Priča objavljena u sklopu projekta “Women of Impact“, kojim National Geographic nastoji skrenuti pozornost na takve žene, prati četiri hrabre istraživačice koje su srušile predrasude o rodu i osvajale najopasnije okoliše na Zemlji.
Poznato je da su u ranijim razdobljima (ali, na žalost, ponegdje i danas) žene smatrane slabijim spolom čije ih inferiorne tjelesne mogućnosti sprječavaju da se bave istim aktivnostima kao i muškarci. No, u povijesti je bilo mnogo žena koje su svojim revolucionarnim postignućima dokazale da su takva uvjerenja besmislena. Predstavljamo četiri istraživačice koje su pokazale da se i žene mogu nositi s ekstremnim vremenskim uvjetima i mentalnim pritiscima.
Miriam O'Brien: žena koja se popela na planinu bez pomoći muškarca
Ranih 1930-ih Miriam O'Brien bila je pionirka aktivnosti koja je u to doba bila poprilično čudnovata – planinarenja bez muškaraca. Pozornost na nju National Geographicu je skrenulo pismo koje im je poslala njezina majka. Zadivljeni ovom pustolovnom ženom i njezinim nezamislivim (!) podvigom, objavili su priču o njoj u kolovozu 1934.
O'Brien se penjanjem počela baviti s majkom. Već kao dijete osvajala je vrhunce po Engleskoj, a kasnije i Europi. No, došla je do zaključka da je ne zadovoljava penjati se iza nekog. U autobiografiji “Give Me the Hills” objašnjava da se “onaj tko se prvi penje po užetu još više zabavlja jer rješava neposredne probleme tehnike, taktike i strategije kako se pojavljuju”. Nakon što su O'Brien i njezina prijateljica vodile prvi uspon bez muškaraca na Grépon u Francuskim Alpama 1929, jedan se njezin suvremenik penjač požalio da sad kad su taj pothvat izvele dvije žene, nijedan muškarac s imalo samopoštovanja neće pokušavati isto. O'Brien se, naprotiv, nije zaustavila. Osvojila je Aiguille du Peigne, a 1932. uspela se na Matterhorn s prvom ekspedicijom koju su vodile žene.
Spomenuti tekst koji je napisala za NG urednik je okarakterizirao kao preskroman, na što mu je O'Brien odgovorila da joj se na prvu učinilo da će biti lako napisati “ja sam nevjerojatno vješta penjačica i općenito izvanredna žena”, no da je shvatila kako je vrlo teško rječito oblikovati takvu tvrdnju. Njezin odgovor može se shvatiti kao odraz internaliziranog osjećaja manje vrijednosti u društvu u kojem je njezin podvig dočekan kao svjetsko čudo. Ipak, zapis iz njezine autobiografije otkriva mnogo inspirativniji stav prema sposobnostima žena: “Nisam uviđala razlog zašto bi žene, same po sebi, bile nesposobne voditi uspješan uspon. … Ja sam odlučila pokušati se penjati ne samo bez vodiča, nego bez muškarca.”[nextpage]
Myrtle Simpson: gacanjem po tundri opovrgla suprugovu teoriju
Myrtle Simpson u lipnju 1965. stala je gdje nijedna žena prije nje nije kročila, što ju je učinilo “mrvu ponosnom”. Nakon što je mjesec dana gacala kroz 600 kilometara smrznute grenlandske tundre, ova radiologinja koja je napustila svoj posao i postala istraživačica postala je prva žena koja je prešla grenlandski ledeni pokrov. Njezin je muž Hugh patolog koji je u to vrijeme proučavao je li ljudsko tijelo prilagođeno na ekstreman i dugotrajan stres. Zaključio je da nije. No, otisnuli su se na putovanje preko Grenlanda bez obzira na njegov zaključak, “pustolovine radi”. Na Hughov nagovor, Myrtle, koja mnogo bolje prepričava njihov pothvat, napisala je tekst za NG.
Njezina je priča postala hit; pohvalio ju je i planinar Barry Bishop, član prve američke ekspedicije koja se tri godine ranije popela na Mount Everest, riječima da je to “uistinu nevjerojatan podvig za ženu”. Simpson je istraživala mnoga područja – od australske divljine, preko Anda i Norveške, do Surinama.[nextpage]
Ann Bancroft: polarna kraljica
Kad je sredinom siječnja 1993. dosegla Južni pol, Ann Bacroft postala je prva žena koja je osvojila oba zemljina pola. Bancroft i tri članice njezine polarne ekspedicije za 67 su dana doskijale do Južnog pola, svaka tegleći 90 kg potrepština. Dvije su žene umalo morale odustati zbog bolesti, no tim je odlučio usporiti, držati se zajedno i stići ujedinjeno do cilja. Sedam godina ranije, Bancroft, učiteljica i planinarka iz Minnesotte, postala je prva žena koja je osvojila Sjeverni pol. Njezina je ekspedicija putovala saonicama bez dodatne opskrbe potrepštinama prvi put nakon što je to pokušao Robert Peary 1909. Iscrpljujuće putovanje trajalo je 55 dana i gotovo bilo fatalno – osim što joj je ponestalo hrane, Bancroft je propala kroz led u ledenu vodu. Skromna Bancroft u svom je dnevniku napisala: “Uistinu nikad ne razmišljam o tome da ću biti prva žena na polu. Doslovno sam prezauzeta pokušajima da dođem do tamo”.
Osvajanje polova nije jedini rekord koji je postavila. Bancroft je predvodila i prvu američku žensku ekspediciju na Grenlandu i postala prvom ženom koja je na skijama prešla Antarktiku. Uvedena je u National Women's Hall of Fame 1995. godine.[nextpage]
Gerlinde Kaltenbrunner: žena na vrhu svijeta
Gerlinde Kaltenbrunner, medicinska sestra iz Austrije, 2011. pridružila se prestižnom klubu planinara koji su osvojili svih 14 svjetskih planinskih vrhova viših od 8.000 metara. Iako je prva žena koja se pridružila ovom elitnom društvu Edurne Pasaban, koja se na sve vrhove popela 2010. godine, Kaltenbrunner je postala prva žena koja se na 14 najviših vrhova popela bez upotrebe dodatnog kisika. Odbila je i pomoć šerpi ili drugih nosača, što rijetko koji penjač čini.
Posljednji od spomenutih vrhova koje je osvojila bio je K2, koji se smatra jednom od najubojitijih planina. Osvojila ga je iz četvrtog pokušaja, pri čemu je onaj iz 2010. završio kobno – pogibijom njezina partnera. U četvrtom pokušaju na put je krenula s mužem i malom ekipom. Njezin je muž odustao od uspona zbog znakova lošeg vremena i molio je da i ona odustane, no odbila je. Nakon nekoliko dana, stigla je do vrha.
Kako je opisano u članku u National Geographicu: “Planine su se protezale u svim pravcima. Planine na koje se popela. Planine koje su uzele živote njezinih prijatelja, a umalo i njezin. No, nikad nije uložila toliko truda ni u koju planinu kao u onu koja joj je napokon stajala pod čizmama.”
