Šta je potrebno da se uđe u svijet mode? Osim ljepote potrebno je da imate harizmu, nepogrešiv osjećaj za modu, da budete otporni i seksualno privlačni. Običan model postaje super model u trenutku kada na neki način ukalupi svoju eru. Supermodel pruža uvid u trenutak u vremenu zato što je stalno u epicentru modnog i kulturnog života u dobu u kojem živi – i upravo to je njena ili njegova avangarda.
Svaka decenija ima svoje super modele – od modnih ikona šezdesetih godina Jean Shrimpton i Twiggy pa sve do otkačene Care Delevingne. No, fenomen supermodela se pojavio mnogo ranije, već na samom početku 20. vijeka. Njeno ime je bilo Evelyn Nesbit. Ta riđokosa ljepotica iz Philadelphije je bila najtraženiji američki model, živjela je burnim životom, a vrhunac slave je dosegla u trenutku kada je bila umiješana u ubistvo zbog kojeg je došlo do “suđenja vijeka”.
Kraj 19. vijeka je bio glamurozan period ubrzanog ekonomskog rasta u Americi, ali isto tako je to bilo i doba ogromnog siromaštva, vrijeme kada je mnogo imigranata iz Evrope došlo u SAD. Evelyn je vidjela kako izgleda život na obje strane – bila je porijeklom iz skromne škotsko – irske porodice u Tarentumu, Pennsylvaniji. Nakon očeve smrti njena majka se borila da podmiri njegove dugove i prehrani porodicu. Mlada Evelyn je već sa 14 godina ušla u svijet mode kako bi pomogla svojoj porodici. Kada je 1900. godine stigla u New York njen uspjeh je išao vrtoglavom brzinom, no istovremeno je ulazila i u jedan novi, drugačiji svijet. James Carroll Beckwith ju je uzeo pod svoje okrilje i upoznao je sa umjetnicima i ilustratorima te joj otvorio put prema uspjehu. Uskoro je postala najtraženiji model u New Yorku. Bila je inspiracija za mnogobrojna umjetnička djela među kojima su i čuveni radovi “Innocence” skulptora Georgea Greya Barnarda i “Women: The Eternal Question” Charlesa Dana Gibsona. Njeno lice je krasilo naslovnice magazina kao što su “Vanity Fair”, “Harper’s Bazaar”, “The Delineator” i “Ladies Home Journal”.
To nježno mlado lice se uskoro počelo pojavljivati svuda – na razglednicama, kalendarima, hromolitografijama i duvanskim karticama. Evelyn je ilustratorima često pozirala u kostimima šumske nimfe, ciganke, gejše i grčkih boginja. Uvijek je bila obučena tako da slike nisu bile previše seksualne, ali ta pin – up sugestija je stalno bila prisutna i doprinijela je Evelyninoj popularnosti. U to doba modna fotografija je bila u povojima, a jedan od prvih fotografa je bio Joel Federe. Upravo ispred njegovog objektiva se našla i Evelyn i odmah je postala hit. Fotografija je bila sve popularnija, Evelynine slike su povećavale prodaju novina i uskoro su je ljudi prepoznavali na ulici.
Samo godinu dana nakon dolaska u New York Evelyn je postala članicom hora u veoma uspješnoj predstavi “Florodora Girl” na Boradwayu. Nakon kraćeg vremena počela je da igra u predstavi “The Wild Rose takođe na Broadwayu. Novine su neprestano pisale o njoj.
“Evelyn je bila američka djevojka iz snova, njeno lice je bilo njeno bogatstvo, a njezin život je odražavao opojno, ubrzano i hrabro raspoloženje tog doba. Ona je bila oličenje svih kontradiktornih impulsa tog vremena – ponekad je bila kao slika viktorijanske sentimentalnosti, ali njen očaravajući osmijeh je obećavao nešto zabranjeno”, ovim riječima je Paula Uruburu opisala lijepu Evelyn u knjizi “American Eve”.
Dok je još bila u horu u predstavi “Florodora Girl” Evelyn je upoznala Stanforda Whitea, arhitektu iz visokog društva koji je radio na izgradnji čuvenih građevina kao što su Madison Square Garden, Tiffany’s, Washington Square Arch i rezidencije Vanderbilt. Bio je Evelynin ljubavnik i obasipao je i nju i njenu porodicu skupim poklonima. Nakon nekoliko godina njihova veza se završila, a Evelyn se udala za milionera Harryja K. Thawa. No, tada je počela prava drama. Lud od ljubomore Harry je jedno veče u Madison Square Gardenu prišao Evelyninom bivšem ljubavniku Stanfordu i pucao u njega. Tvrdio je da je to učinio kako bi odbranio čast svoje mlade žene. Stanford je na mjestu ostao mrtav.
Evelyn je bila glavni svjedok na suđenju koje je otkrilo detalje o njenim vezama sa oba muškarca koji su bili toliko šokantni da je crkvena grupa pokušavala spriječiti medije da izvještavaju o krvavim pojedinostima. Navodno su i Stanford i Harry zlostavljali Evelyn, a njena majka je optužena za to da je svoju kćerku slala Stanfordu kao prostitutku. Suđenje je privuklo toliku pažnju javnosti da je porota po prvi put u istoriji američkog pravosuđa morala biti odvojena. Harryja je sud proglasio kriminalno poremećenim i osudio ga na kaznu zatvora u bolnici.
No, Evelyn je pokazala zadivljujuću otpornost i nakon tih traumatičnih dešavanja izgradila je sopstveni život kao majka, glumica u nijemim filmovima i vodvilju, a napisala je i dva memoara. O njoj su se pisale pjesme, knjige i predstave, a 1955. godine snimljen je i film “The Girl In the Red Velvet Swing”. Njen duh je prisutan i u današnje vrijeme – lik Gillian u seriji “Boardwalk Empire” iz 2010. godine je djelimično zasnovan na Evelyn. Priča o ovoj riđokosoj ljepotici živi i dalje.
Izvor: BBC
