Korištenje laksativa, lijekova protiv konstipacije, često je praćeno brojnim mitovima i zabludama koje mogu dovesti do neadekvatnog liječenja i nepravilne upotrebe ovih lijekova. Donosimo 10 najčešćih mitova o primjeni laksativa za koje ne postoje naučni dokazi.

MIT: Laksativi su posljednja opcija za rješavanje konstipacije:

Istina: Preporuke za promjenu stila života, u smislu ishrane, fizičke aktivnosti i treninga za odlazak na toalet su neizostavne, posebno u prevenciji ponavljanih epizoda konstipacije. Međutim, primjena laksativa u prvoj liniji tretmana neophodna je posebno kod akutne ili periodične konstipacije, radi prevencije neopotrebne patnje i razvoja hroničnog zatvora.

MIT: Laksativi uzrokuju navikavanje i lijena crijeva:

Istina: Nema dokaza da nadražajni laksativi, poput bisakodila, dovode navikavanja odnosno sindroma lijenih crijeva, inače bi se doza lijeka morala stalno povećavati. Bisakodil, naprotiv djeluje tako da stimuliše prirodnu pokretljivost crijeva. Dio pacijenata sa hroničnom konstipacijom ne može postići zadovoljavajuće pražnjenje crijeva bez upotrebe laksativa, što je posljedica poremećaja funkcije samih crijeva, a nije rezultat prethodne upotrebe laksativa.

MIT: Laksativi uzrokuju zavisnost:

Istina: Iako laksativi mogu biti zloupotrebljavani (najčešće u svrhu mršavljenja), to nisu lijekovi koji imaju potencijal za razvoj ovisnosti.

MIT: Prirodni laksativi su sigurniji od sintetskih lijekova:

Istina: Iako su neki laksativi biljnog porijekla, to ne znači da su sigurniji. Čak naprotiv, njihova upotreba je često ograničena na kraći vremenski period. Preparati sene mogu da uzrokuju promjene na sluznici debelog crijeva. Doziranje biljnih pripravaka, pogotovo čajeva je često neujednačeno, te mogu dovesti do ozbiljne dijareje ili pak do izostanka dejstva. Biljnim preparatima je teže predvidjeti početak djelovanja, što može izavati neugodu tokom obavljanja dnevnih aktivnosti. Lijekovi su ispitani u kliničkim studijama, tačan mehanizam djelovanja je poznat, doze su standardizovane i njihov efekat se može predvidjeti, što je vrlo korisno  kada je potreban brz terapijski odgovor i planiranje dnevnih obaveza.

MIT: Laksativi se ne smiju dugotrajno primjenjivati:

Istina: Dugotrajna upotreba laksativa ponekad je neophodna kod hronične konstipacije, a posebno kod konstipacije uzrokovane lijekovima ili trajnim stanjima/oboljenjima (poput nepokretnosti). U ovim slučajevima laksativi se mogu koristiti u dužem periodu, ali pod nadzorom ljekara, posebno kod starijih osoba. Za neke lijekove, poput bisakodila, postoje studije koje dokazuju bezbjednu kontinuiranu primjenu tokom perioda dužeg od 30 godina.

MIT: Svi laksativi su slični:

Istina: Postoje različite vrste laksativa koji djeluju na različite načine. Na primjer, biljna vlakna poput psilijuma povećavaju zapreminu stolice, laktuloza zadržava vodu u crijevima, dok bisakodil ima dvostruko dejstvo – omekšava stolicu i potiče crijevnu peristaltiku  kako bi pokreti crijeva bili u skladu sa prirodnim ritmom pražnjenja  (ujutro po buđenju i nakon obroka). Dokazano je da dodatno pomaže i normalizaciji crijevne flore.

MIT: Nadražajni laksativi djeluju štetno na debelo crijevo:

Istina: Nije vjerovatno da stimulantni laksativi u preporučenim dozama imaju štetno dejstvo na debelo crijevo.

MIT: Svi laksativi imaju brz nastup dejstva:

Istina: Vrijeme djelovanja pojedinih laksativa varira. Neki od njih mogu djelovati u roku od nekoliko minuta ili sati, dok je drugima potrebno i do nekoliko dana. Najbrže djeluju stimulantni laksativi. Npr. bisakodil čepići dovode do očekivanog pražnjenja crijeva u roku od 20 do 45 minuta, što je posebno značajno u okolnostima kada je potrebno planirati obavljanje toalete (npr. kod slabo pokretnih ili nepokretnih osoba) ili na putovanju. S druge strane, bisakodil tablete donose olakšanje preko noći, odnosno u roku 6-12 sati, što znači da se uzimanjem lijeka pred spavanje uspostavlja redovan ritam jutarnjeg pražnjenja. S druge strane, vlakna ispoljavaju djelovanje tek za 48 do 72 sata. Ipak, prekomjernu upotrebu laksativa zbog nestrpljenja treba izbjegavati.

MIT: Korištenje laksativa uvijek izaziva grčeve i bolove:

Istina: Neki laksativi mogu uzrokovati grčeve, bolove u stomaku, nadutost i proliv, pogotovo nakon prvih doza. Međutim, postoje dokazi da se u slučaju potrebe za dugoročnom primjenom npr. bisakodila ova neželjena dejstva tokom vremena značajno smanjuju.

MIT: Laksative ne smiju da koriste djeca i trudnice

Istina: Konstipacija je vrlo česta  kod djece i kod trudnica. Određeni laksativi (npr. laktuloza, psilijum) se preporučuju za primjenu u ovim grupama, ali je potrebno konsultovati ljekara prije prve upotrebe kako bi se sagledalo ukupno stanje i detektovao uzrok konstipacije, te u skladu sa tim preporučio odgovarajući laksativ.

Hemofarmove suplemente koje pomažu kod konstipacije, poput Laxomucila, Magnetransa, te Probiotika možete pronaći na www.svakodobro.ba

Kako bismo bolje razumjeli složenost ovih veza, prenosimo vam razgovor sa prof. dr Florianom Kiferom, istaknutim austrijskim endokrinologom i međunarodno priznatim stručnjakom za metabolizam.

Prof. dr Kifer je endokrinolog sa dugogodišnjim iskustvom u Opštoj bolnici u Beču (AKH). Specijalizovan je za dijagnozu i liječenje metaboličkih poremećaja, poput dijabetesa i gojaznosti, kao i specifičnih endokrinoloških oboljenja. Studije medicine pohađao je u Beču i Hajdelbergu, a dodatna znanja stekao na Univerzitetu Harvard.

U ovom razgovoru, dr Kifer nam otkriva fascinantne veze između mikrobioma, imunološkog sistema i metabolizma, i objašnjava zašto je naučni interes za postbiotike drastično porastao u posljednjim godinama.

1. Profesore Kifer, možete li nam predstaviti Vaš trenutni klinički rad i istraživačke aktivnosti?

Dr Kifer:  U svojoj kliničkoj praksi često se susrećem sa pacijentima sa metaboličkim poremećajima, poput gojaznosti i dijabetesa, kao i hormonalnim poremećajima, te problemima sa varenjem. Ove bolesti su u velikom porastu, dijelom zbog nezdravih životnih i prehrambenih navika, u koje spada i povećana konzumacija prerađenih namirnica, ali s druge strane, i zbog promjene okruženja koja obuhvata profesionalne, društvene i psihosocijalne faktore.

Kada govorimo o prekomjernoj težini ili gojaznosti, često koristimo termin “obezogeno okruženje”, koje predstavlja okolinu koja podstiče gojaznost. Upravo jedan od mojih naučnih fokusa je istraživanje mehanizama koji mogu suzbiti metaboličke poremećaje poput gojaznosti.

Moja radna grupa sa velikim interesovanjem proučava smeđe masno tkivo, vrstu zdravog masnog tkiva koje, za razliku od češće prisutnog bijelog masnog tkiva, može sagorijevati energiju u obliku toplote i time pozitivno uticati na metabolizam.

Vrlo je zanimljivo da mikrobiom ima uticaj na aktivnost smeđeg masnog tkiva, što je aspekt koji trenutno takođe proučavamo.

2. Koliko je važan mikrobiom i zdravlje crijeva za naš metabolizam?

Dr Kifer: Interesantno je da mikrobiom igra značajnu ulogu u metaboličkim poremećajima poput gojaznosti i dijabetesa. Brojna istraživanja su pokazala da postoje izražene promjene u crijevnoj flori u ovim stanjima, sa sumnjom da nepovoljan sastav bakterija u crijevima takođe podstiče napredovanje metaboličkih bolesti. Gojaznost se često povezuje sa narušenom propustljivošću crijeva, poznatom kao ‘probojna crijeva’.

To znači da bakterije iz crijeva ili toksini koje one proizvode (endotoksini) lakše mogu ući u krvotok iz crijeva. Ćelije zida crijeva takođe imaju važnu funkciju imunološke barijere, koja je poremećena u ‘probojnim crijevima’.

Nedavno je pokazano da endotoksini koji ulaze u masno tkivo iz crijeva, kroz krvotok, narušavaju funkciju masnih ćelija i inhibiraju pretvaranje u metabolički aktivne ‘dobre’ smještene masne ćelije. Dodatno, čini se da poremećena crijevna flora kod gojaznosti ima uticaj na apsorpciju hranljivih materija u crijevima, sa većim unosom visokokaloričnih masnih namirnica, što može podsticati debljanje.

S druge strane, zdrava crijevna flora ima mnogo zaštitnih funkcija. Brojne bakterije u crijevima proizvode supstance poput kratkolančanih masnih kiselina, vitamina i antiinflamatornih materija koje pozitivno utiču na metabolizam i imunološki sistem, potiskujući upalne reakcije.

Osim toga, naša crijeva komuniciraju sa mozgom (tzv. ‘crijeva-mozak’ osa), pri čemu mikrobiom takođe igra važnu ulogu. Neki bakterijski sojevi u crijevima proizvode supstance koje utiču na regulaciju apetita u mozgu i na taj način, na primjer, produžavaju osjećaj sitosti nakon obroka.

Kada je udio ovih korisnih crijevnih bakterija smanjen zbog oboljenja ili loših prehrambenih navika – što se naziva i disbioza – to može imati štetne posljedice po čitav organizam.

3. Koje su jedinstvene karakteristike Lactobacillus plantarum?

Dr Kifer: Lactobacillus plantarum (L. plantarum) je vrsta bakterija koje proizvode mliječnu kiselinu, za koje je opisano nekoliko korisnih efekata na zdravlje. To je jedna od najtemeljnije proučenih probiotičkih bakterija i smatra se posebno prilagodljivom. Može proizvoditi supstance nazvane bakteriocini, koji inhibiraju rast drugih bakterija u svom okruženju. L. plantarum se takođe koristi u prehrambenoj industriji radi konzerviranja, stoga se uglavnom  nalazi u fermentisanim proizvodima.

U medicini, Lactobacillus plantarum zauzima značajno mjesto u liječenju stanja poput sindroma iritabilnog crijeva, prolivnih bolesti ili hroničnih inflamatornih bolesti crijeva, budući da njenom upotrebom može doći do olakšanja od abdominalnih bolova, nadutosti i regulacije učestalosti stolica. U tom kontekstu, antiinflamatorni i imunomodulatorni efekti Lactobacillus plantarum u crijevima čine značajnu ulogu.

Sa aspekta metabolizma, posebno je interesantno da konzumacija L. plantaruma može podržati gubitak težine kod ljudi s prekomjernom težinom, pri čemu dolazi do smanjenja štetne visceralne masti (masnoće u stomaku), što dalje poboljšava insulinsku rezistenciju.

U određenim studijama, pokazalo se da korištenje Lactobacillus plantaruma poboljšava nivo šećera u krvi kod dijabetičnih životinjskih vrsta, te pozitivno utiče na smanjenje masnoće jetre.

Poboljšanja u krvnim lipidima poput holesterola i triglicerida takođe su često navođena.

4. Sta razlikuje probiotike od postbiotika?

Dr Kifer: Promjene u mikrobiomu ili kolonizacija crijeva štetnim bakterijama mogu biti i posljedica i uzrok bolesti. Probiotici su živi mikroorganizmi (poput bakterija) koji imaju koristi za domaćina. Oni se nalaze u određenim namirnicama i takođe se koriste kao dijetetski suplementi ili lijekovi za prevenciju ili liječenje bolesti. Budući da su živi organizmi, oprez se mora pokazati pri upotrebi probiotika zbog rizika od sistematske kolonizacije kod osoba sa vrlo ozbiljnim bolestima ili oslabljenim imunološkim sistemom.

S druge strane, postbiotici nisu živi organizmi, već supstance koje proizvode probiotici. Mogu se dobiti inaktivacijom (npr. toplotnom obradom) bakterija probiotika. Postbiotici imaju slične koristi za organizam kao i probiotici, te ih čak i prevazilaze u nekim slučajevima. Osim toga, smatraju se bezbjednijim i stabilnijim od živih bakterija. To objašnjava zašto je naučni interes za postbiotike drastično porastao u posljednjim godinama.

5. Da li postbiotici imaju uticaj na dijabetes?

 Dr Kifer: Iako trenutno postoji samo ograničen broj kliničkih podataka o postbioticima i dijabetesu, rezultati animalnih studija pokazuju veoma obećavajuće rezultate. Npr. tretman sa toplotno inaktiviranim  Lactobacillus plantarumom kod miševa, sa stresom izazvanim dijabetesom tipa 2, dovodi do poboljšanja nivoa šećera u krvi i smanjenja masnoće. Drugi postbiotici su takođe pokazali sposobnost smanjenja nivoa šećera u krvi i otpornosti na insulin u raznim eksperimentima. Dakle, vjerovatno je samo pitanje vremena dok se ne pojave konkretni podaci o efektima postbiotika kod ljudi sa dijabetesom.

6. Kakav razvoj nauke i trendova u vezi sa mikrobiomom očekujete u budućnosti?

Dr Kifer: U posljednjih nekoliko godina svjedočili smo ogromnom porastu naučnih publikacija na teme mikrobioma, probiotika i postbiotika. Međutim, još uvijek imamo mnogo toga da naučimo, kao npr. kako promjene u mikrobiomu pokreću ili pogoršavaju bolesti.

Potrebne su nam veće studije sprovedene tokom dužih perioda kako bismo bolje razumjeli uticaj faktora okoline, starosti i načina života na mikrobiom i eventualno definisali ‘standarde’ mikrobioma unutar populacione grupe, ako takvi standardi uopšte postoje. Zahvaljujući tehnološkom napredovanju, takve analize postale su znatno lakše i ekonomičnije.

Što se tiče probiotika i postbiotika, nadam se da ćemo uskoro vidjeti više kontrolisanih kliničkih studija kako bismo bolje ocijenili specifične efekte na određene bolesti kod ljudi. Jedan potencijalni budući razvoj je pojava ‘pametnih’ bakterija koje su genetski modifikovane da obavljaju određene funkcije u našim tijelima, poput borbe protiv drugih patogena ili rane detekcije tumorskih bolesti. Već postoje početni primjeri iz ovog istraživačkog polja poznatog kao ‘mikrobno inženjerstvo’.

 

Izvor intervjua: vitamed.at, vitamed.ba

Izvor fotografije: © MedUni Wien-feelimage