Već dugo prstima pratim put,
Put dviju kapi
Na prozor što su pale,
Slile se u jednu,
Nastavile dalje
I nedugo na istom mjestu stale.
Kratak je život tih malih suza
Prozora mnogo u jednom redu,
Da li su birale baš ovu srijedu
Ili ne znaju dane da broje,
Pa padnu samo tako –
Tek da se spoje.
Možda ne znaju da su tuga
Da su nečija slutnja, nemir i bol,
Možda ne slute da postoji duga
I da je taj prozor baš moj.
