Ovo je jedan od odgovora koji sam dobila postavljajući pitanje ženama iz Tuzlanskog kantona (TK) u vezi sa nedavnom alarmantnom situacijom u tom djelu BiH, usljed masovne najave tamošnjih ljekara da će potpisati ostavke.
Zdravstvo u TK je prijetilo da se ozbiljno razboli. Nezadovoljni ljekari i stomatolozi su izašli u javnost i poručili da je voda došla do grla i da će uslijediti lavina otkaza.
“Štrajk je pokrenuo Strukovni sindikat doktora medicine i stomatologije TK, a zbog nepotpisivanja kolektivnog ugovora o pravim i obavezama poslodavaca i radnika – doktora medicine i stomatologije. Takvi kolektivni ugovori su potpisani u svim kantonima u Federaciji osim u TK, gdje je presudom kantonalnog suda osporena reprezentativnost. Pokrenuti štrajk je odlukama suda zabranjen u dvije najveće zdravstvene ustanove; UKC Tuzla i DZ Tuzla, Kantonalnoj bolnici Gračanica i DZ Banovići. Kao odgovor na ovako nepovoljan status, doktori su se odlučili na očajnicki potez potpisivanja izjava o otkazu, čime žele poručiti: ‘Da li zdravstveni sistem može bez osnovnih, odgovornih i samostalnih nosilaca zdravstvene djelatnosti kako su definisani u Zakonu o liječništvu?'”, pojašnjava doc. dr Nermina Kravić, predsjednica Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije Tuzlanskog kantona (SSDMOS TK).
Svako razuman bi se uplašio pred takvim porukama, jer to nameće pitanje ko će onda da me liječi. Iako je štrajk ubrzo prekinut, s obzirom da je na hitnoj sjednici Skupštine TK postignut dogovor da članovi Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije tog kantona potpišu ovih dana kolektivni ugovor, sve ono što je prethodilo itekako je izazvalo pažnju javnosti i, najjednostavnije rečeno, onih koji kucaju na vrata tim donedavnim štrajkačima.
I dok se, kako navodi predsjednica SSDMOS TK, proces sindikalne borbe nastavlja, ispitujem puls građana. Koliko su zabrinuti opaskama pojedinih da će ih, u nedostatku ljekara, liječiti vračare i slični, ali i koliko ozbiljno shvataju (i prihvataju) situaciju.
“Da vam kažem, meni to uopšte nije ozbiljna situacija. Ja bih im, čak, svima otkaz dala. Koliko im god daš, malo im je. Osamdeset posto njih platu ni ne diže. Nama se basnoslovne pare odbijaju za zdravstvo, a voljela bih da mi kao na zapadu daju pare, pa da ja uplatim gdje hoću”, govori Tuzlanka s početka teksta, koja nije željela da joj navodim ime.
Zubar, ginekolog, sve privatno. Redovi, čekanje, naručivanje, haos. I druge sagovornice navode slično i poručuju da je razuman revolt struke, al da se u obzir mora uzeti i druga strana priče, treća, svaka koja je u tom lancu, ali da ih ovakve situacije pretjerano ne brinu.
“Nisam zabrinuta, ne mogu svi otići, odustaće oni i otići koji i do sad nisu ništa radili. Svaka čast doktorima, ali pola ih ne zaslužuje ni da radi, niti su oni doktori. Kad im je radno vrijeme? Ide početak kafa, priprema za posao, dva pacijenta i pauza. Poslije pauze priprema za posao, dva pacijenta, podnevna kafa. Poslije kafe još dva pacijenta i priprema kući. U manjim sredinama teško bolesnom, da bi dobio injekciju, morao bi da umre, pa da te ožive“, stav je jedne sagovornice iz Gradačca.
Baš u tim malim sredinama je ovaj problem najuočljiviji, tamo gdje su dostupne medicinske usluge svakako mnogo skromnije, a za bilo šta zahtjevnije moraš u neki centar ili kod privatnika, najčešće platiti. Ili kad nazoveš službu Hitne pomoći, a oni ti kažu da poslije 15 časova ne dolaze, jer je vozaču završila smjena. Da, i to se nam se dešava.
