Ali, ali…
Drage žene, nemojte biti glupe. A glupe ste s vremena na vrijeme. Glupe ste kad čujem ili pročitam šta ste sve u stanju da izgovorite, u šta da povjerujete, čime da se rukovodite. Glupe ste, da, kad vidim koliko ste sebi nebitne u nekim prilikama, a koliko je sve ono što bi zapravo trebalo da bude nebitno vama imperativ.
Ta takva požrtvovanost, to sljepilo, ta prećutna dozvola da vas neko gazi vrhom svoje blatnjave cipele je čista glupost. Shvatam sve nametnuto, shvatam da je to nekad mehanizam odbrane, razumijem i da je ponekad tako lakše. Ali…
Može pitanje za žene koje znaju malo više o tome, da li će žena na sudnjem danu biti s onim s kim je bila u braku ili npr. ona koja je udavana dva puta s prvim mužem ili s drugim mužem? Nadam se da razum(i)jete pitanje.
Jel me ovo neko zajebava. Aj što me zajebava, nego što me bacio u duboko razmišljanje šta ako se ponovo udam. A voljela bih, eto, da mi se desi ljubav, pa da i ja imam nekoga da ostarimo zajedno. Al kako onda da starim, ako treba da razmišljam s kojim ću pred svetog Petra? Skupa kajgana, a pamet još skuplja.
Ovo, gore izdvojeno tamnim slovima, je pitanje javno postavljeno na nekom forumu. Inače, na forumima, u tim nekim grupama često čitam pitanja, nerijetko odgovore, ali u tim postovima tragam za zrncima mudrosti. I, samo da znate, što se tu gluposti čovjek može načitati, toliko da se isplati potrošiti ubudale taj koji minut, samo da vidiš čega sve ima u ovozemaljskoj bašti.
Mislim, baš me briga što se neka tamo zabrinula s kim će okončati sudnjeg dana, ima pravo da je mori taj krucijalni životni problem. Ne kažem ni da ne bi trebalo razmišljati o tome s kim ćeš na kajganu tog časa, garant nije svejedno da te tamo dočeka neko koga si se riješila prije 60 godina.
Ali, postoje mjesta gdje ideš po takve informacije!
Kao što postoje mjesta gdje će ti očitati nalaze. Ili ti reći zašto ti je dijete dobilo osip po cijelom tijelu. Ili šta da radiš kad te muž tuče. Da, na istom tom gorepomenutom online mjestu sam pročitala upit o nekom kurvaru, pa je uslijedilo pitanje jel moguće da mu je nabačena kakva magija, pa se on zlopaćenik zato strovaljuje na druge žene.
Naravno da je u redu da se o problemima konsultujemo sa drugima, da se požalimo nekome, da pitamo za mišljenje ili savjet. Naravno da je u redu da ne treba da pustiš da te muka jede iznutra i da je lakše kad je podijeliš s nekim. Naravno da je sasvim u redu da spoznaš tuđa iskustva. Al naravno da nije nimalo u redu da to radiš na toliko javnom mjestu kakve su društvene mreže, gdje ima svakakvog svijeta, gdje se podjednako vrednuje mišljenje doktorice i nepismenog, gdje svaka budala koja se dokopala interneta nađe vremena i prostora da dijeli savjete o svemu i svačemu, gdje svako ima mišljenje, iako uopšte nije kompetentan da o datoj temi polemiše, već može samo da razglaba za svoju dušu.
Možda sam i ja sad za neke ta budala koja se dokopala interneta, ali nikad ne bih pitala javno, u grupi od hiljade i hiljade mahom nepoznatih ljudi, uz sve fotografiju, zašto se mom djetetu zacrvenilo uho ili je dobilo osip na piši.
Vjerovatno mi je u redu da na tom istom mjestu pitam za neki novi recept za turšiju ili eventualno koja je maskara bolja. Ali da mi očitate nalaze, dok razmišljam da li mi je papa test pokazao da imam karcinom grlića materice, a ne da mi se čekati do sutra da to uradi ginekolog, je ravno čistoj, najčistijoj gluposti. A to viđam svakodnevno.
Pitati za savjet o porodičnom nasilju, o zdravstvenim problemima, o tome da li i kako kažnjavati dijete ili ne i kada i u kojim intervalima pa da bude podnošljivo, a da ne postanete roditelj tiranin, se radi sa stručnim osobama. Ne umanjujte nečije znanje, nečije godine školovanja i nečije stručno iskustvo jer vam je lakše da za pola minute nakucate pitanje i da tokom narednih pet dobijete čitav dijapazon odgovora, pa proberete šta vam na tom buvljaku najviše odgovara.
Brinuti o sebi i bližnjima je stvar kulture. Tako što ćemo to činiti kako i dolikuje, a ne koristiti moderne tehnologije da olakšamo sebi, da preskočimo koji korak na tom putu, koji zna biti naporan, težak, koji zahtijeva vrijeme, odricanje, novac, šta god. Al nije u redu da budete toliko nemarni, prosto nije.
Nije u redu da o bitnim stvarima i situacijama imate vremena razglabati na internetima, a nemate da odete kod ljekara ili psihologa ili bračnog savjetnika.
Ili bilo gdje gdje je neko naučen da vam kaže šta i kako treba da radite. Negdje gdje će neko znati da je hiperaktivnost poremećaj, a to što vam je dijete nemirno, to što ga ne drži mjesto, što je znatiželjno, što dubi na glavi ne mora da znači da ima poremećaj, pa će to da vam i objasni.
Negdje gdje će vam dati adekvatne lijekove, ako imate problem sa štitnom žlijezdom, a ne da se samoliječite online preporučenim orahovcem. Popij orahovac, slobodno, al možda ti i ne pomogne, pa šta ćemo onda?! Zato, nemoj biti glupa i ozbiljne stvari i situacije banalizovati i spuštati na nivo nadri propovijedi. Ne zato što sam ja sad puno pametna, ili bezobzirna, pa hoću da te uvrijedim, naprotiv – već zato što tako ne brineš istinski o sebi i nekome svom.
Internet je divna stvar. Društvene mreže su divna stvar. Forumi i grupe su divna stvar. Za zabavu.
