Po nekima od narednih priča su snimljeni igrani i dokumentarni filmovi, dok su ostale smještene u policijske dosijee i novinske tekstove.
Priča iza filma “Monster”
Film “Monster” (Čudovište) sa Šarliz Teron u glavnoj ulozi snimljen je po životu Ajlin Vuornos, žene koja je 1989. i 1990. godine u Americi ubila sedam muškaraca.
Ajlin je u djetinjstvu bila zlostavljana, te se bavila prostitucijom. Njen otac je bio alkoholičar i pedofil, koji se objesio u zatvoru, u koji je dospio nakon silovanja sedmogodišnje djevojčice. Majka je vrlo rano napustila, pa je živjela sa bakom i djedom, koji je zlostavljao.
Bila je piromanka od ranog djetinjstva, a prilikom igranja sa vatrom je zadobila ožiljke po licu i rukama. Ostala je trudna već sa 13 godina, kada je optužila porodičnog prijatelja za silovanje, dok su postojale sumnje da je otac djeteta ustvari njen stariji brat. Kada je baka umrla, djed je istjerao iz kuće pa se počela baviti prostitucijom kako bi preživjela. U 20. godini se udala za muškarca koji je imao 60 godina, ali brak nije potrajao jer je shvatila da je nasilnik. Pokušavala je da ostavi prostituciju, ali nije uspjela da se zaposli. Tokom života je čak šest puta pokušavala da se ubije.
Imala je bogat kriminalni dosije, čak i prije prvog ubistva. Njene žrtve bili su sredovječni muškarci, koje je pljačkala i ubijala. Sa ubistvima je počela kada je imala 34 godine, dok je živjela na Floridi. Uhvaćena je kada je u automobilu žrtve imala saobraćajnu nesreću, nakon čega je za svoje zločine osuđena na smrtnu kaznu 1992. godine. Nikada nije pokazala žaljenje, čak je navodila da je planirala ubiti još 12 muškaraca, te da će nastaviti sa svojim pohodom ako je puste na slobodu.
Presuđeno joj je 2002. godine.[nextpage]
Baka koja se kikoće
Gospođu Doss su ljudi smatrali vrlo pristupačnom i veselom osobom, čak su je zvali “the Giggling Granny”, odnosno baka koja se kikoće. Udavala se tačno pet puta, a njeni muževi su završavali na isti način – trovala ih je kako bi naslijedila novac od osiguranja.
Prvi put se udala 1923. godine, kada je imala samo 16 godina. Radila je u fabrici posteljine, gdje je upoznala svog budućeg supruga. Tražila je ljubav i romansu, ali ih nije dobila. On je bio sin jedinac jako naporne i zahtjevne žene, koja se uselila kod mladog bračnog para i nikada ih nije puštala na miru. Rodila je četiri kćerke, ali se odala alkoholu i duvanu. Dvije djevojčice su umrle od trovanja hranom, nakon čega je muž napušta i odvodi najstariju kćerku sa sobom, a njoj ostavlja najmlađu. Uvijek je naglašavao da je ostavio jer se plašio njene naravi, što se ispostavilo kao dobar potez jer je on jedini preživio brak sa njom.
Ubrzo se preselila u obližnji grad i zaljubila. Pronašla je način da joj vrate najstariju kćerku, te je ponovo osnovala bračnu zajednicu, koja je trajala 16 godina. Na početku je otkrila da je njen izabranik alkoholičar sa kriminalnim dosijeom, ali se nije obazirala na to.
Najstarija kćerka je rodila sina, koji je umro odmah na porodu, ali je ostalo nejasno od čega. Porodilja je vidjela da njena majka drži dijete i pritiska njegovu kožu, dok su je ostali zatekli sa iglom u rukama. Ljekari se nikada nisu izasnili u vezi uzroka smrti. Njeno drugo dijete je takođe umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima, a baka je naplatila 500 dolara osiguranja od te smrti.
Godine 1945. silovao je njen pijani muž, a ona je zatim pronašla njegove tajne zalihe viskija i u njih sipala otrov za pacove. Umro je iste večeri.
Naredni muž je bio alkoholičar i ženskaroš, a komšije su nju doživljavale kao brižnu, pomalo luckastu ženu. Kada je umro, ljekari su rekli da mu je stalo srce, a na sahrani se pojavio cijeli grad kako bi bili uz udovicu i pomogli joj u teškom periodu. Ovog puta se ona nije zadovoljila samo novcem od životnog osiguranja, već je zapalila kuću u kojoj su živjeli, a koju je trebala naslijediti njena zaova. Naravno, novac od osiguranja kuće je pripao udovici.
Četvrta žrtva nije dugo bila u braku sa ovom bakom, svega nekoliko mjeseci, a onda je umrla od nepoznate bolesti. Peti muž je bio sve što je ona priželjkivala dok je čitala ljubavne romane, u kojima se cijeli život davila. Međutim, ni to ga nije spasilo. Spremila mu je otrovnu pitu, zbog koje je završio u bolnici. Ljekari su postavili dijagnozu infekcije crijeva i poslali ga kući, da bi on umro iste večeri. Njegova supruga nije mogla da dočeka da dobije novac od osiguranja, pa mu je ubrizgala sav otrov koji je uspjela naći.
Njegova smrt izazvala je sumnju ljekara koji su naredili autopsiju, da bi u njemu pronašli dovoljnu dozu arsena da se ubije 40 konja. Na kraju je ubica priznala da je ubila četiri muža, svoju majku, svekrvu, sestru i dva unuka. Osuđena je na doživotni zatvor u Oklahomi. Umrla je od leukemije 1965. godine.[nextpage]
Medicinska sestra Džejn Topan
Birajući stare i nemoćne, vjerujući da time nemaju šta da izgube, medicinska sestra Džejn Topan iz SAD je pacijentima ubrizgavala različite lijekove u tijelo, a zatim gledala kako reaguje njihov nervni sistem. Čak je prilikom hapšenja izjavila kako je to seksualno uzbuđivalo, pa je sa nekim pacijentima imala odnose u takvom stanju.
Rođena je 1857. godine u izbjegličkoj porodici, a vrlo rano je ostala bez majke. Otac joj je bio alkoholičar i psihički bolesnik, koji je sam sebi zašio očne kapke. Svoje dvije kćetke je ostavio u sirotištu i nikada nije došao po njih.
Ubrzo je Džejn poslata u imućnu hraniteljsku porodicu, čiji su je članovi maltretirali i tjerali da radi kao služavka. Obučavala se za medicinsku sestru, da bi u bolnici počela da eksperimentiše na pacijentima koji su na ivici smrti. Njima je ubrizgavala velike količine morfijuma i atropina, a zatim posmatrala kako reaguju na to.
Sa trovanjem je počela 1895. godine, prva žrtva bila joj je polusestra iz hraniteljske porodice sa kojom se nije slagala. Zatim je nastavila da to radi članovima porodice, sve dok nije naređena autopsija. Nakon što su zločini otkriveni, priznala je više od 30 ubistava, ali nikada nije odgovarala za njih. Proglašena je neuračunljivom i poslata u psihijatrijsku bolnicu, gdje je umrla u 81. godini.[nextpage]
Anđeli iz Nađreva
Predvođene babicom Julijom Fazekaš, grupa žena iz mađarskog sela Nađrev su između 1914. i 1929. godine otrovale oko 300 ljudi. Julija je nesrećne žene podsticala da ubiju svoje porodice i muževe za koje nisu željele da budu udate. Ostala je upamćena po izreći “Zašto ih trpjeti?”.
Žene su tokom tog perioda bile primoravane da se udaju, uglavnom za muškarce koje nisu same birale. Babica im je predlagala da muževe otruju arsenikom i tako se spase. Međutim, ubistva se nisu zaustavila samo na muževima, već su žene počele da ubijaju i roditelje koji su ih natjerali da se udaju, ali i sinove. Nađrev je ubrzo nazvan distriktom ubistava.
Julija je u selo stigla 1911. godine, a nedugo prije toga je njen muž nestao pod velom tajne. Nekoliko puta su je privodili zbog obavljanja nelegalnih abortusa, ali je uvijek oslobađana jer je sudija bio pristalica abortusa. Pošto je ona bila jedini medicinski radnik u selu, prikriti ubistva je bilo vrlo lako.
Djelovale su po imenom “Anđeli iz Nađreva”, a o njima je snimljen dokumentarac “The Angelmakers”, kao i film “Hukkle”. Postoje dvije verzije njihovog razotkrivanja. Po jednoj, dvije žrtve su preživjele trovanje i pokrenule istragu, dok je po drugoj cijeli slučaj otkrio student medicine iz obližnjeg mjesta. On je u rijeci pronašao leš sa velikom količinom arsenika u sebi.
Sudeći prema Beli Bodo, mađarko-američkoj istoričarki, zločini su otkriveni kada je lokalnim novinama stiglo anonimno pismo u kome se žene iz ovog mjesta optužuju za trovanje svojih porodica. Vlasti su naredile ekshumaciju žrtava, nakon čega su podignute optužnice protiv 34 žene i jednog muškarca. Njih osam je osuđeno na smrt, dok je 12 dobilo zatvorsku kaznu. Na kraju su pogubljene samo dvije žene.[nextpage]
Ubice iz staračkog doma
Gven Grejem i Keti Vud upoznale su se dok su radile kao medicinske sestre u staračkom domu u Teksasu. Započele su emotivnu vezu i dogovorile se da uguše pet pacijenata, jer su smatrale da će to ojačati njihovu vezu. Za vrlo kratko vrijeme su ubile pet svojih žrtava, ali time njihova veza završava.
Ketin bivši muž je znao za ove zločine, ali je čuvao tajnu sve do 1988. godine, kada ih je prijavio policiji. Suočene sa optužbama, svaljivale su krivicu jedna na drugu i međusobno se optuživale za manipulaciju. Na kraju je samo Gven osuđena na pet doživotnih kazni, ali se Keti žalila na presudu, pa je ona smanjena na 40 godina zatvora.
Biće puštena na slobodu 2021. godine.
