U najvećem ženskom zatvoru u Japanu Tochigi 20 odsto zatvorenica su starije osobe. Zatvor je sve više prilagođen potrebama starije populacije, uključujući pomoć pri kupanju, hranjenju i medicinskoj nezi.

Neke žene kažu da bi čak plaćale mesečnu naknadu da mogu zauvek da ostanu ovde – izjavio je zatvorenik Takaioshi Shiranaga.

Sobe su ispunjene starijim stanovnicima, čije su ruke naborane, a leđa pogrbljena. Polako se kreću hodnicima, neki koriste hodalice. Radnici im pomažu da se kupaju, jedu, hodaju i uzimaju lekove.

Ali ovo nije starački dom – ovo je najveći ženski zatvor u Japanu. Stanovništvo ovde odražava starenje društva izvan, kao i sveprisutni problem samoće, koji, kako kažu čuvari, za neke starije zatvorenice postaje toliko akutan da bi radije ostale zatvorene.

„Postoje čak osobe koje kažu da će platiti 20.000 ili 30.000 jena (130-190 dolara) mesečno (ako mogu) kako bi ovde živele zauvek”, rekao je Širanaga novinarima CNN-a koji su dobili retku priliku da posete ovaj zatvor u septembru prošle godine.

Među zatvorenicama je Akijo (81), koja izdržava kaznu zbog krađe hrane. S vrlo malom penzijom i minimalnom podrškom svoje porodice, Akijo kaže da joj život u zatvoru pruža stabilnost koju nije imala napolju.

„Možda je ovaj život najstabilniji za mene“, rekla je Akiio, dodajući kako njen nedostatak finansijske sigurnosti nije ostavljao mnogo izbora.

Prema podacima japanske vlade, krađa je najčešće kriminalno delo među starijim zatvorenicima.

Više od 80 odsto starijih žena u zatvorima 2022. godine bilo je osuđeno zbog krađa. Razlozi uključuju siromaštvo – 20 odsto starijih od 65 godina u Japanu živi ispod granice siromaštva, što je znatno više od proseka članica OECD-a – tu je i izolacija i nedostatak podrške.

Zatvorski čuvari svedoče kako se mnoge žene vraćaju u zatvor jer nemaju gde da odu, nemaju dovoljno sredstava za život ili im je potrebna medicinska nega koju ne mogu priuštiti van zatvora.

Japanske vlasti su svesne problema. Ministarstvo pravde pokrenulo je programe koji pomažu zatvorenicama da se pripreme za samostalan život, dok se lokalne inicijative usmeravaju na pružanje stambene i socijalne podrške starijima bez porodice.

Ipak, s obzirom na brzo starenje populacije i nisku stopu nataliteta, mnogi stručnjaci smatraju da će Japanu biti potrebni značajni resursi i promene kako bi se nosio s izazovima koje donosi sve veći broj starijih osoba u društvu.

Izvor: N1

“Odbijaju se kao neosnovane žalbe branioca optuženog i okružnog javnog tužioca iz Banjaluke i potvrđuje presuda Okružnog suda od 18. oktobra 2021. godine”, potvrdila je sekretar Vrhovnog suda RS Jelena Despotović.

Tadašnjom presudom, Okružni sud Banjaluka mu je izrekao i mjeru zabrane približavanja oštećenoj na udaljenosti manjoj od 150 metara i zabrana komunikacije u trajanju od dvije godine računajući od dana pravosnažnosti presude.

Suđenje u ovom predmetu je bilo zatvoreno za javnost zbog zaštite maloljetne žrtve.

Prema ranijim saznanjima iz istrage, on se sumnjičio da je imao seksualne odnose sa kćerkom u julu i avgustu 2020. godine. Kćerka je u to vrijeme povremeno dolazila na kontakt sa roditeljima od kojih je bila odvojena u hraniteljsku porodicu zbog zapuštanja i zanemarivanja.

Izvor: mondo.ba

Bivši direktori Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić: Jasmin Ćerimagić, Senad Muharemović i Redžep Salić su zbog nesavjesnog rada u službi pravosnažno osuđeni na zatvorske kazne, javio je danas Kantonalni sud u Sarajevu.

Tri bivša direktora Zavoda Pazarić su zbog navedenog krivičnog djela prošle godine prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu bili osuđeni na ukupno 13 i po godina zatvora, kada su svi dobili po četiri i po godine zatvora. Pravosnažnom presudom su ove zatvorske kazne sada umanjene za Muharemovića i Salića, koji su osuđeni na po jednu godinu zatvora, dok je Ćerimagiću izrečena kazna od četiri godine i šest mjeseci.

“Istovremeno, zabranjeno im je vršenje poziva, aktivnosti ili funkcije u ustanovama za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama u trajanju od deset godina”, saopšteno je iz Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.

Bivši direktori Zavoda Pazarić osuđeni su zbog toga što su od 2009. do 2019. godine, dok su obnašali direktorske pozicije u ovom zavodu, propuštanjem dužnosti nadzora i stalnog praćenja tjelesnog i duševnog stanja štićenika od strane stručnog i medicinskog osoblja, očito nesavjesno postupili u vršenju dužnosti, uslijed čega je nastupila teža povreda prava štićenika Zavoda, među kojima su djeca i maloljetnici.

O neadekvatnom tretmanu štićenika Zavoda Pazarić u javnosti se govorilo 2019. kada su u medijima predstavljene fotografije djece vezane za radijatore i namještaj u Zavodu. Početkom maja prošle godine, Unija osoba i organizacija osoba sa invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine organizovala je mirni protest ispred zgrade Vlade FBiH tokom kojeg je uputila zahtjeve koji se tiču unapređenja prava za djecu i osobe sa invaliditetom u ovom entitetu. U jednom od zahtjeva zatražena je i smjena rukovodstva, provođenje inspekcije i stalnog nadzora Zavoda za zbrinjavaje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.

Izvor: diskriminacija.ba

Umesto mračnih ćelija, oronulih zidova i monotonih rutina, u ovim zatvorima osuđenici imaju pristup širokom spektru aktivnosti. Od vaspitavanja i čuvanja dece, preko rada u automehaničarskim radnjama, pristupa teretani do kurseva umetnosti, časova joge i kuvanja.

Postavlja se pitanje koja je njihova svrha – sprečavanje broja povratnika ili pak podsticanje kriminala?

1. Bastoj, Norveška

Norveška, kao zemlja koja se fokusira na promenu, a ne na kaznu, poznata je po svojim kaznenim ustanovama slobodnog tipa. Tako je zatvor na norveškom ostrvu Bastoj prepoznatljiv kao ustanova sa „minimalnim obezbeđenjem“.

Iako važi za zatvor visoke bezbednosti, teško je ustanoviti da je uopšte reč o zatvoru. Ostrvo je ispunjeno poljoprivrednim zemljištem, plažama, šumama.

Ćelije imaju televizore, računare, kupatila. I ono što je najzanimljivije – ne postoji nikakva ograda. Zatvorski život odvija se na ostrvu, u bungalovima, u kojima živi do šest ljudi. Svako ima svoju sobu, a dele kuhinju i druge prostorije. Veliki deo slobodnog vremena provode radeći na farmi, čuvajući životinje, uzgajajući povrće ili učeći se novim zanatima.

Iako se ovde nalaze silovatelji i ubice, čini se da je gubitak slobode jedina kazna koju trpe. Sistem ih podstiče da rade i zarađuju novac kojim kasnije mogu da kupuju namirnice. Od raspoloživih poslova tu je rad u štalama gde se brinu o konjima, radionica za popravku bicikala, radionica za obradu drveta, perionica i održavanje imanja čistim. Neki zatvorenici voze i trajekt kojim se prevoze porodice i prijatelji osuđenika. Drugima je čak dozvoljeno da ostanu preko vikenda u apartmanima za posetioce.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Statsbygg (@statsbygg)

Tu su i škola, biblioteka i crkva. Velika pažnja se pridaje i sportu, gde zatvorenici imaju fudbalski teren, a zimi se podstiče skijanje na kros stazi.

Zatvorenici tretirani kao ljudi

Zbog toga ovaj zatvor mnogi kritičari nazivaju „luksuznim“, a o tome je govorio i upravnik zatvora Kvernvik Nilsen za CNN.

„Pa šta ako smo ovde napravili kamp za odmor za kriminalce? Trebalo bi da smanjimo rizik od ponavljanja krivičnih dela, jer ako to ne uradimo, koja je svrha kazne, osim naginjanja primitivnoj strani čovečanstva“, objasnio je.

Reklo bi se da im to i uspeva. Prema pisanju Forbes, Norveška ima najnižu stopu ponavljanja krivičnih dela u Evropi.

Veliku prednost zatvorenici vide u tome što su „tretirani kao ljudi“. Pruža im se odgovornost i poverenje, a život izgleda nalik životu na selu, u zajednici u kojoj svi moraju da rade.

„Znamo da smo zatvorenici, ali ovde se osećamo kao ljudi“, naveo je jedan od zatvorenika za Gardijan.

Norveška nema smrtnu, a ni doživotnu kaznu. Maksimalna kazna zatvora iznosi 21 godinu, ali su zatvorenicima obično pružene obrazovne i radne obuke.

„U zatvorenim ustanovama držimo ih zaključane nekoliko godina i onda ih pustimo napolje, a da nisu imali pravu odgovornost za rad ili kuvanje. Po zakonu, zatvorska kazna nema nikakve veze sa stavljanjem u užasan zatvor da biste patili. Kazna je to što gubite slobodu. Ako ljude tretiramo kao životinje dok su u zatvoru, verovatno će se ponašati kao životinje. Ovde im ukazujemo pažnju kao ljudima“, rekao je jedan od stražara za Gardijan.

Da biste služili kaznu u ovom zatvoru, morate da podnesete zahtev koji se sastoji od obećanja da nakon izlaska nećete počiniti slična dela. U slučaju pokušaja bekstva, zatvorenik se šalje u jedan od najoštrijih zatvora.

2. Halden Prison, Norveška

Zamislite zatvor u kome se čuvari voze na trotinetima. Upravo jedan takav zatvor smešten je u Norveškoj, usred šume. Prepoznatljiv po reputaciji „najhumanijeg zatvora“, ljudi ga često zbog dizajna porede i sa skandinavskim butik hotelima. Ovaj zatvor dobio je i nagradu za najbolji enterijer. Beli laminirani stolovi, velike sofe i elegantne stolice doprinose lepoti unutrašnjosti.

Svaka ćelija ima sopstveni toalet i tuš kabinu, frižider, radni sto i TV. Prozori nemaju rešetke, a pogled se pruža prema šumi. Dvorište je ograđeno visokim zidom od više od sedam metara. Nema bodljikavih žica, a na svakoj strani zida nalaze se senzori za detekciju pokreta. Kamere su diskretne, jedva da se mogu razaznati.

Zatvorenici u ovom zatvoru, kao i u Bastoju imaju časove joge, rade kao automehaničari, kuvari ili stolari i imaju prava kao i svaki norveški građanin.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Un Mundo Per Discover (@unmundoperdiscover)

Čuvari su za medije istakli da svaki zatvorenik mora biti kažnjen, ali i da se ne sme ispustiti iz vida da su oni pre svega ljudska bića i da moraju imati ista prava kao i bilo ko u Norveškoj. U ovom zatvoru možete i da se obrazujete i dobijete diplomu, kako biste nakon odslužene kazne mogli da pronađete posao.

Tako oni koji imaju decu mogu da apliciraju za program „Tata u zatvoru“, nakon čega, ukoliko prođu sve potrebne provere, mogu da provedu nekoliko noći sa partnerom i decom u maloj brvnari unutar zatvorskog kompleksa.

Većim delom dana su zaključani. Iz ćelija izlaze u 7:30, na radnom mestu su do 20:15, a ćelije se zatvaraju u 20:30. Imaju i jedan sat odmora u ćelijama poslepodne.

3. HMP Addiewell, Škotska

Zatvor u Škotskoj HMP Addiewell često se u medijima etiketira kao „luksuzan“. Reklo bi se da je tako jer se najviše pažnje pridaje ličnom rastu i razvoju zatvorenika, gde se sa prestupničkim ponašanjem suočavaju kroz učenje. Znanje, veštine i kvalifikacije ključni su elementi koji se neguju, kako bi im upravo ovi elementi, nakon izlaska, pružili uspešnu reintegraciju u društvo.

Četrdeset sati nedeljno odvojeno je za učenje i veštine, zaposlenje i programirane intervencije, stoji na sajtu zatvora.

Na sajtu se još navodi da je svrha ovog zatvora „menjanje života nabolje smanjenjem ponovnog prestupništva i poboljšanjem kvaliteta života onih koji su pod nadzorom i brigom“.

„Menadžment slučajeva stavlja zatvorenika u centar celokupnog sistemskog pristupa i fokusira se na to šta će se desiti nakon oslobađanja, kao i na ono što se događa u zatvoru. Proces menadžmenta slučajeva predstavlja kanal za sve aspekte puta zatvorenika, od prijema do povratka u zajednicu, povezivanjem sa zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem, radnim grupama i programima za prevenciju prestupničkog ponašanja“, stoji na sajtu.

Smeštajne jedinice su moderne i u odnosu na standardne zatvore pružaju više komfora i privatnosti. Osim toga, veliki značaj pridaje se kontaktu sa porodicom, radi jačanja emocionalnih veza prilikom reintegracije zatvorenika u društvo po izlasku na slobodu.

Zatvorenici imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, uključujući i mentalno zdravlje, a sve to obezbeđuje im Nacionalna zdravstvena služba koja svoje usluge pruža svim zatvorima u Škotskoj.

4. Justice Center Leoben, Austrija

Prvi znakovi toga da Justice Center Leoben u Austriji nije tipičan zatvor ogleda se u njegovoj arhitekturi. Kada biste prošli pored zgrade, inače sagrađene od betona i stakla, verovatno biste pomislili da se radi o nekom poslovnom prostoru. Međutim, u njoj se nalaze ljudi osuđeni za teška krivična dela.

Kao i sve prethodne, i ova zatvorska ustanova se bazira na poštovanju ljudskog dostojanstva.

Gotovo svaka ćelija izgleda kao mali, jednosoban stan, što često izaziva gnev u javnosti širom sveta. Tu su privatno kupatilo, kuhinja i televizor. Košarkaški tereni, spa centar, teretane na otvorenom, ali i prostor za šetnju i druženje, nezaobilazan su deo ovog zatvorskog kompleksa.

Justizzentrum Leoben – a minimum security prison in Austria
byu/jurekvakva ineurope

„Zatvor sa pet zvezdica“, prvenstveno je bio osmišljen za zatvorenike koji su počinili „nenasilne prekršaje“. Međutim, danas se polovina zgrade koristi i kao sudnica.

Prema pisanju medija, ovo je zatvor u kome nikada nije zabeležen nijedan pokušaj bekstva. Razlog se ogleda upravo u tome što zatvorenici imaju sve što im je potrebno.

5. Aranjuez Prison, Španija

Ovo je zatvor za porodice. Da, dobro ste pročitali. Iako na prvi pogled zvuči „humano“, kada je reč o doprinosu emocionalnom blagostanju roditelja i dece, mnogi korisnici društvenih mreža ne misle da je ovo idealno rešenje.

U ovom zatvoru, osuđenici imaju pravo na posebne prostorije u kojima žive sa partnerom i detetom. Miki Maus, Paja Patak i porodične fotografije ukrašavaju zidove ove ustanove. Bračni krevet, krevetac, igračke, kupatilo i prozor koji gleda na slobodu sastavni su deo „porodičnog zatvora“.

U zatvoru boravi nekoliko roditelja sa svojom decom. Ona se međusobno igraju, a zatvor je jedini svet koji poznaju. Ujutru ih stražar budi, a uveče, posle dana provedenog u igri, ponovo se vraćaju iza rešetaka.

Deca mogu da ostanu u ovom zatvoru do treće godine, zatim odlaze kod rođaka ili u socijalnu službu, a roditelji se vraćaju u obične ćelije.

Stručnjaci tvrde da, bez obzira na „idealne okolnosti“, deca ne bi trebalo da provode vreme iza rešetaka. Tvrde da je to pogrešno mesto za razvoj deteta, budući da je odsečeno od ostatka sveta.

6. Champ Dollon, Švajcarska

Iako se suočava sa nizom problema u vidu prenatrpanosti zatvora, Champ Dollon se svrstava među „luksuznije“. Razlog zašto je u javnosti prepoznatljiv kao takav, jeste infrastruktura i arhitektura koja obuhvata moderne prostorije.

Čistoća i higijenski uslovi su na visokom nivou, a kao i u prethodnim zatvorima koje smo naveli, poštuju se ljudska prava i dostojanstvo zatvorenika.

Dostupne su teretana i sportski sadržaji, poput terena za košarku i stoni tenis, a tu su i obrazovni programi i kursevi koji pomažu zatvorenicima da steknu nove veštine.

Svaka ćelija ima velike prozore, što omogućava dnevnoj svetlosti da dopre u prostorije i doprinosi luksuznom ambijentu.

7. Soumenlinna, Finska

Zamislite zatvor na otvorenom koji je smešten na teritoriji koja se nalazi na UNESCO listi svetske kulturne baštine. Zatvor koji više podseća na srednjovekovnu čaršiju, budući da se nalazi unutar tvrđave na arhipelagu blizu Helesinkija.

Nema visokih zidova, rešetki na prozorima, ali ni čuvara koji nadgledaju zatvorenike. Sloboda kretanja i učestvovanje u radnim projektima sastavni su deo zatvorskog života. Kao i prethodni zatvori, i ovaj zatvor priprema osuđenike za povratak u društvo, te se fokusira pre na rehabilitaciju, nego na kaznu.

U ovom zatvoru obično su smešteni ljudi koji su počinili blaže prekršaje ili su na kraju odsluženja kazni, tako da je verovatnoća da će pobeći ili počiniti nova krivična dela veoma mala. Ovde dolaze kako bi se pripremili za povratak u društvo, stekli radne navike i nove veštine.

Tvrđavu, koja je prethodno sagrađena kao vojno utvrđenje, sada održavaju zatvorenici. Mnogi od njih rade na restauraciji, ali po strogo utvrđenim pravilima.

Popravke drvenih brodova, građevinski projekti i održavanje pejzaža tipični su poslovi koje obavljaju ovde. Rad traje osam sati, nakon čega imaju slobodno vreme.

8. Solentuna, Švedska

Privatno kupatilo, TV, sto za rad i sobe nalik skromnim studentskim domovima omogućavaju zatvorenicima da se osećaju dostojanstveno. Ono što je zanimljivo jeste da oni koji borave ovde mogu sami da odrede svoj raspored. Doduše, on je pod nadzorom.

Većinu vremena provode u određenim aktivnostima – joga, kreiranje umetničkih dela, u zanatskim radionicama, teretani i slično. Tu su i kursevi obrade drveta, elektronike, informatike i kulinarstva. Ovde zatvorenici mogu da nastave školovanje, stiču diplome i sertifikate.

Tu je i pristup internetu, prvenstveno u edukativne svrhe.

Kontakt sa porodicom i prijateljima je i više nego obezbeđen. Oni mogu ostati u apartmanu, unutar zatvorskog kompleksa, tokom vikenda, što doprinosi očuvanju porodičnih veza.

Iako deluje da je život ovde lagodan i da je zatvorenicima dopušteno da rade šta god požele, to ipak, nije tako. Svaka prostorija u zatvoru pokrivena je kamerama i senzorima. Osim toga, koriste se i kartice radi kontrole pristupa određenim prostorijama.

9. JVA Fuhlsbüttel, Nemačka

U zatvoru JVA Fuhlsbüttel u Nemačkoj velika pažnja usmerena je na privatnost zatvorenika, te svaki od njih ima sopstvenu sobu i kupatilo u okviru iste.

Tu su i zajedničke prostorije, kao što su sportske sale, prostori za druženje, što doprinosi poboljšanju fizičkog i mentalnog zdravlja i kome se posebno pridaje velika pažnja. Za sve zatvorenike obezbeđena je redovna medicinska i psihološka podrška, budući da veliki broj pati od anksioznosti i depresije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Justizvollzug Hamburg (@justizvollzug.hamburg)

U ovom zatvoru često se organizuju i sportski turniri, kao i rekreativne aktivnosti.

Život u uslovima koji nisu preterano restriktivni omogućava zatvorenicima da se osećaju prijatno, budući da su sigurnosne mere diskretne.

I ovde se obavljaju različite poslovi koji donose zaradu, uključujući rad na održavanju imanja, ali i poslove u radionici.

10. San Pedro, Bolivija

Zamislite da za svoju zatvorsku ćeliju morate da platite. Upravo na taj način funkcioniše zatvor San Pedro u Boliviji. Da biste boravili ovde, zatvorsku ćeliju morate da kupite ili iznajmite, a one variraju u kvalitetu i ceni. Od „luksuza“ – ćelija sa kupatilima, kuhinjama, dodatnim pogodnostima do onih skromnijih.

Unutar zatvora postoje različite prodavnice, restorani i zanatske radnje. Zatvor ima i pekare, frizerske salone i male hotele za posetu. Kao i u zatvoru Aranjuez, i ovde zatvorenici mogu da žive sa svojom porodicom i decom. Deca mogu da izlaze i van zatvora, onda kada idu u školu.

8. Prison In Bolivia pic.twitter.com/Kiv27x7EMp

— Chris (@King_Chris_Jr) December 3, 2020

Iako nema mnogo stražara, pravila se moraju poštovati. „Stariji zatvorenici“, odnosno oni koji su tu duže, zavode red i vode računa o rešavanju konflikata među ostalim zatvorenicima.

Nekada je ovaj zatvor privlačio turiste širom sveta. Oni su plaćali vodiče koji su ih sprovodili kroz zatvor i objašnjavali im kako sistem funkcioniše. Kasnije su ove ture zabranjene iz bezbednosnih razloga.

Takođe, ovaj zatvor poznat je i po problemima sa proizvodnjom i distribucijom droge unutar zatvorskih zidina. Zbog toga ovaj zatvor prepoznatljiv je i po reputaciji zatvora u kome vlada anarhija.

U Krivičnom zakonu FBiH trenutno ko god da je i za šta god da je neko osuđen na zatvor do jedne godine – umjesto da ide u zatvor može kaznu da otplati.

Zbog toga su šok javnosti i salva negativnih komentara uslijedili nakon što je u javnost procurio slučaj glumca Moamera Kasumovića, koji je osuđen pod optužbama da je bludničio nad maloljetnikom, te kaznu otkupio, umjesto da je provede iza rešetaka.

Glumac popularne serije “Lud, zbunjen, normalan” je, kao što je poznato, osuđen zbog bludnih radnji nad četrnaestogodišnjakom. U zatvor ga je sud poslao na godinu dana, ali se presuda do godinu dana može novčano otplatiti, što je Kasumović i iskoristio.

To mu je omogućio Krivični zakon FBiH, dok Krivični zakonik Republike Srpske ne predviđa takvu mogućnost.

Međutim, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Dragan Mioković potvrdio je da uskoro u parlamentarnoj proceduri očekuje izmjene Krivičnog zakona FBiH i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

Jedna od novina u ovim izmjenama, kako je kazao ministar pravde FBiH Vedran Škobić, biće nemogućnost otkupa kazne za, između ostalog, krivična djela polnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

Mioković je rekao da je od Škobića dobio uvjeravanja da su zakoni gotovi i da se čeka mišljenje Kancelarije za zakonodavstvo.

“Kada stignu u parlamentarnu proceduru i jedan i drugi zakon odmah stavljam na novembarsku sjednicu. Imaćemo sjednicu i u drugoj polovini oktobra i ako bismo do tada stigli – stavio bih ih na oktobarsku. To je nešto što je i meni profesionalno bitno, ali na stranu to, riječ je o zakonima koji su neophodni i koji moraju odmah doći na dnevni red”, kazao je Mioković za Faktor.

Usvajanje ovih izmjena zakona uslijediće nakon što je poslije Srpske, i FBiH dobila registar pedofila. Poslanik u Parlamentu FBiH Lana Prlić govoreći o Pravilniku o registru pedofila u FBiH, koji je napisalo Federalno ministarstvo pravde, a ona ga uputila u parlamentarnu proceduru, kazala je nedavno da registar neće biti javan, kao što nije javan ni u ostalim zemljama svijeta, te da će samo tužilaštva i MUP-ovi imati pristup, ali na opravdan zahtjev i drugi.

Da su slučajevi polnog iskorištavanja djece česti pokazuje i statistika Tužilaštva Kantona Sarajevo.

“Prema dostupnim podacima Tužilaštva KS, u proteklih pet godina postupajući tužioci podigli su 16 optužnica zbog krivičnog djela silovanje, a od tih 16 dvije optužnice su na štetu maloljetnika. Za spolni odnos s djetetom podignute su četiri optužnice. Zbog krivičnog djela bludne radnje podignute su 33 optužnice u proteklih pet godina, a na štetu maloljetnika ih je 25. Za krivično djelo zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnikom podignuta je jedna optužnica”, rekla je ranije za “Nezavisne novine” Azra Bavčić, portparolka ovog tužilaštva.

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Ivana Josifović osudilo je Z.B. za krivično djelo silovanje na štetu sopstvenog djeteta, krivično djelo navođenje djeteta na prisustvovanje polnim radnjama na štetu tog djeteta, kao i tri krivična djela nasilje u porodici izvršena na štetu dva maloletna djeteta i vanbračne supruge, saopštio je taj sud, prenosi Nova.rs.

Maloljetnici na čiju štetu su izvršena tri krivična djela je dosuđen imovinskopravni zahtjev od 1.100.000 dinara, kao i drugoj maloljetnici na čiju štetu je izvršeno jedno krivično djelo dosuđeno je 150.000 dinara (oko 2.500 KM) , dok je oštećena vanbračna supruga sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

Osuđeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, a u izrečenu kaznu uračunava mu se vrijeme provedeno u pritvoru koji mu je produžen do upućivanja na izdržavanje kazne.

Iz suda su naveli da je radi zaštite interesa djece i maloljetnika, a imajući u vidu da se radi o djeci okrivljenog, njegovo ime je označeno samo inicijalima kako bi se zaštitio identitet oštećene djece.

Ovo je prvostepena presuda na koju tužilaštvo i odbrana imaju pravo da ulože žalbu Apelacionom sudu u Novom Sadu.

Korištenje laksativa, lijekova protiv konstipacije, često je praćeno brojnim mitovima i zabludama koje mogu dovesti do neadekvatnog liječenja i nepravilne upotrebe ovih lijekova. Donosimo 10 najčešćih mitova o primjeni laksativa za koje ne postoje naučni dokazi.

MIT: Laksativi su posljednja opcija za rješavanje konstipacije:

Istina: Preporuke za promjenu stila života, u smislu ishrane, fizičke aktivnosti i treninga za odlazak na toalet su neizostavne, posebno u prevenciji ponavljanih epizoda konstipacije. Međutim, primjena laksativa u prvoj liniji tretmana neophodna je posebno kod akutne ili periodične konstipacije, radi prevencije neopotrebne patnje i razvoja hroničnog zatvora.

MIT: Laksativi uzrokuju navikavanje i lijena crijeva:

Istina: Nema dokaza da nadražajni laksativi, poput bisakodila, dovode navikavanja odnosno sindroma lijenih crijeva, inače bi se doza lijeka morala stalno povećavati. Bisakodil, naprotiv djeluje tako da stimuliše prirodnu pokretljivost crijeva. Dio pacijenata sa hroničnom konstipacijom ne može postići zadovoljavajuće pražnjenje crijeva bez upotrebe laksativa, što je posljedica poremećaja funkcije samih crijeva, a nije rezultat prethodne upotrebe laksativa.

MIT: Laksativi uzrokuju zavisnost:

Istina: Iako laksativi mogu biti zloupotrebljavani (najčešće u svrhu mršavljenja), to nisu lijekovi koji imaju potencijal za razvoj ovisnosti.

MIT: Prirodni laksativi su sigurniji od sintetskih lijekova:

Istina: Iako su neki laksativi biljnog porijekla, to ne znači da su sigurniji. Čak naprotiv, njihova upotreba je često ograničena na kraći vremenski period. Preparati sene mogu da uzrokuju promjene na sluznici debelog crijeva. Doziranje biljnih pripravaka, pogotovo čajeva je često neujednačeno, te mogu dovesti do ozbiljne dijareje ili pak do izostanka dejstva. Biljnim preparatima je teže predvidjeti početak djelovanja, što može izavati neugodu tokom obavljanja dnevnih aktivnosti. Lijekovi su ispitani u kliničkim studijama, tačan mehanizam djelovanja je poznat, doze su standardizovane i njihov efekat se može predvidjeti, što je vrlo korisno  kada je potreban brz terapijski odgovor i planiranje dnevnih obaveza.

MIT: Laksativi se ne smiju dugotrajno primjenjivati:

Istina: Dugotrajna upotreba laksativa ponekad je neophodna kod hronične konstipacije, a posebno kod konstipacije uzrokovane lijekovima ili trajnim stanjima/oboljenjima (poput nepokretnosti). U ovim slučajevima laksativi se mogu koristiti u dužem periodu, ali pod nadzorom ljekara, posebno kod starijih osoba. Za neke lijekove, poput bisakodila, postoje studije koje dokazuju bezbjednu kontinuiranu primjenu tokom perioda dužeg od 30 godina.

MIT: Svi laksativi su slični:

Istina: Postoje različite vrste laksativa koji djeluju na različite načine. Na primjer, biljna vlakna poput psilijuma povećavaju zapreminu stolice, laktuloza zadržava vodu u crijevima, dok bisakodil ima dvostruko dejstvo – omekšava stolicu i potiče crijevnu peristaltiku  kako bi pokreti crijeva bili u skladu sa prirodnim ritmom pražnjenja  (ujutro po buđenju i nakon obroka). Dokazano je da dodatno pomaže i normalizaciji crijevne flore.

MIT: Nadražajni laksativi djeluju štetno na debelo crijevo:

Istina: Nije vjerovatno da stimulantni laksativi u preporučenim dozama imaju štetno dejstvo na debelo crijevo.

MIT: Svi laksativi imaju brz nastup dejstva:

Istina: Vrijeme djelovanja pojedinih laksativa varira. Neki od njih mogu djelovati u roku od nekoliko minuta ili sati, dok je drugima potrebno i do nekoliko dana. Najbrže djeluju stimulantni laksativi. Npr. bisakodil čepići dovode do očekivanog pražnjenja crijeva u roku od 20 do 45 minuta, što je posebno značajno u okolnostima kada je potrebno planirati obavljanje toalete (npr. kod slabo pokretnih ili nepokretnih osoba) ili na putovanju. S druge strane, bisakodil tablete donose olakšanje preko noći, odnosno u roku 6-12 sati, što znači da se uzimanjem lijeka pred spavanje uspostavlja redovan ritam jutarnjeg pražnjenja. S druge strane, vlakna ispoljavaju djelovanje tek za 48 do 72 sata. Ipak, prekomjernu upotrebu laksativa zbog nestrpljenja treba izbjegavati.

MIT: Korištenje laksativa uvijek izaziva grčeve i bolove:

Istina: Neki laksativi mogu uzrokovati grčeve, bolove u stomaku, nadutost i proliv, pogotovo nakon prvih doza. Međutim, postoje dokazi da se u slučaju potrebe za dugoročnom primjenom npr. bisakodila ova neželjena dejstva tokom vremena značajno smanjuju.

MIT: Laksative ne smiju da koriste djeca i trudnice

Istina: Konstipacija je vrlo česta  kod djece i kod trudnica. Određeni laksativi (npr. laktuloza, psilijum) se preporučuju za primjenu u ovim grupama, ali je potrebno konsultovati ljekara prije prve upotrebe kako bi se sagledalo ukupno stanje i detektovao uzrok konstipacije, te u skladu sa tim preporučio odgovarajući laksativ.

Hemofarmove suplemente koje pomažu kod konstipacije, poput Laxomucila, Magnetransa, te Probiotika možete pronaći na www.svakodobro.ba

Među optuženima su dva liječnika, njegov osobni asistent, dilerica droge u Hollywoodu poznata kao “kraljica ketamina”, te još jedna osoba, a svi optuženi su bili dio kriminalne mreže koja je distribuirala drogu Perryju i drugima, rekao je američki državni odvjetnik Martin Estrada.

“Ti su optuženici iskoristili probleme s ovisnošću gospodina Perryja kako bi se obogatili”, rekao je Estrada na konferenciji za novinare.

Svaki je optuženik imao ulogu u lažnom propisivanju, prodaji ili ubrizgavanju ketamina koji je doveo do glumčeve smrti u listopadu 2023., dodala je upraviteljica američke Uprave za suzbijanje droga Anne Milgram.

Prema optužbi, Jasveen Sangha, koja je poznata kao “Kraljica ketamina”, prodavala je doze koje su ubile Perryja iz svojeg “skladišta” u Sjevernom Hollywoodu.

Ketamin je kratkodjelujući anestetik s halucinogenim svojstvima, koji se ponekad propisuje za liječenje depresije i anksioznosti, ali ga također zlorabe rekreativni korisnici.

Dr. Salvador Plasencia je optužen za distribuciju ketamina Perryju i njegovom osobnom asistentu, 59-godišnjem Kennethu Iwamasi, bez legitimne medicinske svrhe u najmanje sedam navrata.

Plasencia je naučio Iwamasu kako primijeniti ketamin, rekle su vlasti, dodajući da je liječnik također Perryju osobno ubrizgao lijek bez odgovarajuće sigurnosne opreme, čak i jednom u parkiranom automobilu.

Iwamasa, koji je živio s Perryjem, priznao je da je opetovano ubrizgavao glumcu ketamin, uključujući više puta na dan njegove smrti. Priznao je krivicu po jednoj točki optužnice, dok su se Sangha i Plasencia izjasnili da nisu krivi.

Odvjetnik Stefan Sacks, u razgovoru s novinarima ispred zgrade suda u Los Angelesu, tvrdio je kako je Plasencia glumcu propisao ketamin na odgovarajući način i da je pravilno nadgledao liječenje.

“S liječničkom procjenom dr. Plasencie, nije bilo ničeg kaznenog”, rekao je Sacks, dodajući da lijek koji je ubio Perryja nije nabavio njegov klijent.

Vlasti tvrde kako je Plasencia nabavio ketamin od dr. Marka Chaveza (54). U tekstualnim porukama Chavezu, Plasencia je razgovarao o tome koliko Perryju treba naplatiti za lijek, rekavši: “Pitam se koliko će ovaj moron platiti.”

Istragom je utvrđeno da su optuženici Perryju podijelili otprilike 20 bočica ketamina za 55.000 dolara u gotovini između rujna i listopada 2023.

Chavez je priznao da je prodao ketamin Plasenciji i pristao je priznati krivnju po jednoj točki optužnice, prema sudskim dokumentima.

Peta optužena osoba je Eric Fleming, koji je priznao da je nabavio ketamin od Sanghe i da je Iwamasi podijelio bočice. I on je priznao krivnju za dvije kaznene točke.

Perry je umro u dobi od 54 godine od “akutnih učinaka” ketamina i drugih čimbenika koji su uzrokovali da izgubi svijest i utopi se u hidromasažnoj kadi, navodi se u izvješću obdukcije iz prosinca 2023.

Toksikološki testovi su otkrili da je Perryjevo tijelo sadržavalo ketamin u opasno visokim razinama koje se obično nalaze kod pacijenata u općoj anesteziji koje tijekom operacije nadziru stručnjaci, navodi se u izvješću.

Perry je javno priznao desetljeća zlouporabe droga i alkohola, uključujući i godine kada je glumio Chandlera Binga u hit televizijskom sitkomu iz 1990-ih “Prijatelji”.

Perryjevom asistentu Iwamasi prijeti do 15 godina zatvora, Flemingu do 25 godina, dok bi Chavez mogao biti osuđen na do 10 godina zatvora.

Ako bude osuđena po svim točkama optužnice, Sangha bi se suočila sa 10 godina do doživotnog zatvora, dok Plasenciji prijeti do 120 godina zatvora.

Tužilaštvo Brčko distrikta dokazalo je krivicu 61-godišnjeg muškarca, optuženog da je 2019. godine u Brčkom, učinio bludne radnje prema devetogodišnjoj djevojčici.

“Za bludne radnje prema djetetu, čijeg je uzrasta bio potpuno svjestan, on je pred Osnovnim sudom u Brčkom, nepravosnažno osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci”, kazali su iz Tužilaštva Brčko distrikta.

Tužilaštvo distrikta procesuiralo je M. M, jer je, kako su naveli, u julu 2019. godine potpuno svjestan njenog uzrasta, u namjeri da zadovolji svoju seksualnu pohotu, od žrtve tražio da ga dodiruje po intimnim dijelovima tijela i rukom je dodirnuo po lijevoj nadbutini.

“S obzirom na razvojni period djetinstva, kod žrtve je postupak optuženog izazvao osjećaje straha, uznemirenosti i ugroženosti, koji su se manifestovali i u obliku postraumatskih stresnih reakcija”, zaključeno je u optužnici.

Intenzivno postupajući na rješavanju slučaja, Tužilaštvo je u saradnji s Policijom distrikta Brčko, odmah otkrilo i privelo osumnjičenog te sprovelo istragu nakon čega je protiv njega ubrzo podiglo optužnicu za krivično djelo bludne radnje.

“Pošto je potvrdio optužnicu, Osnovni sud distrikta Brčko održao je glavni pretres tokom kojeg je Tužilaštvo u cijelosti dokazalo optužbe i krivicu optuženog. Sud je zatim donio nepravosnažnu osuđujuću presudu izrekavši mu kaznu zatvora od šest mjeseci.

Cijeneći da se kaznom zatvora u toj visini ne mogu ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije krivičnih sankcija, Tužilaštvo će ovu sudsku odluku pobijati žalbom, koju može izjaviti i optuženi”, dodali su iz Tužilaštva.

Lični podaci optuženog izostavljeni su u cilju zaštite identiteta, ličnih prava i najboljih interesa maloljetnih žrtava krivičnih djela.

Muškarac je u 1 sat nakon ponoći pijan i u nakani zadovoljenja polnog nagona ležao u krevetu s majkom te zavukao ruku ispod njenih gaćica i dirao je po intimnim dijelovima tijela. Nakon što se majka probudila i pitala ga što radi, nastavio ju je dodirivati na isti način.

Okrivljeni je potvrdio sve navode iz optužbe. Kaže da od tog događaja nije kontaktirao s majkom i da mu je sada iskreno žao.

Majka ne želi da joj sin ide u zatvor, ali želi da se popravi

Majka je odluku o kaznenom progonu prepustila sudu. Ne želi da joj sin ide u zatvor, ali želi da se popravi. Na raspravi je prihvatila izvi njenje svog sina, piše Dalmatinski portal.

Zaključak psihijatra jest da su okrivljenikove sposobnosti shvatanja postupaka i upravljanja voljom bile smanjene u vrijeme počinjena djela, ali u srednjem stepenu. Prema psihijatru, muškarac je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

Priznanje, žaljenje, kajanje, neosuđivanost te smanjena ubrojivost su mu bile olakotne okolnosti. Takođe, olakotna okolnost je bila smanjena ubrojivost i to što 40-godišnjak trenutno nije zaposlen. Nije bilo otegotnih okolnosti.