Jer to je slika žene na Balkanu, odvajkada.
Postoje legende i vicevi o tome,
crtaju se karikature sa prikazom
porodičnog života gdje debela žena u kućnoj haljini sa viklerima
na glavi čeka muža sa oklagijom,
a on bježi od kuće u kafanu
ili u krevet kod neke druge žene.

Ali avaj, postadoh i ja jednog dana žena sa karikature.
Zašto?

Evo zašto:
Zato što žena i majka brine i odlučuje o
95% više stvari oko porodičnog života nego muškarac.
Sve stigni, sve postigni, a tebe nigdje.

Prije nego li odeš na posao, pobrini se o tome
šta ko oblači, gdje je čija užina, jesu li oprani zubi, ruke, patike i prozori, gdje stoji odjeća za vani i za po kući, svakih par mjeseci vadi onu koju sad trebaju da nose, a spremi onu koju su prerasli, je li muž čist i ispeglan, je li veš čist, šta djeca jedu danas za doručak, ručak, užinu i večeru, da ne bude jednolično, da dobiju sve vitamine, ko će to spremiti da bude svježe, toplo, spavaju li dovoljno, jesu li bili dovoljno vremena vani,
prašina i veš se reinkarniraju svakodnevno
a žena je, naravno, uvijek kriva ako je kuća neuredna,
pitaj se jesi li dobra žena i majka, radnik, ćerka, drugarica ,sestra i snajka….

Muškarac ustane i ode na posao.
Niko i ne primjeti da ga nema kad ode na put par dana.

Kad mama ode, ako ikad igdje i ode, sto puta zove, opominje, brine, daje uputstva itd.
E sad, ne bi to bio problem da nema te ideje feminizma.

Prihvatile bi smo svoju sudbinu ne razmišljajući i što bi se reklo, durale.
Sve su to žene odvajkada radile, ali mi sad imamo tu ideju o ravnopravnosti u glavi, pa iako svojom voljom radimo to što radimo redovno prigovaramo muškarcima što oni to ne rade, jer zaboga više ne idu u lov i ne cijepaju drva, a i kad hoće da urade mi kažemo bježi ja ću jer smatramo da to radimo brže i bolje.

Tako se postaje ČANGRIZAVA ŽENA od koje muškarac bježi iz kuće i pita se šta bi sa onom ženom koju sam oženio.
Kako se postaje ZAPUŠTENA žena?

E ovako. Mi redovno imamo neka slavlja, goste i druženja, kod nas u stanu. Ja uvijek preuzmem svu organizaciju na sebe, od izbora i pripreme hrane do spremanja stana.
I uvijek , bez obzira koliko ljudi dolazi,
sve stignem savršeno da spremim, osim sebe.

Na svim slikama imam kosu skupljenu na vrh glave,
pretežno izgledam kao sirota kućna pomoćnica
jer kontam neću sad na feniranje pa da pohujem šnicle, i da mi kosa mlati dok spremam hranu da ne bi upala dlaka, a neću ni novu haljinu obući pa u kuhinji raditi da je ne isflekam dok budem posluživala, a i ona greota baciti hranu poslije djece mi je dodala jedno 15 kg viška za ovih 7 godina braka.

E od svih tih obaveza koje redovno na sebe preuzimamo,
postaneš NERVOZNA žena.

Jer realno, ne može se sve postići
da bude savršeno u 24h,
pa kao rezultat velikog jaza između želja i mogućnosti
se stvore razne pshihičke tenzije koje narušavaju odnose i zdravlje.

A kako postaneš BOLESNA žena?
Tako što mi žene, ne znamo uzeti pauzu. Ne znaš uzeti vrijeme za sebe,
a da te zbog toga ne jede krivnja koja je vijekovima utiskivana u našim genima i podsvijesti.

Onda dođe bolest kao prilika da odmoriš.
Tad te niko ne pita ni za šta, svi te puste na miru i brinu o tebi,
odjednom ne moraš nigdje i ne moraš ništa, i gle- život ide i bez tebe, djeca rastu, sita su i obučena, ručak skuhan a ti ležiš , i posao ide bez tebe, i Zemlja se okreće, pa da li je moguće?

Da li bolest mora biti jedini način da dozvolimo sebi odmor,
naš način meditacije,
opomena da idemo pogrešnim putem, prilika da rezimiramo
svoj način života i ono što nas je dovelo do toga?

Jer se neki simptomi mogu izlječiti, neke bolesti se mogu i na nogama pregurati, ali ako ne liječimo uzroke, ako opet budemo na isti način mučili svoje tijelo i duh,
bolest će se neminovno vratiti.

Draga moja, stani, udahni, odmori , razmisli.
Budi žena. Moćna, nježna, lijepa, mudra.

Svijet će se vrtiti sa tobom ili bez tebe.
Bolje sa tobom, kad nam je Bog već dao dar života čuvajmo ga.

Preuzeto sa: MIRIS ŽENE NA BALKANU