Grad su zamijenili prirodom i zbog toga nisu požalili. Sve je posljedica odluke da počnu živjeti zdravije.

“Prvo smo počeli pripremati zdravu hranu i duže boraviti u prirodi, a onda smo poželjeli vlastiti vrt i voćnjak. Uz pandemiju covida-19 i ratove u svijetu, lakše je kad znaš da imaš komad vlastite zemlje. Iako izgleda da smo pobjegli zbog stresa, pritiska i kratkih rokova na poslu koji radimo, zapravo smo otišli živjeti u prirodu jer smo tako željeli”, rekli su na početku razgovora, za Index.hr.

Oboje su i dalje vezani za grad jer tamo rade, ali kao veliku prednost ističu činjenicu da su prije i poslije posla okruženi prirodom.

“Prednosti je puno, a najveća je što nam nitko ne sruši snješka kad odemo na spavanje. Šalimo se, najvažnije je što se broj sati provedenih u prirodi značajno povećao u poređenju s periodom kad smo živjeli u stanu. Druga najveća prednost je što, kada živite u prirodi, imate mnogo opcija za dodatne sadržaje. Tako možete postaviti stol u šumu ili, kao mi, napraviti malu sobu za igru ili spavanje u šumi. Zato što živimo u prirodi, možemo doručkovati u šumi, djeca nam spavaju u ležaljkama između stabala, a i vlastito vjenčanje smo organizovali u šumi”, dodaju.

Tvrde da se, otkako žive u šumi, više ne bore s alergijama na polen iako im je kuća okružena istim stablima kao i stan u gradu. Ipak, život u šumi nije uvijek bajkovit koliko to na prvu zvuči.

“Nestajalo je struje i vode, jednom smo morali kontaktirati komšiju da traktorom očisti snijeg s našeg puta do glavne ceste koja se uredno čisti. Možda je najteža prepreka bila kada je jak vjetar srušio stabla na jedini put kojim možemo izaći iz šume. Ali motorka i dobra volja sve to prevladavaju. Kad čovjek odluči živjeti u prirodi, pristaje živjeti negdje gdje će povremeno nestati vode ili struje, ali sve je to dio cijene koja je jako mala za ono što se svakodnevno dobija”, govore nam.

Štoviše, kroz smijeh kažu: “Ni kad se posvađamo, ne svađamo se oko toga gdje smo došli živjeti. Za nas je ovo bolji način života i nije se teško naviknuti na bolje.”

Marinela i Dajan iz Banje Luke preselili su se u prirodu kako bi bili sami, ali njihov potez toliko se svidio njihovim prijateljima i poznanicima da su i sami poželjeli napraviti isto.

“Preko 30 porodica kupilo je parcele u blizini, a oni koji nisu, borave kod nas više nego ikad. Kad nam djeca poslije vrtića uđu u auto, odmah pitaju ko danas dolazi. Jedno je sigurno, društva uvijek ima dovoljno”, dodaju. Četveročlana porodica odlučila je preseljenjem sve više aktivnosti iz zatvorenog prostora preseliti u otvoreni.

“Kod nas vrijedi pravilo: što više igre na otvorenom, bez obzira na godišnje doba. To je najčešće nestrukturirana igra, gdje djeci stvaramo priliku, a onda se oni igraju kako žele. Tako smo im napravili vanjsku kuhinju za igru, pješčanik, ljuljačke, stijenu za penjanje ili idemo u šetnje do potoka, beremo gljive i šumske plodove”, ističu naši sugovornici.

Nakon 730 dana, ova porodica nikada nije poželjela vratiti se u stan, a detalje iz svoje svakodnevice u šumi počela je dijeliti na društvenim mrežama.

“Ne mislimo da svatko treba živjeti kao mi i ne tvrdimo da je ovo jedini ispravan način. Svako živi kako misli da treba, a mi smo htjeli podijeliti našu svakodnevicu jer to nekome može biti podsticaj da se preseli na periferiju grada ili na selo. Svako odlučuje gdje će živjeti za sebe, a na TikToku se vidi da ima mnogo onih koji su protiv i onih koji su za. Nama je drago kad se povede diskusija i kad se ljudi preispituju, a kamo sreće da neki od njih presele u prirodu”, kažu.

Upitali smo Marinelu i Dajana što bi savjetovali onima koji razmišljaju o preseljenju iz grada na selo ili u šumu.

“Kad smo kupovali zemljište, ljudi iz sela pitali su nas zašto idemo iz grada. Oni bi, naime, baš voljeli preseliti u grad da mogu. Zato je važno da oba partnera imaju istu perspektivu i da oboje to žele. Onda sve ide lako”, pojašnjavaju.

Što se tiče konkretnih savjeta, iskustvo im je pokazalo da je najbolje kupiti zemljište koje nije uz glavnu cestu (zbog buke, prašine i vrućeg asfalta ljeti).

“Super je ako zemljište ima šumu jer to znači i puno hlada. Ne treba se bojati građenja infrastrukture ako je zemljište na idealnom mjestu. I mi smo radili pristupnu cestu, dovodili vodu i struju te kopali septičku jamu. To je normalan proces koji nije komplikovan kada se malo istraži. Što je veće zemljište, to bolje, idealno je barem 2000 kvadrata”, navode.

Marinela i Dajan uvjereni su da u okruženju ima mnogo gradova koji još imaju gotovo netaknutu prirodu na manje od 20 minuta vožnje od centra.

“Nevjerojatno je da je danas u većini gradova jeftinije imati kuću nego stan. Ako to kažete nekom strancu, neće vjerovati. Mi živimo tek 15 minuta od centra grada i vožnja nam ne predstavlja problem.”

Na kraju, kažu da je dobro obratiti pažnju na to da parcela nudi uslove za izgradnju što veće samoodrživosti i nezavisnosti.

“Provjerite orijentaciju placa prema suncu, mogućnost postavljanja solarnih panela i prikupljanja kišnice. Blizina šume je takođe važna zbog plodova, drveta za ogrev i humusa za vrt. Zemljište treba biti osunčano jer je Sunčeva energija ključna za samoodrživost. Život u skladu s prirodom vuče i želju za samoodrživošću. Za samoodrživost treba vam vaša struja, vaša voda, vaša hrana”, objašnjava Dajan.

“Preseljenje u prirodu može biti izazovno, ali uz prave korake i planiranje može postati najbolja odluka koju ćete ikad donijeti”, zaključili su supružnici.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Šumska (@naselje_sumska)