Bez obzira na to vjerujete li u hodanje po vodi, multiplikaciju riba i božansko iskupljenje ili ne, lik Isusa (prema biblijskom opisu) je rijetko fascinantna pojava. A još je fascinantnije koliki broj ljudi pod krinkom njegovog imena rade i propagiraju upravo suprotno od svega u što je on vjerovao i za što se borio svakog dana. Veliki i neshvatljiv paradoks.
Odgajala me jedna predivna osoba, baka Ana. Skromna, radišna, brza i nasmijana. Baka je bila jako pobožna i posvećena mom svjetovnom i vjerskom obrazovanju. Učila je sa mnom francuski, vježbala klavir, ali i svakodnevno pričala legende o apostolima, izgubljenim sinovima i djetinjstvu u štalici.
Slušala sam te priče otvorenih usta. Baki je bilo važno da mi prenese svoje vjersko naslijeđe zajedno s povezanim moralnim kodom. Bila je nježna i tolerantna, ništa nije nametala i silila, a ja sam obožavala te njene biblijske prispodobe. I čitati sam naučila jako rano slovkajući iz malih knjižica “Biblija u slikama”.
Iako na kraju nisam ispala praktična vjernica, oprosti bako, odradila sam sve sakramente i moguće stupnjeve vjeronauka, godinama čitala vjerovanja na misama, čak sam i nekoliko puta glumila Gospu u crkvi Svetog Blaža na polnoćki. Zapravo su mi prvi scenski nastupi bili ispred oltara, tako je sve počelo.
Kao “certificirana katolkinja” često razmišljam o Crkvi, religiji općenito i kako je jedna divna ideologija jednakosti i skromnosti u nekim slučajevima postala podloga za biznis i promociju ideja koje su i u Isusovo vrijeme bile zatucane i osuđivane.
Isus je bio pravi revolucionar, borac protiv sistema i punker. Volio je “malog čovjeka”, družio se i spašavao život prostitutkama, tukao s trgovcima-kapitalistima. Mrzio je licemjerje i bogaćenje na račun vjere.
Naravno da ima ogroman broj vjernika, sigurno velika većina, koja se Isusovog nauka drži, poštuje vrijednosti i živi njegovu poruku, ali glas tih drugih, moćnih i agresivnih postaje sve prodorniji. Bubnjaju nam po glavi svojim zahtjevima i interpretacijama koje s Isusom imaju veze k'o Horvatinčić s pokajanjem.
U ime Isusa traži se striktna definicija obitelji, uredno prijavljenih potomaka nastalih u (crkvenom) braku dvoje supružnika. Isus sam bio je izvanbračno dijete, pravno gledano nepriznatog očinstva, ali apsolutno prihvaćen i voljen od strane svog dobrog i tolerantnog očuha.
U ime Isusa nastao je najprofitabilniji biznis na svijetu čiji predstavnici (ne svi, ali ima ih) i u najsiromašnijim europskim državama voze Mercedese, dok je Isus propovijedao dijeljenje svih zemaljskih dobara sirotinji i život u asketskim uvjetima.
U ime Isusa plaše nas izbjeglicama i ilegalnim doseljenicima koji će nas uništiti i prenijeti nam nepoznate bolesti čim izađu iz svojih šatora. Isus sam bio je izbjeglica, protjeran u strahu, rođen u teškoj ilegali, u štali bez dokumenata.
U ime Isusa se petlja u politiku i ulizuje vlasti, rade kombinacije s lokalnim moćnicima. Isus je moć prezirao i govorio da biti velik znači služiti, da su vlastodršci naši robovi, pa i on sam je naš sluga.
U ime Isusa trguje se lukrativnom imovinom i pozicijama, Isus je trgovce protjerao iz svog hrama.
U ime Isusa nas uče da postoje naši i vaši. Da se držimo svojih, a mrzimo neprijatelje. Isus je govorio da ljubimo svoga bližnjega, ali i svoje neprijatelje. Isus je za neprijatelje molio, danas se moli protiv njih.
U ime Isusa propagira se nacionalizam i podjele. Isus je prihvaćao ljude svih staleža i porijekla, a izazvao i pravu konsternaciju svojom pričom o dobrom Samaritancu (Samaritanci – tad neprijateljski narod) koji je jedini pomogao iscrpljenom Židovu, dok su ga sunarodnjaci ostavili samog k'o psa.
U ime Isusa uvode se zabrane, pravila i kazne – protiv pobačaja, protiv umjetne oplodnje, protiv homoseksualaca, protiv ateista… Vlastite tajne i grijehe brižljivo se sakriva premještanjem u drugu župu. Isus je govorio – ne sudite. Što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne opažaš?
U ime Isusa žene se obespravljuje, svodi ih se na ulogu rodilje, a ostajanje u lošim i nasilnim vezama proglašava bračnom dužnošću i neraskidivom obavezom. Isus se sa ženama intenzivno družio i imao velik broj učenica koje su ravnopravno sudjelovale u raspravama, ali samo muški apostoli su od sebe napravili brend.
Isus je bio ljubav i tolerancija. Je li bio uistinu Sin Božiji? To ostavljam vama na interpretaciju. U svakom slučaju je bio ozbiljna faca. Hipik, borac za pravdu i ljudska prava, neprilagođeni sanjar, provokator.
Vlasti neuhvatljiv, nesalomljiv i nesvodiv pod kontrolu. Kao i uvijek kroz povijest, takvi entuzijasti s karizmom postaju opasnost za establishment.
Pa kreće uobičajen recept – konstruiran spin o izdaji vlastitog naroda (tko priča protiv vlasti, taj mrzi svoju domovinu), manipulacija svjetine, par marketinških trikova i lažnih naslova. I narod sam odabire radije lokalnog krimosa, nego revolucionara koji propagira jednakost, društvenu odgovornost i promjene.
Raznih svjetonazora i ideologija na svijetu ima. Priznajem pravo svakome da izrazi svoje viđenje optimalnog poretka. Ali ideologiju zabrana, diskriminacije, gramzivosti i oholosti stavljati pod nazivnik kršćanstva? Sasvim uvredljivo i neprikladno. Lijepo je vidjeti kad vjernici sami to prepoznaju i ograđuju se.
Svima nama, vjernicima i ateistima, a posebno onima koji pod imenom Isusa i danas promoviraju podjele, obespravljivanje slabijih i “konzervativne vrijednosti” preporučujem da što češće i koncentriranije čitamo Isusove citate i učenje. Jer Isus je bio sve samo ne konzervativac. Isus je bio sasvim novi, svježi put razumijevanja i nade.
