Četiri sobe u predivnoj velikoj kući Sandeepa i Reene Mander u engleskom Berkshireu tužno zjape prazne. Četiri sobe čekaju djecu koja će se igrati na njihovim podovima, spavati u krevetićima i satima trčkarati od jednog do drugog zida. Godinama su njih dvoje pokušavali dobiti dijete i prirodnim putem i in vitro oplodnjom, ali bez uspjeha. Tada su odlučili da usvoje dijete i obratili su se službi za usvajanje “Adopt Berkshire” u Engleskoj, zemlji u kojoj su oboje rođeni i odrasli, no dočekalo ih je bolno iznenađenje – rekli su im da ne mogu usvojiti bijelo dijete zbog njihovog “kulturnog nasljeđa”. Drugim riječima, Sandeep i Reena nisu u mogućnosti da pruže topao dom i roditeljsku ljubav nezbrinutoj bebici bijele boje kože zato što su Indijci!
I Sandeepovi i Reenini roditelji su u Veliku Britaniju došli iz Punjaba još kao djeca, a Reenin djed je bio u britanskoj vojsci. Njihovi roditelji nisu imali ništa kada su stigli u Englesku i vrijedno su radili kako bi svojoj djeci pružili bolje uslove za život. Reenin otac je sagradio uspješnu prevoznu kompaniju u Leamington Spa, a ona i sva njena braća i sestre su završili fakultete. I upravo je na fakultetu Reena prvi put osjetila da nešto sa njenim reproduktivnim zdravljem nije u redu. Kada je 2006. godine slavila uspješno položene zadnje ispite osjetila je jaki bol u stomaku. Isprva je mislila da je pojela nešto pokvareno, no bol je postajala sve jača i jača sve dok se na kraju Reena nije srušila i morali su je odvesti u službu hitne pomoći.
“Imala sam cistu na jajniku koja je bila pred samim pucanjem i morali su me hitno operisati. Da je pukla, ja danas vjerovatno ne bih bila živa. Izgubila sam jedan jajnik, ali to je, na svu sreću, bilo nakon mojih zadnjih ispita tako da sam diplomirala bez problema”, otvoreno priča Reena.
Preporučeno
Nakon operacije, doktori su je uvjeravali da će i dalje moći imati djecu. Ona i Sandeep su već tada bili u vezi, a nakon što se oporavila, njen tadašnji momak je unajmio privatnu “Kupidonovu kapsulu” na “London Eye” i zaprosio je. Vjenčali su se 2007. godine u tradicionalnom duhu Indije, a krunisanje svoje veze brakom proslavili su sa 600 gostiju. Iako nijedno od njih dvoje nije pretjerano religiozno odlučili su da vjenčanje bude u hramu sika u Leamington Spa, a zabava je organizovana u hotelu u Solihullu. Sandeep je, u skladu sa tradicijom sika stigao na svadbu na konju, a u čast toga što se rodio i odrastao u Britaniji na svakom stolu je bila flaša Bacardija.
Njegova mlada je otputovala u Indiju kako bi kupila odjeću za njihov veliki dan. To je bio tek drugi put da je posjetila zemlju svojih predaka. Prvi put je u Indiji bila kao petogodišnja djevojčica i jedino čega se sjeća su komarci koji su je toliko izujedali da i dan – danas ima ožiljke po tijelu.
Dvoje presrećnih mladih i zaljubljenih ljudi planiralo je da prije 30. godine zasnuju porodicu. Sedam godina su pokušavali da dobiju dijete, no pošto im to nikako nije polazilo za rukom, odlučili su se na in vitro oplodnju. U to vrijeme Reena je imala 26 godina i bila je isključena iz tretmana nacionalnog zdravstvenog sistema koji je parovima bio dostupan tek od njihove 30. godine života. Kada su prošle četiri godine, opet su se prijavili za tretmane, no i ovog puta su odbijeni zato što su oni u međuvremenu bili privatizovani. I tada su se Sandeep i Reena prvi put obratili za pomoć Theresi May, premijerki Ujedinjenog Kraljevstva. I iako je ona za njih napisala pismo podrške nadležni u zdravstvu uopšte nisu na to reagovali.
Bračni par Mander je prošao kroz 16 tretmana za in vitro oplodnju u privatnim zdravstvenim organizacijama u Ujedinjenom Kraljevstvu i Španiji, gdje je bilo više donatora. Potrošili su oko 150 000 britanski funti na tretmane i Reena je jednom uspjela da ostane u drugom stanju. Nažalost, izgubila je dijete u desetoj sedmici trudnoće.
“To je bio trenutak u kojem nam je svega bilo dosta i nismo više mogli opet da prolazimo kroz sve to”, iskreno priča Reena i dodaje “To je veoma stresan i emotivan proces i može da uzrokuje probleme kod bračnih parova, no, na sreću, nas su ta iskustva samo ojačala.”
I tada su odlučili da se obrate službi za usvajanje “Adopt Berkshire”. U decembru 2015. godine su prisustvovali uvodnoj radionici, a četiri mjeseca kasnije su htjeli da se i zvanično registruju za usvajanje djeteta. No, tvrde da je njihova prijava odbijena zato što su sva nezbrinuta djeca bila bijele boje kože. Sandeep i Reena su tražili da ih posjeti socijalni radnik, ali je i taj zahtjev odbijen uz, kako kažu, prijedlog da usvoje dijete iz Indije iako nemaju nikakve bliske veze sa tom zemljom.
“Uvijek smo se osjećali kao Britanci”, priča Reena i dodaje “Kada su nas odbili to je bio prvi put da sam osjetila da sam drugačija. Ovo je moja zemlja. Ovdje sam rođena i odrasla. Ne mogu nijednu drugu zemlju da nazovem svojim domom. Zbog načina na koji smo vaspitani i odrasli, rasa bebe nam nikada nije padala na pamet, nas dvoje čak nismo o tome ni razgovarali.”
Sandeep i Reena su opet tražili podršku premijerke Therese May i dobili su je. Njihovu borbu podržala je i Komisija za ravnopravnost i ljudska prava. Godinu dana je trajala njihova kampanja protiv odluke da ne mogu usvojiti dijete bijele boje kože. No, lokalne vlasti nisu promijenile mišljenje i zato je ovaj bračni par tužio “Royal Borough of Windsor and Maidenhead” i njihovu službu za usvajanje “Adopt Berkshire”.
Agencije imaju pravo da daju prioritet roditeljima iz iste etničke grupe, ali u smjernicama Vlade nigdje ne piše da bi etnička pripadnost djeteta trebala biti kočnica na putu usvajanja. Georgina Calvert – Lee koja zastupa bračni par Mander kaže da je čista diskriminacija to što Sandeepu i Reeni nije bilo dozvoljeno ni da se registruju za usvajanje djeteta. Iz službe za usvajanje “Adopt Berkshire” nisu htjeli da komentarišu ovaj slučaj. No, ovo dvoje mladih ljudi neće odustati od svoje borbe i kažu da se ovdje više ne radi samo o njima. Ovo rade kako bi pomogli i drugim parovima koji se nađu u sličnoj situaciji.
Nedavno im je odobreno da usvoje dijete iz Amerike gdje Sandeepova majka ima porodicu tako da se njih dvoje nadaju da bi se uskoro njihovim domom mogao prolomiti dječiji smijeh. Usvajanje djeteta iz Sjedinjenih Američkih Država je veoma skup proces, koji bi im iz džepa mogao samo za početak uzeti oko 60 000 britanskih funti. No, svi ti troškovi se ne mogu uporediti sa njihovom ogromnom željom da usvoje i podignu dijete.
“Najsrećniji dan u našim životima će biti kada budemo imali djecu”, priznaje Sandeep, “stalno razmišljam o tome kako bismo slavili njihove prve rođendane.”
Suze naviru na oči ovim divnim mladim ljudima koji imaju samo jednu želju, a to je da pruže toplinu roditeljskog doma i mnogo ljubavi djeci koja nemaju nikog svog. Da li rasa i boja kože smije da bude prepreka za usvajanje djece u 21. vijeku?
Izvor: Telegraph
