Razmislila sam o tom pitanju. I na trenutak sam kontemplirala to- “zašto” u rutini i njezi kože kod žena, koja želi da je se vidi na određen način.

Zašto čupam dlake na mjestima na kojima društvo tvrdi da ne treba da rastu?

Zašto na kožu stavljam nešto grubo poput pilinga?

Zašto tako grubo štipam trepvice?

Utjehu nalazim u poređenju i kontrastu koji to ima sa mekanim kremastim rumenilom. Meditivno svojstvo ovog vraškog seruma omogućava mi da isključim glasove u svojoj glavi, koji vrište zapravo- o rokovima, registraciji za vrtić i sl. Redovno razmišljam o beneficijama njege kože, zapravo. Ali kada moja ćerka prisustvuje mojoj dnevnoj rutini smanjivanja pora, i pokušaja da načinim svoje obraze rumenima kao da sijam iznutra, i pita zašto, teško pronalazim odgovore.

“Mama, zašto to radiš?”

Okrećem se prema njoj, ona gleda začuđeno u uvijač za trepavice. Njena kosa sija podrazumijevanom radošću djetinjstva; i već vidim kako se okreću točkići u njenom mozgu, i hvata me panika. Još je nevina, i nosi tri suknje odjednom, jer voli da nosi suknje, a ne zato što joj je neko rekao da će to poboljšati njen izgled.

U blaženom je neznanju da joj polako počinju rasti dlake na nogama.

“To ti je kao slikanje”, odgovorila sam joj, “Zabavno je, i mama se tako izražava.” Ali prije nego što stižem da dovršim, čelo moje ćerke se naboralo, njena sumnja je bačena, i ne uspijevam, ni nju ni sebe, da ubijedim da će šminkanje, ili njega kože, ikada biti potpuno odvojeno od ukorijenjenog patrijarhat.

Zašto uvijam trepavice? Koji je moj iskreni, pravi odgovor?

Da li trepavice mogu načiniti moje oči većima; što me, mislim, čini budnijom, što me opet čini mlađom i ljepšom, što nadalje čini da me svijet više cijeni.

Jer je to urezano u moju svijest; osjećam se smirenijom i imam više samopouzdanja kada svijetu pokažujem svoje uvijene trepavice. Nije zabavno prisloniti taj instrument mojim očima, niti je zabavno uklanjati maskaru svako veče. Stoga, da li je zabavno izgledati lijepo? Valjda. Da li bi trebalo? To ne znam.
Za mene, neki aspekti njege kože i šminkanja jesu zabavni. Čitati razne čla

nke, čavrljati sa prijateljicama o nevjerovatnim korektorima ima trenutni efekat. Ležati na mekanom stolu dok neko nanosi magični eliksir na moje lice sa umirujućim mirisom esencijalnih ulja- osjećaj je nebeski. Tako da, moj odgovor o umjetničkom aspektu šminke je djelimično tačan. Osjećam zadovoljstvo kada gledam transfrmaciju svog lica, od ispranog do onog koje naprosto sija.

Ali,

Moje uživanje u njezi i šminkanju se ne može odvojiti od činjenice da imam udio u mladalački-opsjednutom društvu, koje je u mnogome i namjerno oblikovano od strane muškaraca, ili od činjenice da je većina tih linija u vlasništvu muškaraca. Novac koji potrošim na bronzer ide direkt u muške ruke, i ova činjenica ubija zabavu koju mi pričinjava spremanje pred ogledalom.

“Zašto, mama?”

Spuštam uvijač i okrećem se ka njoj.

Želim da budem dobra majka, feministkinja i odgojim ćerku da bude takva, feministkinja; da cijeni sebe, svoju snagu, ono što je raduje.

Želim da bude ponosna kada nauči da vozi biciklo, srećna kada se igra sa drugarima, ili nacrta žabu; i da joj ostane to- da je dovoljna baš takva kakva jeste. Da li želim da se osjeća lijepom?

To, valjda zavisi od toga šta to tačno znači. Ako to znači voljena, poštovana i jaka, onda da, želim da se osjeća lijepom. A ako to znači trenutno zadovoljstvo, jer joj je koža glatka zbog ulja, i to je u redu. Ono što ne želim je da bude vođenja nemogućom željom za fizičkom ljepotom bez pozadinskog razumijevanja problematičnosti tog standarada. I definitivno ne želim da se njena percepcija lijepog temelji isključivo na industriji kojom dominiraju muškarci.

Nemam sve do detalja isplanirano, mislim da niko od nas nema.

Patrijarhat nas je zarobio, zbog čega se nekad osjećam bespomoćno, ali nastavljam da se edukujem, ako težim ka tome da imam iskrene razgovore sa sobom, i svojom ćerkom, te u najmanju ruku da podržim kozmetičke linije koje vode žene, onda ću, nadam se, utabati stazu za svoju ćerku da odraste u ženu koja voli sebe, i svoju kožu.

Da nosi tri suknje koliko god želi.

Uvijek ističe kako je svaka žena lijepa na svoj način i da se ona samo trudi ‘uhvatiti’ trenutak i opisati fotografijom ono što ne zna riječima.

I zaista, ne postoji univerzalna ljepota, jer je svaka žena lijepa na neki svoj, poseban način. Lijepa si i sa šminkom i bez nje, sa viškom ili manjkom kilograma, lijepa si ujutro kad se probudiš i uveče kad se spremaš za spavanje, a za inspiraciju pročitajte i jedan od Lolinih tekstova na tu temu.

Ljepota leži u posebnostima svake od vas i to je ono što ovu planetu čini posebnom – nisu svi isti. Lola je samo za vas izabrala nekoliko fotografija žena širom svijeta, a koje je zabilježio objektiv Mihaelinog fotoaparata.

Mihaela, Lola te poziva da što prije posjetiš Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru… I mi imamo lijepe, vrijedne i hrabre žene i jedva čekamo da te upoznamo s njima.

Novi Sad je krivac za upoznavanje supruga Ivana. Reci nam, kako je to izgledalo? Jesi li znala da je on ljubav tvog života i da ćeš baš za njega da se udaš?

Ma kakvi. Tada sam sanjala o plavookom Skandinavcu, nekom Vikingu koji će me izbaviti negdje u sretne sjeverne zemlje gdje svi voze bicikle, bezbrižno žive, pričaju tiho i slušaju indie sint pop. Ali ne, svi normalni bježe na zapad, a mene (opet) povukao istok. Kad smo se vidjeli, znala sam samo da mi je sladak, onako velik i žgoljav, neurotičnih pokreta i fakinskog osmijeha. S vremenom sam otkrivala da, nažalost, ništa od stabilnih i pristojnih Šveđana i Norvežana, ovo je to, ne možeš pobjeći od svoje prirode. Imamo bolje i gore dane, ali nikad u to nisam posumnjala.

Koliko se razlikuje život u Zagrebu i Beogradu? Jesu li se promjenom mjesta boravka mijenjali neki tvoji životni stavovi? Koliko te majčinstvo promijenilo?

Beograd je grad kontradikcija. Sjaja i bijede, euforije i očaja, grandioznosti i prljavštine. Tako ga ja osjećam. Oduševljava me i rastužuje podjednako. Tako je vjerojatno sa svim velegradima, posebno onima velike socijalne nejednakosti. Sasvim drugu sliku sam imala dok sam turistički dolazila vikendom na provode. Da se izrazim filmskom komparacijom – tad mi je bio grad iz Munja, a sad mi je često grad iz Klipa. Mada je Beograd sve to. Snažan, divlji, glasni, prkosan… Svoje ožiljke nosi nekako sa stilom i dušom, takvi su ljudi tamo. Zagreb volim i bolje poznajem kao “svoj grad”. Lakše se u njemu snalazim, a i općenito je život ipak jednostavniji u Hrvatskoj, pritom mislim prvenstveno finansijski. Zagreb je manji, ušminkaniji, pitomiji, nema tu dramatičnost Beograda. Živim na pola puta između oba, stalno u koferu, mislim da je to ipak najbolji balans. Majčinstvo mi je pomoglo da odrastem u svakom smislu. Odjednom, na prepad i bez kompromisa.

U poodmakloj si trudnoći, ali skačeš i obasipaš nas pozitivnom energijom na svojim nastupima, kao da imaš osamnaest godina i da si upravo počela da se baviš muzikom – kako? Otkud sva ta pozitiva i energija? Ima li Ida loše i teške dane? Da li ih proživljavaš ili preživljavaš?

Jednostavno – muzika je moja strast i moj križ. Bavim se i sa puno drugih stvari, ali to me najviše pokreće. Kroz muziku ljudima pričam priče, probuđujem maštu, odvodim ih u neki drugi svijet. Ljudi koji slušaju naše pjesme vole i te likove u njima, prepoznaju dio sebe u tim pričama, dirnu ih na nekoj razini. Nije puno, ali to je očito moja glavna uloga u ovom životu. Koliko doktor uživa u svom poslu ozdravljujući ljude, toliko i ja vidim rezultate u ovom što radim. Uz takav posao /hobi/ strast, lakše se prežive i probave svi loši dani, a naravno da ih ima, život je svima borba – meni, vama, a sigurno i Kate Middleton i Kim Kardashian. 

Tvoji statusi na Fejsbuku su često znali izazvati bujicu negativnih komentara pa čak i da završe kao povod za novinske natpise i tekstove na portalima – jesi se ikad pokajala što se možda nisi malo ugrizla za jezik i prećutala? Da li su posao i angažmani trpili ikada zbog toga što nemaš dlake na jeziku?

Kod određenih stvari imam vrlo jasan stav i po meni je šupački o bitnim društvenim pitanjima šutjeti radi kalkuliranja i oportunizma. Naravno da je pametnije uvijek bit neutralan i pravit se glup, takvi najbolje prođu. Ali to nikad nije bio moj stil, zaboli me za reakcije. Jako puno ljudi misli kao ja i podržava te stavove, također jako puno misli skroz kontra. Ali debata je otvorena i to je najmanje što kao pojedinci možemo učiniti, da dignemo svoj glas, da ništa ne prođe u strahu i tišini.

Ti si majka i trudna si po drugi put, ali ipak si se javno izjasnila da ne podržavaš zabranu abortusa u Hrvatskoj i to je dočekano na ne baš tako malu oštricu noža – šta generalno misliš o pitanju abortusa koje postaje sve aktuelnije posljednjih godina u zemljama Balkana, treba li abortus na bilo koji način biti “ograničen” ili manje dostupna opcija ženama?

Da, majka sam (uskoro) dvoje djece, prilično sam sigurna da nikad ne bih mogla sama napraviti abortus, ali ću se do posljednjeg daha boriti za pravo žene da ima taj izbor. Protiv abortusa se bori edukacijom, a ne zabranama. A upravo ta ultra konzervativna struja ne želi ni čuti za spolni i zdravstveni odgoj u školama. Njima uopće nije cilj smanjiti broj abortusa i neželjene djece, već demonstrirati svoju silu. To licemjerje je užasno i drago mi je da je puno ljudi to prepoznalo.

Ptičica mi je šapnula da si za klinca izabrala Montesori vrtić – zašto?

Vrtić koji smo odabrali je neka prilagođena varijanta Montesorija. Svidio mi se najviše individualan pristup svakom djetetu, nadam se da će to biti moguće u praksi. Ne želim da mi odgajatelji samo djecu “čuvaju”da se ne ozlijede i ne potuku, bitno mi je da se sa djecom radi, da ih se odgaja u samosvjesne, odgovorne i dobronamjerne male ljude. Da jako poštuju sebe, ali i zajednicu. Ne u onom pseudo patriotskom smislu razapinjanja zastava i paljenja tuđih, već da odmalena osluškuju potrebe sebe i svoje okoline, pomažu prijateljima, skupljaju smeće, čuvaju javna dobra kao svoja, izbjegavaju agresiju. Nadam se da sam odabrala odgojitelje s istom vizijom.

Šta je u stvari to što te čini tako sretnom i uvijek nasmijanom? Da nije možda brak?

U braku je isto kao i bez braka. Ako ide, ako se čuvate, veselite i nadopunjujete, bit će tako i u braku. Ako se “kljucate”, nema tog papira koji će vam život olakšati. Mi smo se vjenčali ionako samo radi birokracije i lakšeg prolaza kroz levele igrice zvane život u stranoj zemlji.

Jesi li se ikad susrela sa problemima u poslu samo zato što si jaka i energična žena? Da li imaš osjećaj da te se muškarci nekad uplaše?

Ma ne. Imam jako puno jakih i energičnih osoba oko sebe – žena i muškaraca. Jedina razlika koju primjećujem je da se dečki puno više drže zajedno, oni su čopor. Muški direktor će za visoku poziciju u firmi neusporedivo češće odabrati muškarca nego ženu. To je statistika. Iz nekog razloga to nama ženama fali. Od djetinjstva nas se huška jednu na drugu i uči nas da smo si konkurencija. Muški magazini potiču muškarce da uživaju u životu, jedre, fino papaju, gledaju isklesana ženska tijela, dok nas ženski uče samo da se patimo, držimo dijetu, zavidimo ovoj il’ onoj manekenki i razmišljamo kako da MU budemo više sexy. Generalno je to tako. Mislim da se na emancipaciji žena još puno treba raditi i da to mora početi od nas samih.

Da možeš vratiti vrijeme unazad, da li bi išta mijenjala u svojoj karijeri? Ima li možda nekih stvari zbog kojih se kaješ ili misliš da je moglo drugačije i bolje?

Ne kajem se zbog ničeg što sam napravila, samo žalim za prilikama koje sam propustila. I to mi je najveća životna pouka.

A budućnost? Plašiš li se barem malo toga što ćeš po drugi put postati majka? Koliko jedno dijete mijenja stavove, obaveze i poglede na život?

Ne plašim se uopće, prvi put je šok, drugi put je već rutina. Tako se barem nadam. Ne želim provesti život u paranoji od svega, od djece, financija, mogućnosti. Treba se malo opustiti. Pored svih sranja koja se događaju, mi živimo u najsretnijem djeliću ljudske povijesti, bez velikog svjetskog rata, s (kakvim takvim) poštivanjem ljudskih prava, dovoljnim uvjetima za preživljavanje. Uvijek to trebamo imati na umu. Sretni smo, skromni, veselimo se malim stvarima. Što imamo mi, imat će i naša djeca i ništa im neće faliti. A potrudit ćemo se da ih pretvorimo u dobre i drage ljude koji će nam svima biti na ponos.

Jesi ikad razmišljala da odeš? Šta vas kao porodicu drži još uvijek tu, na brdovitom Balkanu?

Razmišljam stalno, kao i većina nas. Boli gledati tu veliku nepravdu oko sebe svakodnevno, jedan iskrivljen sustav u kojem ništa logički ne funkcionira. Drži nas nada da će dobre sile ipak na kraju pobijediti, kao završni obrat u nekom SF filmu, samo ih trebamo detektirati i osnažiti. I onda će Balkan biti najljepše mjesto na svijetu, samo da se probudimo iz ovog ružnog sna.

Kada bih ti rekla da jedan cijeli dan posvetiš samo sebi, šta bi uradila?

Ništa ambiciozno, upalila muziku i čitala knjigu. To je trenutno luksuz o kojem sanjam.

Nešto se šuška da spremaš i neki novi projekat, a usko vezan sa tvojom najsvježijom životnom ulogom, onom da si postala majka. O čemu je riječ? Hoće li Lola dobiti neku ekskluzivu? 

Radim u novom projektu koji se stvarno zove Maika, al’ nije po meni, jednostavno nam se svidjelo to ime. Ja sam jedina majka u ekipi, sve ostalo su (većinom mlađi) dečki. To je sasvim novi smjer, kombiniramo folk motive s popom i punkom. Glavni instrumenti su harmonika i saksofon. Fantastične muzičare imam u bendu pa sam se rado prihvatila nove avanture. U septembru nam je premijera, sa spotom i svim pratećim materijalima pa javite kako vam se sviđa!

Šta da očekujemo od Lolibrigide u narednom periodu?

Još uvijek nam je aktualan singl “Sutra”, koji se ljudima jako svidio, dobivamo divne komentare, to nas stvarno diže dva metra iznad zemlje. To je skroz drugačija pjesma, nježna, ljetna, melodična, drago nam je da je to naša publika, navikla na naše puno žešće i agresivnije tonove, prepoznala na pravi način. Jbg, mijenjamo se svi, ne mogu više raditi pjesme samo o žurkama, šljokicama, gejevima… Trenutno sam u skroz drugoj životnoj fazi i fino je vidjeti da to ljudi prepoznaju i znaju cijeniti. Iskrenost je u muzici najbitnija i toga ćemo se držati i u budućnosti.

Hvala Univerzumu na ženama kao Ida koje iz dana u dan pokazuju da se može apsolutno sve, samo ako to dovoljno jako želite i trudite se. Srećna joj nova beba, srećan joj novi projekat i nadamo se da će s Lolama pričati još mnogo puta.

Irene Sarah Khan

Ako ne fotografiše svjetski poznate destinacije koje obilazi, onda sebe i nas odmara (ili umara?) redovnim postavljanjem selfija na svoj Instagram profil, a u međuvremenu se bavi fotografijom i bloganjem. Irene redovno piše utiske o bjuti proizvodima, od umjetnih trepavica pa do paleta sjenila.

Beauty is boring

Robin Black stoji iza Instagram profila Beauty is boring i ako vam treba dnevna doza boja i šarenila, različitih načina kako da nosite i nanosite ajlajner i volite cirkone, ne vidimo nijedan dobar razlog zašto ne biste zapratili ovu damu?!

Ellarie

Još jedna blogerka kod koje možete pronaći šljokice, cirkone i ideje da se našminkate možda maaalo drugačije nego što to inače radite. Ellarie je američka blogerka iz Atlante, a koja za sebe ipak kaže da je vlogerka budući da je snimanje kratkih video-tutorijala njen primarni posao.

Maryam Maquillage

Samouka vlogerka i ultimativni hit među blogerkama je zaista neko koga treba da zapratite, jer ovoj djevojci nikad ne manjka ideja kako se našminkati. Neka Maryam bude vaša dnevna doza inspiracije. A možda konačno sve zajedno savladamo to precizno, mačkasto nanošenje ajlajnera.

Deepica Mutyala

Mali, slatki, a tako bitni trikovi. Zahvaljujući ovoj blogerki, Lola je saznala da crveni ruž nije samo za usne već da je savršen i za prekrivanje tamnih podočnjaka. Vjerujte, Lola je isprobala i odobrava ovu blogerku i njene savjete.

Fresh Lengths

Iako je blogersku karijeru počela sasvim slučajno tako što je redovno pisala o tome kako i čim tretira kosu, sada je postala jedna od uticajnijih blogerki koja pored svoje blogerske platforme radi i za ASOS. Jednostavno je zapratite, biće vam sve jasno – žena hodajuća, u ovom slučaju slikajuća, inspiracija.

Teni Panosian

Vlogerka koja voli stil Kim Kardašijan, redovno snima i postavlja video klipove, daje ideje i pruža inspiraciju. Dnevna doza lolastog.

Estee Lalonde

Simpatična plavuša Estee koja dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva ima odlične recenzije svega i svačega, od hrane preko uređenja kuće pa do savjeta gdje, šta i kako možete kupiti i po kojoj cijeni. Lajfstajl blogerka koju žene vole.

Deset Lolinih omiljenih blogerki i vlogerki – preporučite nam još, nikad dosta ideja za šminkanje i hvala nebesima i Instagramu što postoje.

Društvo je postalo opterećeno veličinama – postalo je bitno jedino da su grudi velike, jer samo tako se smatra i da su privlačne. E pa dosta! Lola kaže da su sve grudi divne grudi i da treba da se njima ponosite, a donosi vam i šest zanimljivih činjenica koje možda niste znale.

 Male grudi mogu biti osjetljivije i senzualnije od velikih

Istraživači na jednom Univerzitetu u Beču tvrde kako su male grudi osjetljivije i pri tome senzualnije, a Alan Mataraso, estetsko-rekonstruktivni hirurg iz Njujorka je to i objasnio činjenicom da je koža na malim grudima tanja, a nervni završeci napetiji i zbog toga su male grudi osjetljivije na dodir, naročito za vrijeme predigre. Tokom istraživanja u Beču, dokazano je da su žene sa velikim grudima doživjele 24% manje stimulacije u odnosu na one sa malm grudima što je skoro četvrtina ispitanih. Sljedeći put kada budete u krevetu sa partnerom, sjetite se da je osjetljivost i privlačnost vaših grudi potvrdila i nauka!

Nenošenje grudnjaka je zdravo

Nauka je dokazala da nošenje grudnjaka dugoročno može da ima posljedice po zdravlje žene. Uništava tkivo, smanjuje cirkulaciju i dovodi do preranog opuštanja mišića. Žene koje imaju male grudi ne moraju da brinu o tome, jer mogu bez problema da sebi priušte izlaske iz kuće bez grudnjaka. Da li vam je poznat osjećaja skidanja cipela sa visokim potpeticama nakon cjelovečernje žurke? Ili otkopčavanje grudnjaka nakon napornog radnog dana? Eh, kad ne nosite grudnjak, takav osjećaj je svaki dan. Žene sa velikim grudima često imaju probleme sa vratom i kičmom i ne mogu tako lako da se odreknu nošenja grudnjaka, ali bi svakako trebale što češće to da praktikuju.

Ako su male, ne znači da ne vise

Prečesto nošenje grudnjaka može da dovede do toga da mišići i tkivo u grudima brže propadaju i to važi za sve grudi, bilo da su velike ili male. I male grudi mogu da “vise”, više je riječ o tome kakvo je tkivo, a ne koliko ga ima. Svaki put kad neko krene da vas tješi daje lažni osjećaj empatije i to samo jer imate male grudi – podsjetite ih ipak na neke druge prednosti koje imate, jer protiv gravitacije ne mogu da se izbore ni najmanje na svijetu.

Male grudi imaju dovoljno mlijeka kao i velike

Lola će da vam razbije još jedan mit – veličina grudi nema nikakve veze sa količinom mlijeka. Još jednom spominjenom, veličina je određena tkivom u grudima, a ne mliječnim žlijezdama. Postoji mnogo primjera žena s a velikim grudima, ali oštećenim žlijezdama i uvučenim bradavicama koje nisu mogle da doje bebu dok su one sa malim grudima to obavljale bez problema.

Male grudi – bolje držanje

Velike grudi mogu biti teške i opterećujuće za leđa što često dovodi do krivljenja kičme i pritiska na vrat i gornji dio leđa. Žene sa malim grudima nemaju taj pritisak, hodaju ravno, ispravljeno i generalno imaju bolje držanje, a koje je i dugoročno gledano zdravije za stanje kičme. Stani, ispravi se i pokaži svoje male grudi.

A možda neće ostati male zauvijek?

Nekad manje, nekad veće. Ima dana kada izgledaju bolje ili gore, ali činjenica je da su popravljive, ali u krajnjem sluučaju i prepravljive. Kao što važi za male da mogu postati velike, isto tako velike mogu da se smanje zato dobro pripazite kada se sljedeći put budete šalile sa nekom drugaricom da je “ravna kao daska”.

Sve su grudi lijepe grudi, uzmi što ti život nudi, zadovoljna, srećna i ispunjena bez obzira na korpicu grudnjaka budi!

Da li sa dvadeset i pet godina trebate koristiti proizvode za kožu lica, a koji su namijenjenji zatezanju i očuvanju elastičnosti? Vjerovatno ćete reći da je prerano, ali Meri kaže upravo suprotno – potrebno je u pravo vrijeme djelovati, kasnije može biti prekasno. Za kožu lica, bez obzira da li ona bila suva, masna ili mješovita – mora biti hidratizirana. Preporučuje nanošenje hidratantne kreme na lice i okoloočno područje prije svakog šminkanja.

Osnovni proizvodi, a koje bi svaka žena trebala imati u svom neseseru su puder, korektor i maskara, ali ako bi to bio samo jedan onda definitivno korektor. “Korektor je sveti gral svake žene, bez njega je šminkanje nezamislivo” kaže Meri.

Nijansa pudera uvijek treba da se određuje prema vratu i rukama, nikako prema boji lica, a korektor bi trebao biti za nijansu svijetliji. Za prirodniji izgled, puder se nanosi vlažnim sunđerom, a za jače prekrivanje suvim sunđerom ili kistovima. Korektor je najbolje staviti direktno na područje ispod očiju, a zatim vlažnim sintetičkim kistom “utapkati”. Kod podočnjaka koje je teže prekriti, dozvoljena su dva ili više slojeva, bitno ih je samo temeljno utapkati u kožu.

Meri preporučuje da se izbjegavaju puderi u kamenu i prahu, naročito u okoloočnom području, jer često izazivaju skupljanje u sitnim boricama. Višak sebuma koji se pojavi na licu uvijek treba prvo ukloniti sa suvim maramicama, nikako na sebum ne stavljati novi sloj – začepiće pore i izgledati brašnjavo i neuredno.

Djevojkama svijetlijeg tena i kose preporučuje maskare u smeđim tonovima za prirodan izgled, crna može izgledati napadno i umjetno. Solarijume ne voli, jer štete koži i čine da izgledate starije nego što zaista jeste.

Tamnijim djevojkama uvijek dobro stoje ruževi narandžastih nijansi, ali crveni ruž stoji dobro apsolutno svima pa Meri preporučuje da ga nosite čak i na posao. Kod šminkanja za posao kaže da je manje uvijek više pa i ako nosite ful mejkap, onda neka bude u zemljanim tonovima, sa naglaskom na oči.

Zagovornica je prirodnog, ali našminkanog izgleda i dodaje kako se u takav mejkap uloži najviše vremena. Ljetna šminka se uvijek razlikuje od zimske, ne samo po bojama već i izgledu kože – neka na visokim temperaturama koža sija, zima je za matiranje.

Da slušamo Meri ili ne?