Ljudi najviše pažnje usmjeravaju na emocije, pokušavajući ih prepoznati i mijenjati kako bi došli do “željenog stanja”. Međutim, kako ćemo reagovati u određenoj situaciji i kakav osjećaj će proizaći iz toga, u velikoj mjeri zavisi od našeg mozga tj. moždanih valova. Svaka naša aktivnost povezana je sa određenom frekvencijom. Kada smo relaksirani mozak ima jednu frekvenciju, dok kada smo budni i fokusirani mozak ima sasvim drugu frekvenciju. A najbolje od svega je što postoje efikasni načini stimulacije moždanih valova.
O čemu je zapravo riječ?
Da bi međusobno komunicirale, ćelije našeg mozga koriste elektricitet. Posmatrajući skup elektriciteta svih ćelija uočava se šablon po kojem mozak emituje impulse ciklične, talasaste prirode tj. električne talase. Njemački fiziolog, psihijatar i neurolog dr. Hans Berger konstruisao je uređaj poznat kao elektroencefalograf (EEG), kojim je prvi put u istoriji zabilježio moždanu aktivnost čovjeka – kasnije nazvanu “Bergerov val”.
Gledajući sa biohemijski-neurološkog stajališta fizičkih komponenti organizma iza naših emocija, misli i trenutnog raspoloženja stoje upravo moždani valovi. Moždane valove možemo objasniti kao istovremeno grupno oslobađanje energije od strane skupine neurona. U početku su primijećena dva osnovna tipa valova u zavisnosti od frekvencije na kojoj pulsiraju talasi: alfa (spora aktivnost) i beta (brza aktivnost), dok su kasnije otkrivene i frekvencijske aktivnosti klasifikovane kao theta i delta, a odnedavno i gama.
Mozak se ne nalazi samo u jednom stanju u određenom trenutku već pulsira u svim stanjima istovremeno, ali je u određenom trenutku jedno stanje dominatno. Dominatno stanje određuje “stanje uma” ili nivo svijesti. U zavisnosti od frekvencije na kojoj pulsiraju talasi, izdvojeno je pet kategorija od kojih svaka nosi specifične karakteristike na naš um i tijelo.
Alfa talasi (8Hz – 12 Hz) predstavljaju stanje opuštenosti. To je stanje kada zatvorimo oči, kada meditiramo, maštamo, sanjarimo, prije utonuća u san i prije prirodnog buđenja. Npr. kada završimo neki zadatak i sjednemo da se odmorimo, ili opušteno šetamo prirodom tada se nalazimo u alfa stanju. U alfa stanjima dolazimo do kreativnosti koja leži neposredno ispod naše svjesnosti. Ovo stanje je ugodno, ali nije prikladno za učenje ili situacije koje zahtijevaju uključenost u događanja. Alfa stanje prestaje kada provodimo određenu mentalnu aktivnost.
Stanje u kome se nalazimo dok obavljamo svjesne radnje, dok smo budni i aktivni je frekvencija beta talasa (13 Hz – 40 Hz) i to je tokom dana kod većine ljudi dominatno stanje. Beta valovi su najniže valne dužine i dominiraju kada je pozornost usmjerena prema određenim ciljevima i vanjskom svijetu. Beta frekvencijsko područje sastoji se iz tri dijela: SMR (sensorimotor rhytam), beta 1 i beta 2. SMR je područje od 13 – 15 Hz i predstavlja odmor mozga. Npr. kada želimo nešto obaviti (ustati sa stolice ili obaviti neku drugu fizičku aktivnost), pa se suzdržimo pojaviće se SMR valovi. Drugim riječima, osoba je budna i spremna na reakciju ali mišići nisu napeti. Beta 1 ili niski beta valovi su područje 15 – 20 Hz i vezani su uz rješavanje problema. Beta 2 su visoke frekvencije 20 – 40 Hz i donose sa sobom izuzetnu pažnju, ali i nervozu. Mogu biti povezani sa emocionalnim intenzitetom i prisutni kada smo zabrinuti i imamo opsesivne misli, kao i kod osoba koje imaju problema sa alkoholizmom ili drugim oblicima ovisnosti.
Theta talasi (4Hz – 7Hz) niže su frekvencije od alfa talasa i dovode do dubljeg stanja opuštenosti, duboke meditacije. Kod osobe koja se odmara od posla i počinje sanjariti mozak emituje theta valove. Najčešće se pojavljuju u snu, i to kada tonemo u san ili se budimo. Ovo stanje javlja se i kada automatski obavljamo neku radnju npr. vozimo se autocestom i odjednom shvatimo da se uopšte ne sjećamo posljednjih dvadesetak kilometara. Ovi valovi povezani su sa stanjem sugestibilnosti i hipnotizovanosti. U psihoterapiji se radi lakšeg pristupanja onome što je u podsvijesti pacijent uvodi u theta stanje. Pretjerana theta aktivnost karakteristična je za osobe sa poremećajem pažnje.
Delta talasi (1Hz – 4Hz) najniže su frekvencije od svih. Frekvencija nikada ne pada do nule jer bi to značilo moždanu smrt. Kada se spremamo na spavanje mozak je u donjoj granici bete, ali kako tonemo u san, mozak prvo počinje emitovati alfa valove, zatim theta i kad zaspimo, delta valove. Određene frekvencije u delta rasponu utiču na lučenje hormona rasta koji je važan za regeneraciju organizma i proces iscjeljenja. Zbog toga je duboki, okrepljujući san toliko važan za proces izlječenja. Za razliku od ostalih, u ovo stanje se gotovo nemoguće umjetno dovesti (možemo se dovesti u nisko theta stanje i nadati se da će mozak sam otići u deltu).
Gama talasi (40 Hz – 70 Hz) predstavljaju stanje potpune fokusiranosti. To je stanje u kojem imamo punu koncentraciju i pružamo maksimum svojih intelektualnih kapaciteta. Gama valovi objedinjuju podatke iz različitih dijelova mozga u cjelinu. Posebno su važni za procese učenja ili vrhunsko izvođenje u sportu i muzici. Takođe, ovi valovi povezani su sa manifestacijom hipersvjesnosti, prisutni su i u stanjima intenzivnog stresa, panike i bijesa.
Kako kontrolisati stanje mozga?
Mnogi narodi u istoriji bili su svjesni pozitivnih efekata moždanih valova i kako koristeći zvuk mogu dostići određena stanja svijesti. Ritmično udaranje bubnjeva za američke indijance imalo je važno ulogu u liječenju i duhovnoj vježbi. Istraživanjem upotrebe bubnjeva dokazano je da je za vođenje šamana u više sfere svijesti odgovorna frekvencija udaraca. Frekvencija bubnjeva je oko 4,5 Hz što odgovara niskoj theta razini. Na Tibetu je zvuk gonga služio za smirivanje uma i uvođenje monaha u viša duhovna stanja.
Njemački naučnik H.W. Dove otkrio je binauralni ritam 1839. godine. Kada se dva zvuka različite frekvencije dovode svaki na jedno uho, mozak „čuje“ treći fantomski zvuk. Mozak počinje emitovati taj signal koji je jednak razlici između dva signala koji se dovode do ušiju. Taj signal naziva se binauralni ritam. Tokom 70-ih godina, Gerald Oster sproveo je nova istraživanja i dokazao da mozak počinje slijediti binauralni ritam i emituje signal iste frekvencije, te da se tako mozak može dovesti u željeno stanje pomoću zvuka.
Šta to zapravo znači?
To znači da uz pomoć binauralnih tonova možete promijeniti kako se osjećate. Ako se osjećate umorno i pospano, slušajući odgovarajuće binauralne tonove mijenjate valove mozga i dolazite u stanje kada se osjećate svježe i spremni ste za rad. Ili, ako se želite odmoriti, ali vaš um ne napuštaju brige i misli sa kojima ste se sreli tokom dana, tada trebate usporiti aktivnost valova mozga, odnosno binauralnim tonovima podesiti frekvencije mozga u stanje beta ili alfa. Binauralni tonovi koriste se za poboljšanje motivacije, koncentracije, kreativnosti, za učenje i vježbanje, kao i za relaksaciju, san, meditaciju, protiv depresije, stresa i napetosti…
Terapija zvukom odnosno korištenje binauralnih tonova nije jedini način na koji možemo mijenjati vibratorna stanja mozga. Kada je riječ o moždanim valovima, meditacija je neizostavna. Meditacija je svjesno fokusirana pozornost na unutrašnje procese, i dovodi nas do opuštenosti i koncentracije, što omogućava iskorištavanje najboljeg iz trenutne situacije. Tokom meditacije mi svjesno i kontrolisano spuštamo frekvenciju moždanih valova dok smo budni. Najnoviji eksperimenti pokazali su da bivanje na nižim valnim dužinama povećava memorijsku inteligenciju.
U prostranstvima interneta danas možete naći mnogo korisnih savjeta i informacija o ovoj temi, kao i različitim tehnikama i kako ih koristiti. Za kraj preporučujemo vam nekoliko YouTube stranica sa kojima možete početi kao što su: Magnetic Minds, Meditative Mind, Binaural Beats Sounds.