Pišem ovaj tekst već danima. Da se razumijemo, nije uopće postojala namjera da ovo postane tekst jer teško je misli spojiti u smislene rečenice. Ljut si, tužan si, sretan, kažeš sebi u bradu koju rečenicu i misliš si: „E, ovo si, stara moja, baš dobro zaključila“. I tako, stara moja, tvoja i nečija treća, zadrži misli za sebe jer ne zna kako se izraziti. To jutro sam bila baš raspoložena za izražavanje. Bilo je to dobro jutro. Sunčano. Pa sam ovaj put rekla sebi u bradu: „K vragu i misli više, svi nešto mislimo, al’ rijetko tko od nas podijeli to izvan svoje zone sigurnosti“.
Eto, draga zono, bilo je lijepo poznavati te.
To sam jutro šetala gradom. Znate ono, špica, kavica, sunčane naočale, jer čim se nazire jedna zraka sunca odmah se naočale nose po gradu. To ti je hit, stari moj! Kroz svoje klimave naočale, na jednom izlogu naletjela sam na cipelice. Ko znatiželjno žensko. Ne bi se zvalo žensko da ne stane kod svakog izloga i malo „pronjuška.“ Bile su u pitanju žute salonke. Sunčano žute salonke. Jedne od onih cipelica koje svi primjete kada uđeš u prostoriji. Naravno da su mi se svidjele. Pametna verzija mene inače bi ušla unutra i tražila broj četrde… ovaj, 37. No, nisam to učinila. Mislim si: „De, neće ti ići na ništa, na šta bi ih skombinirala“? Žute su pa su automatski i komplicirane jer moraš biti pažljiva s njima. Pa sam ja obeshrabreno, glupavo i neodvažno odlučila da ću pronaći neke u malo blažoj varijanti. Čitaj, manje komplicirane. Automatski sam odlučila postati punopravni član odbora za kloniranje.
Dobrodošla u klub, sjedni, udobno se smjesti.
Jer, lijepo je biti lijepa, lijepo je biti iskombinirana, lijepo je, lijepe moje djevojke biti FASHION BLOGERICA. Obuti sandale na čarape, šetati sebe i svoju krznenu bundu po gradu, a još je bolje ako je to krzno po mogućnosti rozo i na zelenoj jakni. Sve to uljepšava se chokerom, nacrtanim obrvama i plastičnim noktima. Koja lopatica pudera i spremne smo za šetnju modnom pistom zvanom „život“. E, ne! Nismo spremne. Treba odvalit’ selfi, stavit’ ga na Instagram story da bi narod znao kud se ide. Nije na storyju, nije se ni dogodilo, kad ćeš napokon naučiti?
Ovdje ću se zaustaviti kako me ljudi ne bi krivo shvatili. Nemam ja ništa protiv krznenih bundi, chokera, fashion blogerica, Instagram priča i bilo čega što sam prethodno nabrojala. Štoviše, poznajem djevojke koje nabrojane odjevne kombinacije odlično nose. Ko voli, nek’ izvoli.
Ako hoćeš, nosi čizme od šišmišove kože, ali nosi ih zato što je to nešto što ti želiš nositi i zato što su tebi te šišmiš-čizme lijepe. Šišmiš-čizme? Nema baš smisla, zar ne? Nemaju ni sandale na čarape pa ih je Seve iskombinirala i profurala gore po Beogradu. Sporno je samo jedno – je l’ ih nosila jer je to „Amerika“ profurala pa je u trendu ili ih je obula zato što je ona to htjela. Slagala Seve to jutro čarape u ladicu pa rekla sebi: „Vidi ove, baš bi mi išle na one sandale koje sam neki dan uzela“. Što želim reći? Ne osuđujem ja niti jednu kombinaciju i modni odabir.
Ne smeta meni Zarina žuta jakna ni 38 takvih koje vidim po gradu. Smeta mi to što je osam kupljeno jer je djevojka to uistinu htjela, a ovih 30 zato što je ta jakna u trendu. U modi je kužiš, kontaš, NO! Ona je današnji MUST HAVE. Pa tako slažemo “must haveove” naokolo. Must have ovo jer je najprodavaniji model, must have ono jer je to tamo ona manekenka, znaš ona što se neki dan bez šminke snimala pa joj je snapchat pogledalo zilijun ljudi, nosila. Sjećam se da smo prije, dok smo bili klinci, naprosto mrzili kad imamo nešto isto kao netko u razredu. Ono, dođeš u „Planet obuću“, prvo eliminiraš tenisice koje nose Ana, Maja i Petra iz razreda jer ih nisi htjela kopirati. Pa ste tako ti i čarobna mama koja trpi tvoje hirove našli najrazličitije od svih tenisica koje postoje u razredu. Kad bi ih vidjeli, svi bi bili ljubomorni pa bi kovali planove kako će sljedeće godine uzeti ljepše od tvojih. A ti bi jadna u tim patikama i spavala. Jer su lijepe. Tvoje. Drugačije. I to je sasvim u redu.
Drugačije je, djevojčice, žene, djevojke i djeco, sasvim u redu.
Ali prestalo je biti. Ne znam kad, ne znam gdje, ne znam ni kako se taj proces zvao, al’ je jednostavno prestalo biti. Pa smo postepeno počeli živjeti u svijetu klonova. Napučenih usana, namještanja ruku na slikama da ne izgledaju debelo, uvlačenja trbuha, izbacivanja stražnjice, izjava poput: „De s ove strane slikaj, ovaj profil mi je bolji“. Sveopći strah da jadno žensko ne vide bez šminke, jer je to neprihvatljivo. A tek ono „lito ide mala“, odoh ja na more po malo boje, al’ ću se prije 17 puta iskvarcati do neprepoznatljivosti.
„Di ćeš takva bijela na more, jadnice!“ Nema ništa loše u držanju do sebe, al’ džabe ti moj sinko što si ispala lijepo na toj slici, kad se izvan nje moraš suočiti s pravom sobom. „Prava ti“ vjerojatno je beskrajno inteligentna djevojka koja se smotano smije, gricka usnicu kad je nervozna, ima zanimljiv smisao za humor, dobra je, draga, totalno simpa, hrabra i odvažna djevojka. Ali svaka ta osobina polagano blijedi. Blijedi zato što si se trudila prilagoditi.
Odlučila si da se nećeš smijati glasno kako te ljudi ne bi čudno gledali. Od toga je krenulo. Onda si odlučila da je bolje prešutjeti i ne reći svoje mišljenje jer si smatrala kako ga treba zadržati za sebe. Jadna više ne možeš ni pošteno biti nervozna, kad si ruž pola sata stavljala pa je bolje da ne grizeš usnicu. Sjediš toliko uspravno da će te, kad se malo opustiš, uhvatiti išijas. Ne bi ti sad ni jela u javnosti. Neugodno ti je pa hvataš male zalogaje, ko ptica se ponašaš. A dobrota, odvažnost i iskrenost? Njih si pomela pod tepih kafića na kojem piše „Welcome“, „Dobrodošli“ ili ‘pak „Škorpion“, „Zmija“ ili kako se već te birtije danas zovu.
Unutra će zasvirati ona „dođi k'o slavljenik i uzmi mi ljepotu, napokon“. Čut će se euforični vrisak petnaestogodišnjakinja, a ispred njih bit će siva kibla s Cosmopolitan votkom koja bi trebala isprati sve loše odluke koje te večeri donesu. Ne može njima čovjek ni zamjeriti. Pa imala sam i ja 15. „Loša odluka“ bila mi je srednje ime. Ali sam i naučila bome. Izvukla dobre pouke. Međutim, problem je kad se pouka ne izvuče. Kad se žensko k'o žensko sredi, skombinira čizme uz suknju i uđe u prostoriju kao da je dama.
No, nitko joj prije nije dao uputstvo da damu ne čini ono što ona nosi izvana.
Dama se, čovječe, prepoznaje kad progovori. Kad zna nositi sve te „đinđe“ na sebi. Kad gradi sebe. Kad gradi svoje ciljeve. Kad zna izreći koju pametnu. Ma i kad zna sebi skuhati. Oprati. Očistiti. Kad drži do pravih životnih vrijednosti. Kad sluša svoju mater. Kad ne gazi sebe i svoje ja. Tad ti je nebitno nosi li ona rozo krzno ili choker. Ti znaš da je cura na mjestu. Da je ona dama. Prava ona, kršna, neustrašiva dama.
Kanite se ovog glupog vremena koje je došlo. Stvarajte svoje trendove. Ganjajte svoju modu. Nitko vam ne brani da se objavljujete po društvenim mrežama i oblačite što vam se oblači. Ja sam jutros u trgovinu skoro u pidžami otišla. Nemojte samo u tome svemu izgubit’ sebe. Nemojte da izmagli vaša drugačijost. Drugačijost je dobra, nje se nikad ne smijete zasititi. Manite se ovih new age, must have gluposti. Uživajte u životu. Nema te osobe koja će vama objašnjavati manire. Zna se šta su manire!
Slobodno se smijte glasno. Dopustite si čudna razmišljanja o svemiru.
Ispijajte kavice. Jedite ugljikohidrate. Ili nemojte. Pijte proteine, ako vam je volja.
Priuštite si jednom tjedno večer u pidžami uz filmove.
Vaše tijelo je vaše tijelo. Naučite ga voljeti.
Popijte čašu vina jer je zdrava. Pivo nije na odmaganje isto, posebno kad je hladno.
Nemojte si oduzimat’ slatko jer je to najljepša blagodat koju smo dobili. Šteta ne iskoristiti.
Slušajte dobru glazbu. Nek’ vam nekad riječi budu bitnije od ritma.
Družite se s kim želite. Nemojte biti babe. Ako vam netko ne paše, maknite se od njega. Naučite brate ispeći to prokleto jaje. Uhvatite se kuhače. Ne zato što je ženi mjesto u kuhinji, već zato što ne želite jednog dana biti gladne. Bili vi muško ili žensko, treba jesti, sunce mu. Izlazite, putujte, volite. Zaljubljujte se spontano, ne zato jer je to nešto što morate.
Hvatajte se za svoje ciljeve. Ciljeve uvijek treba imati. Ako vam se netko usudi reći da su loši ili glupi, odvalite mu šamarčinu. Pravu onu, zidarsku.
I ono najbitnije, nikad, ali nikad nemojte zaboraviti: plave, zelene, roze i žute salonke su stvorene za drugačijost. Skombinirajte ih sa svojom osobnošću.
Ja sam odlučila otići po svoje žute. Bit će savršene za neki izlazak i plesnjak.
Ne znam plesati, ali znam kako nositi žute salonke.
Znam i uživati. To je sasvim dovoljno.
Jer, život je lijep, moje dame.
Lijep poput žutih salonki stvorenih za plesanje!
Stvorenih za “drugačijost”.
