Kuckanje čaša u kojima se viori oporo crveno vino što osvježava usne i hladi grlo. Tri žene zadubljene u svoje rokovnike ispod dekice na razvučenom krevetu u dnevnoj sobi. U rukama olovke koje ispisuju snove na papir. Snove velike i male, snove o kojima možda oduvijek maštamo. Snove koji su korak po korak postali kratkoročni ciljevi za sve ono što u narednoj 2017. godini želimo vidjeti, prigrliti i radovati mu se u godini koja nam slijedi.
Nije uobičajeno žensko veče, zar ne? Ali, ovako je izgledalo žensko veče sa mojim ženama jedne hladne subote u decembru dvije hiljade i šesnaestog ljeta gospodnjeg.
Užurbano, a opet opušteno smo planirale svoje šahovske poteze kojima će naredna godina za nas donijeti još blagostanja, još obilja, još divote, još ličnog razvoja, još ljubavi prema sebi i drugima. I ono najvažnije, još unutrašnjeg mira.
Zvuči sjajno? Možda isuviše sjajno da bi bilo moguće?
U pravu ste. Sva ova divota i neće biti moguća dok… Dok svoju svoju dušu, um, život ne očistimo od svega onoga što nas ne čini srećnima.
Da bismo nešto pustili u svoj život, nešto drugo iz njega moramo otpustiti.
I dok se na kraju ove godine prisjećate svega onoga što ste proživjeli, svega onoga što vam je donijelo bol, svega što vam je donijelo radost, ja vas želim podstaći da je vrijeme da porazmislite i o svemu onome što je vrijeme da otpustite da biste napravili mjesta novoj sreći.
Otpustite zamjerke onima koji su vas povrijedili, jer sve dok trun ljutnje postoji u vašoj duši, vas će i trovati. Oprostite njima što su bili nesmotreni. Oprostite i sebi što ste tako dugo taj crv nosili kroz dane i noći. Sve dok u srcu čuvate one koji su vam nanijeli nepravdu, nećete imati mjesta za one koji će vam život upotpuniti. Zato, bacite taj kamen i po prvi put poslije mnogo vremena udahnite punim plućima.
Otpustite ljutnju i prema sebi. Otpustite krivicu zbog svih grešaka koje ste na svom putu počinili. Sve dok vam glava prebire po prošlosti, probadajući utrobu krivicom zbog nečega što više ne možete promijeniti, ostaćete zaleđeni u sopstvenom ambisu. Propustićete priliku da uživate u ovdje i sada. A za godinu dana, upravo to ovdje i sada biće nova greška, novi povod za bol u stomaku i novi povod ludoj glavi da vas drži u kavezu krivice.
Otpustite uvjerenje da sve konce morati držati u svojim rukama. I za promjenu, samo uživjte u životu. Uživajte u toploti sunca u decembru. Uživajte u svježini noćnog vazduha i kad je minus. Uživajte u držanju za ruke sa voljenim. Uživajte u gutljaju kafe sa prijateljima, roditeljima, djecom. Uživajte u tome što vam se dijete super zabavlja u haosu koji je stvorilo u vašem dnevnom boravku. Uživajte u tome što imate staru krpu kojom možete počistiti sav nered nastao prosipanjem soka, vina, supe na pod.
Otpustie i uvjerenje da morate biti savršeni. Imati savršeno obrazovanje, savršenu diplomu savršene škole, savršene prijatelje, savršenog muža, savršeno dijete, savršeno usklađene misli i savršeno izblansirane emocije. Jer ko je savršen? I po čijim mjerilima?
Opustite ramena, opustite facijalni grč i samo budite ona osoba koja jeste. Mamurna ujutru, što ne govori „Dobro jutro“ dok ne otpije gutljaj prve mirisne jutarnje kafe. Osoba koja postavlja dvjesto pitanja u sekundi jer je iskreno radoznala. Osoba koja se iza istih tih pitanja krije od radoznalih pogleda drugih.
Ona koja ne priča o modi, ona kojoj materijalno malo znači. Ona koja radije čita, nego gleda filmove. Ona koja ima burne transformacije od života u 4 zida do života kad vidi sve druge zidove sem svoja četiri. Ili, ma kakva osoba da ste vi.
Ne borite se s vjetrenjačama i prihvatite što promijeniti ne možete. I da li stvarno ne možete? I koliko dugo je to nemoguće? I još važnije, a šta biste uradili kad bi bilo moguće? Iznenadićete se šta sve u svom životu i društvu možemo promijeniti ako samo tako odlučimo. I ko kaže da te promjene moraju doći preko noći?! Kad god došle život će nam činiti ljepšim.
Napustite ciljeve i projekte koji više nisu u skladu sa onim što ste do sad postali. Znam da će vam mnogi reći da ne odustajete od nečega u što ste uložili ogroman trud, ali ako to nije nešto čime želite da se bavite, sa kim želite da budete ili što želite da vidite u svom životu za 5, 10, 20 godina od danas, napustite to odmah i zamijenim nečim za vas korisnijim.
Napustite priče koje sami sebi pričate, a koje vam oduzimaju snagu. Pitajte se ko biste bili kad sebi ne biste svaki dan govorili da ste previše stari, previše mladi, da niste dovoljno kreativni, da niste dovoljno uspješni niti ćete kada biti, da niste voljeni, da nema nade da to jednog dana i postanete? Ko biste bili da je vaša priča drugačija?
I za kraj, prestanite sebe tražiti, počnite se stvarati u onu osobu kakva želite biti.
Otpustite mane koje vas sputavaju, ali otpustite i vrline koje vam ne služe. Gradite sebe u osobu koja ima potenijal da dostigne svoje lične snove i samo vama važne.
Zaboravite šta drugi od vas očekuju i budite osoba ponosna na sebe i svoja dostignuća. Prestanite udovoljavati drugima, jer narodu se udovoljiti ne može. Zato volite sebe takve kakvi ste, a onda se razvijajte u ono na šta ćete biti ponosni kad se pogledeate u ogledalo, ne zbog onoga što ste učinili, već zbog toga što ste postali.
