Dugo je letio i onda pao u more. Na njega se sažali boginja Eurinoma, kći titana Okeana i Tetide, koja je nekada vaspitala i njegovu majku Heru. Odnese Hefesta pod vode Okeana i odgoji ga u azurnoj pećini. Ostao je ružan i hrom, ali je imao snažne ruke, mišićave grudi i vrat.

Neumoljiva Hera, odmah nakon što ga je vidjela ružnog i slabog, baci ga sa litica planine bogova.

Odrastao je na ostrvu Lemnosu, na padinama vulkana. Volio je da posmatra plamen koji se dizao iz planine. Zbog tog plamena poželio je da postane kovač i napravio je radionicu u krateru vulkana Etne.

Tu je, uz pomoć kiklopa, izrađivao oružje i ukrase za bogove i junake. Svojim vaspitačima, od zlata i srebra, iskovao je mnogo lijepih ukrasa. Ali, u srcu je dugo krio bijes prema majci pa je odlučio da joj se osveti jer ga je odbacila. Tako je iskovao neobično lijep zlatni presto i poslao ga na Olimp, majci na poklon.

Odrastao je na ostrvu Lemnosu, na padinama vulkana. Volio je da posmatra plamen koji se dizao iz planine. Zbog tog plamena poželio je da postane kovač i napravio je radionicu u krateru vulkana Etne.

Vidjevši poklon, Hera je bila ushićena. Samo kraljica bogova i ljudi mogla je da sjedi na takvom tronu.  Ali, kada je sjela, oko nje su se stegli okovi. Uzalud su joj bogovi pritekli u pomoć. Tada pomisliše da samo Hefest, koji je presto napravio, može da je oslobodi.

Bogovi mu poslaše Hermesa, vijesnika bogova, da ga zamoli da oslobodi boginju. Hermes pohita na kraj svijeta, do obala Okeana i nađe pećinu u kojoj je Hermes radio. Dugo je laskavi Hermes molio Hefesta da oslobodi majku. Uzalud. Odbačeni sin nije zaboravio zlo koje mu je kraljica bogova i ljudi nanijela.

Ali, u srcu je dugo krio bijes prema majci pa je odlučio da joj se osveti jer ga je odbacila. Tako je iskovao neobično lijep zlatni presto i poslao ga na Olimp, majci na poklon.

Ali tada u pomoć dođe veseli Dionis, bog vina. Ponudi Hefestu čašu vina, pa poslije nje drugu, treću… Dok se bog nije napio. Tada ga Dionis i Hermes stave na magarca i povedu na Olimp. Oko Hefesta su plesali i pjevali pijani Dionisovi sljedbenici, a povorku koja se sporo kretala predvodio je uvijek veseli bog vina. Napokon, povorka je stigla na Olimp. Hefest je za tren oka oslobodio majku, ne sjećajući se više zla koje mu je nanijela.

Kada je  sjela, oko nje su se stegli okovi. Uzalud su joj bogovi pritekli u pomoć. Tada pomisliše da samo Hefest, koji je presto napravio, može da je oslobodi.

Tada je ostao da živi na Olimpu. Tamo je bogovima pravio veličanstvene dvore, a sebi dvorac od zlata, srebra i bronze, u kojem je živio sa prelijepom ženom Haritom, boginjom gracije i ljepote. U tom dvoru nalazila se i njegova kovačnica. Dane je provodio praveći predivan nakit lijepim boginjama, oružje strašnim bogovima, kao i prelijepe pehare za pirove koji su danonoćno trajali na Olimpu.

Ali bog Hefest mogao je da bude i surov. Mnogi su osjetili moć njegove vatre i strašne udarce njegovog ogromnog malja. Čak je i talase velikih rijeka Ksanta i Simoisa smirio svojim ognjem pod zidinama Troje. Svojim maljem porazio je i moćne gigante. Međutim, Hefest je prije svega najvještiji bog kovač, prijatan i dobar. Darovao je ljudima ljepotu i radost.

Ali, neko nekad reče da se u kafanu ide sa predznanjem. A znate li ko je vrhovni kada je u pitanju ovo piće bogova?

Četvrtak je. Dan za još jednu mitološku priču.

Semela je bila kćer Kadma, kralja Tebe. Bila je prelijepa pa neopaženo nije mogla da prođe pored Zevsa. Ali, tu je bila Hera. Zevsova žena i sjena, a njena ljubomora nadvila se nad ovu ljubav vrhovnog boga. Semeli je, da bi joj naudila, rekla da, ako želi da se smatra Zevsovom suprugom, prethodno mora da ga vidi u svoj njegovoj božanskoj veličini, onako kako se prikazao Heri na dan njihovog vjenčanja.

I pored svih Zevsovih ubjeđivanja, Semela je insistirala da joj, kao dokaz ljubavi, ispuni tu želju. Tada je Zevs popustio pred njenim navaljivanjem i, kada se pojavio u njenim odajama na svojim kočijama koje su pratile munje i gromovi, palata se zapalila. Semela je bila smrtno pogođena gromom. Ili je, pak, umrla od straha.

A kako bismo zakoračili u Novu godinu, ako ne uz dobro vino?! Ali, neko nekad reče da se u kafanu ide sa predznanjem. A znate li ko je vrhovni kada je u pitanju ovo piće bogova?

Međutim, šest mjeseci pod srcem je nosila Dionisa. Da dijete ne bi izgorjelo, Gea je munjevitom brzinom zasadila jedan sjenoviti bršljen koji je dijete zaštitio od opekotina. Zevs je preuzeo dijete, koje je još uvek bilo samo fetus, napravio rez na svojoj butini, stavio fetus unutra, zatvorio rez i ostavio da fetus dovrši svoj razvoj. Sakriven i siguran. Daleko od Herinih očiju i njene ljubomore.

Kada je došao dan rođenja djeteta, Zevs je presjekao šav koji je napravio i na svjetlo dana izvadio Dionisa, koji je od tada dobio i imena Pirigenis, Mirorafis, i Diplogenimenos.

A Hera nije mirovala. Njen progon tek je počeo. Saznala je da je Zevs dao dijete Semelinoj sestri Ino i njenom mužu Atamantu. Zbog toga je vrhovni bog morao ponovo da uzme Dionisa i, pretvorivši ga u jare, dao ga je Hermesu da ga odvede daleko u Aziju, da tamo poraste.

Međutim, šest mjeseci pod srcem je nosila Dionisa. Da dijete ne bi izgorjelo, Gea je munjevitom brzinom zasadila jedan sjenoviti bršljen koji je dijete zaštitio od opekotina. Zevs je preuzeo dijete, koje je još uvek bilo samo fetus, napravio rez na svojoj butini, stavio fetus unutra, zatvorio rez i ostavio da fetus dovrši svoj razvoj. Sakriven i siguran. Daleko od Herinih očiju i njene ljubomore.

Herin bijes je i do tamo stigao. Zbog toga je Dionis poludio i počeo besciljno da luta. Iako ga je Rea izliječila, on je i dalje nastavio da luta. Gdje god bi stigao, podučavao je Ijude kako da uzgajaju vinovu lozu i upućivao ih u obrede poželjne za svaku fazu uzgajanja.

Neke zemlje su ga primale prijateljski, a neke su ga izbacivale. U Etoliji, kralj Ojnej ga je veoma dobro primio, kao i Atika, koja je pretendovala da bude najbolja u gajenju vinove loze.

Kada je došao dan rođenja djeteta, Zevs je presjekao šav koji je napravio i na svjetlo dana izvadio Dionisa, koji je od tada dobio i imena Pirigenis, Mirorafis, i Diplogenimenos.

Dionis je bio bog rasta i plodnosti vinove loze, a prije svega, bog vina. Mitove u vezi sa Dionisom uvijek prate vino, igra i sve što čovjeku pomaže da pobjegne od svakidašnjice. Dionisijske orgije bile su procesije religijskog karaktera, sveti čin. Dok su trajali obredi, na ovim ceremonijama se pjevao ditiramb, pjesma u čast Dionisa.

Za Dionisa se veže i mit o Arijadni, koju je Tesej prilikom povratka za Atinu ostavio na Naksu. Dionis je tamo i zadržao i sa njom dobio Stafila i Ojnopiona.

Njegove pratnje uvijek su bili Nimfe, Seleni, Satiri i Mejnade.

Seleni su bili muškarci sa nogama i repom konja i stalno su opsjedali Nimfe, sa kojima su uživali u Ijubavi u svojim tajnim špiljama. Veoma poznati Selen, odnosno Satir, bio je Marsija – izvrstan svirač na fruli i učitelj muzike.

Dionis je bio bog rasta i plodnosti vinove loze, a prije svega, bog vina. Mitove u vezi sa Dionisom uvijek prate vino, igra i sve što čovjeku pomaže da pobjegne od svakidašnjice. Dionisijske orgije bile su procesije religijskog karaktera, sveti čin. Dok su trajali obredi, na ovim ceremonijama se pjevao ditiramb, pjesma u čast Dionisa.

Satiri su, demoni prirode, poistovećuju se sa Selenima, jer se njihovi opisi uglavnom podudaraju, izuzev onih koji su opisani kao pola muškarci, a pola jarci. Mejnade ili Bakhe su bile žene koje su predstavljale oličenje orgastičkih duhova prirode. Vječno opsednute bile igrom, pjesmom i ludim provodom.

Sva ova pratnja, koja je obično okruživala Dionisa, stvarala je talas radosti, veselja i dobrog raspoloženja. S njim na čelu pratnja je učestvovala i u Gigantomahiji, podržavajući Zevsa.

Pa neka je veselo!

Grčka i rimska mitologija prepune su takvih riječi. Bogovi namignuše i ispričaše nam ponešto o sebi. Slušajte…

Zevsa, glavnog i najmoćnijeg boga na Olimpu, mučili su ovozemaljski jadi. Hera, boginja zemlje, bila mu je žena, a njihov sukob do današnjih dana zaokuplja pažnju istoričara. Zašto?

Pa, vidite, Zevs je bio jedan od najvećih ljubavnika. Volio je bezbroj žena i osvajao ih na mnoge načine, ponekad pretvarajući se u bika, satira (šumskog boga, bića sa kozjim nogama, malim rogovima, konjskim ili kozjim repom i čupavom kosom), labuda… Ponekad i u običnog čovjeka, a ponekad čak uzimajući oblik zlatne kiše.

Istoričari s koljena na koljeno prenose kako je Hera bila veoma ljubomorna i kako se žestoko obračunavala sa suparnicama.

Iz tih božanskih veza rađala su se djeca-bogovi. Naredni redovi ispisani su u čast prvog mitološkog plejboja, koji je zavodio božanskim moćima.

Antiopu, kći riječnog boga, zaveo je kao satir. Rodila je Amfiona i Zeta i o toj priči ne zna se mnogo. Miljenica ovog boga bila je i Kalisto, šumska nimfa i saputnica Artemide, koja mu je podarila sina Arkada. Ali, Herina ljubomora je progonila do smrti. Tako jednom biva pretvorena u medvjedicu koju je Zevs pojeo, kako bi je spasio od razjarene Here. Prethodno je ubija Artemide, a onda je postavljena među zvijezde kao sazviježđe Mali medvjed.

Evropa je “pala” kada je Zevs osvojio uzevši oblik bika. Kao “princ na bijelom konju” pojavio se iz talasa ponijevši je preko mora do Krita, gdje mu je rodila tri sina.

Danaja je imala lošu sudbinu jer je otac zatvorio u kuli uplašivši se proročanstva po kojem će ga ubiti unuk. Ali, njen spasilac je Zevs koji se pojavljuje u obliku zlatne kiše. Ona mu je rodila sina Perseja. Kada je otac otkrio bebu, oboje ih je stavio u drveni kovčeg i bacio u more. Kovčeg je otplovio do ostrva Serifa, gdje ih je spasio Diktis.

Ni Hera nije mirovala pa je podsticala Semelu da se dodvori Zevsu, vjerovatno da ispita ima li granice. Semela je nagovorila Zevsa da joj se pokaže u svojoj punoj raskoši, a kada se pred njom pojavio kao blještavi bog groma, bila je obuhvaćena plamenom i tada je rodila Dionisa koga je Zevs spasio od vatre.

Ni Demetra, boginja plodnosti i zaštitnica polja koja je štitila sve obrađene površine, nije mu umakla. U ljubavnom zanosu rodila mu je Persefonu, za koju je bila veoma vezana. U Zevsovom prebogatom ljubavnom životu spominju se i titanke Leto i Metida, ali i Temida, Eurinoma, Mnemosina…

Iako je u mitologiji izuzetno poznat upravo po svojim ljubavnim reckama, Zevs je bio vrhovni i apsolutni vladar, ali njegova moć i vlast nisu bile bezgranične, a time se razlikovao od bogova drugih religija, u kojima bez vrhovnog boga ništa nije moglo da se desi i njemu ništa ne može da promakne. U grčkoj mitologiji ostali bogovi, a i ljudi su imali svoju volju i slobodu i nad njima, pa i nad samim Zevsom je vladalo nešto nedokučivo i nepromjenljivo – sudbina.

Pričalo se da Zevs vlada i sudbinom, ali to je u prenosnom smislu, jer je on, kao i bilo koji drugi bog ili čovjek, vladao samo toliko koliko je shvatao veze između uzroka i posljedica i djelovao u skladu sa tim spoznajama. Protiv sudbine je Zevs bio nemoćan, pa ma šta preduzeo, jer on nije bio vladar sudbine, već samo njen čuvar i izvršilac.

Mitovi ili ne, čini se da je Zevs znao da uživa… Ili je to činio neko ko je pisao ove redove istorije.

Moć počinje još u onim vremenima. Zapravo, sve je zasnovano na njoj. Bogovi su tako “zaposjeli” Olimp.

Zevs, kao vrhovni bog, već nam je znan. Rodio se na planini Dikta, na Kritu, a rastao je u nekoj drugoj špilji na planini Ida, gdje ga je sakrila majka Rea, hraneći se mlijekom kozije nimfe Amalteje, dok su ga ostale nimfe njegovale.

Zagospodarivši i učvrstivši vlast nad braćom i ostalim bogovima, zadobio je poštovanje i divljenje pa je s pravom prihvaćen kao gospodar i otac bogova i ljudi. Njegovo oružje je bio grom, dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na zemlji. Vjerna pratilja bila mu je Hera, mada je mitologija pribilježila i njegove bezbrojne ljubavne recke. Svejedno, bio je ravnoteža i pravda. Pazite sad, nije bio samo tužilac i sudija već je saosjećao sa svačijim bolom i uvijek je pokušavao da nesrećnicima olakša patnju.

Posejdon je bio bog mora i zemljotresa. Smatra se jednim od najpoštovanijh na Olimpa, jer je pored Zevsa i Here, jedan od najstarijih. Duboko u valovima stoji njegova kristalna palata Ega. Zlatnim kočijama krstari po okeanima i morima. Između talasa koji ga ni ne pokvase trozubom udara u valove, potresa zemlju i cijepa stijene. Lako ga je bilo razdražiti, a poznat je i kao veoma ljut. Žene vole ovakve tipove pa se kraj njega skrasila Amfitrtita, jedna od kćeri Nerejevih.

Zevs, kao vrhovni bog, već nam je znan. Rodio se na planini Dikta, na Kritu, a rastao je u nekoj drugoj špilji na planini Ida, gdje ga je sakrila majka Rea, hraneći se mlijekom kozje nimfe Amalteje, dok su ga Nimfe njegovale.

Demetra je bila boginja plodnosti, majka zaštitnica polja, koja je štitila sve obradive površine. Ko kaže da žene nisu za velike ideje? Pa Demetra je učestvovala u stvaranju svijeta. Tako sve što na zemlji živi, cvjeta i donosi plod, svoje postojanje duguje njoj. Bila je veoma privržena kćerki Persefoni, koju je dobila sa Zevsom. U nju se zaljubio Had i oteo je. Čim je saznala za nestanak voljene kćeri, krenula je u potragu. Napustila je Olimp, zapostavila sve dužnosti i, prerušivši se u staricu, otišla u službu kod Keleje. Za to vrijeme zemlja je ostala neobrađena, poljoprivreda unazađena, ništa iz zemlje nije izniklo niti donosilo plodove.

Apolon, bog svjetlosti, razuma, nadahnuća, umjetnosti, predskazanja i proročanstava, iscjelitelj… Smatraju ga najljepšim bogom u grčkoj mitologiji. Rođen je na ostrvu Delosu, kao sin je Zevsa i Lete, brat blizanac Artemidin.

Artemida, boginja divljih zvijeri i lova, Apolonova sestra. Pripisuje joj se vječna mladost možda zato što se nikada nije udala. U rimskoj mitologiji odgovara joj italska boginja Dijana.

Ares je bio poznat kao štitolomac, pustošitelj gradova, bog rata. Sin je Zevsov i Herin. U Rimljana njegov ekvivalent je Mars.

Afrodita, boginja ljubavi i ljepote, “smjeholjubna”, “rođena iz morske pjene”, kod Rimljanja je poistovjećena sa Venerom, starim italskim božanstvom.

Posejdon zlatnim kočijama krstari po okeanima i morima. Između talasa koji ga ni ne pokvase trozubom udara u valove, potresa zemlju i cijepa stijene. Lako ga je bilo razdražiti, a poznat je i kao veoma ljut.

Hermes, glasnik bogova, bog trgovine, rječitosti i kradljivaca. Sin Zevsa i Maje. Rimski parnjak mu je Merkur.

Atina, ratoborna boginja mudrosti, umjetnosti, nauke i radinosti. Zaštitnica gradova, pokroviteljka znanja. Na Akropolju je u njenu čast sagrđen čuveno svetilište Partenon.

Hefest, hromi kovač i zanatlija Olimpa. Bog vatre i kovačkih vještina, kod Rimljana poznat kao Vulkan.

Dvanaesto mjesto je u početku zauzimala Hestija, kasnije ju je zamijenio Dionis.

Hestija, boginja srca i doma, kod Rimljana joj odgovara Vesta. Dionis je zauzeo Hestijino mjesto u 5. vijeku prije Nove ere kao bog zanosa, plodnosti i vina. On je prijatelj muza, sin Zevsa i Semele. Odgovara mu rimski bog Bakho. Dionisov kult je doprinio uvođenju misterija. U njegovu čast su se održavale svečanosti Dionisije.

Olimp nam je odškiruno vrata. Slušajmo šta će nam ispričati…

Danas o Gigantima.

Kada je Zevs kaznio Titane i s vlasti svrgnuo Krona, Gea, majka Zemlja i boginja plodnosti, se razljutila jer su i neka njena djeca surovo kažnjena. Zato je vjerovala da bogovi sa Olimpa nemaju dovoljno poštovanja za nju. Zato stvori Gigante. Da bi se osvetila.

Prema Heziodu, bili su božanska bića koja su nastala kada je Gea oplođena krvlju kastriranog Urana. Urana je kastrirao sin Kron, Zevsov otac. Higin kaže da su oni bili djeca Gee i Tartara. Homer ih smješta u područje vulkana, a većina drugih pisaca na zapad Evrope.

Svejedno, bila su to ogromna bića sa zmijama umjesto kose i tijelom koje se završavalo repom zmaja (ili zmije). Njihov izgled bio je zaštrašujući. U početku se vjerovalo da su nepobjedivi.

Namjera im je bila da, kada osvete Titane, zasjednu na vrh Olimpa i poslože planine Tesalije, Peliona i Osu jednu navrh druge. Tako započeše Gigantomahiju.

Krenuli su u napad na bogove bacajući zapaljene baklje, kišu ogromnog kamenja i vatrenih stabala. Tresle su se planine, a zvijezde i mora su se pretvorili u pakao. Ipak, u toj beskrajnoj i bespoštednoj borbi nisu računali na jedno. Proročanstvo! A ono je glasilo – ako se bogovima pridruži čovjek, svi će popadati niz litice božjeg carstva.

Kada je Zevs kaznio Titane i s vlasti svrgnuo Krona, Gea, majka Zemlja i boginja plodnosti, se razljutila jer su i neka njena djeca surovo kažnjena. Zato je vjerovala da bogovi sa Olimpa nemaju dovoljno poštovanja za nju. Zato stvori Gigante. Da bi se osvetila.

Bogovi Olimpa ušli su u borbu u koju ih je poveo, ko drugi nego Zevs. S oružjem i gromovima, ali i uz pratnju odanih prijatelja, bio je spreman na mnoga iskušenja. Osim Posejdona, Apolona i Hefajsta, tu su još bile i Mojre (Suđenice), ali i Dionis sa pratnjom. Ipak, najveće zasluge pripadaju boginji Atini, koja se tokom borbe rodila iz Zevsove glave, potpuno naoružana. Odmah je ubila Palanta, jednog od Giganata i krenula u borbu.

Tada Atina pozva Herkula. Čuvši to, Gea je pokušala da sinovima pronađe biljku koja bi ih štitila od ljudskog oružja, ali nije uspjela da je pronađe jer je Zevs zabranio Eji (Zori), Heliju (bogu Sunca) i Seleni (boginji Mjeseca) da svijet svjetlom obasjaju. Tada je glavni bog Olimpa počupao i uništio svaku takvu biljku.

Herkule tada otrovnom strijelom rani najjačeg – Giganta Alkioneja, a smrtonosni udarac zadao mu je bacivši ga preko granice Palene, jer je Herkul znao da je Gigant besmrtan u zemlji u kojoj se rodio. Giganta Klitija dočeka planina užarenog željeza, što je dalo snagu ostalim bogovima. Atina na Enkelada baci ostrvo Siciliju, a Posejdon, velikim komadom zemlje kojeg otkinu od ostrva Koza, survao je u more Polibota. Tako nastade ostrvo Nizir.

Ostali giganti glavom platiše kada ih je Zevs oborio munjama, a onda ih Herkul pobio dok su bili ošamućeni.

Krenuli su u napad na bogove bacajući zapaljene baklje, kišu ogromnog kamenja i vatrenih stabala. Tresle su se planine, a zvijezde i mora su se pretvorili u pakao. Ipak, u toj beskrajnoj i bespoštednoj borbi nisu računali na jedno. Proročanstvo! A ono je glasilo – ako se bogovima pridruži čovjek, svi će popadati niz litice božjeg carstva.

Giganti, baš kao i Titani, izgubiše bitku.

Bogovi ih pokopaše ispod Zemlje gdje njihova komešanja i danas uzrokuju erupcije vulkana i termalne aktivnosti. Jedan od Giganata bio je Olimp, po kojem je nazvana planina. Enkelad se pojavljuje kao poseban div u mitologiji, jer je zakopan pod Etnom. Vjeruje se da su s njim i njegova braća Tifon i Briarej pa vulkanski dim potiče od daha njih trojice.

Prema nekim verzijama, rat na Olimpu preživjelo je više Giganata koji su pobjegli u Leuku i na ostrvo Mikon. Prema jednoj priči, zatočeni su u Erebu, a prema drugoj, iz njihove krvi Gea je rodila novu rasu ljudi.