nakašljala).

Vakcinisana je sa tri doze Sinofarma i nije ranije preležala kovid. Nećemo ni da se pitamo odakle joj i gde je mogla da “zakači”, kao da se sad u ovoj situaciji to i može saznati…

Iako smo se distancirali, nije prošlo ni 24 sata do novog simptoma. Moj suprug je dobio 39 temperaturu, bolove u mišićima i užasno glavobolju. Znali smo da će PCR biti pozitivan, samo smo čekali taj papir da potvrdi.

Ne ustaje iz kreveta, nema snage da se pomeri, curi mu nos i konstantno se znoji toliko da možeš da cediš majicu. Njegova kovid analiza je – preležao pre 11 meseci, nevakcinisan. Duplo mlađi od mame.

Idemo dalje, već u podne im se pridružuje i treći član “bande”, moj otac koji se žali na groznicu i grlobolju. Sve je bilo jasno, samo se čekalo da dobije temperaturu pa da i on ode na testiranje.

Nakon dva sata je dobio više od 39 koja se teško spuštala. Kaže da ga boli čak i kosa i nokti. Naravno, pozitivan je. On je preležao koronu u decembru 2020. godine i primio je dva Sinofarma i buster Fajzer.

U celoj ovoj frci “glavni ordinirajući” sam ja koja se ne pomeram od njih. Za ova tri dana sam ih odvozila i dovozila na kontrole, bila uz njih u svakom trenutku i pomagala sve što je trebalo. Danas sam negativna, mada kažu doktori da je pitanje vremena. Primila sam pre 20 dana drugu dozu Fajzera.

Dakle, nebitno koliko imate godina, koliko ste primili vakcina ili ne, da li ste preležali kovid i kakav vam je imunitet. Ne treba vam veći dokaz od mog slučaja da ovaj omikron ne bira i da se širi izuzetnom brzinom.

Preuzeto sa: noizz.rs

Ali, nije sve tako crno. Možete preduzeti određene korake kako bi spriječili infekciju i zaštitili se od raka.

Kako se oralni HPV širi?

Oko 7% Amerikanaca ima oralni HPV. To je daleko manje od broja onih koji imaju genitalni oblik infekcije, koja je najčešća polno prenosiva bolest u SAD-u.

Naučnici još uvijek uče kako se oralni HPV širi. Samo nekoliko studija je istraživalo uzroke zaraze. Mnogi ljekari pretpostavljaju da se prenosi oralnim seksom, ali niko ne može sa sigurnošću da kaže.

Takođe je nejasno da li se možete zaraziti samo ljubljenjem. Međutim, ono što se zasad zna jeste da se ne možete zaraziti oralnim HPV-om od ljubljenja u obraz i dijeljenja pića sa zaraženom osobom.

Moguće je da nikada ne saznate da imate HPV. Virus ne izaziva simptome, a u većini slučajeva vaš imunološki sistem uklanja infekciju iz vašeg tijela u roku od 2 godine. Ali, u nekim slučajevima, virus opstaje i može dovesti do raka glave ili vrata.

Kako oralni HPV uzrokuje rak glave i vrata?

Postoji više od 40 tipova HPV-a koji može zaraziti ljude, ali samo nekoliko izaziva rak. Jedan od tipova koji uzrokuje većinu karcinoma grlića materice je HPV 16, koji je takođe povezan sa većinom oboljenja od karcinoma glave i vrata povezanih sa HPV-om.

HPV izaziva fizičke promjene napadnutih ćelija. Ako vaš imuni sistem ne može da se izbori sa infekcijom, te promjene mogu dovesti do tumora. Obično se razvija u grlu, blizu krajnika, na zadnjem dijelu usta ili na dnu jezika.

Potrebno je dosta vremena da virus izazove rast tumora. Možete biti zaraženi 10 ili više godina prije nego što se razvije rak.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti procjenjuje da oko 11 600 Amerikanaca svake godine oboli od karcinoma glave i vrata povezanih sa HPV-om. Muškarci imaju tri puta veću šansu od žena da obole.

Najčešća oboljenja su kod ljudi mlađih 60 godina, posebno onih u 30-im i 40-im godinama.

Rak glave i vrata su veoma ozbiljne bolesti, ali ljekari su otkrili da tumori povezani sa HPV-om veoma dobro reaguju na liječenje.

Vakcine

Vakcinacija žena i muškaraca može spriječiti infekciju HPV tipova koji izazivaju rak grlića materice. Mogu li one takođe zaštiti ljude od oralne infekcije i raka glave i vrata?

Moguće. Još nije obavljeno dovoljno testiranja kako bi se utvrdilo da li djeluju protiv raka grla ili drugih karcinoma glave i vrata. Ali, pošto vakcine djeluju tako što spriječavaju HPV infekciju, mnogi ljekari misle da je vrlo vjerovatno da vakcine spriječavaju bilo koju vrstu raka izazvanog HPV virusom.

Kako smanjiti rizik?

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdio najbolji način za spriječavanje oralnog HPVa. Ali, uvijek je pametna ideja praktikovati zaštićen seks. Kondomi mogu pomoći u prevenciji oralnih polno prenosivih bolesti.

Takođe, bitno je da ojačate svoj imuni sistem, stoga se preporučuje:

• zdrava ishrana bogata voćem povrćem i cjelovite žitarice
• spavajte dovoljno
• vježbajte
• ne pušite