Međutim, porodična psihologija odavno pokazuje da favorizovanje, čak i kada je suptilno, rijetko prolazi bez posljedica.

Braća i sestre brzo primjećuju takve obrasce, prepoznajući ih u tonu, vremenu posvećenom svakome od njih, pažnji i sitnim nejednakostima koje odrasli često opravdavaju kao “različite ličnosti” ili “drugačije potrebe”.

Istraživanja odnosa među braćom i sestrama opisuju te veze kao emocionalno snažne i dugotrajne te ističu da nejednak tretman roditelja može oblikovati dječje poimanje pravednosti, rivalstva i moći unutar doma.

Drugim riječima, fenomen “zlatnog djeteta” ne ostaje u djetinjstvu, već može odjekivati kroz odraslo doba u obliku ogorčenosti, pritiska, distance i sumnje u sopstvenu vrijednost, piše Times of India.

Šta je fenomen “zlatnog djeteta”?

Sindrom “zlatnog djeteta” nije klinička dijagnoza, već kolokvijalni naziv za prepoznatljiv porodični obrazac u kojem se jedno dijete dosljedno tretira kao povlašćeno.

To favorizovanje može se ispoljavati kroz više strpljenja, odobravanja i zaštite ili kroz blaže posljedice za greške.

Psihološka istraživanja potvrdila su da roditeljsko favorizovanje postoji te da čak i sama percepcija takvog odnosa može uticati na to kako se braća i sestre odnose jedni prema drugima i kako se osjećaju.

Studije takođe pokazuju da su manje favorizovana djeca sklonija slabijem prilagođavanju, dok se i favorizovano dijete suočava sa skrivenim teretom svoje uloge.

Posljedice za braću i sestre u sjenci

Za braću i sestre koji nisu u centru pažnje, šteta je često tiha, ali trajna. Oni mogu odrastati osjećajući se nevidljivo, neprestano upoređivano ili hronično “manje vrijedno”.

Istraživanja o različitom roditeljskom tretmanu povezuju manje favorizovan položaj sa lošijim psihičkim stanjem, većim brojem sukoba i napetijim odnosima među braćom i sestrama.

Vremenom se to može pretvoriti u obrasce ponašanja u odraslom dobu: ugađanje drugima, emocionalno distanciranje od porodice, preosjetljivost na odbijanje ili uvjerenje da ljubav mora da se zasluži, a ne da se dobija bezuslovno. Neke studije ukazuju na to da sjećanja na favorizovanje mogu oblikovati bliskost među braćom i sestrama duboko u odraslom dobu.

Cijena uloge favorita

Ni “zlatno dijete” nije pošteđeno. Uloga miljenika može se pretvoriti u sopstvenu zamku. Favorizovano dijete može osjećati stalan pritisak da mora ostati savršeno, održavati mir, nositi imidž porodice ili nastaviti da igra ulogu koja mu donosi odobravanje.

Favorizovanje može podstaći takmičenje i sukobe čak i kod djeteta koje uživa povlašćen tretman, a vremenom to može stvoriti anksioznost, osjećaj da na sve ima pravo, krivicu ili nesiguran identitet izgrađen više na postignućima nego na autentičnosti.

Zašto posljedice traju cijeli život

Odnosi među braćom i sestrama često nadžive gotovo sve druge veze u životu i upravo zato favorizovanje može ostaviti tako duboke ožiljke. Te veze opterećene su zajedničkom istorijom, poređenjima i sjećanjima.

Kada dijete odrasta sa osjećajem da je neprestano rangirano u odnosu na brata ili sestru, porodica prestaje da bude sigurna baza i više liči na ljestvicu sa rezultatima.

Zato se posljedice rijetko svode na jednu svađu za večerom; one mogu godinama oblikovati samopouzdanje, povjerenje i način na koji se osoba povezuje sa drugima. Najzdravije porodice nisu one koje se pretvaraju da su sva djeca ista, već one u kojima se svako dijete osjeća jednako viđenim i vrijednim.

Nezavisne