ženska intima – Lola Magazin

Žene o pornografiji: Nijedan bivši nije htio da gleda porniće sa mnom

Redakcija — Sat, 16 Dec 2006 11:49:00 +0000

Prema nedavnom istraživanju magazina The Daily Beast i Pornhub-a, žene su tokom 2016. godine češće od muškaraca pretraživale internet u potrazi za pornografskim sadržajem. Ovo istraživanje je pokazalo i da su afiniteti prema određenim kategorijama porno filmova pokazatelj navika u “krevetu” te dosta govore i o prethodnom iskustvu, ali i o seksualnim fantazijama.

Žene, iako gledaju, ne vole da razgovaraju o tome, ali Lola je samo za vas pronašla sagovornice koje su podijelile svoje mišljenje o gledanju porno filmova – zašto ih (ne) gledaju, od kada, koliko dugo i često i šta generalno misle o pornografiji te zašto je to tabu tema u našem društvu.

“Počela sam da ih gledam kao tinejdžerka, iz čiste radoznalosti. Manjak iskustva pa da vidim kako to izgleda i šta se sve može, a tada su mi bili i uzbudljivi. Naravno, radoznalost je ubila mačku pa sam morala da vidim sve kategorije od običnih kućnih snimaka, preko viskobudžetnih, BDSM i gej pornića pa čak i do pornića sa životinjama. Uglavnom su mi najzanimljiviji i dan danas klipovi sa kastinga, jer tu većina nema pojma kako da se ponaša. Sad ih retko gledam, jer mi sve to uglavnom deluje previše lažno. Teško da će me ijedan uzbuditi, ali umeju da budu zabavni, pogotovo ako primećuješ neke tupave detalje tipa milje na ormaru, fleka na tepihu, pokušaj loše depilacije, kad riba uspe da lizne sopstvenu sisu (to mi ni dan danas nije jasno – kako bre?!).

Kad u toku analnog seksa lik promaši rupu pa prebace brzo kadar na lica. Kad se u sceni veoma grupnog seksa dve ribe intezivno druže, dok se treća “muči” s trojicom pa ne kontam što ove dve ne pripomognu.

Što u “Snežani i sedam patuljaka” patuljci samo gledaju, a princ radi sav posao…

Nijedan bivši nije hteo da gleda porniće sa mnom, jer se na kraju, pored mojih komentara, uglavnom ne uzbudi.

Ali osim što me češće nasmeju, nego što me uzbude, redovno se pitam i kako se osećaju ti ljudi na klipu. Kako oni to sve doživljavaju, da li su stvarno uzbuđeni. Ili su u fazonu: “Aj’ da odradim ovo pa da idem kući.” O čemu razmišljaju? Da li uopšte razmišljaju? Zašto su počeli time da se bave? U suštini, previše i sama razmišljam da bi me pornići uzbudili. Al’ me zato redovno nasmeju pa ih tu i tamo pogledam”. – Meri, Beograd

“Gledam i ne znam od kada. Zvanično, gledam otkad me prvi momak naterao. Nezvanično, godinama pre nego što se on pojavio u mom životu sam gledala, ali to nisam htela nikome da priznam, ni po koju cenu.

Ženska seksualnost ne sme da postoji, to su nas lepo učili i onda, nekako, naučiš da uz seksualnu želju vučeš sa sobom i tri tone griže savesti.

Ne znam kad sam počela da budem okej sa pričom o pornićima. Možda sada? U svakom slučaju, porno filmova ima toliko da je prosto nemoguće reći samo ne sviđa mi se, ima tu i pravih umetničkih dela u kojima je akcenat na lepoti ljudskih tela i dodiru, ima i nekih čudnih fetiša za koje mi nikada nije bilo jasno koga to rođaci loži (mada zašto bi svrha pornića bila da nekog samo naloži, neke stvari su zaista samo smešne i možda im je to i poenta).

Mislim da sve žene gledaju porniće, samo što neće mnogo njih to javno priznati, jer i dalje imamo neke srednjovekovne klerofašističke ideje o ženama i njihovoj ulozi u društvu, o tome kako se ponaša poštena žena, a kako kurva (?), a upoznala sam i dosta mladih muškaraca koji su sasvim iskreno uvereni da žene ne uživaju niti mogu uživati u seksu i da je to isključivo muška stvar?!” – Ljubica, Beograd

“Ja oduvijek gledam porniće, kako tada, tako i sada, uvijek sam bila svjesna seksulanosti i nije me bilo sramota niti u vezi jednog dijela nje, odnosa, ginekoloških pregleda, zaštite i na kraju istraživanja po divljinama porno džungle. Na tome sam zahvalna mojoj majci koja je, od kada znam za sebe, potpuno iskreno odgovarala na sva moja pitanja, a kako sam odrastala nikada nijednog momenta nije rekla niti svojim ponašanjem ukazala da je bilo koji dio seksa i seksualnosti tabu tema. Na tome sam joj jako zahvalna, jer je seksualnost doživljaj sebe i svog tijela, ljubavi prema istom, jako, jako bitna strana našeg bića. Seksualna energija je jedina u Univerzumu koja se može manifestovati i jedina koja može da realizuje materijalnu stvar – dijete! E sada, kako sam ja pola svog života u vezama, ukupno osamnaest – sedam sa jednim, jedanaest sa drugim – potpuno mi je bilo prirodno da istražujem sa momcima koje sam voljela i sve aspekte seksa. Osim toga, vezu je ponekad trebalo osvježiti, malo umiti i, nećete vjerovati, tu zaista ponekad mogu pomoći i pornići! U svemu tome, bilo je svakakvih, ali ništa koze, ovce, kornjače i to, sve ljudska bića uglavnom.

Neke fore i fazone sam pokupila pa sam ponekad znala izvesti manevar tokom opštenja sa voljenim momkom. Praksu sam nastavila prema sopstvenom biću, od kada soliram. Niko ne zna žicu kao ja i, naravno, mnogo je bolje, nekada potpuno sigurnije, da se nagledam manevara, zadovoljim sebe i onda rahat. Ne moram ujutro ispraćati na vrata.

Uglavnom, ništa što je ljudsko nije mi strano i Viva la Pornići!” – Sanda, Banja Luka

“Meni pornići nisu zanimljivi, sve mi je izveštačeno, a otkad sam odgledala kako se to snima i koliko je sve u stvari samo gluma, obaška mi nije zanimljivo. Pokušala sam da shvatim, razumem, počela da gledam kad su ortaci naveliko počeli da pričaju o tome.

Porno filmovi su, pretpostavljam, namenjeni onima koji imaju nemaštovit, nikakav, klasičan seksualni život pa, eto, da vide šta sve može i kako može”. – Mirjana, Kragujevac

Žene gledaju porniće i vole ih. Sudeći prema istraživanju pomenutom na početku teksta, gledaju više od muškaraca i vole različite stvari. Iako statistika govori o tome da češće guglaju hardkor i gej scene seksa, seksualnost i sklonosti svake žene su jedinstvene pojave koje treba njegovati i nikako se ne treba stiditi. Šta je, na kraju, loše u gledanju porno filmova?

Istine i laži o stidnim dlačicama – jer nema čega da vas bude stid!

Redakcija — Sat, 16 Dec 2006 11:28:00 +0000

Da li ste se ikad zapitale – otkud trend glatkog međunožja? Zašto su dlake tu gdje jesu, čemu služe i zašto ih većina žena potpuno uklanja? Lola vam donosi nekoliko zanimljivih mitova koje (pre)često slušamo i čitamo o stidnim dlačicama. Istraživanje časopisa Urology je pokazalo da žene u prosjeku provedu šezdeset dana uklanjajući stidne dlačice, pri čemu se skoro pa 30% njih povrijedi i zatraži medicinsku pomoć. Koji su to mitovi vezani za stidne dlačice i zašto se žene boje dlaka?

Stidne dlačice štite od polno prenosivih bolesti?

U stvari, ako prekrivaju čitavu stidnu kost, savršeno su mjesto za razvoj bakterija. Dlačice zadržavaju određenu količinu vlage i tako stvaraju plodno tlo za razmnožavanje i zadržavanje mikroorganizama.

Dlačice smanjuju seksualni užitak?

Stvar izbora – neke žene se kunu da je glatkoća genitalija najbolja stvar na svijetu dok neke kažu da je njihov prirodni “žbun” odgovoran za višestruke orgazme. Gledano sa naučne strane, sebacealne žlijezde su smještene ispod kože i proizvode bezmirisnu supstancu koja, u kombinaciji sa prirodnim bakterijama koje se nalaze na stidnim dlačicama, stvara pojačano lučenje feromona – hormona zaduženog za seks i strast, a za koji naučnici tvrde da privlači muškarce.

Zavjese nisu uvijek iste boje kao tepih

Odnosno, boja kose nema nikakve veze sa stidnim dlačicama. Ne moraju biti iste, čak ni slične boje, jer stidne dlačice i kosa imaju potpuno drugačiju strukturu.

Stidne dlačice rastu kao i kosa

Iako ih uklanjate, one i dalje rastu? Da, to je istina, ali da li ste znale da stidne dlačice ne rastu kao kosa u nedogled već će postići određenu dužinu i zatim stati.

Stidne dlačice uzrokuju neugodne mirise

Ne, neugodne mirise uzrokuje loša higijena intimnog područja, a često i bakterijska ili gljivična infekcija, nikako stidne dlačice. Stidne dlačice neće biti izvor neugodnog mirisa sve dok vodite računa o redovnom pranju i održavanju balansa vaginalne flore.

A sada da vidimo, da li ste znale da:

Časopis Playboy je bio prvi koji je objavio fotografije golog, neizdepiliranog ženskog međunožja, 1971. godine.
U saveznoj američkoj državi Mizuri postoji zakon po kojem maloljetna lica ne mogu dobiti tretman depilacije intimnog područja ako imaju manje od osamnaest godina – osim ako ne donesu pismenu dozvolu i odobrenje roditelja, odnosno staratelja.
Viktorijansko doba je osim po perikama na glavi bilo poznato i po perikama u međunožju.
Širom Evrope postoje saloni specijalizovani za uređenje intimnih frizura, kako kod muškaraca tako i kod žena pa je moguće birati boju, oblik i dužinu stidnih dlačica, a postoje i posebni proizvodi za njegu i stilizovanje koji su svojom pH vrijednošću prilagođeni upravo osjetljivom genitalnog području.

Glatka nektarina ili dlakava breskva, žbun ili pustinja, stvar je ličnog izbora. Imajte na umu da čak ni partner ne može odlučiti umjesto vas da li dlake treba ili ne da budu dio vašeg međunožja. To je vaš venerin brijeg. I tačka.

Seksualno pomagalo vrijedno milijardu dolara

Redakcija — Sat, 16 Dec 2006 09:09:00 +0000

U Sjedinjenim Američkim Državama se godišnje proizvede, distribuiše i proda vibratora i drugih seksualnih pomogala u vrijednosti od milijardu dolara, a ostatak svijeta da i ne spominjemo – kako, otkud i od kad postoje seksualna pomagala?

Arheološka iskopavanja pokazuju da postoji preteča seksualnog pomagala koje nam je danas poznato kao dildo. Da, prije skoro 2500 godina žene su imale potrebu da se samozadovoljavaju kao što to rade i danas u 2016.godini. U vrijeme antičke Grčke, Hipokrat je simptome kao što su glavobolja, umor, nervoza i depresija pripisivao stanju histerije, a uzrokovano fenomenom “lutajuće” materice. Histerija – izvedenica iz starogrčke riječi hysteros, a u slobodnom prevođenju znači materica. Bilo kako bilo, nikada nećemo saznati kome i kako je palo na pamet da bi dildo mogao biti odgovor na probleme glavobolje i umora, ali, neki istorijski zapisi govore upravo o postojanju dilda još u antičko doba.

Urbani mit sa osvrtom na daleku prošlost ili ipak davno zapisana legenda kaže da je još u vrijeme starog Egipta sama Kleopatra koristila duguljastu biljku nalik tikvici, izdubljenu i ispunjenu pčelama te koristila to za stimulaciju klitorisa. Mi vjerujemo da je koristila ono što je u to vrijeme bio klasični dildo, ali, nikada nećemo tačno saznati šta se radilo unutar zidina tadašnjih vladara i selebritija.

Ako su koristile seksualno pomagalo za samozadovoljavanje – neka su, ali bilo bi lijepo da su nam ostavili neki pisani trag o tome. Kasnije, u viktorijansko doba, ženski orgazam je bio prvi na listi prioriteta kada su u pitanju seksualni odnosi, ali i potomstvo. Smatralo se da je orgazam ključan i presudan faktor u potencijalnoj trudnoći – ako je žena srećna i zadovoljna, muški nasljednik je zagarantovan.

Sva priča oko histerije kod žena ipak nije jenjavala pa je i u viktorijansko doba postojala teorija o histeriji kod žena koje nemaju redovne seksualne odnose i kojima je potrebna stimulacija koja će izazvati napad i osloboditi ženu od stresa pa ona više neće biti napeta, nervozna i depresivna. Za one koje su bile udate, to nije bio problem, ali šta sa onima koje nisu?

Samozadovoljavanje je jedini odgovor. U to vrijeme su doktori bili zaduženi za masiranje vagine i klitoralnog područja, a u svrhu izazivanja “histeričnog napada”. Zamišljeni tretmani su bili uspješni, jer su se žene vraćale po još – ali, umorne ruke doktora nisu mogle da izdrže pretjeranu popularnost terapije što znači da je trebao neko ili nešto da dodatno pomogne. Pogađate, neko se sjetio da bi trebalo izmisliti pomagalo koje žene mogu same da koriste za izazivanje histeričnog napada i tako se oslobode stresa i nervoze.

Doktor Džozef Mortimer Grenvil je 1880. godine došao na ideju da stvori “Manipulator” – danas u svijetu nauke poznat kao prvi električni vibrator. Manipulator je ogromna mašinerija koja je zauzimala cijelu jednu prostoriju i prvenstveno bila namijenjena za otklanjanje bola u mušićima i to kod muškaraca, ali kada se učinkovitost pokazala i kod žena, a kojima je izazivala “histerične napade” svima je bilo jasno da takvo pomagalo mora biti kompaktnije.

Poznata istoričarka seksa, doktorica Rejčel Mejn je 2012. godine u jednom intervjuu spomenula da su se 1899. godine pojavili prvi vibratori na baterijski pogon i to su se prodavali u katalozima sa ostalim kućanskim potrepštinama. Do kraj dvadesetog stoljeća, žene su same liječile svoju “histeriju” i tako izbjegavale posjete doktorima.

Histerični napad su mogle doživjeti i same, kod kuće.

Razvojem nauke se razvijao i dildo, a samim tim se više znalo i o histeriji i takozvanim histeričnim napadima pa je napokon u medicinskim rječnicima promijenjen način tretiranja histerije i histeričnog napada. A dildo je i dalje nalazio sam svoj put da se razvija i promoviše. Samostalno, bez pretjerane buke i galame – što se manje razgovaralo o tome, tako je proizvod dodatno napredovao.

Danas, vibratori postoje u raznim bojama i oblicima, veličinama pa čak mogu da se biraju i na osnovu intenziteta koji garantuje proizvođač. Žene ih vole i kupuju, koriste iz ovih ili onih razloga, a nerijetko i u medicinske svrhe – nauka je dokazala učinkovitost orgazma kod žena tako da, drage moje, izaberite onaj koji vam se dopada i baš vas briga šta će neko da kaže, zadovoljite svoje tijelo baš kao što to radite sa umom.