Već 205 godina život porodice Bennet i ljubavna priča Elizabeth i gospodina Darcyja oduševljava čitaoce širom svijeta. No, koliko zapravo znate o samoj knjizi “Ponos i predrasude” i putu koji je prešla od Janeinog pera do biblioteka širom svijeta?
Početni naziv romana je bio “Prvi utisci”, a Jane ga je napisala kada je imala samo 21 godinu i to nakon što je sa bratom Edwardom i njegovom ženom 1796. boravila u Goodneston Parku u Kentu. Njen otac George je 1797. pisao izdavaču Thomasu Cadellu u nadi da će on objaviti prvi roman njegove kćerke, ali mu je paket vraćen uz odbijenicu.
No, Jane nije željela odustati. Između 1811. i 1812. godine značajno je prepravila “Prve utiske” i promijenila naziv romana u “Ponos i predrasude”. Cijelo to vrijeme nije prestajala pisati i tako je 30. oktobra 1811. godine objavljena njena prva knjiga”“Razum i osjećajnost”, gdje je bila potpisana kao “dama”, a ne imenom i prezimenom.
Tada je odlučila da ponovo pokuša da priča o Elizabeth i gospodinu Darcyju, koju ljudi danas toliko vole, ugleda svjetlost dana i 28. januara 1813. godine je napokon u tome i uspjela. No, i ovaj roman je objavljen bez potpisa književnice – pisalo je samo da je to knjiga autorke “Razuma i osjećajnosti”.
Nažalost, od originalnog rukopisa “Prvi utisci” nije ostao nikakav trag. Jane je prodala autorska prava Thomasu Egertonu za 110 funti, no kasnije ju je ta odluka skupo koštala. Naime, ona je prihvatila da za roman “Razum i osjećajnost” snosi troškove svih mogućih gubitaka. Ne znajući koliko će se ta knjiga uspješno prodavati i donijeti joj zaradu od 140 funti, Jane je Egertonu prodala autorska prava za “Ponos i predrasude”, a to je značilo da će on snositi odgovornost za sve gubitke. Kasnije je procijenjeno da je Egerton od samo prva dva izdanja ovog romana zaradio oko 450 funti. Treće izdanje je objavljeno 1817. godine.
Knjiga je prvo prevedena 1813. godine na francuski, a zatim na njemački, danski i švedski jezik. Samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljeno prvo izdanje, Jane je za svoju priču dobila predivne kritike. Prva je bila od Anne Isabelle Milbanke, buduće supruge Lorda Byrona, koja je “Ponos i predrasude” opisala kao moderan roman. Poznati kritičar George Henry Lews je izjavio da bi mu bilo draže da je napisao “Ponos i predrasude” nego bilo koji roman iz serije “Waverley Novels” Sira Waltera Scotta. No, njegovo mišljenje nije dijelila Charlotte Bronte i to mu je objasnila u pismu napisavši da je taj roman za nju bio razočarenje i, kako je sama navela, “pažljivo ograđena, dobro kultivisana bašta sa urednim granicama i nježnim cvijećem, ali da nema otvorene zemlje, svježeg vazduha, niti lijepog potočića”.
Kritičari su zamjerali Jane Austen to što je ovaj roman bio sličan njenim drugim književnim djelima. Njen način pisanja se mnogo razlikovao od tradicionalnih gotičkih romantičnih romana koji su tada bili veoma popularni. U “Ponosu i predrasudama” Jane je ljubav i romansu opisivala kao ograničene ili prinuđene, likovi su bili komplikovane osobe sa manama i na njih je uticala porodica. Sve se to mnogo razlikovalo od onoga što su ljudi u to vrijeme voljeli da čitaju i zato se ovaj roman nije često objavljivao u prvoj polovini 19. vijeka. No krajem 1800-ih godina stvari su se značajno promijenile.
Do dan danas se ova predivna knjiga konstatno reprodukuje, a BBC ju je ekranizovao kao seriju sa Jennifer Ehle i Colinom Firthom u glavnim ulogama. Godine 2005. roman “Ponos i predrasude” je zablistao i na filmskom platnu sa Matthewom MacFadyenom u ulozi gospodina Darcyja i Keirom Knightley kao Elizabeth Bennet.
Zvuči nevjerovatno da je ovaj roman jedva ugledao svjetlost dana, zar ne? No, kako je i sama Jane Austen napisala u “Ponosu i predrasudama” – o prošlosti treba razmišljati samo ako nam to pričinjava zadovoljstvo, a sigurno je da je većina vas srećna što je Jane ipak uspjela da se izbori i sa svima nama podijeli ovu predivnu priču.
