Da li ste ikad razmišljali o prednostima i nedostacima plastificiranih platnih kartica koje većina nas nosi u novčaniku? Većina nas ih tek čuvamo u novčaniku i vadimo po potrebi.
Bez sumnje, prednosti upotrebe kartica su:
- Smanjujemo rizik od gubljenja novca.
- Ublažavamo mogućnost da budemo pokradeni jer u slučaju ukradene kartice možemo kontaktirati banku i blokirati dalju upotebu kartice ili možemo blokirati karticu online.
- U hitnim situacijama možemo “posuditi” novac od banke tj. ući u minus.
- Nema potrebe da nosimo velike iznose gotovine sa sobom.
- Karticama možemo platiti skoro sve u zemlji ili u inostranstvu.
Nedostaci upotrebe kartica su:
- U rijetkim situacijama, ali ne i nemogućim, magnetska se traka ošteti. Tada kartica postaje neupotrebljiva.
- U poređenju sa gotovinom, pri plaćanju karticom uglavnom nemamo trenutni uvid u iznos koji smo potrošili. Oni skloni implulsivnom trošenju neka odmah traže da im iznos svake transakcije i preostali iznos na računu promptno stiže kao sms. Muka postaje veća ako imamo više kartica. Teže je pratiti potrošnju i PIN kodove.
- Ulaskom u dozvoljeni minus lako možemo postati robovi vlastite nepromišljenosti i nediscipline.
- Za upotrebu većine kartica nužno je pamćenje PIN koda u svakom momentu. Znam da nisam jedini koji je sam sebi usljed rasijanosti blokirao karticu. (Napisa čovjek koji je u Slovačkoj mamuran tri puta pogreško utipkao PIN kod.)
- Kartice nije moguće koristiti baš svuda. Povrće na pijaci, frizuru ili kafu u najbližem kafiću u zgradi ne možemo platiti karticom. Neke prodavnice traže minimalan potrošen iznos za provlačenje kartice.
Procenat ljudi koji plaća karticom varira zavisno od kultura i navika u zemlji. Šveđani tek nekoliko posto transakcija obave gotovinom. S druge strane, Švajcarci tek nekoliko procenata transakcija obave karticama. Jedan od razloga je i blagi oprez Švajcaraca da banke prate gdje i kako troše novac. Ovakvi podaci igraju veliku ulogu pri procjeni lične kreditne spodobnosti.
Pri razmišljanju o moralnom i etičkom poslovanju banaka zaplešćemo se u teorije zavjere. Natalie Rickli, parlamentarka i članica SVP-a izjavila je: “Ne želim da država zna ko ide u koji restoran. To nije posao vlade. ”
Možda njena izjava izgleda previše paranoično. Zastanimo malo. Znate li da Fejsbuk prati kakve sadržaje gledamo, dijelimo i objavljujemo? U skladu sa tim, skuplja informacije o nama kao potrošačima i prikazuje nam one reklame koje baš nas zanimaju. Nije Fejsbuk jedini. Zapravo, većina sajtova prikuplja kolačiče iz kojih prate naše navike i želje. Tako se i kreiraju oni baneri za reklame koji baš pogađaju naš ukus i navike. Sve što posjećujemo i pretražujemo se negdje pamti. Oni koji imaju Gugl nalog vjerovatno će da se iznenade da Gugl zna gdje su i koliko bili, šta su pretraživali i kada i slične podatke.
Mogu li i banke da rade sličan posao? Da iz izvoda sa našeg računa prate kuda idemo i na šta i koliko trošimo? Možda i u skladu sa tim da kreiraju određene ponude za nas? Što se mene tiče, nemam ništa protiv. Kad zna Gugl neka zna i banka. Možda mi pomogne da pronađem model patika koje tražim već osam mjeseci. Ako banke i prate našu potrošnju svakako da možemo da ostavrimo korist. Olakšavaju nam da dođemo do nečeg što nam treba pod uslovima koji nama odgovaraju. Baš kao i na internetu.
Međutim, za one koji ne vole ovoliku transparentnost postoji rješenje. Prvo, ne trgujte preko interneta. Drugo, kad se već plašite da vam banke i sajtovi “snime” profil (pr)ocjenite gdje idete i koliko trošite i plaćajte to gotovinom. Najbitnije je da pravilno upravljate svojim novcem.
Šalu na stranu, “rat protiv gotovine” počiva na tri argumenata:
Prvi argument da gotovinu treba zabraniti ili ograničiti leži u tome da vlade mogu lakše prikupiti dodatne prihode od poreza. Drugi argument odnosi se opravdanje da će vlade tako lakše voditi monetarnu politiku. Treći se odnos za povećanje bezbjednosti.
Zagovornici prvog argumenta ne vole gotivinu zbog sljedećih činjenica. Bez gotovine bi znatno bilo otežano iznošenje novca u poreska utočišta. Ukidanjem gotovine bi se vidio trag novca bilo bi nemoguće izbjeći oporezivanje. Manje novca znači i manje sive ekonomije. Manje sive ekonimije, prema kejnzijancima, znači i više prikupljenih poreza i uređenije društvo. Manje gotovine daje potrošačima manju mogućnosta anonimnog plaćanja.
Oni koji brane drugi argument brinu da papirni novac i kovanice ograničavaju sposobnost država da “stimulišu” ekonomiju tako što će korigovati kamatne stope. Raspravljajući o ovom argumentu zašli bismo i u ustav I prava građana ali i u filozofiju. Ipak, sigurno je da bi eliminišući gotovinu država zasita lakše kontrolisala potencijelne disidente tako što bi im – zamrzla račune.
Oni koji zagovaraju treći argument smatraju da bi se izbacivanjem gotovine teže prao novac i teže bi se finansirale teroritičke aktivnosti. U nekim parlamentima bilo je i prijedloga da se iz upotrebe barem izbace novčanice koje imaju veću vijednost, na primjer od 100 pa na više.
Da li su ovi argumenti uvjerljivi? Da li građane koji poštuju zakon treba prisiliti da se odreknu gotovine u nadi da će vlada lakše loviti lopove? Drugim riječima, da li treba trgovati slobodom zarad bezbjednosti?
Iz moralne i filozofske perspektive, odgovor je “ne”. Pravim liberalima se i od same pomisli na ograničavanje ovakvih prav ai sloboda ljudi okreće želudac. Osim toga, čak i da ne bude zloupotreba šta bi bilo da se desi solarna oluja ili dobro organizovanm hakerski napad što bi za posljedicu imalo pad svih elektronskih sistema? Ostalo bi samo ono što je upisano u kamenu.
Na kraju krajeva, loši momci neće postati dobri eliminisanjem gotovine.
Istraživači koji su pratili korupciju smatraju da izbacivanje gotovine neće smanjiti korupciju. Korupcija odavno ne predstavlja davanje u gotovini. Ona se preselila u kupovinu poklona poput umjetnina, antikviteta i nakita. Čak i kada izbacite gotovinu lako ćete revizorima i javnosti opravdati posao po kojem ste softver platili 18 miliona elektronskim novcem. Taj iznos kasnije može biti potrošen na razne načine od kojih su brojni za dalju korupciju i kriminalne aktivnosti. U tom smislu, izbacivanje velikih novčanica je kao kad nekom kažete da se neće prehladiti ako izbjegava da izgovara riječ “hladno”.
Evropska policijska agencija Europol, ministri finansija EU i čelnici Evropske centralne banke, nedavno su napravili buku oko povlačenja novčanica od 500 evra. Obrazloženje je bilo da to predatavlja valutu kriminala. S druge strane, Švajcarci nisu ni pomislisli da izbace novčanicu od 1.000 CHF iz platnog prometa i kao sredstvo čuvanja vrijednosti. Švajcarci tvrde da gotovina ima dodatnu prednost kao rezerva za ljude koji žive u zemljama koje odlikuje nestabilan devizni kurs ili istorija bankarskih kolapsa. Jednostavno, ljudi vole da imaju opciju zaštiite bez obzira na ponuđena rješenaj i osiguranja od zvaničnih autoriteta.
Na kraju krajeva, loši momci neće postati dobri eliminisanjem gotovine.
Sve u svemu, nikome ne bi smetalo da se otarasimo kovanica i papira ako bi rezultat bio veća sloboda i prosperitet. Nažalost, niko ne očekuje takav scenario u bliskoj budućnosti. Zato, vratite se na početak teksta i sami odlučite da li je vama prijatnije i bezbjednije da nosite karticu ili gotovinu.
Naslovna foto: Kaspersky Lab Daily
