O viskiju znam samo toliko da postoji. Znam i da sam probala nekoliko puta, što je svojevrsan pleonazam, jer probaš jednom, prvi put, svaki naredni je sljedeći, drugi, treći…, samo ako je riječ o viskiju. Bilo mi je pomalo krivo da mi ne ide iz prvog gutljaja. A nije.
Što i ne čudi. Previše je muževan, divlji i plemenit za mene. Tako ga, uostalom, opisuju američki pisci, pa teška srca priznajem da sam u nastojanjima da savladam gradivo užitka u čašici tog žap-a poklekla pod pritiskom da je nešto za mene isuviše muški i jedino zbog toga nedostižno.
Uglavnom, od kaubojskih salona do Džejmsa Bonda, žderala me ljubomora što ne umijem da uživam u tom starcu iz bačve, makar kao u grešnom zadovoljstvu. Možda i najstarije muško koje sam poželjela. Ipak, nije išlo, nijedan put kad sam probala.
I nekako sam u međuvrmenu zaista naučila da živim s uvjerenjem da je viski zaista muško piće. Zato što tako i zamišljam muškarca – snažan, oštar i agresivnog ukusa. A kad napokon uspijete da se izborite s njim, da vas negdje dolje, duboku u duši grije i zavodljivo pecka.
Viski je tokom, ne godina, nego vijekova postao i opstao kao ultimativno alkoholno piće za muškarce, a Holivud je tu, preko Divljeg zapada, podosta uradio na takvom imidžu. Uprkos nastojanjima Ave Gardner i Hilari Klinton (Hillary Clinton) da pokažu da i žene itekako dobro mogu da se snađu s čašicom viskija, ili više njih, ova “voda života”, do čega se dođe kada zavirimo u korijen naziva whisky ili whiskey, odnosno u škotski gaelski jezik “uisce beatha”, za većinu žena, uključujući i mene, i dalje ostaje gola voda.
Da bi se ta slika bar malo promijenila, ovog mjeseca na scenu, doduše samo američku, stupa ženska verzija poznatog brenda viskija – zamijenit će originalnu verziju, barem tokom marta, kako bi podržali akcije i pokrete za osnaživanje žena. “Džoni Voker” (Johnnie Walker) je zamijenio svoju prepoznatljivu etiketu i ime, pa je tako u limitiranoj ediciji viski postao “Džejn Voker” (Jane Walker) i muškog šetača je zamijenila žena.
Premijerno u više od stotinu godina da brend značajnije promijenio svoj logo. Ipak, proizvođač “Diageo” ne nastoji na ovaj način isključivo učiniti svoj viski pitkijim za žene – cijela ova priča za cilj ima da podrži “ženski mjesec” i Međunarodni dan žena u martu.
Osim što je ime proizvoda promijenio kako bi podržao borbu za ženska prava, proizvođač će od svake prodane boce, a ukupno ih je 250.000, jedan dolar donirati ženskim organizacijama, a kao posebnu misiju navodi da u marketinškim kampanjama vidi povećan broj žena.
“Viski, kao vrsta pića, među ženama najčešće zvuči zastrašujuće, a promjena loga i ženski lik na njemu su zgodna prilika da pokušamo pridobiti više žena koje će naš brend oduševiti”, kazala je Stefani Džejkobi (Stephanie Jacoby), potpredsjednica kompanije “Diageo”, odakle navode da kod njih žene čine skoro polovinu od 12 stručnjaka za proizvodnju, a šest ih je među 15 članova uprave.
“Vidimo ‘Džejn’ kao prvu žensku verziju naše ikone muškog šetača. Volimo zamišljati kako će naši šetač i šetačica zajedno koračati kroz budućnost“, poručila je Stefani.
Trebalo nam je samo više od vijeka? Živjele!
