Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.
Japanci su jednostavno takvi – majstori su raznih vještina koje nas zapadnjake često ostave bez teksta.
Svi mi poznajemo nekoga ko baš i ne voli one klasične poklone i sve te konevencionalne nazovimo gluposti.
Vjerovatno ste se više puta zapitali ko dizajnira odjeću za bebe i djecu kad se opredijeljuje za nekvalitetne materijale, za kojekakve džidža-midže koje beba može otkinuti i progutati, za univerzalne veličine (prvi put prilikom izlaska iz bolnice bodi koji smo pripremili našoj djevojčici nismo mogli navući preko glave, bio je preuzak), za podijelu garderobe po bojama/na djevojčice i dječake i kojekakve druge paradokse.
“Podravka” je kroz nagradnu igru “Kupim za sedam, i imam sve što trebam!” obazbjedila poklone za vjerne potrošače iz cijele BiH, a uručene su i glavne nagrade.
Pravi je užitak gledati lica mališana kad ispod jelke ugledaju poklone koje je doneo Deda Mraz, odnosno mama, tata, bake, dede, tetke, ujaci, stričevi, kumovi i prijatelji.
Bliži se vrijeme Nove godine i paketića ispod bora, a djeca već uveliko kidaju listove papira iz sveske i pišu pisma Djeda Mrazu.
Praznici su pred vratima i imate osjećaj da se sa svih strana na vas vrši pritisak da krenete u kupovinu poklona. Ne znate ni šta želi osoba kojoj hoćete nešto da poklonite, niti šta joj treba i muči vas ono…
Otkad znam za sebe, više volim da nekome pravim poklone i priređujem iznenađenja, nego da im samo kupim jednu stvar i predam. Da se razumijemo, često ja ne napravim tu stvar koju poklanjam već je kupim, ali se potrudim da…
„A šta su oni vama donijeli?“, pita me i traži po ladici neke papire. Ooo pa kako da se sjećam, kad je to bilo, prije nekoliko godina, a nije ni važno, kupiću nešto, staviću 100 KM u kovertu, red je….
Baš kad ste pomislili da smo završili sa praznicima i poklonima, evo nam novog pred vratima. Da, znamo da će dežurni mudraci reći kako je to otrcano, kako ne treba samo jedan dan u godini voljeti (i ne treba) ali…
