Seksualno nasilje nije samo fizički kontakt

Kada se govori o seksualnom nasilju nad decom, mnogi pomisle isključivo na fizički kontakt. Međutim, stručnjaci upozoravaju da je spektar ovakvih zloupotreba mnogo širi.

Seksualno nasilje obuhvata pretnje seksualnim sadržajem, neprikladne komentare, izlaganje deteta seksualnim sadržajima, razmenu ili slanje eksplicitnih fotografija, kao i fotografisanje ili snimanje dece u seksualizovanom kontekstu. Svako ponašanje kojim se narušavaju detetove granice i bezbednost predstavlja oblik zlostavljanja.

Zbog toga je prepoznavanje upozoravajućih znakova od presudnog značaja. Pravovremena reakcija ne štiti samo jedno dete, već može da spreči da i druga deca postanu žrtve istog počinioca.

Trauma koja ne prestaje završetkom zlostavljanja

Posledice seksualnog nasilja retko ostaju ograničene na period detinjstva. Trauma može da utiče na emocionalni razvoj, samopouzdanje, međuljudske odnose i kasnije životne izbore.

Kod mnogih žrtava razvijaju se anksioznost, depresija, problemi sa poverenjem, poremećaji ponašanja ili drugi oblici narušenog mentalnog zdravlja. Što duže nasilje ostane neotkriveno, veća je verovatnoća da će posledice biti ozbiljnije i dugotrajnije.

Zašto deca često ćute?

Jedan od najvećih problema u otkrivanju seksualnog nasilja jeste činjenica da deca često ne govore o onome što im se događa.

Razlozi su brojni: strah, osećaj stida, krivice, zbunjenost ili manipulacija od strane počinioca. Kada je zlostavljač osoba koju dete poznaje i kojoj veruje, situacija postaje još složenija. Dete može da bude uvereno da će ugroziti porodicu, izazvati sukob ili da mu niko neće poverovati. Upravo zato odrasli moraju da obrate pažnju na promene u ponašanju koje ponekad govore više od samih reči.

Fizički znaci koji zahtevaju dodatnu pažnju

Nijedan pojedinačni simptom ne predstavlja dokaz da je dete pretrpelo seksualno nasilje, ali određeni znaci zahtevaju ozbiljnu procenu stručnjaka.

Među njima su:

• polno prenosive infekcije
• povrede genitalne regije
• neobjašnjivo krvarenje
• modrice u intimnoj zoni
• tragovi krvi na posteljini, donjem vešu ili odeći.
• Promene u ponašanju koje ne treba ignorisati

Roditelji najčešće prvo primete promene u svakodnevnom funkcionisanju deteta. Posebnu pažnju treba obratiti ukoliko dete:

• iznenada pokazuje veliko interesovanje za seksualne teme koje nisu primerene njegovom uzrastu
• odbija da ostane samo sa određenom osobom
• postaje izrazito vezano za roditelja ili staratelja
• ponovo počinje da mokri u krevet ili sisa palac
• razvija seksualizovana ponašanja neprimerena uzrastu
• izbegava presvlačenje ili kupanje pred drugima
• povlači se iz društva
• postaje izrazito poslušno ili, suprotno tome, ulazi u stalne konflikte.

Najvažnije je obratiti pažnju na nagle i neuobičajene promene koje nisu bile karakteristične za dete.

Emocionalni signali koje roditelji često previde

Seksualna trauma često prvo ostavlja trag na emocionalnom planu. Kod deteta mogu da se pojave nagle promene raspoloženja, pojačana agresivnost, smanjeno samopouzdanje, izraženi strahovi i zabrinutost, glavobolje i bolovi u stomaku bez jasnog medicinskog uzroka, gubitak interesovanja za školu, hobije i prijatelje, noćne more ili samopovređivanje.

Iako se ovi simptomi mogu javiti i kod drugih problema, njihova kombinacija ili iznenadna pojava zahtevaju dodatnu pažnju.

Šta ako dete odbija da razgovara?

Neka deca nisu spremna da otvoreno govore o traumatičnom iskustvu. Prisiljavanje na razgovor tada uglavnom daje suprotan efekat. Ukoliko osećate da nešto nije u redu, važno je da ozbiljno shvatite sopstvenu zabrinutost. Kada komunikacija sa detetom ne daje rezultate, sledeći korak treba da bude razgovor sa stručnim licem, pre svega dečjim psihologom ili psihijatrom.

Stručnjaci imaju metode koje pomažu detetu da se oseća bezbedno i da postepeno izrazi ono što ga opterećuje.

Najčešći počinioci nisu stranci

Jedna od najvećih zabluda jeste verovanje da seksualno nasilje nad decom uglavnom vrše nepoznate osobe.

Podaci pokazuju da ogromna većina dece poznaje osobu koja ih je zlostavljala. U pitanju su često članovi porodice, porodični prijatelji, treneri, nastavnici, verski službenici ili druge osobe koje uživaju poverenje deteta i roditelja. Upravo zbog tog odnosa poverenja počinioci lakše ostvaruju pristup detetu i duže ostaju neotkriveni.

Ponašanja odraslih koja mogu da budu znak za uzbunu

Ne postoji jedinstven profil zlostavljača, ali određeni obrasci ponašanja zahtevaju oprez. Posebnu pažnju treba obratiti na odrasle osobe koje:

• ne poštuju postavljene granice
• nastavljaju fizički kontakt i kada dete pokazuje nelagodu
• pokušavaju da izgrade odnos „najboljeg prijatelja“ sa detetom
• dele sa decom intimne ili neprimerene detalje iz privatnog života
• traže prilike da budu nasamo sa detetom
• pokazuju neuobičajeno interesovanje za telesni razvoj deteta
• često kupuju poklone bez jasnog razloga
• provode nesrazmerno mnogo vremena sa decom
• nastoje da udalje dete od drugih odraslih osoba koje bi mogle da primete problem.

Pojedinačno, neka od ovih ponašanja ne moraju da ukazuju na zlostavljanje, ali njihova kombinacija predstavlja ozbiljan razlog za oprez.

Između dokazivanja vršnjacima i poruke roditeljima: Konflikti u porodici i zlostavljanje dece kao uzroci maloletničkog kriminala

Između dokazivanja vršnjacima i poruke roditeljima: Konflikti u porodici i zlostavljanje dece kao uzroci maloletničkog kriminala

Svaka sumnja zaslužuje proveru

Seksualno nasilje nad decom najčešće se odvija daleko od očiju javnosti, a počinioci često koriste upravo odnos poverenja kako bi prikrili svoje postupke. Zato je važno da roditelji, staratelji i svi koji rade sa decom ozbiljno shvate svaku naglu promenu u ponašanju deteta, kao i svaku sumnju da su njegove granice ugrožene.

Pravovremena reakcija može da prekine nasilje, omogući detetu adekvatnu pomoć i spreči da neko drugo dete postane naredna žrtva.

eKlinika

Keto, povremeni post, sirova ishrana, mesna dijeta. Većina tih pristupa daje ograničene rezultate, a rijetko koji je održiv na duže staze.

Upravo na to upozorava Ezekiel J. Emanuel, onkolog školovan na Harvardu i jedan od vodećih stručnjaka u oblasti zdravstvene politike. Poslije decenija istraživanja, njegov zaključak je gotovo razočaravajuće jednostavan, zdravlje ne zavisi od kratkoročnih režima, već od navika koje možete da održite godinama.

Iako svaka promjena ishrane treba da bude usklađena sa ljekarom, postoji nekoliko mitova kojih se, kako kaže, ljudi i dalje previše drže.

Šest zabluda koje nas koče više nego što mislimo

1. Svaka užina loša

Prva zabluda je da je svaka užina loša. Problem nisu obroci između obroka, već ono što jedemo. Industrijski prerađena hrana, grickalice, slatkiši i pakovani deserti dizajnirani su da podstiču prejedanje. Ipak, užina sama po sebi nije neprijatelj. Orašasti plodovi, voće, jogurt ili humus mogu čak poboljšati kvalitet ishrane i držati nivo energije stabilnim.

2. Opsesija proteinima

Drugi mit je opsesija proteinima. Većina ljudi već unosi dovoljno proteina kroz redovnu ishranu, a dodaci u prahu često nisu ni bezbjedni koliko se misli. Iako stariji, sportisti ili osobe u oporavku mogu imati povećane potrebe, za većinu populacije proteini iz cjelovitih namirnica, poput mahunarki, ribe ili mliječnih proizvoda, i više su nego dovoljni.

3. Vlakna

Treća zabluda tiče se vlakana. Suplementi ne mogu da zamijene ono što dolazi iz hrane. Voće, povrće, integralne žitarice i mahunarke sadrže kompleksnu kombinaciju vlakana koja direktno utiče na zdravlje crijeva, smanjuje rizik od dijabetesa i bolesti srca.

4. Masti u mliječnim proizvodima

Četvrta stvar koja se godinama pogrešno predstavlja jeste odnos prema mastima u mliječnim proizvodima. Ideja da su proizvodi sa manje masti automatski zdraviji nije potvrđena u praksi. Naprotiv, sve više istraživanja pokazuje da punomasni proizvodi mogu imati jednako, ako ne i povoljnije efekte na tjelesnu težinu i metabolizam.

5. Sve masti su loše

Peta zabluda je da su sve masti loše. Decenijama se govorilo da mast goji, ali stvarni problem su ultraprerađene namirnice bogate šećerima i rafinisanim ugljenim hidratima. Zdrave masti, poput onih iz maslinovog ulja, orašastih plodova ili ribe, imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja.

6. Trening ne može da “poništi” lošu ishranu

I na kraju, mit koji mnogi i dalje koriste kao opravdanje, trening ne može da “poništi” lošu ishranu. Fizička aktivnost jeste ključna za zdravlje, ali nema magični efekat kada je u pitanju unos kalorija. Ono što jedete i u kojoj mjeri, i dalje je presudno.

Navike koje traju, a ne dijete koje prolaze

Suština, kako objašnjava Emanuel, nije u savršenoj dijeti, već u održivosti. Hrana treba da bude jednostavna, bazirana na cjelovitim namirnicama, uz umjerene porcije i rutinu koju nećete napustiti poslije dvije sedmice.

“Rješenje za duži život je jednostavno, izgradite navike koje možete da zadržite godinama, a ne sedmicama”, poručuje on.

Bez detoksa, bez ekstremnih pravila i bez konstantnog osjećaja krivice. Maslinovo ulje može da ostane na jelovniku, kao i povremeni sladoled. Jer zdravlje, na kraju, ne dolazi iz restrikcije, nego iz balansa koji možete da živite svaki dan, prenosi Ona.

Izvor: Nezavisne

O ovim vakcinama smo pisali i u sljedećim člancima:

HPV vakcina

Gardasil

Gardasil 9

#1 zabluda: vakcinacija protiv HPV-a nije sigurna

ČINJENICA: HPV vakcinacija je sigurna i ne pridonosi ozbiljnim zdravstvenim problemima. Kao i svaka vakcina ili lijek, HPV vakcine (Gardasil, Gardasil 9 i Cervarix) mogu izazvati blage reakcije. Najčešći su bol ili crvenilo u ruci gdje se daje injekcija. Ostale tipične nuspojave uključuju pojavu temperature, glavobolju ili osjećaj umora, mučninu ili bolove u mišićima ili zglobovima – a sve su to privremene nuspojave. Rijetko može doći do alergijske reakcije, a pojedinci ne bi trebali primiti ove vakcine ako su alergični na bilo koju od komponenti.

Same vakcine protiv HPV-a su istraživane dugo godina (uključujući najmanje 10 godina istraživanja prije nego što se uopšte počela koristiti na ljudima). U zemljama gdje se ove vakcine primjenjuju ve godinama, gotovo da je eliminisan rak grlića materice.

#2 zabluda: vakcinacija protiv HPV-a može dovesti do neplodnosti

ČINJENICA: Tvrdnje o neplodnosti izazvanoj imunizacijom protiv HPV-a zbog “zatajenja jajnika” su anegdotske i nisu potkrijepljene istraživanjima ili kliničkim ispitivanjima. Studija iz 2018. (1) na više od 200 000 žena nije pronašla povezanost između vakcina protiv HPV-a i preranog zatajenja jajnika. Autori su u zaključku istakli sljedeće: “Nismo pronašli statistički značajan povećani rizik od POI nakon HPV, Tdap ili MenACWY cijepljenja u ovoj populacijskoj retrospektivnoj kohortnoj studiji.” Dakle, osim vakcina protiv HPV, ni meningokokna vakcina te vakcine protiv tetanusa, difterije i hripavca nisu povezane sa neplodnošću.

Studija (2) iz 2020. je pokazala kako je kod žena koje su vakcinisane protiv HPV-a rizik neplodnosti čak bio manji. “Nije bilo dokaza o povećanoj neplodnosti među ženama koje su primile vakcine protiv HPV-a. Ovi rezultati pružaju dodatne dokaze o sigurnosti vacina protiv HPV-a i trebali bi pružateljima usluga dati povjerenje u preporuku vakcinacije protiv HPV-a.”, navode autori u zaključku studije.

Zapravo, vakcina/cjepivo protiv HPV-a može pomoći u zaštiti plodnosti sprječavanjem ginekoloških problema povezanih s liječenjem raka vrata maternice. Moguće je da liječenje raka grlića maternice može dovesti do toga da žena ne može imati djecu. Također je moguće da bi liječenje predraka grlića maternice ženu moglo izložiti riziku koji bi mogao uzrokovati prijevremeni porod ili druge komplikacije.

#3 zabluda: vakcinacija protiv HPV-a nije efikasna u prevenciji raka grlića materice

ČINJENICA: U studijama koje su dovele do odobrenja vakcina protiv HPV-a, ove vakcine su pružale gotovo 100% zaštitu od dugotrajnih infekcija grlića maternice s HPV tipovima 16 i 18, plus prekanceroze koje te dugotrajne infekcije mogu izazvati. Osim toga, kliničko ispitivanje vakcina protiv HPV-a na muškarcima (3) pokazalo je da mogu spriječiti promjene ćelija u regionu anusa uzrokovane dugotrajnom infekcijom i genitalnim bradavicama.

#4 zabluda: Samo djevojčice trebaju dobiti vakcinu/cjepivo protiv HPV-a, muškarci i dječaci ga ne trebaju.

ČINJENICA: HPV pogađa i muškarce i žene. Kod muškaraca može uzrokovati genitalne bradavice, rak penisa, anusa i usne šupljine. Također se može lako prenijeti na seksualnog partnera, a da ni jedan od partnera ne zna. Bilo bi dobro da i dječaci prime ove vakcine/cjepiva.

#5 zabluda: Vakcinacija/cijepljenje protiv HPV-a potaknuće adolescente na veću seksualnu promiskuitetnost

ČINJENICA: Niti jedno istraživanje ne povezuje vakcine protiv HPV-a s povećanjem seksualne aktivnosti. Nema dokaza da je imunizacija protiv HPV-a povezana s većom seksualnom aktivnošću.

Zapravo, članak (4) iz 2016. koji je pregledao studije na više od 500.000 pojedinaca otkrio je da nije došlo do povećanja seksualne aktivnosti nakon cijepljenja protiv HPV-a. Zapravo, vakcinisani sudionici studije su se upuštali u sigurnije seksualne prakse od nevakcinisanih sudionika. Također, adolescenti koji se imuniziraju nemaju više partnera nakon što postanu spolno aktivni.

Studija iz 2018. (5) koja je pratila period 2003. – 2013. i u koju je bilo uključeno 298 265 djevojčica, zaključila je: “Od provedbe školskog programa cijepljenja protiv HPV-a u Britanskoj Kolumbiji, seksualno rizično ponašanje koje su prijavile adolescentice smanjilo se ili je ostalo isto. Ovi nalazi doprinose dokazima protiv bilo kakve povezanosti između cijepljenja protiv HPV-a i rizičnog seksualnog ponašanja.”

#6 zabluda: Cjepivo/vakcina protiv HPV-a ne štiti od dovoljno sojeva humanog papiloma virusa da bi je se isplatilo dobiti

Trenutna imunizacija protiv HPV-a može štititi od devet tipova HPV-a, ukoliko se imunizira s Gardasil 9 (devetovalentna vakcina). Ovih devet je povezano s više od 90 % slučajeva genitalnih bradavica, 90% slučajeva raka vrata maternice i 70% dijagnoza raka anusa. Ovo cjepivo/vakcina je vrlo efikasno u sprječavanju ove vrlo česte virusne infekcije i pomaže u prevenciji genitalnih bradavica i raka.

Jasno – postoji čak više od 150 tipova humanih papiloma virusa, ali nema potrebe vacinisati/cijepiti protiv svakog od od ovih tipova – samo protiv onih za koje je ustanovljeno da su visokorizični za stvaranje lezija, oštećenja ćelija i tkiva koja uzrokuju rak. Nisu svi humani papiloma virusi jednako rizični i jednako opasni.

#7 zabluda: HPV je neuobičajen i malo je vjerojatno da ću se zaraziti, stoga nema potrebe za vakcinacijom protiv HPV-a.

ČINJENICA: Genitalna HPV infekcija najčešća je spolno prenosiva infekcija. Toliko je uobičajena da će se gotovo svaki muškarac i žena barem jednom u životu zaraziti barem jednom vrstom HPV-a.

#8 zabluda: odrasli se ne mogu i ne smiju vakcinisati

ČINJENICA: ukoliko ste odrasla osoba, možete se vakcinisati. Jedino ne možete dobiti vakcinu besplatno jer je zavodi za javno zdravstvo u saradnji s državnim zavodima za zdravstveno osiguranje daju besplatno u dobi kada je najefikasnija zaštita – djeci koja još nisu stupila u seksualne odnose. Zato se daje oko 11-12 godine života. Naravno, ukoliko ste spremni platiti ovu vakcinu i to njene 2 doze, primite je.

#9 zabluda: ne trebate HPV vakcinu ako redovito radite Papa test ili ne trebate Papa-test ako ste vakcinisani

Papa testovi i ove vakcine nisu međusobno zamjenjivi niti ovise jedno o drugome. Svrha Papa je pregledavanje i otkrivanje stanica raka. Vakcina prvenstveno sprječava nastanak kancerogenih promjena; međutim, ne pokriva vas 100%. Dakle, oboje je nevjerojatno važno.

#10 zabluda: nuspojava HPV vakcina je nesvjestica

Postoje priče o djevojkama koje padaju u nesvijest neposredno prije ili nakon vakcinacije protiv HPV-a. Ovi simptomi, također poznati kao sinkopa, povezani su s tjeskobom ili stresom zbog injekcije. Ove se reakcije mogu pojaviti tokom davanja bilo koje druge vakcine ili lijeka ili tijekom drugih medicinskih postupaka.

#11 zabluda: neurološki problemi nakon HPV vakcinacije

Naučne studije i revizije koje je proveo Svjetski savjetodavni odbor za sigurnost vakcina (GAVCS) Svjetske zdravstvene organizacije pokazali su da imunizacija protiv HPV-a ne dovodi do povećanog rizika od razvoja neuroloških problema.

#12 zabluda: HPV vakcine i rizik od krvnih ugrušaka

Naučne studije isključile su uzročnu povezanost između vakcina protiv HPV-a i krvnih ugrušaka. Krvni ugrušci mogu biti uzrokovani mnogim različitim stvarima i mogu se dogoditi svakome. Imunizacija protiv HPV-a ne povećava rizik od nastanka krvnih ugrušaka. Studija iz 2014. (6) na četverovalentnoj vakcini Gardasil nije našla povezanost, a pratila je oko 500 000 osoba koje su primile ovu vakcinu.

Sigurno ste i vi mnogo puta naišli na recepte za maske za negu lica iz kućne radinosti koje su obećavale podmlađen ten, baršunastu kožu i brisanje bora kao od šale.

Iako su sastojci za ove maske uvek prirodnog porekla i samim tim obiluju velikim brojem vitamina i minerala, vreme je da otkrijemo istine i zablude o tome da li ovaj vid kućne nege može da zameni odlaske u salone lepote i profesionalnu brigu o koži.

Piling kože šećerom

Istina: Može da zameni profesionalni piling lica u salonu

Zbog svog abrazivnog dejstva, šećer predstavlja prirodnu zamenu kozmetičkim pilinzima za lice. U potpunosti može da revitalizuje suvu kožu lica i ukloni površinski, grubi sloj izumrlih ćelija, vršeći istovremeno i blagu masažu lica.

Zahvaljujući glikolskoj kiselini koju poseduje, šećer dovodi i do blagog učvršćivanja kože, pa nudi i nežni lifting efekat. Poboljšana cirkulacija do koje dolazi usled povećane prokrvljenosti zbog abrazivnog i masažnog dejstva kristala šećera, doprinosi blistavom, glatkom i podmlađenom tenu, bez finih linija i plićih bora.

Maska od limuna za svetliji ten

Zabluda: Uklanja staračke pege i hormonski uslovljene hiperpigmentacije sa lica

Bogat vitaminom C, antioksidantima i visoko cenjenom limunskom kiselinom, limun predstavlja eliksir zdravlja koji podiže naš imunitet, pomaže nam u borbi protiv različitih virusa i slobodnih radikala i štiti naše krvne sudove, zdravlje usta i zuba i nervni sistem. Ali, kako limun pomaže našoj koži?

Kao sastojak mnogih prirodnih maski za lice, limun svojim antibakterijskim svojstvima pomaže regulaciju lučenja sebuma i čuva pH vrednost naše kože čisteći ten od svih vrsta aknoznih promena. Alfa hidroksi kiselina, kojoj pripada limunska kiselina, ima svojstvo da posvetli pege i fleke uzrokovane sunčanjem na taj način što skida površinski sloj kože zahvaćen ovim promenama.

Međutim, hiperpigmentacije poput staračkih pega koje nastaju zbog naglog pada estrogena u menopauzi, nisu podložne dejstvu ovog tretmana koji se koristi i u kozmetičkim salonima pod nazivom hemijski piling. Iako se limunska kiselina u salonima lepote nanosi na lice u nešto izmenjenom obliku, od njene prirodne formulacije, ona i dalje nema moć da ukloni hormonski izazvane promene kože.

Krastavac kao izbeljivač podočnjaka

Istina: Redovnom upotrebom može izbeliti regiju podočnjaka

Pitate se kako je to moguće? Bogat vitaminima A, D, magnezijumom i kalijumom, krastavac prirodno reguliše zadržavanje vode u predelu ispod očiju čime nudi olakšanje u vidu smanjene jutarnje nadutosti podočnjaka. Osim ovih vitamina, krastavac sadrži i AHA kiselinu koja dovodi do efekta izbeljivanja kože čemu se pripisuju njegova svojstva da posvetli tamne i ljubičaste podočnjake.

Svakodnevnom upotrebom jutarnje maske od rendanih krastavaca, u roku od mesec dana, moguće je dovesti do željenih promena u vidu svetlije boje podočnjaka i smanjenog otoka. Ipak, da bi ova maska bila delotvorna, neophodno je pridržavati se ove rutine i držati masku minimum 20 minuta u predelu ispod očiju.

Belance protiv bora

Zabluda: Maska od belanaca može da ispegla nastale bore

Iako je belance izuzetno bogato nutrijentima poput kalijuma, magnezijuma, selena i fosfora, najveću popularnost među ženama koje cene prirodni vid nege kože, donelo mu je njegovo svojstvo zatezanja kože.

Naime, maska od belanaca nakon samo nekoliko minuta stajanja na licu, ispoljava svoj blagi lifting efekat i nakon što se osuši, izaziva osećaj podmlađene i mlađe kože. Ali taj efekat je samo trenutan jer, iako mnogi belance nazivaju prirodnom vrstom botoksa, ono to nije i ne može da zameni profesionalne tretmane za zatezanje lica.

Riboflavin, kao moćni sastojak u belancetu, redovnom upotrebom ove maske dovodi do poboljšanja strukture tena, čistije i baršunastije kože ali kao ni drugi sastojci, ne može delovati na već postojeće finije i dublje bore.

Preuveličavanje i šokiranje

Realno nije uradio ništa, kao ni stotine drugih “heroja” iz priča koje vam se serviraju. Ako naslov sadrži epitete epski, sjajno, nevjerovatno, šokantno, dobra riječ je nebitno. Iza ovakvih naslova se obično ne krije ništa, osim želje da se zaradi na lakomislenim i nepromišljenim čitateljima. Foto+video je dodatni stimulans za ljude željne dodatnih multimedijalnih sadržaji, koji najčešće ponovo ne donose ništa novo ni senzacionalno. Međutim, opšte je poznato da ambalaža prodaje proizvod, a u ovom slučaju naslov vijesti.

Svaki naslov koji vam obećava ispunjenje želja i snova

Ako ste ovo čekali u životu, onda bi se dalo prodiskutovati s vama o životnim ciljevima i ambicijama. Međutim, autori tekstova i urednici će sebi dati za pravo da “otkriju” vaše želje, snove i nadanja, a onda da ih i u jednom tekstu ostvare. Ako dodaju i video uz to, vi ste zasigurno na dobitku, jer OVO ste čekali godinama čitajući takve naslove.

Istaknute riječi i naslovi velikim slovima

OVO, ONO, TO JE TO. Čim se akcentuje jedna ili više riječi u naslovu, privlači se dodatna pažnja koja vas vuče da otkrijete šta je TO tako važno, bitno i neizostavno. Naravno da ponovo nije ništa konkretno, jer realno, šta biste trebali raditi kad vidite nekog sa takvog tetovažom? Dodatni okidač je što ne znate ni kakva je tetovaža, već trebate vidjeti fotografiju, koja vam u naslovu već sugeriše da TO ne čitate.

Netačne informacije

Nakon tri godine pročitajte naslov ponovo. Korištenje poznatih ličnosti u naslovima sa ovakvim i sličnim obavijestima, najlakši su način privlačenja pažnje. Svi imate neku omiljenu poznatu ličnost, a kada zamislite da će ubrzo umrijeti ili da je u nekom slučaju već mrtva, kliknićete da vidite o čemu je riječ. Nerijetko je riječ o dezinformacijama, koje bilo da su fabrikovane informacije ili su ih prenijeli sa drugih medija, služe kako bi što više ljudi pročitalo tekst.

Fotografija koja sugeriše na nešto loše

Koliko smo skloni klikanju na tragične događaje dovoljno govore statistike o broju pregleda vijesti iz crne hronike, a u kojima se često dobijaju “dodatni poeni” ako stavite što tragičniju fotografiju. Dešava se da su dvije osobe lakše povrijeđene, ali fotografija navodi na mišljenje kako je saobraćajna nesreća imala srmtni ishod, jer nakon što skrolujete naslovnicu nećete htjeti, a možda ni imati vremena da otvorite tekst pa ćete na osnovu fotografije zaključiti kako je riječ o mnogo goroj situaciji od one koja se zapravo desila.

Pričam ti priču

Plakao kao beba, psovao kao kočijaš, priredio osvetu, a pri tome šokirao. Kada otvorite tekst shvatite da je čovjek bio emotivan, kritikovao nekog, ali i možda dao javni komentar o prethodnom događaju. Međutim, kada biste prenijeli vijest kao takvu, bila bi nedovoljno atraktivna. Zato se ona dobro nadogradi i dobijete klikabilan naslov, a priča uopšte ne mora imati veze sa onim što ste predstavili.

Međutim, iskreno, koliko puta ste i sami nasjeli na neke od ovih naslova i otvorili ih, ne razmišljajući o tome jesu li tačni?

Dovoljno vremena za sve

Kako da ne. Ima da pročitate i onaj roman koji ste ostavile za nekad kasnije. Sad je pravo vrijeme da postignete sve, upišete kurseve novih jezika i usavršavate se. Očekuje se spremanje kuće, čitanje svih mogućih majčinskih štiva, pravljenje zdravijih oborka, mršavljenje, poneka serija, a nakon nekoliko sedmica shvati da ništa od toga. U konačnici ono za šta imate vremena, koje jedva pronađete jeste tuširanje, hranjenje bebe i čišćenje isprljanih površina u kući.

Odlasci samo na mjesta koja rade od 8 do 4

Banka, prodavnica, posao i to je to. Međutim, realno nije to tako. Nakon što ostanete budne cijelu noć pokušavajući uspavati dijete, shvatite da nema šanse da se ujutru dignete tako lako. Osim toga, banka se čini predaleko da bi se otišlo do nje, a odlazak na posao je izvodiv ako ste riješili ko čuva vaše dijete. Dakle, ne idete na većinu mjesta, većinu vremena, barem dok je dijete u pelenama.

Vrijeme za druge ljude

Najveća zabluda ikad. To što ste vi sad na porodiljskom ne znači da imate vremena da posjetite sve žive ljude na planeti. Onda kada ga vi imate, drugi spavaju, jer to je najčešće vrijeme od četiri ujutru do 12 popodne, kada većina ljudi radi ili spava. Dakle, suludo je i nemoguće da se upravo sada vidite sa svim ljudima. Bolje rečeno da vidite ikoga. Dogovori krenu obećavajuće, a završe tako što se shvati kako je bolje prolongirati za “neki drugi put”.

Prisustvo na svim važnim događajima

Možete provesti 23 sata dnevno sa djetetom i u onom jednom dok odete negdje propustiti nešto posebno važno. Može to biti prva riječ, cuclanje prsta ili čak još veće, prvi korak. Uprkos tome što su veće šanse da budete tu, nemojte se zavaravati da nećete ništa propustiti. Dijete se kreće sve brže i brže, a promjene dolaze neočekivano.

Česti izlasci napolje sa djetetom

Da, osim ako je snijeg, kiša ili prejako sunce. Ili komšija buši ispred kuće pa se diže prašina. Dakle ne baš tako često. Ali to je sasvim ok, jer niko ne očekuje da svakoga dana morate i trebate izvesti dijete, jer mogućnosti prosto neće biti takve. A postoji i dosta aktivnosti koje možete raditi unutar kuće.

Posao ispašta

Spoznaja da ste nezamjenjivi na poslu i potreba da se vratite nekada su veći od stvarnog nedostatka vas u kancelariji. Može vam se desiti da se vratiti i zateknete privremenu zamjenu, koja je sasvim adekvatna, zna obavljati svoj posao i koja uopšte ne predstavlja problem. Međutim tu se javljaju i druge dvije krajnosti. Prva je ona da ćete silno željeti da se vratite na posao, a druga da se nećete uopšte željeti vratiti. I to stvara dodatni problem. Jedni će vjerovati da ste nemajka ako se vratite, drugi da ste očajna kućanica ako ostanete. Međutim, to je potpuno vaša odluka i imate pravo izabrati šta god smatrate ispravnim za sebe.

Izvor: Scarry mommy

Ne vide boje

Vjerovatno ste barem jednom u životu čuli da su psi slijepi na boje, odnosno da vide samo crnu i bijelu. U suštini, to je mit. Iako ne vide boje na isti način na koji ljudi vide, oni su u stanju da vide neke od njih. Osim skale sivih tonova, ono vide više žute, plave i ljubičaste. Što znači da crvenu, narandžastu ili zelenu ne vide jasno kao mi. Ono u čemu su bolji od ljudi, kada su u pitanju boje, jeste njihova sposbnost prepoznavanja boja noću. Dakle, obojite svijet svojim psima.

Mahanje repom znači da su srećni

Ovo nije u potpunosti netačno. Kada psi mašu repom, to može značiti da su srećni. Međutim, to nije uvijek slučaj. Umjesto lica oni koriste rep za iskazivanje emocija. Neki pokreti mogu uputiti na određeno stanje, stoga rep između nogu označava strah. Što se mahanja repom tiče, postoji nekoliko različitihvrsta.

Ukoliko mu je tijelo ukočeno, a rep u pokretu, to može značiti da naglašava svoj oprez. Takođe, to je i znak upozorenja da ostanite na distanci. Ako je spušten i maše njime, to može značiti da će bježati ili napasti vas. Ukoliko pokreće i tijelo i rep, možda se samo želi igrati.

Što su veći, to duže žive

Zapravo je riječ o suprotnom. Neke pasmine poput čivauve mogu živjeti i do petnaest godina, dok veći psi poput Aljaskog malamuta žive do deset godina. Međutim, ovaj mit je nastao na osnovu generalnog praćenja životnog vijeka životinja. Naime, najmanja životinja na svijetu, bumbarasti šišmiš, ima prosječni životni vijek od pet do osam godina. Sa druge strane, najveći sisar na svijetu, plavi kit, živi do devedeset godina.

Naučnici to objašnjavaju kroz upotrebu energije. Tijelo većih sisara je sporije, korisnije i traje duže. Kako se to onda odrazilo na pse? Takošto oni ubrzano rastu kada ih vlasnici počnu hraniti. U prvoj godini rastu brže nego kasnije, a samim tim i ubrzano troše energiju, što dovodi do kraćeg životnog vijeka.

Vole se grliti

Ovo će vam možda najteže pasti, jer ljudi su skloni da svoje emocije iskazuju kroz geste, uključujući i zagrljaje. Međutim, to psima ne djeluje na taj način. S obzirom da položaj njihove kičme pokazuje nivo dominacije, oni su pogrbljeni kada ih grlite pa zagrljaj djeluje kao vaš oblik dominacije nad njima. To se ipak ne odnosi na sve pse, jer je potrebno sagledati sve pokazatelje njihovog ponašanja u toj situaciji. Ako zatvore usta, počnu se vrtiti, to je očit znak da ih trebate pustiti jer se osjećaju neugodno. Oni vas vole, samo imaju drugačiji način da to pokažu.

Ako im je njuška mokra, znači da su zdravi

Zapravo, psi sa suvim, toplim njuškama mogu biti zdravi kao i oni sa mokrom. U zavisnosti od vremenskih prilika, njuška psa će se mijenjati. To može biti odraz njihove aktivnosti, okoline ili mnogih drugih faktora. Stoga njihova njuška ne otkriva jesu li zdravi ili bolesni.

Ne trebate brinuti ako im njuška bude suva, jer postoje drugi indikatori da im je loše. Ako primijetite naglu promjenu apetita, navika i aktivnosti, obratite se veterinaru. U suprotnom nema razloga za brigu, jer psi će svojim ponašanjem otkriti jesu li dobro ili ne.

Imate li vi da dodate nešto na ovu listu?