Dobro, bar u 99 odsto slučajeva, osim onda kad stvarno imaš neuku prijateljicu koja živi u pećini. A svi imamo makar jednu takvu, pa jel.
Nemam ništa protiv da neko nešto pita za tu neku svoju prijateljicu, a i ko sam ja da se petljam u to, al imam mnogo toga protiv ljudskog licemjerja. Jer, to je to, u izvornom obliku. Lice i naličje toga da pred masom natežeš mišiće, a kola ti se slome pred jednim običnim malim pitanjem.
Pitam za prijateljicu. Da li je u redu da ostanem u vezi sa momkom iako se puno svađamo? Mislim, ja znam da on mene voli, ali ne znam šta da radim.
Priznaj, sestro, da si ti ta koja nema petlju, prvo da o tome porazgovara sama sa sobom, al iskreno, pa ti neće trebati stručno mišljenje kolone nepoznatih ljudi negdje na internetu da li je u redu da ostaješ sa verbalnim siledžijom. Drugo, stisni, pregrizi, pa pitaj u svoje ime, nekako je ljudskije, a i znamo, kao što rekoh, da lažeš, pa se više sprdamo u odgovorima nego što bi učinile da si nas otvoreno pitala da ti pomognemo.
Pitam za prijateljicu. Da li je u redu da tužim kozmetički salon jer sam kod njih fasovala gljivice?
Priznaj da voliš manikir i da ti je tako lakše da održavaš nokte. I da su ti takvi ljepši. I da ti nikad prije tih gljivica nije palo na pamet da li ti saloni ili kućne radinosti gdje ih radiš imaju sertifikat, dozvolu za rad, potvrdu da zadovoljavaju standarde, da su radnici obučeni i slično. Nikad ti nije palo na um da sve to što niče kao gljive poslije kiše može da dovede do gljivica, dok ih nisi fasovala. Onda lijepo priznaj da ti kod kuće sad treba da saniraš to gljivično stanje, a ne neka prijateljica. Nije sramota, dešava se, olako vjerujemo drugima.
Pitam za prijateljicu. Gdje da kupim čipkanu haljinu s otvorenim leđima?
Ako ti svjetonazor ne dozvoljava da to nosiš, ako te sramota, ako te neko ubijedio da to iz bilo kojeg razloga nije za tebe, razumijem. Ali ne razumijem; ni zašto bi bilo šta od toga mislila i u to vjerovala, ni zašto se ustručavaš javno govoriti o tome.
Pitam za prijateljicu. Da li da odgovorim svekrvi kad me vrijeđa ili je ipak bolje da prećutim? Iako bih joj svašta rekla.
Jedno od omiljenih pitanja plasiranih u javnost. Razglabati o odnosu svekrva-snaha možemo satima i danima i da ništa pametno ne zaključimo. Samo što se dobro ispljujemo, najčešće. Koliko svekrva i snaha, toliko različitih ljudi, različititih odnosa. I vječno pitanje – zašto javno ne priznaš da ne podnosiš svekrvu, već je utrpavaš prijateljici, gdje će ti duša?
Pitam za prijateljicu. Kako da istrijebim mrave iz kuhinje?
Ovo bi već mogla biti prijateljica. Ili te sramota da su ti se nakupili mravi. Može biti da će neko reći da nisi baš neka kućanica. Ili da si, ne daj Bože, kakva sirotinja. Samo što mravi često nemaju vezi s bilo čim od toga. A ponajmanje s tvojom prijateljicom.
Pitaj slobodno sve što ti leži na duši. Ne budi svoja prijateljica, zapravo, budi sebi najbolja prijateljica. Pitaj slobodno, u svoje ime, jasno i glasno, ako si već odlučila da je to najbolji način da prekratiš svoje muke. Pitaj, pa da ti prijateljski odgovorimo.
