Kada pomislite na izumitelja, vjerojatno vam na pamet padaju Edison, Tesla ili Bell. Povijesni zapisi, nažalost, često zanemaruju doprinose žena. Taj fenomen sustavnog umanjivanja ženskih znanstvenih doprinosa poznat je kao “Matilda efekt”. Ipak, istina je da su žene stajale iza nekih od najvažnijih izuma koji su promijenili tehnologiju i svakodnevni život. Njihove priče nisu samo priče o genijalnosti, već i o nevjerojatnoj upornosti u svijetu koji im nije bio naklonjen.

Revolucija skrivena u svakodnevnim predmetima

Mnogi predmeti koje uzimamo zdravo za gotovo rezultat su ženske inventivnosti. Uzmimo za primjer papirnatu vrećicu s ravnim dnom, za koju možemo zahvaliti Margaret “Mattie” Knight. Ona je konstruirala stroj koji je automatski presavijao i lijepio papir u vrećice kakve danas koristimo. Njezin je izum bio toliko uspješan da joj je ideju ukrao muškarac i pokušao je patentirati kao svoju. Na sudu je tvrdio da žena “nikako ne može razumjeti mehaničku složenost” takvog stroja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Alan Denke (@adenke)

Knight je, međutim, predstavila svoje nacrte i dokaze te dobila parnicu i pravo na patent. Slična priča stoji i iza brisača vjetrobranskog stakla. Mary Anderson je 1902. primijetila kako vozač tramvaja po susnježici mora otvarati prozor kako bi vidio kuda vozi. Po povratku kući dizajnirala je gumenu metlicu koja se polugom iz unutrašnjosti vozila mogla pomicati preko stakla. Automobilska industrija u početku je odbacila njezin izum kao komercijalno neisplativ. Tek dvadeset godina kasnije, nakon što je njezin patent istekao, brisači su postali standardna oprema na automobilima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ada County Highway District (@achdidaho)

Tehnologija koja je definirala moderno doba

Dok su jedne rješavale svakodnevne probleme, druge su postavljale temelje za tehnologije budućnosti. Hedy Lamarr, jedna od najvećih zvijezda Hollywooda, bila je i briljantna izumiteljica. Tijekom Drugog svjetskog rata, motivirana željom da doprinese saveznicima, zajedno sa skladateljem Georgeom Antheilom razvila je sustav “skakanja frekvencija”. Njihova ideja bila je stvoriti šifrirani komunikacijski sustav za navođenje torpeda koji neprijatelj ne bi mogao ometati. Iako je američka mornarica ignorirala patent desetljećima, ta tehnologija danas je temelj za rad Wi-Fi-ja, GPS-a i Bluetootha.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hedy Lamarr (@hedy.lamarr_)

U svijetu računarstva, admiralka Grace Hopper, poznata kao “Nevjerojatna Grace”, zaslužna je za to što računala “govore” jezikom razumljivim ljudima. Shvatila je da će programiranje ostati rezervirano za uski krug stručnjaka ako se nastavi pisati u numeričkom kodu. Godine 1952. izumila je prvi kompajler, program koji je prevodio naredbe na engleskom u strojni kod. “Nitko nije vjerovao… Govorili su mi da računala mogu raditi samo aritmetiku”, rekla je kasnije. Njezin je rad omogućio razvoj modernih programskih jezika i učinio računala dostupnima svima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Shelley Zalis (@shelleyzalis)

Izumi stvoreni da spase život

Moć inovacije najočitija je kada spašava živote. Stephanie Kwolek, kemičarka u DuPontu, radila je na razvoju vlakana za gume kada je 1964. naišla na neočekivani rezultat. Tekuća otopina polimera koju su kolege smatrali neuspjehom, pokazala se kao materijal pet puta jači od čelika – Kevlar. Danas se koristi u svemu, od pancirnih prsluka do vojnih kaciga, i procjenjuje se da je spasio tisuće života policajaca i vojnika.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maker Faire Rome (@makerfairerome)

Sposobnost vraćanja vida bila je misija dr. Patricije Bath, oftalmologinje i prve Afroamerikanke s medicinskim patentom. Godine 1981. osmislila je Laserphaco sondu, uređaj koji pomoću lasera brzo i bezbolno otapa sivu mrenu. Njezin je izum revolucionarizirao operaciju katarakte, učinivši je preciznijom i sigurnijom. Danas se njezina tehnologija koristi diljem svijeta, sprječavajući sljepoću kod milijuna ljudi.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Medical Society of the State of New York (@medsocietynys)

Priče ovih i mnogih drugih žena tek su djelić golemog, često prešućenog doprinosa inovacijama. Od kuhinjskog stola do NASA-inih laboratorija, njihova kreativnost rušila je barijere i obogatila naše živote. Ipak, i danas, prema podacima, žene čine tek oko 13 posto vlasnika patenata na globalnoj razini. Zbog toga je važno ne samo slaviti ove pionirke iz prošlosti, već i osigurati da buduće generacije inovatorica dobiju priliku i priznanje koje zaslužuju. Njihovi izumi nisu “ženski izumi”, već temelji svijeta u kojem živimo.

Izvor: zena.net.hr

Trudnoća traje devet meseci. Za to vreme gledamo kako nam se telo menja iz nedelje u nedelju i prihvatamo da je to deo procesa. Fotografišemo se iz nedelje u nedelju, slavimo stomak koji raste. A onda naše telo uradi nešto neverovatno: rodi novo biće. Umesto da ga slavimo, počinjemo da ga se stidimo. Beba je tu i ne bismo tu činjenicu menjale ni za šta na svetu, ali telo koje vidimo u ogledalu više nije isto. Stomak je mekši i velik, koža opuštena, grudi otečene i bilne, tu su i ožiljci, novi, neželjeni kilogrami koji su odjednom postali upadljivi… Naše telo nam postaje neprijatelj, počinjemo da ga se stidimo, samopouzdanje nam opada, zajedno sa kvalitetom života, a naročito partnerskog odnosa. Zvuči li vam poznato?

Ako ste se nekada uhvatile kako izbegavate ogledalo, oblačite široku garderobu ili pomislite da više ne prepoznajete sopstveno telo, niste usamljene. Naprotiv. Naučna istraživanja pokazuju da je nezadovoljstvo izgledom nakon porođaja jedno od najčešćih iskustava žena u prvoj godini majčinstva. Nije iznenađujuće ako uzmemo u obzir da nas društvo konstantno uči kako lepo žensko telo ne bi trebalo da se menja.

Čak 66 odsto žena pati zbog svog postporođajnog tela

Nezadovoljstvo telom nakon porođaja mnogo je više od prolazne nesigurnosti. Najnoviji sistematski pregled koji je obuhvatio 55 međunarodnih istraživanja pokazuje da je upravo slika o sopstvenom telu jedan od najvećih psiholoških izazova sa kojima se žene suočavaju tokom prve godine nakon porođaja. Koliko je problem rasprostranjen, pokazuju i konkretne brojke. U jednoj studiji sprovedenoj među ženama nakon porođaja čak 68,8 odsto ispitanica izjavilo je da nije zadovoljno svojom težinom i izgledom tela. Drugim rečima, približno dve od tri žene svakodnevno vode unutrašnju borbu sa odrazom u ogledalu.

Zanimljivo je da se ovaj osećaj često ne javlja odmah nakon porođaja. Longitudinalna istraživanja pokazuju da mnoge žene tokom trudnoće lakše prihvataju fizičke promene, jer razumeju njihovu svrhu. Međutim, oko trećeg meseca nakon porođaja nezadovoljstvo ponovo počinje da raste. Tada okolina, ali često i same žene, počinju da očekuju da telo izgleda kao pre trudnoće. I upravo tada nastaje jaz između realnosti i očekivanja.

 Zašto nam je novi izgled toliko neprihvatljiv?

Najveći pritisak dolazi iz kulture takozvanog bounce back fenomena koji podstiče ideju da bi žena nekoliko nedelja ili meseci nakon porođaja trebalo da izgleda kao da trudnoće nije ni bilo. Na društvenim mrežama svakodnevno gledamo fotografije poznatih žena koje u rekordnom roku vraćaju struk, reklamiraju programe mršavljenja ili dele savete kako su se vratile u formu. Ono što ne vidimo jesu stotine hiljada žena čija tela prolaze kroz sasvim normalan, ali mnogo sporiji oporavak.

Na naš odnos prema telu utiče i okolina. Komentari poput: Kad ćeš skinuti stomak?, Još nosiš trudničke pantalone? ili Ja sam se vratila u formu uz pomoć te i te dijete! jednako su štetni. Istraživanja pokazuju da upravo ovakva poređenja povećavaju nezadovoljstvo sopstvenim izgledom. Poseban problem predstavlja to što žene često osećaju krivicu zbog ovih emocija. Govore sebi da bi trebalo da budu srećne jer imaju zdravu bebu i da nemaju pravo da razmišljaju o svom izgledu. Tako nezadovoljstvo ostaje neizgovoreno i postaje još teže.

 Šta sve može da izazove nezadovoljstvo postporođajnim telom?

Nezadovoljstvo postporođajnim telom je samo naizgled estetski problem. Brojna istraživanja pokazala su da je nezadovoljstvo telom povezano sa većim rizikom od postporođajne depresije i anksioznosti. Što je žena nezadovoljnija svojim izgledom, veća je verovatnoća da će razviti simptome depresije, osećati bezvrednost ili izgubiti samopouzdanje. Ovaj problem često utiče i na partnerski odnos. Mnoge žene izbegavaju intimnost zato što se osećaju neprivlačno ili imaju utisak da partner više neće gledati na njih istim očima. Iako partner često uopšte ne doživljava njihove promene onako kako ih one vide, unutrašnja slika o sebi postaje jača od stvarnosti.

Nezadovoljstvo telom može da promeni i odnos prema hrani. Neke žene počinju sa restriktivnim dijetama prerano nakon porođaja, druge razvijaju emocionalno prejedanje, dok se kod onih koje su ranije imale poremećaje ishrane povećava rizik od njihovog povratka. Na kraju, možda najteža posledica jeste osećaj da više ne prepoznajete sebe. Mnoge žene ne tuguju zato što nisu dovoljno mršave, već zato što imaju utisak da su izgubile deo svog identiteta. Njihovo telo više ne izgleda, ne funkcioniše i ne oseća se isto kao pre trudnoće. To može biti veoma bolan proces, posebno ako niko ne govori o njemu.

Kako da ponovo izgradite odnos sa svojim telom?

Ne postoji čarobna formula koja će učiniti da jednog jutra ustanete i zavolite svaki deo svog tela. I to je sasvim u redu. Psiholozi danas sve češće govore o prihvatanju, a ne o obavezi da volimo svoje telo. Prvi korak jeste da prestanete da ga posmatrate kao projekat koji mora hitno da se popravi. Ono nije zakazalo, narpotiv, uradilo je nešto neverovatno.

Ako primetite da vas sadržaj na društvenim mrežama tera da se stalno upoređujete sa drugim ženama, napravite malu digitalnu čistku. Ograničite profile zbog kojih se osećate loše, a pratite one koji prikazuju realno iskustvo majčinstva i oporavka nakon porođaja. Nemojte čekati da ponovo stanete u staru garderobu kako biste sebi kupile nešto lepo. Odeća treba da odgovara vašem telu danas, a ne obrnuto. To nije odustajanje, već briga o sebi.

Razgovarajte sa drugim ženama. Kada čujete da je i neka druga majka plakala pred ogledalom ili izbegavala kupaći kostim, shvatićete da problem nije samo vaš. Istraživanja pokazuju da upravo osećaj zajedništva i podrške značajno smanjuje nezadovoljstvo telom. Na kraju, obratite pažnju na to kako govorite sebi. Ako biste najboljoj prijateljici koja se upravo porodila rekli da je hrabra, snažna i da njenom telu treba vremena, pokušajte da istu rečenicu uputite i sebi.

Jer vaše telo nije ostalo isto zato što nije ni trebalo da ostane isto.

Izvor: fempiria.rs

Iako ne postoji univerzalna formula koja djeluje jednako za sve, stručnjaci za seksualno zdravlje ističu da se određeni obrasci redovito pojavljuju kod žena koje su zadovoljnije svojim seksualnim životom. Dobra vijest je da oni nemaju puno veze s izgledom, godinama ili savršenim tehnikama, a puno više s poznavanjem vlastitog tijela, komunikacijom i spremnošću na istraživanje.

U tome se slažu i dvije američke stručnjakinje za seksualno zdravlje. Dr. Lisa Lawless, doktorica psihologije i seksologinja već godinama proučava povezanost intimnosti i seksualnog zadovoljstva, dok je dr. Lyndsey Harper, ginekologinja i profesorica opstetricije i ginekologije na Teksaškom sveučilištu A&M, jedna od najpoznatijih zagovornica edukacije žena o seksualnom zdravlju. Prema njihovim riječima, tri su stvari posebno važne.

1. Predigra nije uvod u seks nego dio seksa

Ako postoji jedan mit koji stručnjakinje žele srušiti, onda je to ideja da je predigra samo kratki uvod prije “glavnog događaja“. Kod većine žena seksualno uzbuđenje ne događa se pritiskom na prekidač. Tijelu i mozgu često treba više vremena da prijeđu iz svakodnevnog stresa u stanje seksualne uzbuđenosti. Upravo zato predigra igra toliko važnu ulogu. Tijekom faze uzbuđenja ubrzava se rad srca, povećava se protok krvi prema genitalnom području, a tijelo se fizički priprema za seksualnu aktivnost. No jednako je važan i emocionalni aspekt. Flert, poljupci, dodiri, zagrljaji, masaža, zajedničko maštanje ili jednostavno osjećaj povezanosti mogu biti snažni okidači seksualne želje. DoktoricaLisa Lawless ističe kako komunikacija u spavaćoj sobi često ima jednako važnu ulogu kao i fizički dodir.

– Razgovor potiče intimnost, povjerenje i osjećaj sigurnosti među partnerima. Kada koristimo riječi koje izražavaju želju, privlačnost i zahvalnost, jačamo povezanost i seksualno zadovoljstvo – objašnjava. Drugim riječima, predigra ne počinje u spavaćoj sobi. Ponekad počinje porukom usred radnog dana, zajedničkom večerom ili načinom na koji partneri razgovaraju jedno s drugim.

2. Upoznajte svoje “slatke točke“

Kada je riječ o ženskom orgazmu, stručnjaci već desetljećima ponavljaju isto: klitoris nije sporedni lik u priči, nego glavni protagonist. Klitoris je najosjetljiviji dio ženskih spolnih organa i za mnoge žene upravo je njegova stimulacija ključna za postizanje orgazma. Ono što mnogi zaboravljaju jest da klitoris nije samo mali vanjski dio koji se vidi. Veći dio njegove strukture nalazi se unutar tijela.

Zato različite vrste dodira mogu izazvati različite osjećaje zadovoljstva. Nekim ženama najviše odgovara izravna stimulacija, dok drugima više odgovaraju nježniji dodiri okolnog područja.

Osim klitorisa, mnoge žene osjećaju dodatno uzbuđenje stimulacijom takozvane G-točke. Riječ je o području na prednjem zidu rodnice koje kod nekih žena može pojačati seksualni užitak.

– Kod određenih žena ovo područje može biti posebno osjetljivo zbog anatomskih razlika. Vrijedi istražiti donosi li vam zadovoljstvo kroz dodir, seksualna pomagala ili određene seksualne položaje – kaže Harper. Najvažnija poruka stručnjakinja pritom je vrlo jednostavna: ne postoji univerzalna karta ženskog zadovoljstva. Ono što djeluje kod jedne osobe ne mora djelovati kod druge. Upravo zato znatiželja i istraživanje vlastitog tijela mogu biti važniji od bilo kojeg savjeta pročitanog na internetu.

3. Neki položaji ženama jednostavno više odgovaraju

Iako se često govori o najboljem položaju za orgazam, stručnjaci ističu da takav univerzalni položaj zapravo ne postoji. Ipak, određeni položaji češće omogućuju stimulaciju klitorisa, što mnogim ženama povećava šanse za vrhunac. Položaj u kojem je žena gore često se navodi među favoritima jer omogućuje veću kontrolu pokreta, ritma i intenziteta stimulacije.

Sjedeći položaji također mogu biti ugodni jer omogućuju kombinaciju duboke penetracije i lakšeg kontakta s klitorisom. Čak i klasični misionarski položaj može postati učinkovitiji uz malu prilagodbu. Stručnjaci preporučuju jastuk ispod kukova kako bi se promijenio kut tijela i povećao kontakt s klitorisom. Popularan je i položaj žlice jer omogućuje dodatne dodire, nježnost i jednostavniji pristup osjetljivim zonama.

Doktorica Lawless dodaje da seksualna pomagala poput vibratora ili uređaja za stimulaciju klitorisa mogu biti koristan dodatak, bez obzira na to jeste li u vezi ili sami.

– Takva pomagala omogućuju parovima istraživanje novih oblika zadovoljstva i često pomažu ženama da lakše otkriju što im najviše odgovara – kaže ona.

Na kraju doktorice podsjećaju na jednu važnu stvar koju često zaboravljamo. Orgazam može biti prekrasan dio seksualnog iskustva, ali ne mora uvijek biti njegov jedini cilj. Ponekad su osjećaj bliskosti, zadovoljstvo, povezanost i uživanje u vlastitom tijelu jednako vrijedni. Upravo kada prestanemo orgazam doživljavati kao zadatak koji treba obaviti, mnoge žene otkrivaju da im on dolazi mnogo prirodnije.

Živim.hr

Zašto stručnjaci danas san smatraju osnovom ženskog zdravlja? Posljednjih godina sve više stručnjaka upozorava da se hormonsko zdravlje ne može posmatrati odvojeno od sna. Nijedna rutina, suplement ili skincare ne mogu nadoknaditi dugoročan nedostatak odmora.

Iscrpljenost se često glorifikuje, a mnoge žene zaboravljaju da tijelo traži ravnotežu, a ne konstantnu produktivnost.

Zašto je san važniji za hormone nego što mislimo

Kvalitetan san postaje jedan od najvažnijih oblika brige o sebi. Zašto je san ključan za hormone kod žena: tijelo se noću ne odmara samo, ono se obnavlja. Nedostatak sna utiče na hormone više nego što mnoge žene misle.

San je često prva stvar koju žrtvujemo. Kasno lijeganje, stres, telefoni i svakodnevne obaveze učinili su da kvalitetan odmor postane luksuz, posebno kod žena koje istovremeno balansiraju posao, porodicu i mentalni teret svakodnevice.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da san nije važan samo zbog energije i odmora. Tokom noći tijelo reguliše hormone, obnavlja nervni sistem i održava ravnotežu koja direktno utiče na raspoloženje, metabolizam, kožu, menstrualni ciklus i opšte zdravlje žene.

Kada je san narušen, hormonalni sistem vrlo brzo počinje slati signale da nešto nije u ravnoteži.

Kako san utiče na hormone?

Tokom spavanja tijelo proizvodi i reguliše hormone koji kontrolišu gotovo sve važne funkcije organizma. Upravo tada dolazi do obnove ćelija, regulacije kortizola, proizvodnje melatonina i balansiranja hormona gladi, stresa i reproduktivnog sistema.

Kada žena ne spava dovoljno ili ima loš kvalitet sna, organizam ostaje u stanju stresa. Tada raste nivo kortizola, hormona stresa, što može izazvati niz problema poput umora, razdražljivosti, pojačanog apetita i hormonalnog disbalansa.

Stručnjaci ističu da čak i nekoliko noći lošeg sna može uticati na hormonalnu ravnotežu.

Kortizol i stres: zašto neispavanost iscrpljuje organizam?

Jedan od hormona koji prvi reaguje na nedostatak sna jeste kortizol. Kada tijelo ne dobije dovoljno odmora, mozak ostaje u “alert” stanju i organizam se ponaša kao da je pod konstantnim pritiskom.

Zbog toga mnoge žene nakon lošeg sna osjećaju:

• nervozu
• anksioznost
• pad koncentracije
• pojačanu glad
• emocionalnu osjetljivost
• osjećaj iscrpljenosti čak i nakon odmora

Hronično povišen kortizol može dugoročno uticati i na hormone štitne žlijezde, menstrualni ciklus i metabolizam.

San direktno utiče na hormone gladi i težinu

Malo sna često pojačava želju za šećerom i brzom hranom. Razlog je hormonalni disbalans između leptina i grelina – hormona koji kontrolišu osjećaj sitosti i gladi.

Kada ne spavamo dovoljno, tijelo proizvodi više grelina, hormona koji povećava apetit, dok nivo leptina opada. Upravo zato žene nakon neprospavanih noći češće osjećaju potrebu za slatkišima i hranom bogatom ugljikohidratima.

Stručnjaci navode da loš san može usporiti metabolizam i otežati regulaciju tjelesne težine čak i kada je ishrana relativno uravnotežena.

Hormoni i menstrualni ciklus povezani su sa snom

Kvalitet sna može direktno uticati i na menstrualni ciklus. Dugotrajna neispavanost povećava stres u organizmu, što može poremetiti rad hormona odgovornih za ovulaciju i reproduktivno zdravlje. Kod mnogih žena hormonalni disbalans povezan s lošim snom može izazvati:

• neredovne cikluse
• jače PMS simptome
• promjene raspoloženja
• pojačan umor
• hormonalne akne

Posebno je osjetljiv period oko menstruacije kada tijelo prirodno prolazi kroz hormonalne promjene i ima veću potrebu za odmorom.

Zašto žene često imaju lošiji san od muškaraca?

Istraživanja pokazuju da žene češće pate od problema sa snom zbog hormonalnih oscilacija koje se dešavaju tokom ciklusa, trudnoće i menopauze. Pored hormonalnih faktora, mentalno opterećenje i tzv. “mental load” takođe imaju veliki uticaj. Mnoge žene teško se mentalno isključuju čak i kada legnu da spavaju, pa organizam ostaje napet i tokom noći, piše Ljepota i zdravlje.

Slobodna Bosna

U stvarnosti, većina ljudi nema jasnu predstavu o tome šta je zapravo prosjek, a šta očekivanje koje dolazi iz filmova, mitova ili tuđih iskustava.

I upravo tu nastaje problem, jer ono što mnogi smatraju „normalnim“ često nema mnogo veze sa stvarnim životom.

Prosjek je kraći nego što mnogi misle

Istraživanja pokazuju da sam intimni odnos, bez predigre, u prosjeku traje između pet i sedam minuta.

To iznenadi veliki broj ljudi, jer je znatno kraće od slike koju mnogi imaju u glavi kada razmišljaju o „idealnom“ odnosu.

Ali stručnjaci naglašavaju da ključ zadovoljstva nije samo u samom trajanju.

Predigra pravi najveću razliku

Prema istraživanju objavljenom u časopisu „Journal of Sex Research“, većina žena navodi da im je potrebno između 11 i 13 minuta predigre kako bi se opustile i dostigle nivo uzbuđenja koji vodi ka zadovoljstvu.

Tek nakon toga dolazi sam intimni odnos, koji u prosjeku traje između 14 i 16 minuta.

Drugim riječima, upravo dio koji mnogi preskaču ili ubrzavaju često je najvažniji.

Seksualni i bračni terapeut Jan Kerner godinama ponavlja istu stvar.

„Uvijek savjetujem parovima da ne žure. Što je predigra duža, to je uzbuđenje veće i veća je šansa za orgazam“, objašnjava on.

Problem često nije u trajanju

Stručnjaci navode da većina problema u intimnim odnosima nema mnogo veze sa tehnikom ili brojem minuta, već sa nedostatkom otvorene komunikacije.

Mnogi ulaze u odnos sa pretpostavkom da druga osoba „zna“ šta im prija, ali to u praksi često ne funkcioniše.

Razgovor o željama, očekivanjima i granicama za mnoge parove i dalje je tabu tema, iako upravo otvorena komunikacija najviše utiče na kvalitet odnosa.

Ne postoji univerzalna formula

Istina je, kažu stručnjaci, veoma jednostavna – ne postoji univerzalno trajanje koje garantuje zadovoljstvo.

Nekome je dovoljno deset minuta uz dobru emocionalnu povezanost, dok neko drugi neće biti zadovoljan ni nakon mnogo dužeg odnosa ako nema pažnje, bliskosti i razumijevanja.

Zato je možda važnije pitanje od „koliko dugo“ zapravo – „kako“. I koliko su partneri spremni da slušaju jedno drugo, umjesto da pokušavaju da ispune nerealne standarde koje nameću filmovi i društvene mreže, prenosi Ona.rs.

Nezavisne

Kao što svi verovatno dobro znaju, postoji gomila nehormonskih faktora koji utiču na seksualni nagon. Dobro je utvrđeno da se libido s godinama smanjuje, naročito nakon menopauze.

Međutim, pregršt studija koje su pokušavale da posmatraju promene hormonalnih nivoa i seksualne želje tokom mesečnog ciklusa uglavnom su se pokazale neuverljivima. Sve dok studija objavljena 2013. u časopisu Hormones and Behavior 2013. nije pronašla dokaze o korelaciji između to dvoje, piše The Guardian.

Dakle, ako žene nisu raspoložene za seks vikendom, to nije problem. Najnovije istraživanje kaže da postoji veza između vođenja ljubavi i dana u nedelji ili mesecu.

Na ženski libido utiču razni spoljašnji, ali i unutrašnji faktori, dok je, čini se, muška želja za seksom uvek ista, snažna i uvek izražena.

Ukoliko ste mislili da su žene za seks raspoložene vikendom, onda ste se prevarili. Zapravo, u pitanju su specifični dani u mesecu. Nаjjаči libido je neposredno pre i zа vreme plodnih dаnа, tačnije, vrlo brzo nаkon zаvršetkа “onih dana”.

Međutim, osim hormonа, nа želju zа seksom utiče veliki niz fаktorа, a između ostalog i to koji je dan u nedelji. Istrаživаnje sprovedeno nа velikom uzorku slobodnih i ženа u ozbiljnim vezama otkrilo je da će slobodne žene najpre voditi ljubаv ponedeljkom i sredom, dok one u vezi akciju ostavljaju za petаk ili subotu.

Izvor: Superžena

Sama pomisao na vreme provedeno s to dvoje staraca, u kući koja je sve više bivala nalik oronuloj, napuštenoj hotelskoj sobi prepunoj sablasti, stvarala joj je osećaj nelagode.

”Ana, čekamo te dole”, rekao je nervozno i zalupio vrata. ”Nemoj sto godina…”

Uzdahnula je i nanela poslednji sloj maskare, prošla prstima kroz kosu, ogrnula sivi bockavi šal oko vrata, i izjurila za njima. Napolju je sve slutilo na jesen.

Kuća njegovih roditelja odisala je nekom ustajalom, hroničnom nesrećom, nesrećom koja se, poput vonja širila godinama i uvlačila u pukotine u zidovima, u ramove slika, ispucali furnir i izbledeli pliš boje trule višnje.

Njegovi roditelji su bili dve utvare, bez hrabrosti da se suoče s ostatkom svojih sićušnih, istrošenih života. On, tada već prilično oronuo i nemoćan za bilo kakve podvige, bivši čovek, otupelih kutnjaka, prgav i spreman da zareži svakog trenutka. Ona, nešto mlađa od njega ali preslaba da mu se suprotstavi, kadra da primi samo određenu količinu reči, svetla i mirisa tokom dana, aorist žene, tužna kuja ispranih očiju i mršavih sapi.

”Uđite, uđite, promaja je…”, rekla je njegova majka i uterala ih unutra. ”Sedite, smestite se, ja odoh da pristavim kafu…”

Njegov otac se promolio u predsoblju, suv, star i gorak. Pogledala je u Branka. Reci mi da ti nisi on, pomislila je. Da nikada nećeš biti kao on.

Devojčica je trčkarala po kući poput sićušnog, radoznalog svica, rešena da sve dodirne, pomeri i barem prinese usnama. Njegov otac se, starački poguren, teturao za njom, i vraćao na mesto sve što bi pomakla, ravnao šustikle i rese na tepihu koje je u trku mrsila. Dete u kući bilo je tako drugačije od svega na šta je navikao. Nije se trudio da prikrije svoju zlovolju, to malo stvorenje je bilo nešto što remeti njegov uobičajeni ritam i često je pogledao na sat kao da se pita zašto već ne odlaze.

S druge strane, starica se iskreno radovala, barem onoliko koliko je bila u stanju da se ičemu više raduje. Lekovi su, ipak, činili svoje. Umorna, tiha tuga joj je poput koprene prekrivala lice i ta tuga je bojila svaku izgovorenu i prećutanu reč. Živela je u žalosti za samom sobom, zabranivši sebi sve osim cigareta i ponekog otupelog, usputnog uzdaha.

”Neka vas, muških, u dnevnoj, nas dve ćemo u kuhinju.”

Dve žene sedele su za klimavim stolom, prebirajući reči kao kakve retke trave.

”Uzmi vanilice, posluži se.” – rekla je starica.

”Ne mogu, hvala.”

”Ti nikad ništa ne možeš”, coknula je. ”Spremiću ti pa ponesi, poješćete kod kuće. Vanilice mogu dugo da stoje.”

”Kod nas malo šta dugo stoji”, rekla je Ana.

”Bije li te?”, upitala je starica prinoseći šoljicu usnama.

”Molim?”

”Da li te bije, Branko, moj sin?” – ponovila je, mirno kao da ćaska o vremenu.

”Ne više.”, odgovorila je, u trenutku bolno svesna činjenice da su prebrali sve travke osim onih najotrovnijih.

”Dobro je… Ne daj na sebe.” – dodala je. – ”Je li ti dovoljno slatka kafa?”

”Da, da, odlična je, hvala.”

”Uzmi vanilice, molim te, kod nas to nema ko da jede.”

Uzela je jedan kolačič s tacne, otresla prah šećer sa strane i strpala ga celog u usta.Činilo joj se da će se ugušiti ali nečim je ipak morala zaustaviti tu bujicu iza očiju koja je pretila da se izlije.

”Izgleda da će kiša”, rekla je starica i pogledala kroz prozor.

”Ništa nisu najavili…”

”Meni ne moraju da najave. Dva puta mi je lomio ovu ruku. Od tada svaku kišu predosetim.”

Branko se pojavio na vratima.

”Da krenemo?”, upitao je.

Spustila je svoj ledeni dlan na suvu, koščatu šaku njegove majke i pozdravila se bez reči.

Starica je ustala podupirući se o sto.

”Čekaj…” zastenjala je. ”Čekaj da ti spakujem u nešto… bila je ovde jedna kutijica, lepa, zgodna, od onog keksa na kolutiće i baš sam pomislila, neka je, sačuvaću je, da imam kad mi dođete… a evo sad je nema…”

”Ana, čekamo te dole…” – rekao je Branko nervozno i zalupio vrata.

Starica se nervozno osvrtala po kuhinji.

”A baš sam je tu… evo baš tu sam je stavila…”

”Nije važno, nemojte… stvarno ne treba…”

”Kako ne treba? Treba. Mora. Moj Branko mnogo voli vanilice.”

Izvor: Zelena učionica/ Daniela Bakić

Upravo se o potonjem razvila rasprava na hrvatskom Redditu. Na poslu mi danas kolegice krenule pričati kako bi mi bilo dobro da sad zatrudnim, čak me jedna i pitala ima li kakvih ‘novosti’. Mene je to šokiralo i doslovno sam ostala bez teksta jer nikad to nikog ne bih pitala, a najmanje kolege s posla. Tim više jer mi to apsolutno nije u planu, napisala je reditorka koja je pokrenula raspravu.

Takav tip pitanja može biti veoma neugodan čak i kada ih postavljate bliskoj osobi s kojom inače vodite slične razgovore, a kamoli nekome koga zapravo poznajete samo površno ili u prolazu.

Neke žene jednostavno ne žele s drugima dijeliti svoje privatne stvari, a trudnoća itekako spada u jedan od najintimnijih aspekata naših života. Ne samo trudnoća nego i razmišljanja o djeci.

Nikome niste dužni opravdavati se za svoje odluke i stavove, pogotovo kada je u pitanju potencijalno roditeljstvo i(li) trudnoća.

Osim što su neugodna, takva pitanja mogu biti i bolna ako razgovarate sa ženom koja se, primjerice, bori s problemima poput neplodnosti. Potvrdio je to i komentar druge reditorke: To je ništa što su meni radile pune dvije godine nakon što sam se udala (ženski stariji kolektiv). Ovo ima li kakvih novosti bilo je svakodnevno, uz to se komentirao moj izgled, jesam li se dobila malo u faci, bokovima, trbuhu, pa da sam nervozna, da sam sigurno trudna, pa se ne smijem živcirati.

Jednom sam slučajno sjela na stolac koji je već imao iskrivljenu nogu i pala na pod, pa je komentar bio da sam sigurno trudna jer sam bila preteška za stolac. Neke su išle toliko daleko da su me gladile po trbuhu i ispitivale ima li što unutra. Kada sam sjedila malo raširenijih nogu, jedna je kolegica rekla da si sigurno radim mjesta za bebicu…

Inače ni prije ni poslije svadbe nisam komentirala želim li djecu ili ne, to se za njih podrazumijevalo. A najgori dio svega je što sam ja tijekom te dvije godine imala dva spontana pobačaja i prolazila četiri postupka potpomognute oplodnje o kojima nikome nisam govorila.

Autor: A. Š/Zadovoljna.dnevnik.hr

Ipak, postoje neke univerzalne stvari koje mnoge žene žele da muškarci razumiju – ne kao pravila, nego kao smjernice za zdraviji i iskreniji odnos.

Komunikacija je temelj svega

Žene ne očekuju da čitate misli, ali očekuju da slušate s pažnjom i da pokažete interes. Ponekad nije potrebno rješenje, već samo razumijevanje i prisutnost.

Emocionalna otvorenost je jednako važna

Ideja da muškarci moraju uvijek biti čvrsti i suzdržani često stvara distancu. Pokazivanje osjećaja, ranjivosti i iskrenosti ne umanjuje vašu snagu, naprotiv, gradi povjerenje.

Male stvari imaju veliku težinu

Poruka u toku dana, sjećanje na nešto što je spomenula ili jednostavan znak pažnje često znače više od velikih, povremenih gestova. Dosljednost u tim sitnicama pravi razliku.

Poštovanje je osnova svakog odnosa

To se ne odnosi samo na velike odluke, već i na svakodnevnu komunikaciju, ton i način na koji se ophodite prema njoj, posebno u trenucima neslaganja.

Sigurnost, ali ne i kontrola

Važno je razumjeti razliku između sigurnosti i kontrole. Žene žele partnera uz kojeg se osjećaju sigurno, ali ne i ograničeno.

Povjerenje i sloboda idu zajedno

Iskrenost uvijek ima veću vrijednost od pokušaja da budete savršeni. Niko ne očekuje perfekciju, ali autentičnost i otvorenost stvaraju dublju povezanost.

Veze zahtijevaju obostrani trud

Kada samo jedna strana ulaže energiju, odnos brzo postaje neuravnotežen. Partnerstvo znači dijeljenje odgovornosti, ali i radosti.

Detalji iz njenog života su važni

Kada zapamtite stvari koje su joj bitne – bilo da su to planovi, brige ili male želje – pokazujete da vam je zaista stalo. Podrška u njenim ambicijama je ključna. Žene žele partnera koji će ih ohrabrivati, a ne sputavati ili se takmičiti s njima.

Vrijeme provedeno zajedno treba imati kvalitet

Nije poenta samo biti zajedno, već biti prisutan – bez distrakcija i polovične pažnje.

Granice su zdrave i potrebne

I vaše i njene granice su zdrave i potrebne u svakom odnosu. Poštovanje tih granica pokazuje zrelost i razumijevanje.

Doziranje šale

Humor može biti snažan alat povezivanja, ali je važno znati gdje je granica. Šale koje povređuju ili umanjuju nisu bezazlene.

Dosljednost je ono što gradi povjerenje

Riječi su važne, ali djela su ono što ih potvrđuje. Kada postoji razlika između ta dva, povjerenje brzo slabi.

Izvor: Klix

1. RAK DOJKE

Rak dojke najčešća je maligna bolest u žena te vodeći uzrok smrti od raka kod žena, a smrtnost od te zloćudne bolesti u Hrvatskoj je među najvišima u Europi. U Hrvatskoj više od 2700 žena svake godine oboli od raka dojke, a umre ih više od 850. U većine oboljelih žena bolest se dijagnosticira kao rani rak dojke kada je bolest operabilna, a cilj je liječenja postići izlječenje.

2. RAK VRATA MATERNICE 

Rak vrata maternice drugi je najčešći karcinom u žena u dobi između 20 i 29 godina. Gotovo je 100 % preventabilan i izlječiv rak (uz primjeren probir i terapiju), a na godinu u našoj zemlji i dalje umre 109 žena. U uznapredovaloj fazi bolesti malo je terapijskih mogućnosti.

3. RAK JAJNIKA 

Rak jajnika je najsmrtonosniji rak u žena. Statistika govori da će u Hrvatskoj samo 36 % žena s rakom jajnika preživjeti pet godina, a toliko će vremena preživjeti 78,6 % žena oboljelih od raka dojke. Od raka jajnika na godinu oboli 425 žena, a umre ih 319. U dvije trećine bolesnica rak jajnika dijagnosticira se u uznapredovalom stadiju bolesti. Trenutačno ne postoji pouzdan test probira (test kojim bi se otkrio rak jajnika u fazi bez simptoma).

Izvor: ordinacija.vecernji.hr