Zauvijek je opjevana u „Travijati“ i sačuvana od zaborava u liku kurtizane Margerit Gotje (Marguerite Gautier) u knjizi „Dama s kamelijama“ autora Aleksandra Dima (Alexandre Dumas). Roman je prenesen i na filmsko platno sa Gretom Garbom u glavnoj ulozi, a publika širom svijeta plakala je gledajući Margerit kako umire na rukama njenog voljenog Armanda Duvala.
Ta tragična priča o nesrećnoj kurtizani je bila inspiracija i za mjuzikl “Marguerite”, balet “Marguerite i Armand”, te čuvenu Verdijevu „Travijatu“ u kojoj se Mari zvala Violeta (Violetta). No, ko je bila žena koja je umjetnike poput Đuzepea Verdija (Giuseppe Verdi) i vrhunske pisce kao što je bio Dima inspirisala na djela koja i dan danas dirnu ljude duboko u srce?
Rođena je 15. januara 1824. godine u Nonant-l-pinu, Normandiji, Francuskoj kao Alfonsin Roz Plesi (Alphonsine Rose Plessis), a djetinjstvo joj je bilo sve samo ne idealno. Njen otac Marin je bio okrutan čovjek koji je brutalno mlatio svoju ženu sve dok ga ona jednog dana nije napustila. Nažalost, umrla je kada je Alfonsin imala samo šest godina. Alfonsinina starija sestra je živjela sa ujakom, a Alfonsin je otišla da živi i radi kod majčinog rođaka na farmi. Biograf Roman Vjan (Romain Vienne) je tvrdio da su je sa 11 godina počeli zlostavljati radnici na farmi.
Alfonsin su poslali natrag njenom ocu koji ju je zaposlio kao pralju. Posao je bio težak, a donosio je veoma malo novca. Uskoro ju je otac napustio, a govori se i da ju je prodao starijem neoženjenom čovjeku. Ona je nakon nekoliko sedmica pobjegla i zaposlila se kao služavka, ali otac ju je našao i natjerao da se seli s njim.
Imala je 15 godina kada ju je Marin ostavio kod rođaka u Parizu i tada je postala šegrtica u krojačkom salonu. Bila je veoma lijepa djevojka, sitne građe i čarobnog osmijeha. Nakon samo godinu dana postala je svjesna toga da su muškarci voljni da joj daju novac u zamjenu za njeno društvo, kako privatno, tako i na raznim dešavanjima. Postala je kurtizana, naučila je da čita i piše i informisala se o svemu što se dešavalo u svijetu kako bi sa svojim klijentima i na događajima mogla razgovarati o tome. Promijenila je ime u Mari, a svom prezimenu je dodala lažno aristokratsko „Du“ i postala Mari Duplesi, najtraženija kurtizana u istoriji.
Trošila je više od 200 000 zlatnih franaka godišnje, ručala u najelitnijim pariškim restoranima, vozila se u elegantnoj plavoj kočiji upregnutoj u rasne konje, a sve to su finansirali njeni bogati ljubavnici koje je sama birala. Od svojih obožavatelja je tražila da joj donose isključivo kamelije jer joj se od mirisa drugog cvijeća vrtjelo u glavi. U pozorištu je uvijek sjedila sa buketom kamelija.
Među njenim ljubavnicima našao se i jedan koji nije imao novca za njen luksuzni život, ali kojem nikako nije mogla da odoli. Bio je to glavom i bradom Aleksandr Dima koji je postao Marin „ljubavnik srca“. Mučio se da postane uspješan pisac kao što je bio i njegov otac. Mari i Dima su zajedno proveli godinu dana, a on se svim snagama trudio da joj omogući sve što je željela. Potrošio je i ono malo finansijskih sredstava što je imao, a zatim je počeo da kocka, posuđuje novac i ludio je od ljubomore na samu pomisao na Marine ljubavnike.
Sama Mari je već tada oboljela od tuberkuloze i probala je svaki lijek koji je u to vrijeme bio dostupan. Dima je uspio da je nagovori da se odrekne svog raskalašenog života i živi s njim na selu, no njihova sreća je kratko trajala – Mari je sve to dosadilo i pobjegla je natrag u Pariz. Dima joj je poslao pismo u kojem je između ostalog pisalo i sljedeće:
„Ja nisam ni dovoljno bogat da bi te volio onako kako želim niti sam dovoljno siromašan da me ti voliš onako kako bi željela“.
Mari mu nikada nije odgovorila na pismo. Bila je previše bolesna i zauzeta, a u to vrijeme je upoznala i svoju drugu veliku ljubav, čuvenog kompozitora Franca Lista (Franz Liszt). Uprkos tome što ga je iskreno voljela, on je umjesto nje izabrao karijeru. Putovao je po cijeloj Evropi i postao veoma slavan, a Mari nikada više nije vidio.
Udala se samo jednom, za francuskog grofa Eduarda d Peregoa (Eduard de Perregaux), no njihov brak je kratko trajao.
Njen život se ugasio 3. februara 1847. u 23 godini. Umrla je od tuberkuloze, a u posljednjim trenucima uz nju su bili njen suprug grof Perego i bivši ljubavnik, baltičko – njemački grof Gustav Ern von Stakelberg (Gustav Ernst von Stackelberg). Iza sebe je ostavila mnogo dugova zbog čega su samo nekoliko sedmica poslije smrti njene stvari prodate na aukciji. Sahranjena je na groblju Montmartre, a na sprovodu je navodno bilo nekoliko stotina ljudi.
Godinu dana nakon njene smrti očajni Dima je objavio roman „Dama s kamelijama“ u kojem je upravo on bio Armand, a Mari Margerit. Adaptirao je i predstavu koja je na kraju inspirisala Verdijevu operu „Travijata“ i mnoge filmove. Osim spomenutog „Dama s kamelijama“ sa Gretom Garbo u glavnoj ulozi, Mari je ponovo oživjela na filmskom platnu i u „Mulen ružu“ kao Satin (Satine) koju je glumila oskarovka Nikol Kidmen (Nicole Kidman).
