Da te slože po boji kao majice, spare kao čarape, sortiraju kao zimnicu – džemovi na gornju policu, turšija na donju. Čarape sa čarapama, gaće sa gaćama u fioku. Bogati sa bogatima, sirotinja sa sirotinjom. Obrazovani sa obrazovanima. Slobodne sa slobodnima, udate sa udatima. Razvedeni – posebna, posljednja fioka.
Za žene je to transfer fioka iz koje te posle prebace u fioku sa poštenim ženama (ako se zamonašiš, npr. ili se preudaš i rodiš još dvoje/troje djece) i ženama sumnjivog morala (ako nedobog, odlučiš da ti je lijepo i da si srećna).
Neudavača, vječiti momak, starija prvorotka, siroče, izbjeglica (vječne – i poslije 30-ak godina), raspuštenica….Oni „normalni“ ti nalijepe etiketu i ubace te u fioku u glavi.
I onda su oni srećni. Znaju gdje su te sortirali i znaju kako da ti se obraćaju, kako da te tretiraju, precizno znaju koje predrasude imaju prema tebi i šta će s tobom biti u životu.
Ako se nekad slučajno i drzneš da izletiš iz šina, pa uradiš nešto potpuno drugačije od onog na šta su navikli, rekordnom brzinom se potrude da te osude, da ti objasne kako to nije dobro, kako oni znaju najbolje….jer ti u stvari, praviš zbrku u njihovim glavama – taman su se/te posložili i otkud ti sad pravo da ih dovodiš u situaciju da ponovo preispituju je li njihovo mišljenje dobro, je li njihov brak dobar, jesu li uopšte trebali da se žene/udaju, da li vole supružnika, da li treba da ostanu na sigurnom, državnom poslu koji mrze, da li je bolje kupiti ovaj ili onaj auto… Mislim, stvarno si problem!
Lijepili su mi razne etikete. Od rođenja sam mijenjala države i gradove, boju kose, naglasak, kilažu, bračno stanje… Bila sam Srbijanka, Bosanka, Sarajka, Beograđanka, Banjalučanka i svašta još nešto. Dok se nisam udala bila sam očeva, nakon toga sam bila muževa, pa razvedena, pa vjerovatno i samohrana majka… nemam pojma, to već spada u domen priča iza mojih lijepih leđa. Ljudi koji su tamo s razlogom – iza mene.
I baš sam svima pravila problem u glavi. Osim što nisu mogli da definišu odakle sam, imali su problem i sa tim čija sam, a kad sam se osmjelila da zakoračim u drugu profesiju i da se kao pravnik dohvatim trgovine– e to je već bilo previše. Tako mi je blizak prijatelj, nakon izbjegavanja da od mene kupi proizvod daleko bolji i pristupačniji po cijeni od onog koji inače kupuje, pitao – „Boga ti, šta će ti to? Nemoj se time baviti, ti si PRAVNIK.“
Ostaje mi nepoznanica je li to njemu zasmetalo to što sam postigla izvanredan uspjeh u trgovini ili samo to što sam uspješnija od njega.
Nije važno.
Ni rođena majka nije vjerovala u mene tada pa mi je nalijepila etiketu „NE ZNA S PARAMA“ i pobliže to objasnila sa „Ti nisi nikad bila nizašta drugo nego za pisanje, kakva ti i trgovina, propašćeš skroz naskroz, još ćeš i u debelom minusu završit, znam ja tebe, ja sam te rodila.“
Kad se to nije desilo i kad sam im dokazala da nisu u pravu, ni tada nisu odustali već su moj uspjeh pripisali sreći.
Nije važno.
Šta li će tek reći kad položim za instruktora yoge i počnem voditi svoju školu? Prsla žena, pa eto. To će reći. Nema joj pomoći.
U pubertetu su mi te etikete užasno smetale, nerviralo me to što sam Sarajka u Beogradu (iako sam rođena u Beogradu), Beograđanka u Sarajevu, izbjeglica u Banjoj Luci… No, kada sam odlučila da se razvedem, obećala sam sebi da me ne zanima šta će svijet reći. Hrabro sam se nosila sa etiketom „razvedena“ i svim predrasudama koje ona nosi, a koju su mi lijepile uglavnom žene; koleginice, komšinice, „prijateljice“, ljubomorne žene mojih prijatelja….i ostala živa, zdrava i srećna.
I sada nosim etiketu – NEPRILAGOĐENA. Ali ovu nosim s ponosom jer ona je rezultat spoznaje da – ne moram ja ništa i ne moram nikome da objašnjavam ništa. Ljudi koji me vole i koje volim – vole me baš zbog toga. Što sam SVOJA.
Nisam ničija, ne pripadam nigdje, a ipak pripadam voljenima i pripadam svuda. I nisam Beograđanka, ni Sarajka, ni Šapčanka, ni Novosađanka, ni Banjalučanka, ni Romanijka… nisam ništa, a sve je to u meni. Svaki je djelić mog života protkan najljepšim uspomenama iz tih gradova, sa livada, planina i šuma, sa obala Save i Dunava. I svuda se osjećam jednako srećno.
Čak sam i prezime bivšeg muža odavno zadržala. Jer to je ono što sam ja. I ja ću da se zovem kako ja hoću. Srećna i zadovoljna ja.
