Iz svoje rodne Indije na put je krenula sa prijateljicom i vozačem i još uvijek se sjeća večeri kada im je on ponudio “seosko piće” u papirnatoj čaši. Probale su ga iz čiste zabave. Bilo joj je nevjerovatno da je ona, udana žena iz srednje klase i u ranim tridesetim godinama bila daleko od kuće i budnog muževog oka.
“Moj muž i ja smo umjetnici i često putujemo, ali kadgod negdje idemo zajedno on me smatra svojom odgovornošću. Sve odluke o prevozu, vremenu, pauzama, hotelima i bezbjednosti donosi on. Pita me za mišljenje, ali uglavnom da bih podržala odluku koju je on već donio. Provjerava hotelsku sobu prije nego što ja uđem, prvi uzme jelovnik i pita me šta želim da jedem. On vodi glavnu riječ u svemu – od zaključavanja vrata do nošenja kofera”, objasnila je ova žena, čije ime zbog zaštite identiteta nije objavljeno, za BBC.
Kada im se rodio sin ona je sve manje radila i putovala, ali je njen suprug nastavio po starom. Tada je odlučila da sama krene na put. Njen muž je ostao kod kuće s njihovim sinom, ali ju je zvao ili slao poruke svaka dva – tri sata kako bi je zapitkivao o svemu i svačemu. Gdje je? Da li je gužva u saobraćaju? Da li je provjerila to i to? Da li je vidjela to i to? Shvatala je da se on brine za njenu bezbjednost, ali bilo joj je svega dosta. Imala je osjećaj kao da je neko posmatra i tada je počela da traži mjesta na kojima nema mobilne mreže.
“Putovanje iz zadovoljstva za mene nije zvanje kući da bih pitala da li je moj muž ručao ili da li je naš sin uradio domaće zadatke. Tačno je da sam ja majka u srednjim godinama i da pripadam srednjoj klasi, ali da li je to moj jedini identitet?”, zapitala se ona.
Dok je bila na putu, u školi njenog sina je održan roditeljski sastanak. Kako kaže, druge majke su bile iznenađene “zato što ga je ostavila samog”. On se smijao, ali njoj to nije bilo nimalo smiješno.
Svjesna je toga da mnogim ljudima, pa i njenoj porodici, djeluje neobično da žena putuje bez muža, iz čistog zadovoljstva. Kada se odlučila na taj korak njena svekrva je smatrala da je to veoma čudno sve dok joj sin nije objasnio o čemu se radi. Tek tada se smirila. Sa druga strane, njena majka još uvijek ne može da shvati koncept “vremena za samu sebe”.
“Kada sam prošli put sama putovala pitala me je: ‘Kakva si ti to majka? Kako možeš da ostaviš svog dječaka samog i da lutaš po svijetu? Ko zna kako se on osjeća, zapostavljen od strane svoje majke. Ne znam kako te je tvoja svekrva uopšte i pustila'”, ispričala je ona.
Ne vjeruje da njena majka ne odobrava to što ona radi, već misli da se ona vjerovatno plaši šta će ljudi o tome reći. Naglašava da sama putuje kako bi pronašla samu sebe. Voli svoju porodicu, ali voli i samu sebe. Kada putuje sama, vodi računa o sebi. Avanturistkinja je, ali uvijek pazi na svoju bezbjednost.
“Taj naš vozač je bio veoma zgodan i uživala sam u tome da ćaskam i pijem piće s njim. Kako je samo lijepo pjevao! Takva iskustva i takvi ljudi su stvarni svijet. Da biste ih upoznali definitivno morate prestati da budete supruga i majka – barem na nekoliko dana”, izjavila je ona.
