Presuda je izrečena nakon što je sudsko vijeće Vrhovnog suda potvrdilo prvostepenu presudu koju je izrekao Okružni sud u Banjaluci. Odbrana je na tu presudu uložila žalbu, koja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je u potpunosti potvrđena.

Pedofil iz Gradiške je oglašen krivim za krivično djelo obljube sa djetetom mlađim od 15 godina. Žrtva je bila 14-godišnja djevojčica. Prema presudi djela su počinjena u periodu od januara do maja 2023. godine u Gradišci u automobilu, kući i vikendici optuženog.

Osim zatvorske kazne S.K. je izrečena i dvogodišnja mjera zabrane komuniciranja i prilaska žrtvi na udaljenost manju od 150 metara. U tu mjeru se ne računa vrijeme koje S.K. provede u zatvoru.

Suđenje u ovom predmetu je bilo zatvoreno za javnost radi zaštite žrtve.

Istom presudom S.K. je oslobođen optužbe za nedozvoljenu proizvodnju i promet oružja ili eksplozivnih materija, odnosno posjedovanje oružja.

Izvor: RTV Gradiška

Neki mediji navode da je u pitanju Bojan D. iz Gradiške.

Kako nam je potvrđeno on je uhapšen jutros zbog sumnje da je u grudi ubo punca, a njegovu ženu i svoju suprugu povrijedio je po rukama.

Nezvanično saznajemo da oni nisu životno ugroženi a da je djelo okvalifikovano kao nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.

Sve se desilo nakon verbalnog porodičnog sukoba a žrtvama napada je ukazana ljekarska pomoć.

Objavljena je optužnica protiv hip-hop mogula Šona “Didija” Kombsa, poznatog kao Pi Didi, nekad i Paf Dedi, nakon što su ga ranije FBI agenti uhapsili u Njujorku.

On se tereti za reketiranje, trgovinu ljudima u svojstvu seksualne eksploatacije i krivična dela vezana za prostituciju.

Prethodno je Šon „Pi Didi“ optužen je da je primoravao žene na seksualne odnose sa muškarcima, kao i da im davao narkotike poput ketamina, MDMA i BHB.

„Rezervisali su hotelske sobe i opskrbili ih zalihama, uključujući drogu, bebi ulje, lubrikante, rezervnu posteljinu i rasvetu“, rekao je državni tužilac Damijan Vilijams, kako prenosi britanski tabloid.

Dodao je da je da bi reper postajao nasilan kad žrtve ne bi pristajale na spomenuto zlostavljanje, koje su nazivali „frikofs“ (Freak Offs) i počeo da maše vatrenim oružjem.

Iz njegove kuće takođe su zaplenjeni narkotici i tri puške AR-15.

Zbog posedovanja oružja, tužioci navode da bi reper bio pretnja društvu, zbog čega bi trebalo da ostane u pritvoru bez jemstva dok čeka suđenje, prenosi N1.

Reper Šon „Pi Didi“ je nakon pročitane optužnice negirao krivicu.

Njegov pravni tim ponudio je 50 miliona dolara, što uključuje Didijevu vilu u Majamiju, vrednu 48 miliona dolara i kuću Didijeve majke, procenjenu na dva miliona dolara, kako bi osigurao njegovo puštanje iz zatvora, ali sud je odbio jemstvo.

Hapšenje na Manhetnu usledilo je nakon racija sprovedenih na dva njegova imanja u Los Anđelesu i Majamiju u sklopu savezne istrage o potencijalnim seksualnim zlostavljanjima i trgovine ljudima u istom kontekstu.

U novembru prošle godine repera je tužila, na saveznom sudu, Cassie, R&B pevačica koja je svojevremeno potpisala ugovor sa njegovom izdavačkom kućom. Ona ga je optužila za silovanje i kontinuirano fizičko zlostavljanje u periodu od oko jedne decenije.

U tužbi, podnetoj Federalnom okružnom sudu na Menhetnu, Cassie, čije je pravo ime Kasandra Ventura navodi se da je Šon nedugo nakon što su se upoznali, 2005. godine, kada je ona imala samo 19 godina, počeo je da kontroliše njneno popnašanje. U zlostavljanja koja je tada doživljavala Šon je vrlo često drogirao, tukao i primorava da ima seksualne odnose sa nizom muškaraca dok je on sve to snimao. Cassie u tužbi takođe navodi da je 2018. godine, pred kraj njihove veze, Kombs silom ušao u njen dom i silovao je.

„Nakon godina u tišini i tami“, rekla je Cassie, „konačno sam spremna da ispričam svoju priču i da govorim u svoje ime i za dobrobit drugih žena koje se suočavaju sa nasiljem i zlostavljanjem u svojim vezama .”

Odgovor reperovog advokata rekao je da njegov klijent „odlučno poriče“ sve navode i kako Cassie od svog bivšeg partnera želi da izvuče novčanu korist.

Njen advokat, naglasio je da su njih dvoje razgovarali pre nego što je tužba podneta i da je Kombs ponudio bivšoj partnerki „sumu od osam cifara kako bi je ućutkao“, ali mu to nije pošlo za rukom.

U toku je uviđaj, a kako nezvanično saznajemo, žena je ubijena u autu i nakon počinjenog ubistva muškarac starosti oko 40 godina pokušao je samoubistvo.

Muškarac je u teškom stanju prevezen u bolnicu.

Kako je navedeno u zajedničkom saopštenju Uprave policije MUP-a KS i Kantonalnog tužilaštva KS, policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, pod nadzorom dežurne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, uhapsili su G.R. zbog krivičnog djela ubistvo, dok je L.R. uhapšena zbog krivičnog djela saučesništvo u ubistvu.

Zbog krivičnih djela neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca i pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela uhapšen je i L.J.

Kako su istakli, žena N.R. je usmrćena prije više dana.

“U stanu su pronađeni predmeti i tragovi izvršenja krivičnog djela”, naveli su.

Tijelo preminule je prevezeno u prosekturu Bare, te će po naredbi tužiteljice biti izvršena obdukcija.

“Svi lišeni slobode su u službenim prostorijama Uprave policije, te će nakon kriminalističke obrade biti predati u nadležnost Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo”, stoji u saopštenju.

Ovo saznaje “Kurir”, a prema pisanju beogradskog portala zločin se dogodio jutros nešto prije 8 sati u porodičnom domu.

“Porodica već neko vreme ima problema. Naime, sin ubijene i njena snaha su u procesu razvoda. Međutim, sumnja se da je sada svađa snahe i svekrve eskalirala. Nakon žučne svađe snaha je dograbila kuhinjski nož i navodno, nekoliko puta izbola sverkvu u porodičnoj kući”,  kaže izvor “Kurira”.

Dodaje da je nesrećna žena pokušala je da se odbrani, ali u tome nije uspjela.

Od zadobijenih povreda je preminula.

Kako dalje navodi izvor, nakon zločina osumnjičena snaha je pobjegla.

“Kada je videla šta je uradila, snaja je onako krvava pobegla iz kuće. Krila se u okolini, pešačila je, misleći da će uspeti da se izvuče nakon ubistva. Međutim, brzom i efikasnom akcijom lokalne policije ona je identifikovana, a potom uhapšena”, navodi dobro obaviješten izvor “Kurira”.

Istraga je u toku i ona će utvrditi sve detalje ovog porodičnog ubistva nadomak Sjenice.

Osumnjičenoj je određeno zadržavanje do 48 sati, nakon čega će biti saslušana u nadležnom tužilaštvu.

Tražimo ga na Googleu ili sličnom pretraživaču, na društvenim mrežama. Dok mu ukucavamo ime, Facebook nas preduhitri pa nam sam ponudi prezime, da se ne mučimo, uz napomenu:

Popular now.

Algoritam je neumoljiv, ne zanima ga šta, koga i zašto pretražujemo, ne zanima ga jesu li korisnici nasilnici, silovatelji, brutalne ubice žena i djece, za njega su tek nule i jedinice, tek popularna pretraga u zemlji iz koje nam je IP adresa.

Otvaramo – ako smo bili dovoljno brzi pa odmah nakon crne hronike potrčali upisati ga pod search – još neugašene profile, gledamo porodične slike, tražimo i nju i djecu, pa se kad im, ako je profil otvoren, vidimo nasmijana lica iza rođendanske torte s jednocifrenom svjećicom, još više ibretimo kako je mogao i djecu, šta su mu ona kriva.

Vrtimo dalje pokušavajući preko nekog taga saznati i njeno ime. To će nam mediji otkriti tek sutra-prekosutra. Ona će postati popularna pretraga sa zakašnjenjem, i mrtva će kaskati za njim, postat će ime i prezime onda kada o njemu već saznamo sve: i šta je slušao, i šta je vozio, i gdje je ljetovao i imamo li, nedajbože, sa njim zajedničkih prijatelja.

Ugledamo li ga u kakvom mačo izdanju u teretani, na motoru, ili pak kako je objesio stomak dok u kupaćim gaćama ispija Karlovačko na plaži u Tučepima, poletit ćemo reći da mu se na čehri vidi da je neuračunljiv, patrijarhalni balkanski baja, bolesnik, hodajući ptsp.

Uporedo s našim „istraživanjem“, prekarno „istražuju“, ruju i kopaju i novinari crne hronike gotovo svih ozbiljnih i neozbiljnih medija u državi, naročito u kraju iz kojeg je.

Medijska su „istraživanja“ malo do nimalo drugačija od naših: razlika je samo u oruđu, njihova je lopata tek nešto veća, a ašov oštriji, pa pored njega, iskopaju i pojedine njene kolegice i prenesu njihove statuse s društvenih mreža.

Bila je divna i blaga, kažu. Tiha i vrijedna. Predana poslu, dobra radnica, nježna majka.

Njega od čuđenja, ne stignu opisati. Jer ne vjeruju, nikad se ne bi reklo. Jer nisu primjetili da imaju problema u vezi, braku. Jer je sve djelovalo dobro. Jer su živjeli, skromno, penzionerski. Jer je šetao s djecom, išao na roditeljske. Jer nije pio. Jer je bio u vjeri. Jer se okupao i presvukao nakon što je ubio.

Čist je otišao iz stvarnog svijeta, pa koliko još sutra, postao popularan u virtualnom.

Treći-četvrti dan nakon svirepog ubistva, vratit ćemo se svom svakodnevnom životu. Smijat ćemo se duhovitim statusima u sigurnom okruženju prijatelja koje poznajemo, udarat ćemo srcad na anegdote iz dječijih života ili slike posljednjih dana u vrtiću, pred skori polazak u školu.

Reći ćemo: Preslatka je, Tetkina duša, Ista brat, Mašala.

Gledat ćemo storije na kojima se smjenjuju porodični porteti dok u pozadini melanholični Massimov glas pjeva: Imam mali krug velikih ljudi…

Zapjevušit ćemo uz njega, tiho, dok skrolamo dalje:

Sasvim mali krug igle po vinilu…

…DOVOLJAN DA PREKINE TIŠINU…

Ne zna se ko je pjevao na televiziji ili radiju koji je do daske pojačao te noći moj tetak kada je, dok joj je u susjednoj sobi ležala stara i nepokretna majka, ubio moju tetku, pa potom sam pozvao policiju.

Bila je najmlađa tatina sestra, glasna, ona čije se prisustvo u prostoriji mora osjetiti. Voljela sam je luđe i drugačije od svih ostalih tetki i članova familije, voljela sam sve ono što nije bilo popularno da žene nose, a ona je nosila više no dobro: od kratke kose do prgavosti, tvrdoglavosti, upornosti. Često je imala promjene raspoloženja.

U dobre dane, kupovala bi mi odjeću, imala je sjajan stil i oko za modni detalj. Kupila mi je prve adidaske, slala poklone iz Njemačke, kad sam joj rekla da u ratu krpimo čarape, prvim mi je konvojem stigao paket put čarapa, ne znam da sam se ikada „mekanom“ poklonu toliko obradovala. Kad sam dobila prve menstruacije, bolne do neizdrživosti, nabavljala je, kao medicinska sestra, čudnim i samo njoj znanim kanalima, neke specijalne lijekove koji su mi jedino pomagali.

U lošije dane, bila je zajedljiva, odbijala da priča, ne bi pazila šta i kome govori, povrijedila bi, ne trepčući. Donosila bi neku težinu za koju sam se uvijek pitala otkud sad ovo, gdje je ona tetka koju volim do obožavanja. Ona nemirna, ona hrabra, ona avanturistkinja, ona koja zemlju ne dotiče što će kasnije i meni znati reći u nerijetkim trenucima kada bi me s njom uspoređivali.

Ako je ona lebdjela i letjela, on je bio čvrsto na zemlji. Kao dijete, voljela sam ga iz niza razloga. Voljela sam mnoge, gotovo sve, njegove osobine.

A onda je jedne večeri ubio moju tetku, u stanu, uz pojačan televizor.

Bila sam mlada ali odbila sam da se čudim. Odbila sam da se pitam šta mu je bilo, pa nikad ne bih rekla, pa bio je tako miran i blag. Te je noći od mog tetka s imenom i prezimenom postao B.S.

Ona se zvala Dada.
Ona se zvala Amela.
Ona se zvala Halida.
Ona se zvala Nizama.

Da ih je neko spojio za isti kafanski stol, vjerovatno se u putu srele ne bi. Moja bi tetka, ako bi joj dan bio loš, gunđala, tersala. Nizama bi možda psovala, a Ameli bi to bilo previše. Halida bi možda crnjačila i pričala samo o politici.

Možda ni sa jednom od njih ne bismo pili kafu. Možda su bile blage i sjajne, vrijedne radnice, a možda su ponekad bile i neodgovorne, kasnile na dogovore, ljenčarile, prokrastinirale, svako malo otvarale bolovanje, spavale do kasno.

Možda su imale šemu. Zaljubile se, neplanski, kako obično bude. Možda su ih i ostavile, razvele se, zaljubile se sasvim planski.

Možda nisu, kao što moja tetka Dada zasigurno nije, bile svetice. Jer ne morate biti svetice da preživite vezu, da preživite brak, da vas ne ubije partner ili suprug, dok komšije ne čuju, gledajući tuđe sretne storije iz Kapadokije.

Možda se ni M.Č., R.M. i N.S. ne bi družili ni išli skupa u ribolov. Možda ih je od svega povezivalo samo to da su ubili svoje djevojke, partnerice, supruge, djecu, osobe koje su im vjerovale i koje su ih voljele.

Da su ih ubili jer su mogli i jer su htjeli. Da ih nisu ubili jer je bračna razmirica završila kobno. Da ih nisu ubili jer im se zamračilo. Jer nije ni M.Č., ni R.M., ni N.S. mrak pao na oči na radnom mjestu pred šefom idiotom, njega bi mrzili, ogovarali, radili mu iza leđa u svoja četiri zida, ali ne bi podigli ni glasa, kamoli sjekiru.

Nije im mrak na oči pao u supermarketu pred kilometarskim redom dok radi samo jedna kasa. Nisu ubili šefa, nisu ubili kasirku, nisu ubili prometnog policajca što ih je ulovio radarom. Ubili su tamo gdje su naučili da mogu, da smiju, da je patrijarhat iznad slova zakona, da je to njihovo, za razliku od šefa i kasirke, da je ona njihova, da je ona njima rodila djecu, da „neće ona niđe“, kako reče jedan na istom tom patrijarhatu podignuti mladić u „viralnom hitu“ nadaleko šeranom i lajkanom.

Ha-ha-ha, kako dobar štos, nek joj je rekao, pa šta, što sve tako ozbiljno shvatate, pa ne može se čovjek više ni našaliti?!

*

Zvala se Amela i za razliku od moje tetke, imala je djecu. Dvoje, curicu i dječaka, od devet i jedva dvije godine.

Devet i dvije.

Ubio ih je sjekirom, njihov otac, dok se, navodno, položaji tijela ukazuju na to, majka grčevito borila da ih spasi.

Motiv je, kažu senzaciolistički mediji, ljubomora. Na Patrolne šape koje mlađe radije gleda umjesto da priča Skypeom s tatom iz Njemačke? Na trening na koji starije s radošću ide?

Nije suprugu i djecu, pa sebe, M.Č. ubio iz ljubomore. Nosio bi se s ljubomorom, kao što se nosio sa stresom na poslu medicinskog radnika na odjelu onkologije i sa kojekakvim izazovima u životu.

Nije ljubomora. Nije pomračenje. Nije afekat.

Porodično nasilje je. Zločin je. Ubistvo je. Patrijarhat je.

Popular now.

Popular since forever.

Iako za sada nema potvrde policije, kosovski premijer Aljbin Kurti saopštio je da je riječ o trudnoj ženi, koju je ubio suprug

“Oko 18:00 sati dobili smo informaciju o beživotnom tijelu u dvorištu Kliničko-bolničkog centra u Prištini. Policija je odmah izašla na mjesto događaja, kao i ljekarska ekipa koja je konstatovala smrt nastradale žene stare oko 35 godina“, kazala je portparolka policije Fljora Ahmeti, prenosi Kossev.

Precizirala je da se na osnovu prvih informacija sa terena sumnja na ubistvo.

“Policija trenutno u koordinaciji sa tužiocem vrši uviđaj i nastavlja sa preduzimanjem svih istražnih radnji, u cilju potpunog rasvjetljavanja događaja”, rekla je ona.

Prištinski mediji večeras listom izvještavaju, pozivajući se na svoja saznanja – da je ubijena žena bila trudnica koja je čekala da se porodi, kao i da se sumnja da je ubistvo izvršio njen suprug od kojeg se razvodila vatrenim oružjem.

U međuvremenu su uslijedile reakcije najviših prištinskih zvaničnika koji su osudili ubistvo.

Među njima je i kosovski premijer Aljbin Kurti, koji je saopštio također da je ubijena žena bila trudna, kao i da je, kako je naveo, ubistvo izvršio njen suprug, piše N1.

“Dva anđela na prljavom nebu. Okrutno ubistvo. Ubijena je još jedna žena. I to od njenog muža. U dvorištu bolnice. Gdje ljudi treba da se liječe. U dvorištu Ginekološke klinike. Gdje se porađaju žene. Ugašen je život koji je donosio drugi život. Žena je bila trudna.

Oko 35 godina, ni na pola života. A dijete koje je htjela da rodi nije ni započelo život. Okrutni ubica. Čak i čovjek koji puca na ženu koju je trebalo da zaštiti…”, poručio je Kurti u objavi na Faceboku.

Lider AAK-a, Ramuš Haradinaj, u međuvremenu je naveo da je šokiran, te da “ovaj ružan i kukavički čin protivriječi albanskoj tradiciji i samoj ljudskoj logici”.

On je također dodao da sam rad organa reda i mira nije dovoljan.

“Potrebna nam je mobilizacija nas kao društva, na svim nivoima, da se ovakve tragedije spriječe i da ih nikada ne doživimo. Dijelimo bol sa porodicom i svim građanima Kosova”, poručio je Haradinaj.

Preuzeto sa: oslobodjenje.ba

Kraljica kokaina iz Kolumbije

Griselda Blanco poznata je pod nadimcima Kraljica kokaina, Crna udovica i Kuma. Radi se o ženi koja spada među najpoznatije vođe narko kartela u istoriji Amerike. U svijet droge ušla je sa samo 14 godina.

Kako bi izbjegla haopšenje tokom racije u Majamiju, koristila je više od 20 imena i nadimaka, te na kraju izbjegla zatvor. Bila je poznata po brutalnosti i ubistvima, a njoj se pripisuje početak prakse ubijanja motociklima. Procjenjuje se da je ubila oko 250 ljudi, među kojima su i njena tri bivša muža.

Svog posljednjeg muža je ubila na parkingu noćnog kluba u Bogoti, zajedno sa njegovih šest tjelohranitelja, a zločinu je prethodila svađa oko novca. Naime, iz njihovog kartela je nestajao profit i neko je morao da plati za to.

Kada je konačno uhapšena, odslužila je 19 godina u američkom zatvoru zbog ubistava i reketiranja, dok je smrtnu kaznu izbjegla zbog tehničkkih stvari. Prije nego što je trebala biti deportovana u Kolumbiju, ubila ju je osoba na motociklu.[nextpage]

Nacistkinja Ilse Koch

Ilse Koch i njen muž Karl-Otto Koch našli su se među prvim nacistima kojima je suđeno zbog holokausta. Ona je bila umiješana u strašna mučenja Jevreja i pljačkanja, dok je ostala upamćena po morbidnim suvenirima koje je uzimala od žrtava. Naime, kada bi primijetila na njihovim tijelima tetovažu koja joj se dopada, odsjekla bi taj dio kože i ponijela sa sobom.

Zanimljivo je da su njihove zločine prvo prijavili drugi nacisti, ali ne zbog brutalnosti prema Jevrejima već zbog prisvajanja opljačkanog novca. Umjesto da plijen prilažu u zajedničku kasu, bračni par Koch je zadržavao za sebe sve do čega je došao. Zbog toga su ih izbacili iz koncentracionih logora 1943. godine, što je zarobljenicima dobro došlo jer su morali da se nose sa barem malo manje zla nego do tada.

Ilse je poslata u ženski zatvor Aichach, gdje se ubila 01. septembra 1967. godine.[nextpage]

Kanibalizam u Australiji

Australijanka Katherine Knight se trenutno nalazi na služenju smrtne kazne za ubistvo svog momka, komadanje njegovog tijela i pokušaj da njegovim mesom nahrani njegovu djecu.

Ovo je prva žena u Australiji koja je osuđena na doživotnu kaznu zatvora bez mogućnosti pomilovanja. Od ranije je poznata po nasilničkom ponašanju, jednom je čak presjekla grkljan psu svog bivšeg muža pred njim.

Prilikom ubistva svog momka je koristila nož, ubola ga je više od 35 puta, čime je oštetila njegove vitalne organe. Kada se uvjerila da je mrtav, skinula je njegovu kožu i poput odijela je objesila na vrata. Zatim mu je odsjekla glavu i smjestila je u lonac, da bi od njegovog mesa pripremila obrok za njegovu djecu.

Srećom, policija je stigla prije nego što je večera bila poslužena.[nextpage]

Zlostavljačica djece iz Španije

Španjolka Enriqueta Marti Ripolles ostala je zapamćena po tome što je kidnapovala, podvodila i ubijala djecu sa ulice.

Nakon propalog braka, rada kao dadilja i sluškinja, a zatim i prostitutka, počela je da živi dvostrukim životom. Danju je obilazila humanitarne ustanove i samostane i prosila, te sa sobom vodila djecu koju je pronalazila na ulici. Noću je tu istu djecu podvodila muškarcima ili ih ubijala, ukoliko procijeni da od njih više nema koristi. Čak je djecu prodavala bogatim porodicama koje nisu mogle imati potomke, mada je bilo slučajeva i da djeca završe kao robovi.

Ne zna se tačan broj njenih žrtava jer se vrlo vješto rješavala njihovih tijela i dokaza, a kada je prvi put uhapšena nije snosila nikakve posljedice jer su je zaštitili prijatelji na visokim položajima, za koje se kasnije ispostavilo da su bili njeni klijenti. Međutim, kasnije je uhapšena i protiv nje je podignuta optužnica, ali nikada nije osuđena jer su je zatvorenici linčovali 1913. godine.[nextpage]

Ubica maloljetnika iz Velike Britanije

Britanska ubica Myra Hindley kidnapovala je, seksualno zlostavljala, mučila i ubila pet maloljetnika. U svemu tome pomagao joj je njen ljubavnik Ian Brady. Njih dvoje su poznati i kao Ubice iz Moora, jer su svoje žrtve zakopali u neobilježene grobove u Saddleworth Mooru u Peak Districtu.

Tri žrtve su bile mlađe od 12 godina, dok su dvije bile tinejdžeri. NJihovi grobovi su ostali tajna, ali i sredstvo manipulacije pomoću kog su ubice dolazile do različitih privilegija u zatvoru. Tijelo njihove četvrte žrtve, dječaka Keitha Bennetta, nikada nije pronađeno.

Myra je tvrdila da nije kriva ni za jedno ubistvo, a prvobitno se sumnjalo da je u zločine uvukao Ian. Međutim, policija je došla do snimaka njihovih razgovora koji su razjasnili sve sumnje. Osuđena je na doživotni zatvor, gdje je umrla 2002. godine.