1. Autoimune bolesti

Žene su i inače u visokom riziku od autoimunih bolesti. Kombinacija genetike, X hromozoma, hormona i jačeg imunog odgovora čini nas podložnim nekim stanjima. Na to dodajte još hronični stres koji sa sobom nosi uspešna karijera i njegov uticaj na kortizol i inflamaciju i dobićete kompletnu sliku zbog čega su ove bolesti najčešće u grupaciji žena koje se nose sa izazovima:

Hashimoto thyroiditis — najčešća autoimuna bolest štitne žlezde; stres se često navodi kao faktor pogoršanja simptoma i mogućeg okidača kod predisponiranih osoba.

Graves disease — autoimuna hipertireoza; brojni radovi povezuju stresne događaje sa pojavom ili relapsom bolesti.

Lupus (SLE) — jedna od bolesti sa najvećom disproorcijom žena; stres može aktivirati flare-up epizode i pojačati inflamaciju.

Reumatoidni artritis — hronična inflamatorna bolest zglobova; psihološki stres povezuje se sa većom aktivnošću bolesti i težim simptomima.

Psorijaza i psorijatični artritis — stres je jedan od najpoznatijih okidača pogoršanja.

Inflamatorne bolesti creva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis) — stres ne izaziva bolest, ali može značajno pogoršati inflamaciju i simptome.

Autoimune bolesti nadbubrežne žlezde i jajnika —javljaju se ređe, ali su direktna posledica dugotrajnog stresa.

Ukoliko živite pod stresom, trebalo bi da obratite pažnju ako vam se javi umor koji ne prolazi i traje mesecima, bolovi u zglobovima i mišićima, otoci nepoznatog porekla, osipi, temperatura bez jasnog razloga, suve oči/usta, trnjenje, slabost, brain fog, opadanje kose, ponavljajuće upale. Svaki od ovih simptoma bi trebalo da vam bude razlog za redovnu godišnju kontrolu.

2. Funkcionalna hipotalamička amenoreja

Ovo je stručni naziv za ono što obično opisujemo kao izostanak menstruacije zbog stresa. Medicinski gledano, to j hormonski poremećaj kod kog organizam praktično počinje da gasi reproduktivni sistem zbog dugotrajnog stresa, premalo energije, intenzivnog treninga ili hronične iscrpljenosti. Najčešće se javlja kod žena koje dugo funkcionišu pod velikim pritiskom, malo spavaju, restriktivno se hrane ili kombinuju visok stres sa intenzivnom fizičkom aktivnošću. Prvi znak obično je neredovna menstruacija ili njen potpuni nestanak, a zatim mogu da se pojave umor, nesanica, pad libida, problemi sa koncentracijom i hormonalni disbalans. Ne ignorišite simptome, obratite se ginekologu na vreme.

3. Kardiovaskularni problemi

Srčane bolesti obično smatramo i nazivamo muškim, ali to je predrasuda koja zaposlenu ženu pod stresom može da košta života. Istina je da su kardiovaskularne bolesti češće kod muškaraca, ali samo do pedesetih godina. Nakon toga, procenti se izjednačavaju. Posebno zabrinjava to što je smrtnost žena od srčanih bolesti veća, pre svega zbog toga što su simptomi atipični i često ih ne prepoznaju čak ni medicinski radnici. Zato, obratite pažnju ako osetite pritisak ili nelagodnost u grudima, kratak dah, lupanje ili preskakanje srca, vrtoglavicu, mučnina, bol u leđima, vratu ili vilici, neuobičajen umor, pad tolerancije na napor. Srčani udar kod žena može da liči na običnu žgaravicu u samom početku.

4. Hronična nesanica

Kod uspešnih žena, hiperaktivacija nervnog sistema jeste logična posledica životnog stila. Upravo zbog toga često boluju od nesanice. Simptomi: teško uspavljivanje, buđenje tokom noći, rano buđenje, neosvežavajući san, dnevni umor, slabija koncentracija, razdražljivost, glavobolje. Ako traje dugo, ovakva nesanica povećava rizik za hormonske poremećaje, insulinsku rezistenciju, kardiovaskularne probleme i ozbiljnu fizičku iscrpljenost, zbog čega je važno da se ne rešava samo suplementima, već pronalaženjem i uklanjanjem uzroka hronične aktivacije organizma.

5. Insulinska rezistencija

Dugotrajan stres i povećana izloženost kortizolu povezani su sa apetitom, visceralnom/abdominalnom masnoćom i promenama u metabolizmu. Ako na sve to imate i nesanicu, vaša regulacija glukoze je prilično loša i vi jeste na korak od insulinske rezistencije. Ukoliko osećate: pospanost posle obroka, jaku želju za slatkim, nagle padove energije, gojenje oko stomaka, teško mršavljenje, umor, pojačanu glad ili vam koža pazuha potamni vreme je da se testirate i proverite metabolizme šećera.

6. Gastrointestinalni poremećaji

Zašto su uspešne žene u riziku? Žene generalno češće imaju funkcionalne digestivne poremećaje, pokazuju istraživanja.  Stres ne mora biti osnovni uzrok, ali često pogoršava simptome. Mehanizam ide preko veze mozak-creva i dovodi do osetljivosti creva, inflamacije i promene mikrobioma. Konsultujte se sa lekarom ako vas dugo muči nadimanje, bol ili grčevi u stomaku, dijareja, zatvor ili smenjivanje oba.

7. Migrene

Migrene su najčešće kod žena u reproduktivnom dobu. Hormonske promene, pad estrogena, stres, manjak sna, preskakanje obroka i senzorna preopterećenost mogu biti okidači, zbog čega su ove jake glavobolje najizraženije upravo kod uspešnih žena izloženih dugotrajnom stresu.

8. Sindrom hroničnog umora / ME-CFS

Sindrom hroničnog umora mnogo češće se dijagnostikuje kod žena, a posebno je problematičan kod onih koje dugo funkcionišu pod pritiskom jer se simptomi lako pomešaju sa običnom iscrpljenošću. Problem je što ovo nije klasičan umor koji prolazi posle odmora ili vikenda. Glavni znak bolesti jeste naglo pogoršanje stanja posle fizičkog ili mentalnog napora, čak i nakon aktivnosti koje su ranije bile potpuno normalne. Simptomi uključuju iscrpljenost koja ne prolazi odmorom, probleme sa spavanjem, brain fog, vrtoglavice, glavobolje, bolove u mišićima i zglobovima, kao i oporavak koji može trajati danima.

Fempiria

U velikom stručnom razgovoru za portal “Medical News Today”, američka ginekološkinja i specijalistkinja za menopauzu dr Meri Džejn Minkin objasnila je da žene često potcjenjuju koliko životne navike mogu uticati na simptome perimenopauze.

“Perimenopauza nije bolest, ali može ozbiljno narušiti kvalitet života ako se simptomi ignorišu”, objasnila je doktorka.

Šta je zapravo perimenopauza?

Perimenopauza predstavlja prelazni period prije menopauze kada nivo estrogena i progesterona počinje nepredvidivo oscilirati. Taj proces može početi već u kasnim tridesetim ili četrdesetim godinama i trajati između četiri i deset godina.

Najčešći simptomi uključuju neredovne menstruacije, valunge, noćno znojenje, promjene raspoloženja, probleme sa snom, smanjen libido i takozvani “brain fog”, odnosno poteškoće s koncentracijom i pamćenjem.

Ljekari upozoravaju da mnoge žene dugo ne shvataju da se nalaze u perimenopauzi jer simptome često povezuju sa stresom ili umorom.

Ishrana igra ogromnu ulogu

Stručnjaci ističu da pravilna ishrana može značajno pomoći u ublažavanju simptoma i očuvanju zdravlja tokom hormonalnih promjena.

Preporučuje se mediteranski način ishrane bogat voćem, povrćem, integralnim žitaricama, ribom, orasima i zdravim mastima. Posebno su važni kalcijum, vitamin D, proteini i omega-3 masne kiseline zbog povećanog rizika od osteoporoze i gubitka mišićne mase.

“Hormonalne promjene utiču na metabolizam, pa žene često primijete da se goje iako jedu isto kao ranije”, navodi se u stručnim preporukama.

Doktori savjetuju i smanjenje unosa alkohola, šećera, ultra-prerađene hrane i kofeina, jer upravo te namirnice mogu pogoršati valunge i poremetiti san.

Vježbanje postaje važnije nego ikad

Jedna od najvažnijih preporuka tokom perimenopauze jeste redovna fizička aktivnost, posebno trening snage.

Pad estrogena ubrzava gubitak mišića i smanjuje gustinu kostiju, zbog čega stručnjaci preporučuju vježbe sa opterećenjem najmanje dva do tri puta sedmično.

“Dizanje tegova i trening otpora postaju gotovo obavezni tokom perimenopauze”, navode stručnjaci za žensko zdravlje.

Pored treninga snage, preporučuju se hodanje, joga, plivanje i aerobne aktivnosti koje mogu pomoći u smanjenju stresa, poboljšanju raspoloženja i kvalitetnijem snu.

Problemi sa snom među najtežim simptomima

Nesanica i noćna buđenja spadaju među najčešće tegobe tokom perimenopauze. Stručnjaci procjenjuju da između 40 i 70 odsto žena tokom ovog perioda ima ozbiljne probleme sa spavanjem.

Hormonalne oscilacije utiču na regulaciju tjelesne temperature, nivo stresa i proizvodnju melatonina, zbog čega mnoge žene imaju prekidan san i osjećaj iscrpljenosti tokom dana.

Ljekari preporučuju odlazak na spavanje u isto vrijeme, smanjenje korištenja telefona i računara prije spavanja, rashlađivanje prostorije i izbjegavanje obilnih večernjih obroka.

Neke žene imaju koristi i od magnezijuma, meditacije, tehnika disanja i hormonske terapije, ali stručnjaci upozoravaju da terapiju treba uvoditi isključivo uz nadzor ljekara.

Mentalno zdravlje često zanemaren problem

Perimenopauza ne utiče samo na tijelo već i na mentalno zdravlje. Promjene hormona mogu izazvati pojačanu anksioznost, razdražljivost i depresivne epizode čak i kod žena koje ranije nisu imale psihološke probleme.

Zbog toga stručnjaci savjetuju razgovor sa ljekarom čim simptomi počnu ozbiljnije uticati na svakodnevni život.

“Žene često misle da moraju samo izdržati, ali danas postoji mnogo načina da se simptomi ublaže”, navode ginekolozi.

Hormonska terapija nije tabu

Iako je hormonska terapija godinama izazivala podijeljena mišljenja, stručnjaci danas ističu da ona može biti veoma korisna za određene žene.

Hormonska terapija može pomoći kod valunga, nesanice, promjena raspoloženja i zaštite kostiju, ali nije pogodna za sve pacijentkinje.

Zbog toga doktori naglašavaju da se terapija mora individualno prilagoditi na osnovu zdravstvenog stanja i porodične istorije bolesti.

Sve veći broj ljekara i zdravstvenih organizacija pokušava razbiti tabu oko menopauze i perimenopauze, naglašavajući da pravilna briga o zdravlju može značajno olakšati taj period života.

“Uz kvalitetan san, pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i podršku stručnjaka, žene mogu uspješno proći kroz perimenopauzu i osjećati se dobro”, zaključuju stručnjaci za žensko zdravlje.

Izvor: Nezavisne

Za hiljade žena, postavljanje dijagnoze endometrioze može da traje godinama.

Nova tehnika skeniranja, razvijena u pilot-studiji na Univerzitetu u Oksfordu, mogla bi da omogući ranije otkrivanje ove bolesti.

Metoda kombinuje CT snimanje sa molekularnim tragačem kako bi identifikovala rane promene endometrioze, koje se često ne uočavaju standardnim pregledima.

Ukoliko se njena efikasnost potvrdi u većim istraživanjima, ova tehnologija bi mogla ženama da pruži brže objašnjenje za njihove simptome, naglašavaju naučnici.

Endometrioza pogađa jednu od deset žena u Velikoj Britaniji i predstavlja bolno stanje u kojem tkivo slično sluzokoži materice raste van nje.

U proseku, na dijagnozu se čeka i do devet godina.

Simptomi mogu da budu veoma izraženi i raznovrsni – od obilnih menstruacija do ekstremnog umora i bolova u stomaku.

Pacijentkinje se često podvrgavaju brojnim pregledima, idu na ultrazvuk i ponekad magnetnu rezonancu (MRI).

Međutim, standardni snimci ne otkrivaju uvek bolest i uglavnom pokazuju promene koje se javljaju tek u odmaklim fazama, kaže doktorka Tatjana Gibons, vodeća istraživačica studije.

„To znači da mnogi i dalje imaju simptome, iako im se govori da su nalazi uredni“, objašnjava.

Dodaje da rana dijagnoza može ljudima da pomogne da donesu važne odluke i planiraju sopstveni život.

Gabrijeli Pirson, suosnivačici humanitarne organizacije Menstrual Health Project, dijagnostikovana je endometrioza u 23. godini, posle više od decenije pogoršavanja simptoma i niza pogrešnih dijagnoza.

Tridesettrogodišnjakinja kaže da bi, „da su je ranije čuli i da joj je dijagnostikovana (endometrioza), danas bila u potpuno drugačijoj situaciji“.

Endometrioza joj je zahvatila creva, bešiku i jajnik i ostavila trajna oštećenja.

„Zbog bola i komplikacija nisam mogla da napredujem u karijeri niti da upišem fakultet“, kaže Pirson.

„To ima lančani efekat na mentalno zdravlje, finansije, posao i plodnost.

„Zato mislim, ako bi ljudi bili ranije dijagnostikovani i imali veću šansu za produženi kvalitet života u mlađem uzrastu, to bi im zaista mnogo pomoglo.“

Pirson je imala samo 10 godina kada su počeli njeni iscrpljujući menstrualni bolovi.

Sa svakom zalogajem hrane koji bi pojela, razvijale su joj se bolne stomačne tegobe.

Rekli su joj da je to „zato što je žena“, a zatim je pripisano sindromu razdražljivih creva ili stresu.

Godinama je odlazila kod lekara, sve dok nije pronašla jednog opšte prakse koji je rekao da je verovatno u pitanju endometrioza.

„Bio je to veoma dug put i definitivno nam je potrebna veća preciznost kod pregleda“, kaže Pirson.

„Zaslužujemo nešto što je doslednije i pouzdanije za pacijente, i što je takođe neinvazivno.

„Mučila sam se invazivnim ultrazvukom, koji je bio veoma bolan”, dodaje.

Njen ultrazvuk su lekari različito tumačili.

Godinama kasnije, operisana je laparoskopijom kako bi dobila konačnu dijagnozu, jer je osećala da zaista mora da zna šta se dešava.

Iako pacijentkinjima mogu da budu ponuđene određene terapije, jedini način da se trenutno postavi definitivna dijagnoza jeste laparoskopija, pri kojoj se mala kamera uvodi u telo kroz mali rez na stomaku.

U studiji je 19 ljudi sa potvrđenom ili sumnjivom endometriozom imalo CT snimanje zajedno sa injekcijom molekularnog tragača zvanog maraciklatid.

On se vezuje za oblasti gde se formiraju novi krvni sudovi, za koje se smatra da su ključni deo ranog razvoja endometrioze.

Nova tehnika je uspela da tačno otkrije prisustvo ili odsustvo endometrioze kod 16 žena.

Takođe je ispravno identifikovala 14 od 17 slučajeva endometrioze koji su kasnije potvrđeni operacijom.

Gibons kaže da su nalazi „uzbudljivi“.

Ova tehnika „nudi veoma obećavajući dijagnostički i alat za praćenje, posebno za površinsku peritonealnu endometriozu (koja se smatra ranim oblikom bolesti), koja je najčešća, a ujedno i najteža za otkrivanje”.

Doktorka Lusi Vitaker, ginekološkinja i istraživačica sa univerziteta u Edinburgu, koja nije učestvovala u studiji, kaže da postoji „očajnička potreba za novim neinvazivnim tehnikama snimanja“.

„Ovo su zaista uzbudljivi preliminarni podaci koji zahtevaju dalja istraživanja“, kaže ona.

„Ako se potvrde, to nam daje pravu priliku da intervenišemo u ranijoj fazi i pomognemo ljudima da ranije dobiju dijagnozu i potencijalno razmotre lečenje”, dodaje doktorka.

Nova tehnika bi takođe mogla da ima ulogu u istraživanju kako se bolest menja tokom vremena, kao i kako različite opcije lečenja funkcionišu.

Vitaker dodaje da skeniranja i korišćeni tragač podrazumevaju izloženost zračenju, što treba pažljivo razmotriti i uporediti sa rizicima laparoskopije, na primer.

Rad je objavljen u časopisu Lanset, a vodili su ga Odeljenje Nufild za žensko i reproduktivno zdravlje univerziteta u Oksfordu i kompanija Serac Healthcare.

Izvor: Oslobođenje

Studija pod nazivom “Vajolet” uključuje oko 250 žena, među kojima su pacijentkinje kojima su već uklonjeni jajnici zbog dijagnostikovanog raka, kao i žene sa mutacijom gena BRCA koje se odlučuju za preventivnu operaciju, prenio je Skaj njuz.

Prema podacima “Cancer Research UK”, osobe sa BRCA mutacijom imaju veći rizik od razvoja nekoliko vrsta raka, uključujući rak jajnika, dojke, pankreasa i prostate.

Glavni istraživač studije Džema Longli istakla je da trenutno ne postoji program skrininga za rak jajnika i da preventivne operacije mogu da izazovu hiruršku menopauzu kod mlađih žena.

Ginekološki onkološki hirurg-konsultant Dejvid Konstejbl-Felps ocijenio je da bi uspješan tampon bio “potpuna prekretnica za žene sa rakom jajnika”, jer ta vrsta raka često ima nespecifične simptome i “tiho” se širi u ranim fazama.

Tampon je razvila biotehnološka kompanija “Dej”, a istraživači planiraju šire ispitivanje ukoliko preliminarni rezultati pokažu efikasnost, prenosi Tanjug.

Izvor: Nezavisne

Život s menopauzom donosi niz stresova, komplikacija i drugih poteškoća, no jedna TikTok kreatorica otkrila je kako žene mogu preobraziti svoje zdravlje u samo četiri mjeseca. Trenerica Petra Genco, koju na toj društvenoj mreži prati gotovo milijun ljudi, podijelila je savjete u videu koji je prikupio tisuće pregleda i pozitivnih komentara.

“Ako budete radile ove četiri stvari sljedeća četiri mjeseca, bit ćete vitkije, spremnije i zdravije od prosječne žene u menopauzi danas, i to taman na vrijeme za ljeto”, poručila je. “Prosječna žena naših godina trenutačno nije vitka, nije u formi i nije zdrava. I to nije osuda, to je jednostavno realnost suvremenog života.”

Menopauza se obično javlja između 45. i 55. godine, a s obzirom na to da hormonalne promjene donose značajne fizičke i emocionalne promjene, od valunga i noćnog znojenja do promjena raspoloženja, mnoge žene traže načine kako si olakšati ovo razdoblje.

Povećajte broj koraka

“Hodanje je najlakše mjesto za početak”, objašnjava Petra, tvrdeći da većina žena u prosjeku napravi oko dvije tisuće koraka dnevno te ih potiče da ciljaju na najmanje pet tisuća. Prema zdravstvenim preporukama, odraslima se savjetuje najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, poput brzog hodanja. Istraživanja su pokazala da redovito hodanje dokazano smanjuje rizik od srčanih bolesti i poboljšava mentalno zdravlje.

Uvedite trening snage

Petra nastavlja: “Trening snage štiti vaše kosti, mišiće i ubrzava metabolizam. Ne trebate sate vježbanja, samo dosljednost.” Preporučuje se izvođenje vježbi snage najmanje dva dana u tjednu. To postaje iznimno važno tijekom i nakon menopauze jer pad razine estrogena može ubrzati gubitak koštane mase. Stručnjaci upozoravaju da žene mogu izgubiti i do 20 posto gustoće kostiju u pet do sedam godina nakon menopauze.

Fokusirajte se na prehranu bogatu proteinima

Treći savjet odnosi se na prehranu. Petra savjetuje ženama da se usredotoče na “obroke bogate proteinima s povrćem i salatama te malo voća”, dok istovremeno smanjuju unos prerađenih ugljikohidrata i slatke hrane. Proteini su ključni za održavanje mišićne mase kako starimo, dok je prekomjeran unos dodanih šećera povezan s debljanjem i povećanim rizikom od dijabetesa tipa dva.

Osigurajte si kvalitetan san

“Prosječna žena spava oko pet do šest isprekidanih sati noću”, tvrdi Petra, navodeći noćno znojenje i tjeskobu kao glavne krivce. Zdravstvene smjernice preporučuju odraslima da ciljaju na sedam do devet sati sna po noći. Istraživanja su također pokazala da je loš san povezan s debljanjem i smanjenim metaboličkim zdravljem.

Za kraj, Petrina poruka je jednostavna: “Ne ciljajte na savršenstvo. Samo dosljedno činite najbolje što možete.” Upravo je ustrajnost, a ne potraga za nedostižnim idealima, ključ dugoročnog uspjeha i boljeg zdravlja u menopauzi.

Izvor: Žena.hr

Ne susreće se svaka žena s istim problemima

Često znamo čuti da su žene za vrijeme predmenstrualnog ciklusa i menstruacija uvijek loše raspoložene te da na svaku ženu PMS i menstruacija djeluju isto, no to nije u potpunosti istina. Prema Uredu za žensko zdravlje predmenstrualni sindrom je kombinacija fizičkih i emocionalnih simptoma koje mnoge žene dobiju nakon ovulacije i prije početka menstruacije, a s njime se susreće više od 75 posto žena. Glavni uzrok mu je, smatra se, promjena u koncetraciji hormona.

Neke žene dobiju menstruaciju bez ikakvih znakova PMS-a ili uz vrlo blage simptome, dok kod nekih simptomi mogu biti toliko jaki da otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Fizički simptomi koji se najčešće pojavljuju su nadutost, glavobolja, otečene grudi, bol u leđima, grčevi, zatvor ili proljev. Emocionalni simptomi pak mogu obuhvaćati razdražljivost, osjećaj umora, promjene apetita, probleme s koncentracijom, napetost, ali i manju zainteresiranost za seks.

Razbijanje narodnih mitova

Barem jednom u životu svaka se žena susrela s pojedinim mitovima kojima je izvor neki oblik narodne primopredaje ili bapskih priča, a vrlo često se razlikuju od kulture do kulture. Smatramo važnim istaknuti ih nekoliko, a jedan od njih je da se za vrijeme menstruacije ne smije ništa raditi na zemlji, odnosno da je potrebno izbjegavati radnje poput sađenja cvijeća i povrća, uređivanja vrta i slično. Tako se u Južnoj Aziji ženama zabranjuje dodir s biljkama jer se smatra da će one propasti ili se osušiti. No ova teorija nije potvrđena, jer kako kažu iz UNICEF-a, biljke ne diskriminiraju već uspijevaju zahvaljujući kvalitetnoj brizi, neovisno o tome od koga ona dolazila.

Drugi mit je da se za vrijeme menstruacije ili PMS-a, trebaju izbjegavati fizičke aktivnosti, no brojni stručnjaci govore kako tjelovježba za vrijeme menstruacije ima pozitivne učinke. Ona potiče lučenje endorfina, a ujedno može djelovati i kao prirodni analgetik te pomoći u borbi s grčevima. Naravno, treba izbjegavati preintenzivne treninge te tjelovježbu uskladiti s vlastitim mogućnostima. Osim tjelovježbe, u dijelovima ruralne Indije, ženama se nalaže da izbjegavaju kuhanje tijekom menstruacije zato što se neopravdano smatra da će svojom ‘nečistoćom’ pokvariti hranu. Zbog takvog mita, čak 55 posto djevojaka s tog područja smatra da ne smiju ulaziti u kuhinju tijekom i četiri dana nakon menstruacije.

Afganistanska narodna tradicija nalaže pak da se žene tijekom menstruacije ne bi trebale kupati ili tuširati zato što time mogu prouzrokovati vlastitu neplodnost. Naravno, ovaj mit također je neistinit, ali i opasan, zato što smanjena briga o higijeni može dovesti do raznih infekcija intimnog područja i posljedica opasnih po reproduktivno zdravlje. Možda najčešći mit također je i stereotip o tome da su žene neuračunljive za vrijeme menstruacije ili PMS-a. Dakako, tada može doći do promjene raspoloženja kao jednog od emocionalnih simptoma, no ipak, neuračunljivost i bezobrazno ponašanje nisu u direktnoj korelaciji s predmenstrualnim ili menstrualnim periodom.

Menstrualno siromaštvo nije mit

Sa sramom smo se često susreli i u situacijama kupovanja uložaka, tampona ili menstrualnih čašica, ali i u trenucima odlaženja do toaleta s uloškom u rukama. Rijedak nije ni osjećaj neugodnosti kada ‘dobijemo’ u nezgodnom trenutku pa druge moramo pitati za uložak ili tampon. No, ponekad nije samo nelagodnost u pitanju, već i nemogućnost osiguravanja osnovnih menstrualnih potrepština.

Upravo zbog izbjegavanja teme menstruacije i PMS-a u javnosti, dolazimo do pojave problema kao što je menstrualno siromaštvo, a ono nažalost nije mit kojeg trebamo razbijati već stvarna situacija koju je potrebno istaknuti. Prema istraživanju koje je provela Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter krajem 2020. godine, trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima zato što su im preskupi.

Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka kako bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih uopće si ni ne može priuštiti uloške ili neki drugi oblik menstrualnih potrepština.

Također, oko 10 posto ispitanica bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, dok je 8.8 posto njih navelo da im se događa situacija da uložak/tampon ne promijene duže od šest do osam sati jer ih si ne mogu osigurati dovoljno.

#ZaVaginu

Zbog važnosti ovih rezultata i daljneg nedovoljnog progovaranja o temi menstruacije i predmenstrualnog ciklusa, za koje se smatra da se tiče samo žena, Libresse je pokrenuo društveno odgovornu kampanju #ZaVaginu. Cilj ove kampanje upravo je osvijestiti javnost o važnosti ove teme te potaknuti otvoren dijalog o svemu što nas zanima.

Kroz kampanju se povlači znak dva prsta kao zamjena za V, a koji je glavni motiv kampanje te znak potpore i borbe protiv menstrualnog siromaštva. Stoga se menstruacija ne bi trebala povezati samo sa ženama, već je o njoj potrebno educirati sve članove našega društva.

U menstrualnom ciklusu sadržana je bit reproduktivnog života žene; menstruacija simbolizira u mnogih žena rađanje i početak nečeg novog, često i ulazak u samu sebe i razdoblje donošenja novih odluka.

Menstruiramo u prosjeku oko 38-40 godina, odnosno 450-480 tijekom našeg života, u prosjeku 5-7 dana i tada gubimo oko 180 ml krvi odnos 6 velikih jušnih žlica što krvi, što sluznice koja oblaže materničnu šupljinu, potom sekretornog materijala iz grlića maternice i rodnice.

Obim menstrualnog krvarenja individualan je od žene do žene. Ako je krvarenje kraće od 2 sata smatramo ga patološkim, sve dulje makar i u trajanju od nekoliko sati unutar jednog dana obilježavamo kao uredno menstrualno krvarenje.

Dysmenorrhea medicinski je sinonim za izrazito bolne menstruacije koje mogu dovesti i do nesvjestice, nastaje kao posljedica oslobađanja tvari kao što su prostaglandini i arahidonska kiselina koje se oslobađaju unutar sluznice maternice te uzrokuju grčevita stezanja materničnog mišića što uzrokuje muklu centralno smještenu zdjeličnu bol. Zbog lokalnog zdjeličnog širenja prostaglandina unutar male zdjelice može doći i do proljevastih stolica.

Vrlo je važno imati na umu da je primarna dismenoreja, vrlo često prvi znak endometrioze. Dismenoreja je često uzrokovana endometriozom/adenomiozom (bolest kod koje dolazi do uraštanja sluznice maternice unutar materničnog mišića, i /ili okolne organe unutar male zdjelice), tumorima maternice posebice miomi smješteni unutar središnjeg dijela maternice, polipi sluznice maternice, upalna bolest u maloj zdjelici, intrauterini ulošci (spirala). Pojačana bolnost naglašenija je u pušačica, te u žena koje konzumiraju veće količine alkohola i kod pretilih žena.

Ukoliko je obim krvarenja izrazito obilan, žene ga vrlo često opisuju poput posve nekontroliranog krvarenja četo praćeno ugrušcima koji se doimaju poput jetrica često veličine dlana. Ovakav oblik krvarenja zovemo menorrhagia.

Menometrorrhagia obilježava termin obilnog i produljenog krvarenja kada osim obima ono traje i dulje od 7 dana. Oba navedena stanja vrlo često su uzrokovana brojnim ginekološkim i neginekološkim organskim promjenama, najčešće se u pozadini nalaze promjene maternice (adenomioza, miomi, popraćene funkcionalnim cistama jajnika), također ne smiju se smesti s uma i promjene u funkciji štitnjače, dijabetes, brojne hematološke bolesti i/ili korištenje brojnih lijekova.

U žena koje su korisnice kontraceptivnih hormonskih pripravka (oralni kontraceptivi, hormonski naljepci, hormonski vaginalni prsten, hormonska spirala) dinamika krvarenja značajno je oskudnija i kraća u odnosu na razdoblje prije korištenja navedenih sredstava.

U žena koje koriste mehaničku spiralnu krvarenje je često dulje i obilnije prije njezina korištenja. Ciklički menstruiramo između svakih 23-35 dana što se smatra urednim menstrualnim ciklusom. Prosječan ciklus u mlađim žena traje 30-33 dana u četrdesetogodišnjakinja dinamika ciklusa je nešto kraća između 24-26 dana.

Ciklus uvijek brojimo od 1. dana krvarenja.

Na dinamiku ciklusa ne samo da utječe životna dob, već i brojni drugi čimbenici – način života, stres, tjelesna aktivnost, tjelesna težina, životne navike i prehrana. Žene s manjom tjelesnom težinom ili sportašice gdje je izraženija mišićna masa na uštrb potkožnog masnog tkiva vrlo često imaju produženi menstrualni ciklusa i do 40-tak dana.

Za urednu funkciju našeg menstrualnog ciklusa izuzetno je važno masno tkivo u količini od 13-16% u našem tijelu, jer upravo se u masti generira manje vrijedan ženski hormon estron kao ključni kotačić u regularnosti našeg ciklusa.

Ujedno pretilost može iz istog razloga dovesti do neregularnosti u duljini menstrualnog ciklusa, najčešće do produljenog izostanka cikličkog krvarenja uz izostanak ovulacije i otežanog začeća.

Dinamika suvremenog načina života uz brojne stresne situacije utječu posredno na dinamiku ciklusa, hormoni stresa u svojoj su osnovi slični spolnim hormonima i sa svojim signalima mogu utjecati na centralni generator u našem mozgu (hipofiza) i dovesti do poremećaja našeg ciklusa.

Poznato je da žene sklone pretjeranoj konzumaciji alkohola imaju kraće menstrualne cikluse jer razgradnja alkohola u jetri dovodi do potrošnje bjelančevine koja služi kao nosač hormona što u konačnici dovodi do skraćenja ciklusa.

Brojne žene pate od PMS-a (predmenstrualni menstrualni sindrom) koji može imati varijabilnost pojavnosti uz povremeno toliko naglašenu sliku da dovodi žene u stanje posvemašnje psihofizičke nemoći. Osim naravno organskog uzroka u pozadini moraju se isključiti i psihološki aspekti samoga problema (konflikti s radnom ili obiteljskom okolinom, nemogućnost začeća, neodgovarajući emocionalni odgovor od partera).

Velik broj žena, ako ne razviju emocionalni aspekt PMS-a, pate od brojnih fizičkih znakova – osjećaja nadutosti, natečenosti, prirasta težine osjeća zadržavanja tekućine, bolnosti i otežanosti dojki, otežanog defeciranja, uz bolnost u mišićima, zglobovima uz nesanicu i povremeno lupanje srca.

Uz brojne navedene fizičke probleme žene razvijaju spektar emocionalnih problema koje racionalnim rječnikom ne mogu objasniti – od tuge, žalovanja, neraspoloženost, do depresije. Izražena depresija uz razdražljivost i napetost te sveukupnu psihofizičku razdražljivost poznati su pod imenom pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim – lutealnim disforičnim poremećajem) koji se javlja u 3-8% žena.

Terapijska dobrobit je postignuta primjenom hormonski kontraceptivnih sredstava u svim formama (oralna primjena, maternični uložak koji luči hormone, silikonski vaginalni prsten koji otpušta hormone, naljepak koji otpušta hormone ) te primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Promjenom pojedinih životnih navika poput pojačanog režima tjelovježbe, izbacivanja komercijalne hrane iz prehrane uz smanjenje unosa alkohola, nikotina, mliječnih proizvoda te povećanim unosom svježeg povrća, voća i cjelovitih žitarica, hrana bogatija ribom može doprinijeti u prevladaju teškoća koje se razvijaju tijekom PMS-a.

Nakon što smo detaljno obradili pojam menstruacije, htjela bih se osvrnuti na jedan od higijenskim proizvoda koje možete koristiti tijekom krvarenja, a to su menstrualne čašice. Pojam menstrualnih čašica poznat je dugi niz godina, prva ideja nastala je još u prvoj polovici prošlog stoljeća, a njezina revitalizacija nastala je 1987. godine.

Tehnološki napredak omogućio je korištenje silikona kod proizvodnje menstrualnih čašica, kao što su čašice branda Intimina, a upotreba takve čašice može značajno olakšati dnevni ritam žene. Iznimno je dobro prihvaćena u žena s obilnijim krvarenjima koje su radno dinamične i aktivne (npr. plesačice, sportašice …), ili u žena koje zbog prirode posla nisu u mogućnosti često mijenjati uloške prilikom obilnijih kravrenja.

Elasticitet silikonske čašice omogućuje njezinu podatnost i lakoću postavljanja u rodnicu. Rodnica je elastična mišićna cijev s virtualnim volumenom, vrlo adaptabilna, duljine do 12 cm, ovisno o broju vaginalnih poroda i broju trudnoća te biološkoj raznolikosti. Postavljanje menstrualne čašice relativno je jednostavno, zahtjeva opuštanje zdjeličnih mišića, potiskom palca i kažiprsta čašica se stisne i uvodi se potiskom u rodnicu u sjedećem ili ležećem položaju.

Povlačenjem prstiju iz rodnice dolazi do njezinog otvaranja, zidovi rodnice je podržavaju. Subjektivno korisnice nemaju osjećaja stranog predmeta u rodnici. Važno je odbrati veličinu čašice, svaka od njih volumenom može zaprimiti svu menstrualnu krv koja se stvara tijekom obilnijeg menstrualnog krvarenja.

Preporuka je zadržavanja čašice najviše do 12 sati, uputno bi bila njezina promjena svakih 6-8 sati, odnosno u 3 navrata dnevno. Održavanje njezine higijene kao i higijene vlastitog tijela je važno, sve s ciljem izbjegavanja nastajanja bakterijske upale s posljedičnim gram negativnim šokom. Redovitim mijenjanjem odnosno vađenjem menstrualne čašice (optimalno nakon 6-8 sati) održavamo pravilnu ravnotežu tijela.

Održavanje njezine higijene, jednostavno je: prije i nakon njezine primjene sterilizira se u kipućoj vodi (prokuhati kroz 2-3 minute) tijekom dnevne promjene ispiranje u mlakoj / vrućoj vodi je dostatno.

Prednosti primjene menstrualne čašice su velike: sloboda i nesputanost, lakoća sportske aktivnosti, ekološka dobrobit te u konačnici i financijska, ako se gleda dugoročno.

Piše: Prim.dr.sc. Ulla Marton, dr.med
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo “dr. Marton”
A. Hebranga 20, Zagreb

Preuzeto sa: femina.hr

Koliko uopšte znate o kremama za sunčanje, SPF i PPD faktoru?

Sunčevo zračenje na našu planetu dolazi u obliku UVA i UVB zraka. UVA zrake djeluju nepovoljno, jer uzrokuju prerano starenje svojim prodiranjem dublje u kožu i posljedice tog zračenja nisu vidljive odmah na samoj koži, jer nemaju simptome koje možete vidjeti na sebi. UVB zrake mogu prouzrokovati vidljive opekotine pa je najbolje birati proizvode koji štite i od UVA i UVB zračenja.

Sun Protection Factor ili skraćeno SPF je “mjera” koja označava koliko dugo možete ostati izloženi suncu, bez da dobijete opekotine. U praksi to otprilike znači da bez zaštite na suncu možete provesti deset minuta bez da ono izazove opekotine dok se korištenjem kreme to vrijeme produži – na primjer, uz SPF 30 možete ostati 300 minuta duže.

Persistent Pigment Darkening ili PPD je zaštitni faktor koji predstavlja štit između dermisa i UVA zračenja te na taj način štiti kožu i u njenim dubljim slojevima.

Stručnjaci kažu kako kreme koje imaju SPF treba koristiti cijelu godinu, ali ljeti taj faktor mora biti što viši, jer je tad sunce i njegovo zračenje u punom jeku. Nemojte štediti novac kada su u pitanju ovi proizvodi. Možda vam se čini da opekotine dođu i prođu, ali to je dugoročno i sistemsko uništavanje kože. Uvijek birajte one sa visokim zaštitnim faktorom, između trideset i pedeset je optimalno, uz redovno obnavljanje, ako ste cijeli dan izloženi sunčevim zrakama.

Najčešća greška prilikom korištenja krema za zaštitu je nanošenje kreme tek kad se izložite suncu, što je potpuno pogrešno – kremu treba nanijeti minimalno trideset minuta prije izlaska iz kuće, jer je toliko potrebno da koža upije kremu i zaista djeluje kao zaštitni sloj. Nemate vremena, je l’ da?

Potrebno je da koža upije kremu i da ne ostavlja bijeli trag nakon nanošenja. I imamo još jednu važnu napomenu: krema sa zaštitnim faktorom koja se nanosi na tijelo nikako ne smije da se koristi i na licu, jer je koža lica osjetljivija, sa više pora i vrlo lako može da dođe do njihovog začepljenja zbog težine sastojaka te ćete tako izazvati pojavu komedona i bubuljica.

Zaštitite kožu čak i ako sjedite u hladu, sunčeve zrake nisu nešto što par grančica i listova može da blokira. Ako ste na plaži, kremu obavezno nanosite nekoliko puta u toku dana, jer njene karakteristike zaštite se brže gube nakon kvašenja – ovo važi čak i za vodootporne kreme, jer ih treba nanositi toliko često koliko je nizak, odnosno visok zaštitni faktor.

Savjet plus: Često se dešava da kreme imaju oznaku da štite od UVA i UVB zraka, ali da to stvarno ne rade. Zapamtite ova četiri sastojka i same provjerite da li krema koju želite da kupite zaista štiti i od UVA zračenja – titanijum dioksid, cink oksid, avobenzon, ekamsul.

Preplanuli ten možete dobiti i uz korištenje krema sa zaštitom i ne dopustite da vas taj argument spriječi da štitite svoju kožu. Ukoliko dođe do crvenila, ali ne i opekotina na koži, Lola savjetuje da kupite hidratantno mlijeko za tijelo koje je namijenjeno upravo za njegu nakon sunčanja. Jako je bitno da pijete što više vode, jer tako ćete ne samo nahraniti kompletan organizam već pridonijeti i hidrataciji kože koja će biti elastičnija. Svakako ne preskačite dio mazanja da bi je dodatno hidratirali, ali unos vode je ključan faktor u održavanju balansa.

Savjet plus: Puderi koji imaju SPF su dobri, ali oni ne mogu dovoljno dobro da štite osjetljivu kožu lica i količinski ih je nemoguće nanijeti dovoljno da bi djelovali kao zaštita, zato uz pudere obavezno koristite i kremu kao zaštitu.

Sljedeći put kada budete stajali ispred polica neke od drogerija i razmišljali da li vam treba ili ne treba krema sa zaštitnim faktorom, sjetite se Lole i kupite je. Brinite se o svojoj koži na vrijeme, zahvalićete nam kasnije.

Autorka: Maja Memić

Kondomi – najpoznatiji, najpopularniji, a rekle bismo i najdostupniji način zaštite od polno prenosivih bolesti, ali i neželjene trudnoće. Kondom nije proizvod modernog doba već o njegovom postojanju i korištenju postoje pisani tragovi pa se spominje i da su drevni Egipćani koristili laneni materijal, šiven u obliku penisa, a za koji se smatra da je korišten upravo u svrhu zaštite od prenosivih bolesti. U Kini i Japanu su za zaštitu korištena jagnjeća crijeva ili svileni papir, a sam Kazanova se spominje i vezuje kao neko ko je insistirao na korištenju zaštite prilikom odnosa. Ljudi su oduvijek bili svjesni potrebe da se zaštite, a danas je proizvodnja kondoma usavršena toliko da jedina briga može i treba da bude – koji izabrati? Godine 1880., napravljen je prvi kondom od lateksa, ali se sa njegovom širom distribucijom i prodajom čekala tek 1930. godina, nakon čega kreće kondom bum. I ne, ne pristajte na: “Ali nije mi isti osjećaj s kondomom.”

Kondomi su cjenovno pristupačni, dostupni svuda, štite od polno prenosivih bolesti i u 95% slučajeva od trudnoće, jednostavni su za korištenje i ne stvaraju zdravstvene probleme i zbog toga su broj jedan na listi najpopularnijih kontracepcijskih proizvoda. Danas se mogu pronaći u raznim oblicima, veličinama, bojama i ukusima, a postoje čak i oni koji su namijenjeni boljoj stimulaciji i doživljaju prilikom odnosa. Ako se koristi pravilno i u svakoj situaciji, smatra se najpouzdanijom dostupnom zaštitom.

Ženski kondomi i dijafragme su još jedan vid fizičke barijere i zaštite od trudnoće, bolesti i infekcija. Ženski kondom izgleda kao muški, samo što je veći i umeće se direktno u vaginu što automatski znači da postoji fizička barijera koja će spriječiti ulazak sperme u rodnicu. Ženski kondomi zbog svog vanjskog dijela, takođe, štite od infekcija i prenosivih bolesti, ali žene često izbjegavaju da ga nose zbog nepraktičnosti tokom odnosa, jer se često dešava da zbog izgleda kondoma u rodnici nestaju i strast i želja.

Dijafragma se sve manje i manje koristi od pojave kontracepcijskih tableta i drugih vidova zaštite, ali ipak postoje žene kojima odgovara. Dijafragma je napravljena od lateks gume u obliku kupolastog prstena. Riječ je o još jednom vidu fizičke barijere, odnosno postavlja se duboko u rodnicu gdje svojim širenjem stvara granicu za neprolazak sperme. Koristi se u kombinaciji sa spermicidima koji obavezno moraju da se nanose na dijafragmu prije svakog umetanja. Da bi bila efikasna treba je umetnuti šest sati prije odnosa, ali tu mora da ostane barem još šest prije nego je sigurna za vađenje. Sve manje korišten vid kontracepcije, jer se ne smatra pouzdanom zaštitom, a naročito zbog mogućeg nepravilnog korištenja uz zaboravljanje spermicida.

Unutarmaterični sistem ili spirala je dugoročna i pouzdana zaštita od neželjene trudnoće, ali ne i od polno prenosivih bolesti. Preporučuje se ženama koje imaju već djecu i ne žele više, ali ne samo njima već bilo kojoj djevojci, ženi koja želi da se zaštiti od neželjene trudnoće uz partnera kom vjeruju i ne trebaju zaštitu od bolesti i infekcija. Spirala se umeće u šupljinu materice gdje otpušta male količine hormona te na taj način povećava sluzavost na grliću materice što otežava oplodnju jajne ćelije. Spiralu je potrebno mijenjati svakih pet godina, a nakon njenog odstranjivanja moguća je trudnoća bez ikakvih komplikacija.

Spermicidi, pjene i gelovi nesiguran su način zaštite i imaju nizak postotak zaštite od neželjene trudnoće te malo ili skoro nimalo ne štite od polno prenosivih bolesti, a najbolje ih je koristiti u kombinaciji sa još nekim vidom zaštite.

Kontracepcijske tablete su se pojavile prije više od četrdeset godina i od tada su stavile u drugi plan sve ostale načine zaštite, jer su se pokazale kao efikasne, a jednostavne za korištenje. U pitanju su tablete sa hormonima estrogena i progesterona koji svojim djelovanjem sprečavaju ovulaciju, a koja je preduslov za oplodnju. Djelovanjem pomenutih hormona povećava se sluzavost, kao i sa spiralom, što otežava pokretljivost spermatozoida. Kontracepcijske tablete su najpouzdaniji način zašite od neželjenje trudnoće ukoliko se pravilno i redovno uzimaju, ali ne štite od polno prenosivih bolesti ni infekcija pa ukoliko vas i to brine, uključite dodatni vid zaštite prilikom odnosa. Iako se često dovode u loš kontekst, kontracepcijske tablete su, pored toga što štite od neželjene, dobar čuvar i za planiranje buduće trudnoće.

Hormonske injekcije sadrže sintetičke hormone koji se periodično ubrizgavaju direktno u mišić gluteusa te na taj način aktiviraju i djeluju na hormone u tijelu i spečavanje neželjene trudnoće.

Subdermalni implantati djeluju slično kao injekcije samo što imaju duži vijek trajanja, odnosno zaštite. Implantati se postavljaju u nadlaktice te otpuštaju hormone koji regulišu rad u tijelu, sprečavaju ovulaciju i štite od neželjene trudnoće te mogu da traju i do tri godine.

U krajnjem slučaju, ako vam ne odgovara niti jedna od navedenih metoda zaštite, brinete zbog trudnoće, ne želite djecu i ne želite se odreći seksa, razmislite o hirurškim zahvatima – vazektomija kod muškaraca ili podvezivanje jajovoda kod žena.

Vazektomija je kratkotrajan proces kojim se presijeca sjemenovod i na taj način se sprečava izbacivanje spermatozoida. Vazektomija je rutinski zahvat koji ne stvara nikakve probleme niti na bilo koji način djeluje na potenciju ili libido kod muškaraca, samo sprečava mogućnost oplodnje jajne ćelije.

Podvezivanje jajovoda je presijecanje jajovoda čime se sprečava prolazak jajne ćelije od jajovoda do materice i, samim tim, spermatozoidi ne mogu izvršiti oplodnju ćelije. Ovaj hirurški zahvat je dosta komplikovaniji, rizičniji, ali najsigurniji u slučaju kada trudnoća nikako nije opcija. Iako postoje komplikovane i stroge zakonske regulative vezane za ovaj postupak, ipak je izvodiv i svaka žena ima potpuno pravo da isti zatraži.

Neka vam ovaj tekst bude negdje u bukmarksima. I podijelite ga i sa drugima. Jako je bitno informisati mlade ljude da postoje različiti načini koji mogu da ih zaštite kako od neželjene trudnoće tako i od polno prenosivih bolesti koje mogu biti bezazlene, ali mogu izazvati teške zdravstvene probleme i komplikacije, zato – čitajte i informišite se. Ako smatrate da ste dovoljno zreli za stupanje u seksualne odnose, onda neka tu zrelost prati i svjesnost o potencijalnim problemima.